podsjeti me na predsjednika kucnog savjeta u staroj zgradi, kupljenje love za stubisno svjetlo, akcije ciscenja i uredjivanja, a imali smo i par azurnih stanara 
Moforaja (http://moforaja.com/index.php)
- MOSTAR NEKAD I SAD (http://moforaja.com/board.php?boardid=6)
-- NOSTALGIJA (http://moforaja.com/board.php?boardid=7)
--- sastanak ku (http://moforaja.com/threadid.php?threadid=26204)
sastanak kuænog savjeta
bio ja neki dan... prvi put otkad sam kupio stan, u novoj zgradi, a veæ 2 godine živim tamo. èim sam vidio oglas sjetim se svoje zgrade u Mostaru , 19 stanova je bilo, i svakog si u dušu znao, pored nikog se nije prolazilo bez da se stane i poprièa, a kamoli bez pozdrava.
a ovdje gledam, ajd predsjednik mi poznat, uzimao kljuèeve od njega neke, pa sam ga upamtio, desetak ljudi pored prvi put u životu vidim ( kasnije sam vidio dai jedan od njih živi vrata do mene c c c) i još jedan mi onako iz viðenja poznat.
pola ih nisam slušao šta prièaju, nego mi se slike vrte, baš mi stari nedavno prièao dok je on bio predsjednik, išli neki njihovi prijatelji kod nas. i voze se u liftu sa rahmetli komšinicom, mamom dvojice doktora, gospoða prava. kako je i ovaj doktor što je išao kod nas, zna ga i ona, upita ga gdje idete, a kad on reèe, kaže teta, rahmet joj duši, a idete kod predsjednika... gleda ovaj, kakvog predsjednika... ili kad niko nije htio, svima više dosadilo samo obaveza na obavezi, pa uvale ovom jednom s osmog kata, nepismenom, pa ha nešto doðe za zgradu poštom, eto ti njega nama, de proèitaj, pa de mi napiši ovo da zaljepim na lift, pa ti se opet na isto svede...
onda se štrecnem, stojim ponovo pored ovih nepoznatih, kaže sad je na redu toèka - kupovina kosilice, treba travu kosit. a mene stiiiid pitat, kakvu travu? u 2 godine nikakve trave nisam vidio, te prešutih, potpisah i ja da æu dat pare, te u stanu curu pitam gdje ima trave oko zgrade, ne zna ni ona. te haj, obuvaj se, i u šetnju oko zgrade, i bome ima nekih 20-tak kvadrata iza zgrade, a nakon šetnje oko zgrade, uputismo se i u šetnju po kvartu. prvi put u DVIJE godine. fine i ulièice, nema šta, mirno tiho, a 20 minuta od centra.
i baš mi fali taj osjeæaj da svaki kamenèiæ znaš, da cijeniš i poštuješ starije komšije, odeš im po kruh kad zaledi cesta, da se i tebi mlaði makne s igrališta èim vidi stariju ekipu da je došla igrat lopte, da se organiziraju radne akcije skupljana smeæa oko zgrade, a ne da gledam jadne penzionere kako kopaju po kontejnerima, pa i razbacaju sve okolo da vjetar danima još vrti oko zgrade...
a jes dobro bilo... da mogu birat jedno putovanje vremeplovom, ništa me ne bi zanimalo od velikih povijesnih dogaðaja ili velikih i lijepih antièkih spomenika, ni kakva je buduænost, vratio bi se u 85. na par dana, poèisit s rajom od 5 do 20 godina parkove oko zgrade, i onda se natrèat za loptom pa lagano zamezit sa svima, nacugat se gustog soka dok me stomak ne zaboli...
baš mi fali ta neka mirnoæa, i pozitiva kod ljudi, ubi i mene i svakog ova strka svakodnevna...
Chaba podsjeti me na predsjednika kucnog savjeta u staroj zgradi, kupljenje love za stubisno svjetlo, akcije ciscenja i uredjivanja, a imali smo i par azurnih stanara
___________________________________________________________________
lose,lose MSP
Chaba kako sam ovo s dracoscu procitala 
a i nasmijala se...cuj gdje je trava a dao pare za kosilicu 
___________________________________________________________________
Nije znanje Znanje znati....vec je znanje Znanje dati...
RE: sastanak kuænog savjeta
citat od chaba:
bio ja neki dan... prvi put otkad sam kupio stan, u novoj zgradi, a veæ 2 godine živim tamo. èim sam vidio oglas sjetim se svoje zgrade u Mostaru , 19 stanova je bilo, i svakog si u dušu znao, pored nikog se nije prolazilo bez da se stane i poprièa, a kamoli bez pozdrava.
a ovdje gledam, ajd predsjednik mi poznat, uzimao kljuèeve od njega neke, pa sam ga upamtio, desetak ljudi pored prvi put u životu vidim ( kasnije sam vidio dai jedan od njih živi vrata do mene c c c) i još jedan mi onako iz viðenja poznat.
pola ih nisam slušao šta prièaju, nego mi se slike vrte, baš mi stari nedavno prièao dok je on bio predsjednik, išli neki njihovi prijatelji kod nas. i voze se u liftu sa rahmetli komšinicom, mamom dvojice doktora, gospoða prava. kako je i ovaj doktor što je išao kod nas, zna ga i ona, upita ga gdje idete, a kad on reèe, kaže teta, rahmet joj duši, a idete kod predsjednika... gleda ovaj, kakvog predsjednika... ili kad niko nije htio, svima više dosadilo samo obaveza na obavezi, pa uvale ovom jednom s osmog kata, nepismenom, pa ha nešto doðe za zgradu poštom, eto ti njega nama, de proèitaj, pa de mi napiši ovo da zaljepim na lift, pa ti se opet na isto svede...
onda se štrecnem, stojim ponovo pored ovih nepoznatih, kaže sad je na redu toèka - kupovina kosilice, treba travu kosit. a mene stiiiid pitat, kakvu travu? u 2 godine nikakve trave nisam vidio, te prešutih, potpisah i ja da æu dat pare, te u stanu curu pitam gdje ima trave oko zgrade, ne zna ni ona. te haj, obuvaj se, i u šetnju oko zgrade, i bome ima nekih 20-tak kvadrata iza zgrade, a nakon šetnje oko zgrade, uputismo se i u šetnju po kvartu. prvi put u DVIJE godine. fine i ulièice, nema šta, mirno tiho, a 20 minuta od centra.
i baš mi fali taj osjeæaj da svaki kamenèiæ znaš, da cijeniš i poštuješ starije komšije, odeš im po kruh kad zaledi cesta, da se i tebi mlaði makne s igrališta èim vidi stariju ekipu da je došla igrat lopte, da se organiziraju radne akcije skupljana smeæa oko zgrade, a ne da gledam jadne penzionere kako kopaju po kontejnerima, pa i razbacaju sve okolo da vjetar danima još vrti oko zgrade...
a jes dobro bilo... da mogu birat jedno putovanje vremeplovom, ništa me ne bi zanimalo od velikih povijesnih dogaðaja ili velikih i lijepih antièkih spomenika, ni kakva je buduænost, vratio bi se u 85. na par dana, poèisit s rajom od 5 do 20 godina parkove oko zgrade, i onda se natrèat za loptom pa lagano zamezit sa svima, nacugat se gustog soka dok me stomak ne zaboli...
baš mi fali ta neka mirnoæa, i pozitiva kod ljudi, ubi i mene i svakog ova strka svakodnevna...
E moj Chaba lijepa vremena...zivim ovdje vec 12 godina a komsija do mojih vrata i ne okrene glavu na pozdrav,a kamoli da pozdravi... 
A sjetim se nasih akcija u stubistu...slaufe u ruke pa speri sve od terase do ulaznih vrata.pa onda svi mrtvi umorni ispecemo kafu pa se saberi...Sve mi to fali i poslije toliko godina... 
___________________________________________________________________
Prestani brinuti o tome ko te ne voli
ko ima vise ili ko sta radi.
Umjesto toga pocni cijeniti odnose sa onima koji te vole.
Cinimi se da znam kompletan sokak gdje zivim mene znaju sigurno pa i babe me zovu po imenu ni slicnom Talijanskom viva Italia 
___________________________________________________________________
Kad si ljut -broj do cetri ,kad si jako ljut-psuj
K'o da si postar u sokaku 
___________________________________________________________________
Nije znanje Znanje znati....vec je znanje Znanje dati...
___________________________________________________________________
Kad si ljut -broj do cetri ,kad si jako ljut-psuj
RE: sastanak kuænog savjeta
citat od Muntahta:
citat od chaba:
bio ja neki dan... prvi put otkad sam kupio stan, u novoj zgradi, a veæ 2 godine živim tamo. èim sam vidio oglas sjetim se svoje zgrade u Mostaru , 19 stanova je bilo, i svakog si u dušu znao, pored nikog se nije prolazilo bez da se stane i poprièa, a kamoli bez pozdrava.
a ovdje gledam, ajd predsjednik mi poznat, uzimao kljuèeve od njega neke, pa sam ga upamtio, desetak ljudi pored prvi put u životu vidim ( kasnije sam vidio dai jedan od njih živi vrata do mene c c c) i još jedan mi onako iz viðenja poznat.
pola ih nisam slušao šta prièaju, nego mi se slike vrte, baš mi stari nedavno prièao dok je on bio predsjednik, išli neki njihovi prijatelji kod nas. i voze se u liftu sa rahmetli komšinicom, mamom dvojice doktora, gospoða prava. kako je i ovaj doktor što je išao kod nas, zna ga i ona, upita ga gdje idete, a kad on reèe, kaže teta, rahmet joj duši, a idete kod predsjednika... gleda ovaj, kakvog predsjednika... ili kad niko nije htio, svima više dosadilo samo obaveza na obavezi, pa uvale ovom jednom s osmog kata, nepismenom, pa ha nešto doðe za zgradu poštom, eto ti njega nama, de proèitaj, pa de mi napiši ovo da zaljepim na lift, pa ti se opet na isto svede...
onda se štrecnem, stojim ponovo pored ovih nepoznatih, kaže sad je na redu toèka - kupovina kosilice, treba travu kosit. a mene stiiiid pitat, kakvu travu? u 2 godine nikakve trave nisam vidio, te prešutih, potpisah i ja da æu dat pare, te u stanu curu pitam gdje ima trave oko zgrade, ne zna ni ona. te haj, obuvaj se, i u šetnju oko zgrade, i bome ima nekih 20-tak kvadrata iza zgrade, a nakon šetnje oko zgrade, uputismo se i u šetnju po kvartu. prvi put u DVIJE godine. fine i ulièice, nema šta, mirno tiho, a 20 minuta od centra.
i baš mi fali taj osjeæaj da svaki kamenèiæ znaš, da cijeniš i poštuješ starije komšije, odeš im po kruh kad zaledi cesta, da se i tebi mlaði makne s igrališta èim vidi stariju ekipu da je došla igrat lopte, da se organiziraju radne akcije skupljana smeæa oko zgrade, a ne da gledam jadne penzionere kako kopaju po kontejnerima, pa i razbacaju sve okolo da vjetar danima još vrti oko zgrade...
a jes dobro bilo... da mogu birat jedno putovanje vremeplovom, ništa me ne bi zanimalo od velikih povijesnih dogaðaja ili velikih i lijepih antièkih spomenika, ni kakva je buduænost, vratio bi se u 85. na par dana, poèisit s rajom od 5 do 20 godina parkove oko zgrade, i onda se natrèat za loptom pa lagano zamezit sa svima, nacugat se gustog soka dok me stomak ne zaboli...
baš mi fali ta neka mirnoæa, i pozitiva kod ljudi, ubi i mene i svakog ova strka svakodnevna...
E moj Chaba lijepa vremena...zivim ovdje vec 12 godina a komsija do mojih vrata i ne okrene glavu na pozdrav,a kamoli da pozdravi...
A sjetim se nasih akcija u stubistu...slaufe u ruke pa speri sve od terase do ulaznih vrata.pa onda svi mrtvi umorni ispecemo kafu pa se saberi...Sve mi to fali i poslije toliko godina...
što više vrijeme prolazi sve mi više fali... valjda tek kad dobiješ neke stvari u životu, tek onda skontaš koji je pravi smisao. ne daj Bože da mi zatreba sad od komšija nešto, a najbliži prijatelj 20 minuta vožnje odavde živi...
nažalost, ni u Mostaru u zgradi više nije kako je bilo, samo 5 je istih stanara od 20 prijeratnih. malo te ispuni kad vidiš ili saznaš za nekog, drži koji sat još taj dobar osjeæaj, a onda još gore...
RE: sastanak kuænog savjeta
8l-QPV34h3g&feature=PlayList&p=8936C75F4857FA9D&playnext=1&playnext_from=PL&index=81
Makinja od strane: Burning Board 2.0.2 © 2001/2002 WoltLab GbR
Prevod sa engleskog T&T.