Moforaja (http://moforaja.com/index.php)
- MOSTAR NEKAD I SAD (http://moforaja.com/board.php?boardid=6)
-- NOSTALGIJA (http://moforaja.com/board.php?boardid=7)
--- Povodom 14 februara Dana Oslobodjenja Mostara (http://moforaja.com/threadid.php?threadid=27935)
Povodom 14 februara Dana Oslobodjenja Mostara
Mostar kakvog se danas samo sjeæamo
14. februar se u Mostaru obilježava kao Dan osloboðenja, dan u kome se grad 1945. godine oslobodio fašistièkog režima... Daleko smo danas od grada kakav je Mostar nekada bio, daleko smo od toga da se uopæe nazivamo gradom. Ipak, bilo je nekada lijepih stvari, pa ih se, u susret 14. februaru, moramo prisjetiti...
Neæemo mi nazad, mi bismo radije naprijed...Meðutim, moramo i pamtiti sve ono što je nekada bilo drugo ime za Mostar...
Ne vole svi ljudi grad u kome su roðeni. Ili barem ne u onolikoj mjeri koliko Mostarci vole Mostar. Fenomen je to koji se rijetko mogao opisati, pogotovo nekome sa strane. Svjesni su te neobiène ljubavi i oni koji su Mostar napuštali, bilo zbog posla ili neèeg drugog. Da je tako, potvrdio nam je i Željko Aniæ, rukometni igraè i trener: "Ne znam šta je to u nama, razlikujemo se od svih ostalih ljudi jer ne možemo bez Mostara, je li to zbog Neretve, kamena, šipka, ne znam. Mostarci su takvi, i ja sam takav".
Mnogo se toga vrtilo oko pojedinih mjesta u gradu, mjesta koja su bila kultna. Danas ih se uglavnom spominje, kao što je sluèaj s kafanom na Rondou. Nje se prisjetio i Jusuf Jusa Nikšiæ, akademski slikar: "Nama je dan poèinjao i završavao na Rondou, mi nismo izlazili iz te kafane. Ljudi su nas znali pitati pa kada slikamo, crtamo, a mi smo znali pobjeæi, nešto naslikati i vratiti se. Oko te kafane se skupljao cijeli Mostar. Taj duh koji je živio u Rondou bio je poseban. Svi su bili razlièiti, svi su bili zajedno, svi su bili zajebanti, ali se niko nije ljutio".
U kafani se provodilo dosta vremena, uvijek bi se za rakiju, dvije našlo vremena. Neki od njih i danas drže do te „tradicije“, otkriva èovjek koji je obilježio ugostiteljstvo u gradu na Neretvi, Žarko Žara Vlaho: "Nekada smo sjedili, prièali bilo nas je po trideset, danas je sve manje, od stare ekipe sad sjedimo ja, Bruno Repar, Kaža Jelèiæ, profesor Pehar, Cojla, Toma Mazalo, Franjo Šuman. Sjedimo, popijemo piæe, kafu u našem standardnom terminu od 12 do 14 sati, pa polako kuæi. Kad se sjetim nekada, nisi mogao od naveèer proæi od Hita do Musale, bilo je najmanje 5000 ljudi i nije se pitalo koje je ko nacije, ko je ko, nikad nismo držali do toga".
Sport je oduvijek bio važan dio života Mostara i Mostaraca. Poèinjalo se u mahalama, a onda bi ljudi poput Sule Repca momke vodili u Velež. Takav je sluèaj bio i s Marijanom Kvesiæem, koji je doživio da u UEFA kupu postigne gol: "Velež je moja mladost, tu sam proveo najljepše dane. Sve je krenulo od mahala, kao i kod mnogih igraèa. Zapazio me je legendarni trener Sulejman Sula Rebac, nakon èega sam ja aktivno krenuo trenirati u ekipi Veleža. To je bila jedna sjajna generacija koju je Sula vodio još dok su bili juniori i koja je stasala u jednu veliku ekipu. Malo joj je nedostajalo da se okiti naslovom prvaka".
Mirsad Deda Pašiæ svoj je život posvetio mostu, Starom, prvoj asocijaciji koju cijeli svijet za Mostar veže. Deda kaže kako od njega nije bilo sretnijeg èovjeka kad je most obnovljen. Uz lastu, štangu, let, našao se i jedan jedini Mostarac koji je s mosta skoèio salto, prièa nam Deda: „Prvi skakaè salta sa Starog mosta bio je Vlado Cvitanoviæ, zvali smo ga Miš. Niko nije znao da æe on napraviti salto. Pope se gore na skakaonu, i zaèevrta se... I onda je on dugo godina otvarao skokove sa tim svojim saltom. To je prvi Mostarac, i za sada posljednji, koji je skakao salto sa Starog“.
Ono što je za ovo podneblje specifièno – jesu liskaluci. Humor kome su skloni Mostarci, koji se preprièava generacijama, a koji se opet stalno javlja. Od Vase Kise, Ice Voljevice, Grete, pa do današnjih dana, nikad se taj duh nije izgubio. Takvog je mišljenja i Džemal Raljeviæ, èovjek koji liskaluke godinama vjerno èuva: "To je relaksirajuæi humor, karakeristièan za nas. I uvijek je isti, pa i danas, bilo na Tekiji ili na Bakijinoj luci...".
Bilo je to vrijeme drugaèije od ovoga danas. Bolje ili lošije, ali drugaèije. Ljudi su prije im ali ispunjene živote, a danas to nije sluèaj, kaže Ranka Muteveliæ, direktorica Lutkarskog pozorišta: "Danas se omladina dovoljno ne druži, pustite vi Internet, facebook, igrališta su danas prazna, niko više ni s kim ne prièa… èega æe se mladi sjeæati? Mi smo tada imali svoje životne prièe“.
Nije ni danas sve izgubljeno, stvari mogu biti lijepe, pozitivne. Sve je do ljudi, smatra Miljenko Buhaè, pisac, novinar, kolumnista, Mostarac: "Ljudi se moraju promijeniti, ljudi u èijim glavama su blokade moraju izbaciti mržnju iz sebe. Onog trenutka kada se to dogodi, kada ljudi postanu slobodniji, otvoreniji, situacija æe se promijeniti, a mlade generacije koje dolaze imaæe priliku. Sve se to može promijeniti, ali ne samo od sebe. Mladi ljudi ovog grada imaju priliku da budu bolji nego što smo mi."
___________________________________________________________________
Lijepa prisjecanja ...
___________________________________________________________________
Fino napisano
Vidi se da imas dusu, Denani. Fino napisano. Fino i tuzno istovremeno.
Fino jer je tako bilo i svi smo bili sretniji tada a tuzno jer je istinito da sada nema skoro nista od toga.
Ljudi su se povukli u sebe, internet i svoj "nacionalni tor".. Nema vise ni korza, ni liskaluka ni druzenja kao prije.
Kada je Pandora otvorila kutiju ,iako to nije smjela, ostala je samo nada i kada je vidila sta je uradila , brzo je zatvorila kutiju nadajuci se da ce bar nesto ostati u kutiji.Ostala je samo nada koja pokrece sve na ovome svijetu.
Nadam se da ce danasnji "mocnici" najzad zatvoriti Pandorinu kutiju pa da pocnemo sa nadom koja je ostala. Ta nada i nova pokretacka snaga ce nas , bar se duboko nadam, polako vracati u neke normalnije tokove i uz to pokupiti bar jedan mali dio nase divne proslosti... Kada "proradi" korzo , feste bez imena, vjencanja bez nacionalnih zastava, posjete na sve moguce praznike, smijeh i hakanje na ulicama Mostara.....tada ce moje srce poceti da kuca brze, pluca da uzimaju vise mostarske have i pojavice se osmjeh na mom tuznom licu.
___________________________________________________________________
"Cega se pametan stidi , tim se budala ponosi" .. Ramadan Asovic
.... Kada "proradi" korzo , feste bez imena, vjencanja bez nacionalnih zastava, posjete na sve moguce praznike, smijeh i hakanje na ulicama Mostara.....tada ce moje srce poceti da kuca brze, pluca da uzimaju vise mostarske have i pojavice se osmjeh na mom tuznom licu.
Lijepo napisano Ricina
Vjerujem u nase sutra, daleko je ali ce doci jednog dana ....
___________________________________________________________________
lODrUOlsYJ8
http://www.youtube.com/watch?v=lODrUOlsYJ8
___________________________________________________________________
volim te svojse-volim te svekoliko...djenabetu moj
"Za mudru osobu cijeli je svijet uèitelj, a za budalu je cijeli univerzum pun neprijatelja." Charaka
TD2LYwe5Teo&feature=related
http://www.youtube.com/watch?v=TD2LYwe5Teo&feature=related
___________________________________________________________________
volim te svojse-volim te svekoliko...djenabetu moj
"Za mudru osobu cijeli je svijet uèitelj, a za budalu je cijeli univerzum pun neprijatelja." Charaka
___________________________________________________________________
kad ce mostar mama?
___________________________________________________________________
Drzite srecu kao pticu: sto njeznije i lakse ?Bude li se osjecala slobodnom ostace Ti rado u ruci"
___________________________________________________________________
= Ne sanjamo svi jednako i to nikome ne smeta. A zašto svima smetamo kada smo drugaèije budni? =
ovu pjesmu pamtim iz djetinjstva...pjevali je i u ratu u skoli u horu 
MgvskKbvgw0
___________________________________________________________________
Crkvena zvona i ezan se sve jace cuju da bi nadglasali kurlanje praznih stomaka!
Mostar i njegovi ljudi - Seid Memiæ Vajta
RrVLoJq83hU&feature=player_embedded
___________________________________________________________________
___________________________________________________________________
Prestani brinuti o tome ko te ne voli
ko ima vise ili ko sta radi.
Umjesto toga pocni cijeniti odnose sa onima koji te vole.
Sretan 14. februar - Dan osloboðenja Mostara
___________________________________________________________________
Drzite srecu kao pticu: sto njeznije i lakse ?Bude li se osjecala slobodnom ostace Ti rado u ruci"
Sretan 14 februar.....dan oslobodjenja.....
___________________________________________________________________
___________________________________________________________________
citat od refleksija:
ovu pjesmu pamtim iz djetinjstva...pjevali je i u ratu u skoli u horu
MgvskKbvgw0
___________________________________________________________________
a moj dennani oni koji su porazeni nekada sada vladaju nasim gradom
kako ce prosljavljati svoj poraz
sretan ti praznik mostare
___________________________________________________________________neki naprave radost gdje god odu, neki kad god odu.
Oscar Wilde
Sutra je godišnjica osloboðenja Mostara od fašizma, ali... Fašizam je u nama!
Mostar/Sarajevo (RTM) - Na sutrašnji dan, 14. februara 1945. godine, partizanske jedinice su ušle u Mostar. Sile osovine su bile pred slomom i mislilo se da je fašizam u potpunosti poražen. Šezdesetak godina poslije, evo, svakodnevno svjedoèimo da to ni ublizu nije taèno. Zašto?
Zato što fašizam, jednostavno, nije moguæe poraziti. Bar ne samo jednim ratom i u samo jednom vijeku. Najveæa prepreka da bi se fašizam dotukao do nogu, leži u jednostavnoj èinjenici da on, dakle fašizam, èuèi u svakom od nas. On je podmukao, krije se u svakodnevnom razmišljanju i u svakodnevnoj komunikaciji ljudi.
Svaki put kada pomislite da je narod kome pripadate na bilo koji naèin bolji, pravedniji, marhametniji od neke druge skupine, svaki taj put vi ste ustvari pomalo fašista. Meðutim, kao što veæ jednom napisa Emir Imamoviæ, ne može se biti samo malo fašista, kao što se ne može biti samo malo trudan. Fašizam, kao i fetus u majèinoj utrobi, lagano raste u nama i samo èeka pravi momenat da izaðe vani.
Kada bismo, naprimjer, Miloradu Dodiku, Draganu Èoviæu, Sulejmanu Tihiæu ili bilo kom javnom autoritetu u Bosni i Hercegovini, postavili pitanje: Da li su po ubjeðenju fašisti?, sasvim sigurno bi smo dobili sve negativne odgovore. Niko od njih i niko od nas ne želi biti fašista. Ali, kada vam dijete padne u blato, a vi mu kažete: Vidi se, prljav si ko kakvo ciganèe, vi ste veæ tada sebe definisali kao fašistu, a svoje dijete ste pritom poduèili da ono dolazi iz superiornije skupine ljudi nego li nesretno ciganèe sa kojim ga poredite. Fašizam se krije u naizgled najbezazlenijim reèenicama koje èesto svi mi izgovaramo. Zato i jeste opasan.
Danas u svim školama u Bosni i Hercegovini djeca izuèavaju vjeronauku. Niko ne bi trebao imati ništa protiv toga. Jer, šta to djeca mogu loše nauèiti na vjeronauci? Ništa. Pretpostavljam da ne postoji niti jedan loša stvar koju dijete može nauèiti na vjeronauci. Meðutim, èim imamo situaciju da Ana i Milan sjede u hodniku, dok se u razredu odvija nastava islamske vjeronauke recimo u Sarajevu, dakle - èim razdvajamo djecu samo po tome kako se zovu, mi duboko zadiremo u prostor fašisoidne ideologije.
Zato bih se vratio na pitanje: Šta to djeca mogu loše nauèiti na vjeronauci? Odgovor je da ne mogu nauèiti ništa toliko dobro što bi ispravilo onu lošu lekciju koju su dobili razdvajanjem Ane i Milana od svojih drugova iz razreda. Naravno, nema razlike ni u sluèaju djeèaka koji se zove Ahmet, a sjedi u hodniku odvojen od svojih vršnjaka dok su oni na èasu Pravoslavne vjeronauke, recimo, u Trebinju.
I ko iz Sarajeva, od onih koji su se zalagali za uvoðenje vjeronauke, ikad pomisli na djeèaka Ahmeta koji izopæen i usamljen sjedi u hodniku trebinjske škole? Od njih, siguran sam, niko. Zato, dok god mali djeèak Ahmet sjedi u hodniku trebinjske škole, i moj æe sin Adem sjediti u hodniku sarajevske škole. Da budem posve precizan, nije Vjeronauka problem, problem je onaj ko je uvede kao predmet u javne školske ustanove.
Fašizam je opasan jer èuèi u svima nama. Èim osjetite ponos zato što ste Srbin, Hrvat ili Bošnjak, taj se vaš osjeæaj ponosa po malo èemu razlikuje od osjeæaja koji je pokretao prosjeènog pripadnika arijevske Nacional-socijalistièke partije Njemaèke tridesetih godina prošlog stoljeæa. Iskreno, ne vidim ni jedan valjan razlog zašto bi se neko osjeæao ponosnim samo zato što je Njemac, pa ni Bošnjak, Srbin ili Hrvat. To je stvar koja èovjeku doðe roðenjem, a ne vlastitim zalaganjem. Odnosno, do toga smo došli samo zalaganjem naših roditelja u intimi njihovih kreveta. A to, dokazano, zna uraditi svaka budala.
Kada nas posmatra neko sa strane, npr. neki Šveðanin, teško æe uoèiti ikakvu razliku izmeðu Bošnjaka, Srba i Hrvata. Jedinu razliku izmeðu Srba, Hrvata i Bošnjaka, vide samo Srbi, Bošnjaci i Hrvati. A eto, te razlike postaše nepremostive.
Zato na kraju, sretan sutrašnji Dan osloboðenja svim mostarskim antifašistima, uz napomenu da fašizam nije pobijeðen i da im borbu valja nastaviti. Smrt fašizmu! (Feða Isoviæ, komentar za FTV)
___________________________________________________________________
ZELIM SVIM MOSTARCIMA..DA OSVJEZE DIVNA SJECANJA IZ MLADOSTI NA OVAJ DAN
za mene je bio uvijek period turnirske groznice.......
mnogi su dolazili i bili ispraseni...
jedna je utakmica ostala..../svi su tada govorili najbolja utakmica ikada odigrana
velez- zeljo 2:2....zeljo sampionaki janjus,derakovic saracevic,bratic bukal.....na lijevom beku
cuveni velija becirspahic...trener milan ribar
duskov gol..,volej sa sesnaest ... mara-rile -kana- cela centasrsut i dusko u raslje
sretan praznik i svima ruza...za valentinovo
___________________________________________________________________
ne boj se ziivota s tobom je raja
ne boj se smrti idi do kraja
Makinja od strane: Burning Board 2.0.2 © 2001/2002 WoltLab GbR
Prevod sa engleskog T&T.