Odaberem jednu divnu šljuncanu plažu na kojoj je bilo kupaca, nasucem kanu na šljunak u hladu, na brzinu pripremim rucak i rucam, a onda sa šatorskim krilom potražim malo mira malo dalje u hladu, s namjerom da malo odrijemam. Ali ne spavaj vraže.
Nedaleko od toga mjesta postoji nadstrešnica ispod koje se okupilo društvo iz Virja, rasprostrli na stolu svega i svašta želudcu dragoga i uz veseli razgovor odmaraju se.
Vidjevši da sam se smjestio u hladu, pride mi jedan od njih i pozove u društvo. Punih dvije milisekunde (možda i krace) nagovor je trajao, a onda im se pridružim.
I da ne duljim, mladi ljudi sretni da mogu proširiti temu svojih razgovora zapitkivali me o mojem putu, skrivenim detaljima puta i preprekama na njemu. Usput smo tamanili gemište u malo povecanoj kolicini. Ovakvog napora spasilo me vrijeme. Nakon nekoliko sati oprostio sam se od svih zahvalivši na gostoprimstvu, ušao u kanu i vjerujem u cik - cak vožnji nastavio put ka cilju. I sada ih se rado sjetim kada vidim ove fotografije...
