Moforaja (http://moforaja.com/index.php)
- MOSTAR NEKAD I SAD (http://moforaja.com/board.php?boardid=6)
-- NOSTALGIJA (http://moforaja.com/board.php?boardid=7)
--- Gdje smo mi u stvari? (http://moforaja.com/threadid.php?threadid=28061)

  Gdje smo mi u stvari?

Zbog onoga tamo,dosli smo ovamo,
oni sto su tamo,isto bi ovamo!
Jeste li vi stvarno "Tamo ili Ovamo"?
Kakvi su vasi argumenti za biti tamo ili vamo,sta je za vas tamo a sto vamo.
Dali vam se desaje da za odlaske u Mostar,govorite idem kuci,pa onda za povratke vamo govorite idem kuci,
dali vam se vrti u glavi od tih silnih kuca kojima se vracate.

....gdje je srce tu je dom...
....gdje se osjecas dobro, tu je dom...

ne idem ja nigdje ali mislim da bi mi kuca bila tamo gdje se osjecam dobro...u biti zasto mora biti statican kuca, moze biti kuca putujuca

___________________________________________________________________

Ovdje poznajem dosta nasih ljudi koji su ni tamo ni vamo,
totalno su izgubili sjaj u ocima i onu razdraganost sa kojom su nekad isli kroz zivot.
Ne govore dobro jezik zemlje u kojoj zive.Rade nocne smjene u nekim jezivim fabrikama,
gdje su ljudski uslovi rada zaboravljeni pojam.
Tuzni su ali su vamo zbog djece,jer su njihovi zivoti nekako vec uokvireni.
Djeca se polako uklapaju u to drustvo,nalaze poslove,drugare,
nalaze mjesto pod suncem,Ali nije to put koji su birali,
Vamo su jer su morali da odu iz svojih krajeva,jer je netrepljivost u tim krajevima
prelazila granice izdrzljivosti.
Ovi,(ja,mi,vi)ljudi su vamo zbog djece,to su oni koji su ni tamo ni vamo,
ti ljudi svaku noc odlaze da spavaju sa samo jednom idejom,
kako ce vec mozda sutra naci nacin da se vrate tamo negdje,
da se konacno njihovo putovanje zatvori,na mjestu gdje je pocelo
Mislim da nas ima mnogo takvih,i ja im oprastam sto su ni "Tamo ni Vamo"

citat od refleksija:

....gdje je srce tu je dom...
....gdje se osjecas dobro, tu je dom...

ne idem ja nigdje ali mislim da bi mi kuca bila tamo gdje se osjecam dobro...u biti zasto mora biti statican kuca, moze biti kuca putujuca

Refleksija,dojadi kuca putujuca,chrust me

neki ljudi ne smadraju odredjeni grad, mjesto, drzavu svojom kucom....smatraju cijelu planetu ili mjesto gdje se osjecaju dobro...recimo moja svekrva, nema apsolutno nikakve zelje da se vrati u bih niti ima neku nostalgiju niti se osjeca da je tamo ili ovamo...zivi zena u americi i tamo je sretna....slazem se ja s tobom da ima ljudi koji pate za mjestom u kojem su rodjeni, odrasli iproveli veliki dio zivota....ali opet ima onih kojima to ne predstalja neku ulogu...meni licno ne predstavlja...bez problema bih mogla zivjeti negdje drugo.....jedino sto bi m inedostajalo su meni dragi ljudi...hocu da kazem, tamo gdje si sretan tu je tvoj dom....danas moze biti mostar, sutra sarajevo, prekosutra neko sasvim trece mjesto...
uostalom sad kad je rat prosao svak moze da radi na tome da se vrati ako uistinu zeli...ako nesto uistinu zelsi da uradis nema onda vaganja za ili protiv....nego ides srcem i cao...impulsivno....vidjeces kako bi se odmah vratio tamo ili ovamo salu na stranu...
ja se samo pitam sta ljudi koji su ni tamo ni vamo cine na tome da budu ili tamo ili vamo

___________________________________________________________________

dobar ti ovaj izraz omare "ni tamo ni vamo"

ja sam jedan od tih .... iako imam odlican poso, i sve ostalo ... nadam se da nisam uzgubio sjaj u ocima ..... ali sam ni tamo ni vamo. fakat.

___________________________________________________________________
kad ce mostar mama?

da odgovorim refleksiji na pitanje "ja se samo pitam sta ljudi koji su ni tamo ni vamo cine na tome da budu ili tamo ili vamo"


nije to bas tako jednostavno.

ako se odlucis za "tamo" onda su ti sve nade propale za "vamo", i sa tim i dio tebe se ugasi. nekako bi se osjeco da sam iznevjerio svoje korjene. tesko je tu napola vagati.

ako se odlucis za "vamo" onda opet imas probleme sasvim drugacijeg karaktera: dje ces stanovati od cega ces zivjeti, sta ce djeca, dje ce ... razumijes vec .....

nije tu lako biti pametan. ne moze se uvijek ici srcem ako ces ostetiti nekoga u procesu, na primjer djecu, zenu ... familiju.

___________________________________________________________________
kad ce mostar mama?

Vidis ima ljudi pa su sretni tamo,
iskreno govoreci uvijek sam se pitao,kako su se nasi ljudi stopili s ljudima drugacije tradicije,misljenja stava i svega uopce(sve laznjaci),uvijek je trava zelenija negdje drugdje,
skromnost ljudskog roda sta"s,ali moje privatno misljenje je "Lazu sami sebe"?
Dodje mi momenat,ne znam sto bi sa sobom,jedna kafa sa prijateljem u Mostaru vrijednija je od svega na svijetu.
Sjednes sa nekim sa kim su rijeci nepotrebne samo se pogledamo i sve razumijemo.

a kad sve skupa sagledas i mi tamo i oni vamo smo ga popusili, da izvines.

ne valja nikome ni tamo ni vamo. tamo ne valja zbog jednih razloga, a vamo ne valja zbog sasvim drugacijih razloga

___________________________________________________________________
kad ce mostar mama?

omare, nista nije konstantno....uvijek se sve mjenja,tako da to sto ti trazis je nemoguce iz cistog razlgoa sto ti i tvoj prijatelj iz mostara niste isti ljudi tako da taj pogled nije dovoljan da se razumijete....zasto ti neko tamo gdje ti zivis ne bi mogao biti prijatelj s kojim pijes kafu....
@tana, znaci osnovni instinkt za prezivljavanjem odredjuje gdje cemo zivjeti, znaci nema tamo ili ovamo....s tim da isto tako mislim ako neko smatra da moze negdje naci bolji zivot i srecu zasto ne bi pokusao bez obzira na sve...pa upravo nas taj instinkt i tjera da se stalno mjenjamo i tezimo ka necem boljem....mjesto gdje cemo pronaci sebe i svoj mir je totalno irelevantno u tom slucaju...

___________________________________________________________________

Tana,ne znam sto bih ti rekao,znam samo da nema obecane zemlje,
obecano je ono gdje uspijemo da ostvarimo svoje snove,planove,ili ih bar nacmemo!
Moze se mnogo profesionalno i materijalno napredovati,uz prepreke koje su prisutne bilo gdje se nalazis.
Ovo ovdje dozivljajem kao vjestacku tvorevinu,bez velike ljudske i historijske vrijednosti,
ovo ovdje(moje glediste),vidim kao neku mega konstrukciju,koja nema bas najstabilnije postolje...

nije refleksija, nisam reko da je taj instikt "driver" ovdje.

kad covjek razmislja o svemu ovome tu je u ogroman faktor kao djeca zena, familija.
kad bi covjek bio sam lako(puno lakse) bi se odlucio na neke korake.


neke stvari nisu predmet kocke i pokusaja ... ne znam ..... nije to tako jednostavno.

tvrdim ti da vecina mostaraca zeli da se vrati u mostar, i citav zivot ce to zeljeti ali se nikada nece odluciti na taj korak. ne zato sto su neodlucni ili nemaju "bubrega" nego zato sto je komplikovano ...

___________________________________________________________________
kad ce mostar mama?

citat od refleksija:

omare, nista nije konstantno....uvijek se sve mjenja,tako da to sto ti trazis je nemoguce iz cistog razlgoa sto ti i tvoj prijatelj iz mostara niste isti ljudi tako da taj pogled nije dovoljan da se razumijete....zasto ti neko tamo gdje ti zivis ne bi mogao biti prijatelj s kojim pijes kafu....
@tana, znaci osnovni instinkt za prezivljavanjem odredjuje gdje cemo zivjeti, znaci nema tamo ili ovamo....s tim da isto tako mislim ako neko smatra da moze negdje naci bolji zivot i srecu zasto ne bi pokusao bez obzira na sve...pa upravo nas taj instinkt i tjera da se stalno mjenjamo i tezimo ka necem boljem....mjesto gdje cemo pronaci sebe i svoj mir je totalno irelevantno u tom slucaju...

Refleksija,za mene su ovdje sve vjestacki prijatelji kao i drzava im
A i ovi nasi se Amerikanizovali(cast izuzecima),da me to jednostavno odbija,ja sam ti stara dusa

Kitica za Tanu
Pitove ruke nisu vise mlade
sezdeset godina za dolar rade
a negdje daleko u ilinoji
nadgrobna ploca stoji i prazan kovceg ceka,
da Pit stigne iz daleka kad umoran zaspe i vise se ne probudi.
Jedino za cim zudi je da umjesto blazenstva i raja vidi zoru kako rudi
i sunce starog kraja,i dalje se zvizdi

Moj Tana burazeru,dobro si rekao mi smo ga opusili

tamo gdje zivis sve vidis u crno-bijeloj kombinaciji,
obicno je ono za cim ceznes u koloritu, kod nasih ljudi
jos i u "koloritu proslosti"...

___________________________________________________________________

Moja sreæa je u tome što od roðenja imam dva zavièaja i što sam vrlo mlad shvatio da bilo kuda idem vuèem sebe sa sobom. A obièno èovjek ide da nešto pronaðe ili nešto ostavi iza sebe. I kada sam shvatio to što sam shvatio ( barem si tako umišljam) sve što mi treba za sreæu i nesreæu pronalazim u sebi. Mostar? Mjesto gdje sam roðen i gdje sam nauèio neke važne stvari. Ništa kontra njega. Želim mu iskreno sve najbolje. I mostarcima.

ja sam jedan od onih sto smatra da ne mozes PRAVOG prijatelja naci u ceterdeset i nekoj,
pravi prijatelj je iz djetinjstva. cast izuzetcima.

kod kuce barem imam par ovih prijatelja iz djetinjstva, sto u tudjini svakako nemam.

p.c. ja jos uvijek pod pojmom "kod kuce" smatram mostar. djaba sve.


@abra to si jedan od rijethih sretinka da imaju dva zavicaja i da se jednako dobro osjecaju u oba.

@borna - fino receno

___________________________________________________________________
kad ce mostar mama?

citat od Omar:

Tana,ne znam sto bih ti rekao,znam samo da nema obecane zemlje,
obecano je ono gdje uspijemo da ostvarimo svoje snove,planove,ili ih bar nacmemo!
Moze se mnogo profesionalno i materijalno napredovati,uz prepreke koje su prisutne bilo gdje se nalazis.
Ovo ovdje dozivljajem kao vjestacku tvorevinu,bez velike ljudske i historijske vrijednosti,
ovo ovdje(moje glediste),vidim kao neku mega konstrukciju,koja nema bas najstabilnije postolje...

___________________________________________________________________
kad ce mostar mama?

citat od tana:

ja sam jedan od onih sto smatra da ne mozes PRAVOG prijatelja naci u ceterdeset i nekoj,
pravi prijatelj je iz djetinjstva. cast izuzetcima.

kod kuce barem imam par ovih prijatelja iz djetinjstva, sto u tudjini svakako nemam.

p.c. ja jos uvijek pod pojmom "kod kuce" smatram mostar. djaba sve.


@abra to si jedan od rijethih sretinka da imaju dva zavicaja i da se jednako dobro osjecaju u oba.

@borna - fino receno

Svi hoce vamo,niko ne bi tamo,kad bi svi ovamo,ko bi onda tamo.
Ko nas je poslao vamo,ostao bi tamo,jer ne smije vamo,a njemu je tamo bolje nego
nama vamo,pa onima tamo ne da vise vamo,trebaju mu tamo!
A mi smo ni ovamo ni tamo,
glava nam je ovamo a srce tamo,
a oni su samo tamo..