Moforaja (http://moforaja.com/index.php)
- NAUKA I DRUŠTVO (http://moforaja.com/board.php?boardid=14)
-- RELIGIJA, FILOZOFIJA I PSIHOLOGIJA (http://moforaja.com/board.php?boardid=19)
--- Pri (http://moforaja.com/threadid.php?threadid=26789)

SVETA SJENA

Živio jednom èovjek koji je bio toliko bogobojazan da su se andjeli radovali kad su ga vidjeli. Ali usprkos svojoj svetosti, on nije imao pojma da je svet. On je jednostavno obavljao svoje obiène dnevne poslove šireæi iz sebe dobrotu kao što cvijet nesvjesno širi miris ili ulièna svjetiljka svjetlost.
Njegova je svetost bila u tome da je zaboravljao prošlost svake osobe, i svaku je od njih uzimao takvu kakva je sada, i iznad pojavnosti svake osobe gledao je njezino središte gdje je bila nevina i bez ljage. Stoga je ljubio i opraštao svakom koga bi susreo - i nije u tom vidio ništa izvanredna, jer je to bio rezultat njegova gledanja na ljude.
Jednog mu dana reèe andjeo: "Bog me šalje k tebi. Moli što god želiš, i bit æe ti dano. Želiš li imati dar ozdravljivanja?" "Ne," odgovori èovjek, "više volim da Bog sam ozdravlja ljude."
"Bi li htio da griješnike privodiš na put pravednosti?" "Ne," odgovori, "ne spada na mene da diram ljudska srca. To je posao andjela." "Bi li htio biti takav uzor kreposti da bi ljudi bili potaknuti da te nasljeduju?" "Ne," odgovori svetac, "to bi mene uèinilo središtem pozornosti."
"Što onda želiš?" upita andjeo. "Milost Božju", odgovori èovjek. "Budem li nju imao, imam sve što želim." "Ne, moraš moliti jedno èudo, ali zaista èudo," odgovori andjeo, "ili æe ti jedno od njih biti nametnuto." "Dobro, onda molim ovo: neka èinim dobro, a da ne budem svjestan da ga èinim."
I stoga bi odluèeno da sveèeva sjena ima moæ ozdravljivati kad god padne iza njega. I tako, kamogod bi njegova sjena pala - pod uvjetom da je sjena bila za njegovim ledjima - bolesni su ozdravljali.
A svetac o tome ništa nije znao, jer je pažnja ljudi bila toliko usredotoèena na sjenu da su zaboravili èovjeka, i tako je njegova želja da èini dobro, a da pri tom bude zaboravljen, bila obilno ispunjena.

___________________________________________________________________

PAUL CEZANNE

Kroz pedeset godina Paul Cezanne je živio nepoznat i slikao majstorska umjetnièka djela koja bi davao obiènim ljudima, susjedima. Njagova ljubav prema slikanju bila je tako velika da nikada nije ni pomišljao da stekne kakvo priznanje, i nikada nije mislio da æe ga jednog dana smatrati ocem modernog slikarstva.
Svoju slavu duguje jednom pariškom trgovcu koji je sluèajno otkrio njegove slike, složio ih skupa i umjetnièkom svijetu prikazao Cezanneovu izložbu. Svijet je bio iznenadjen kad je otkrio vrhunska umjetnika.
I umjetnik je bio iznenadjen. Došao je u umjetnièku galeriju upiruæi se rukom o svog sina, i nije mogao suzdržati svoje èudjenje kad je vidio da su njegove slike izložene. Okrenuvši se sinu reèe: "Gle, oni su ih uokvirili!"

Svetost, kao i velièina, ne znaju za sebe.

___________________________________________________________________

SVETA RABINOVA SKROMNOST

Stari rabin je ležao bolestan u krevetu, a njegovi su uèenici pokraj njegova kreveta šapatom razgovarali. Hvalili su njegove besprimjerne vrline.
"Od Salamonovih vremena nitko nije bio tako mudar kao on", reèe jedan od njih. "A njegova vjera! Ona je jednaka vjeri našeg oca Abrahama!" reèe drugi. "Njegova strpljivost jednaka je Jobovoj", doda treæi. "Jedini je Mojsije tako prisno razgovarao s Bogom", tvrdio je èetvrti.
Èinilo se da je rabin nemiran. Kad su uèenici otišli, njegova mu žena reèe: "Jesi èuo kako pjevaju hvale tebi?"
"Jesam", odgovori rabin.
"Zašto si onda tako utuèen?" upita žena.
"Moja skromnost", tužio se rabin. "Nitko nije spomenuo moju skromnost."

Onaj je uistinu svetac koji reèe:
"Ja sam samo èetiri prazna zida - unutra nema nièega."
Nitko nije bio puniji.

Glazbi je potrebna šupljina flaute, pismu praznina lista, svjetlu praznina koja se zove prozor, svetosti odsutnost samoga sebe.

___________________________________________________________________

UVAŽENI SVEÆENIK PRIZNAJE KRIVICU

Svatko je u mjestu poštivao 92 godine starog sveæenika. Kad bi se pojavio na ulici, ljudi bi mu se duboko klanjali, takav je bio glas o njegovoj svetosti. Bio je takodjer èlan Rotary Cluba. Kad je klub imao sastanak, on bi uvijek bio tamo sjedeæi na svom omiljenom mjestu u kutu prostorije.
Jednog dana sveæenik je nestao. Kao da je nestao u zrak, jer, koliko god su ga ljudi tražili, nigdje mu ni traga ni glasa. Iduæeg mjeseca, kad je Rotary Club imao svoj sastanak, on je bio na njemu kao obièno, sjedeæi u svom kutu.
"Ali, oèe," svi su pitali, "gdje ste bili?" "U zatvoru", odgovori sveæenik. "U zatvoru? Za ime Božje, vi ne možete ni mrava zgaziti! Što se dogodilo? "Duga je to prièa," reèe sveæenik, "ali ukratko, ovo se dogodilo: kupio sam kartu za vlak da odem u grad, i dok sam na peronu èekao, pojavila se èudesno lijepa djevojka s policajcem. Pogledala me, okrenula policajcu i rekla: 'On je to uèinio.' Da vam po istini velim, bio sam toliko polaskan da sam priznao krivicu."

___________________________________________________________________

ŠUTNJA JE ZLATO

Èetiri su monaha odluèila da æe mjesec dana šutiti. Dobro su poèeli, ali nakon prvog dana jedan od njih reèe: "Pitam se, jesam li zatvorio vrata sobe prije negoli sam notišao iz samostana?"
Drugi monah reèe: "Budalo! Odluèili smo šutiti mjesec dana, a sad je gotovo, ti si prekršio šutnju."
Treæi monah reèe: "A ti? I ti si je prekršio!"
Èetvrti pak reèe: "Hvala Bogu, ja sam jedini koji još nije progovorio!"

___________________________________________________________________

PRETIJESNA AUREOLA

Èovjek udje u lijeènikovu ordinaciju i rekne: "Doktore, imam strašne glavobolje koje me nikad ne napuštaju. Imate li kakav lijek protiv nje?"
"Imam," odgovori lijeènik, "ali najprije moram ustanoviti neke stvari. Recite mi, pijete li alkohol?"
"Alkohol?" reèe èovjek ogorèeno, "nikada u životu nisam dotaknuo tu ružnu stvar."
"Pušite li?"
"Ja mislim da je pušenje odvratno. Nikad u životu nisam potegao dim cigarete."
"Malo mi je neugodno da vas pitam, ali... znate kako se neki muškarci ponašaju ... skitate li se noæu?"
"Naravno da ne. Za koga me smatrate? Ja sam svake noæi u krevetu najkasnije u deset sati."
"Recite mi," nastavi lijeènik, "ta bol u glavi o kojoj govorite, je li oštra, bol koja probada?"
"Da", odgovori èovjek. "To je to - oštra bol koja probada".
"Vrlo jednostavno, dragi moj! Vaš je problem što je vaša aureola pretijesna. Trebate je malo popustiti."

Problem je s tvojim idealima u ovom:
živiš li po svima njima,
postaneš èovjek s kojim je nemoguæe živjeti.

___________________________________________________________________

MISLI NA BOGA I ZGODNA ŽENA

Mjesnog su sveæenika èesto vidjali kako i na javnim mjestima razgovara sa zgodnom ženom koja je bila na lošem glasu - na veliko zgražanje njegovih vjernika.
Biskup ga je pozvao da mu oèita bukvicu. Kad je biskup završio, reèe sveæenik: "Preuzvišeni, uvijek sam mislio da je bolje razgovarati s lijepom ženom i pri tom misliti na Boga, nego moliti se Bogu i pri tom mislita na lijepu ženu."

Ako monah ode u gostionicu
gostionica postaje njegova æelija.
Ako pijanac ode u æeliju,
æelija postaje njegova gostionica.

___________________________________________________________________

KAZNA - NAGRADA

Živio jednom asketa koji je provodio samaèki život, i koji je smatrao da je njegovo životno poslanje boriti se proziv grijeha spolnosti u sebi i drugima.
Kad je došao njegov èas, umrije. I njegov uèenik, koji nije mogao podnijeti taj udarac, umro je nedugo nakon njega. Kad je uèenik došao na drugi svijet, nije mogao vjerovati što je vidio: tamo je bio njegov ljubljeni uèitelj, a u njegovu krilu sjedila je izvanredno lijepa žena.
Šok je nastao kad mu je došla misao da je njegov uèitelj nagradjen zbog svoje spolne uzdržljivosti na zemlji. Ode k njemu i reèe: "Ljubljeni uèitelju, sada znam da je Bog pravedan, jer si u nebu nagradjen za svoja odricanja na zemlji."
Uèitelj je izgledao ljutit. "Idiote!" reèe, "ovo nije nebo, a ja nisam nagradjen, ona je kažnjena."

Kad je cipela u redu, zaboravimo nogu.
Kad je pojas u redu, zaboravimo struk.
Kad su sve stvari u skladu, zaboravimo ego.
Èemu, dakle, služe tvoja odricanja?

___________________________________________________________________

LAILA I RAMA

Laila i Rama su se zaljubili, ali su bili presiromašni da bi se mogli oženiti. Živjeli su u razlièitim selima koja je razdvajala rijeka kojom su vrvjeli krokodili.
Jednog je dana Laila èula da je RAma teško bolestan i da ga nitko ne njeguju. Požurila se na obalu rijeke i molila ladjara da je preveze prijeko iako nema novca da plati prijevoz.
No, pokvareni je ladjar odbio, osim ako te neoæi ne bude spavala s njime. Uboga je žena molila i prosila, ali bezuspješno, i u krajnjem oèaju pristala na ladjarevu pogodbu.
Kad je naposljetku stigla do Rame, našla ga je skoro mrtva. Ostala je s njim mjesec dana i njegovala sve dok nije ozdravio. Jednog dana je Rama upita kako je uspjela prijeæi rijeku. Buduæi da nije bila sposobna lagati svom dragom, rekla mu je istinu.
Kad je Rama èuo njezinu prièu, silno se razljutio, jer je cijenio krepost više od života. Istjerao ju je iz kuæe i nije ju htio ponovno vidjeti.

Povrijedjeni ego je kod nekih jaèi i od ljubavi.

___________________________________________________________________

POBIRAÈ STAKLA NA PLAŽI

Peteroèlana obitelj uživala je na plaži. Djeca su se igrala, kupala u moru i gradila dvorce od pijeska, kadli se u daljini pojavi sttara gospodja. Njezina sijeda kosa lepršala je na vjetru, a odjeæa joj je bila zamazana i prljava. Nešto je u sebi mumljala dok je na plaži pobirala stvari i stavljala ih u svoju vreæu.
Roditelji su djecu pozvali k sebi i rekli im neka se drže podalje od stare gospodje. Kad je prolazila pokraj njih, povremeno se saginjuæi i pobiruæi stvari, nasmiješila se obitelji. No, obitelj nije otppozdravila.
Mnogo tjedana kasnije saznali su da si je mala stara gospodja zadala životnu zadaæu da æe na plaži pobirati krhotine stakla da djeca ne porežu noge.

___________________________________________________________________

TAJNA KOJA SE ZOVE JA

Stariji èovjek u gradu imao je staretinarnicu. Jednom je u trgovinu ušao turist i s prodavaèem razgovarao o mnogim predmetima koji su se nalazili unutra.
Turist upita: "Što biste rekli, koji je najèudniji i najtajanstveniji predmet što ga imate ovdje u radnji?"
Stariji èovjek je pregledavao stotine rariteta, napunjene životinje, preparirane ribe, arheološke iskopine, jelenje glave... a potom se okrene turistu i reèe: "Najèudniji predme t u ovoj trgovini sam bez sumnje JA."

___________________________________________________________________

NAJVEÆI MODERNI PRONALAZAK

Uèiteljica je pouèavala djecu o modernim pronalascima.
"Može li tko od vas navesti nešto važno što nije postojalo prije pedeset godina?"
Bistar djeèarac u prvoj klupi brzo digne ruke i reèe: "JA".

___________________________________________________________________

PAUÈINA NA TURBANU

Bio jednom stari arapski sudac koji je bio poznat po svojoj mudrosti. Jednog mu dana pridje trgovac i potuži se da mu je netko ukrao robu, ali da ne može uhvatiti lopova.
Sudac je naredio da se skinu vrata trgovine, odnesu na mjesni trg i dobiju pedeset udaraca bièem, jer nisu ispunila dužnost da kradljivcu zaprijeèe put.
Skupilo se mnogo ljudi da vidi izvršenje te neobiène kazne. Kad je bièevanje bilo gotovo, pristupi sudac i zamoli vrata da otkriju kradljivca. Potom je stavio uho na vrata da bolje èuje što mu imaju reæi.
Kad se uspravio, navijestio je: "Vrata tvrde da je provalu izvršio èovjek koji na vrhu turbana ima pauèinu." U tom je trenutku jedan iz mnoštva podigao ruku na svoj turban. Pretražili su njegovu kuæu i pronašli ukradenu robu.

Potrebna je samo laskava rijeè ili kritika
da se otkrije pravi ja.

___________________________________________________________________

Eh, da nam je Bajiæ tako bistar pa da Polanèecu kaže, krivac je onaj koji ima pauèine po dionicama, a ovaj se za džepove uhvati..

Èudo su ti prièe, ritual uz prvu jutarnju

Perma itsraživanjima jendog engleksog Sveuièlišta, poptuno je sveejdno kjoim se resdolijedom pšiu solva u nkeoj rijèei, jeidno je btnio da pvro i psoljednje solvo bduu isparvno naipasni.
Osatatk mžoe btii skorz izmejšan, a da rijèei iapk bduu lkao èitljvie.
To se dogðaa sotga jer èvojek ne ètia sovlo po svolo, ngeo cjielu rjieè ojdednom.


zanimljivo

___________________________________________________________________

mislim da ce se dosta forumasa prepoznati u ovoj prici



"Nesreæe mogu donijeti rast i prosvjetljenje", reèe uèitelj.
To je obrazložio ovako:
Svaki bi dan ptica nalazila sklonište u suhim granama drveta koje je stajalo usred velike nenapuèene ravnice. Jednog je dana orkanski vjetar išèupao drvo i prisilio sirotu pticu da leti stotine kilometara u potrazi za skloništem - dok napokon nije doletjela do šume bogate plodnim drveæem.
I zakljuèio bi: "Da je osušeno drvo ostalo, ništa ne bi navelo pticu da ostavi svoju sigurnost i da leti dalje."

___________________________________________________________________

citat od Borna:

mislim da ce se dosta forumasa prepoznati u ovoj prici



"Nesreæe mogu donijeti rast i prosvjetljenje", reèe uèitelj.
To je obrazložio ovako:
Svaki bi dan ptica nalazila sklonište u suhim granama drveta koje je stajalo usred velike nenapuèene ravnice. Jednog je dana orkanski vjetar išèupao drvo i prisilio sirotu pticu da leti stotine kilometara u potrazi za skloništem - dok napokon nije doletjela do šume bogate plodnim drveæem.
I zakljuèio bi: "Da je osušeno drvo ostalo, ništa ne bi navelo pticu da ostavi svoju sigurnost i da leti dalje."

Borna, super prièica

___________________________________________________________________

.......

Jednom je neki lovac namjestio zamke da bi lovio zivotinje. Vec sljedeceg dana je u jednoj od zamki pronasao malog vrapca. Kad ga je htio ubiti, vrabac nekim cudom progovori:

"Oj, lovce ! Do sada si jeo samo ovce i jos uvijek nisi sit. Ja tezim samo tri dukata. Ako me pustis udjelit cu ti tri savjeta.
Prvi jos dok sam u tvojoj ruci,
drugi kad budem na krovu one kuce tamo
a treci savjet ces dobiti sa onog stabla pored.

"Slazem se", rece lovac i vrabac mu dade prvi savjet:

"Ako je nesto nemoguce, ne vjeruj nikom tko tvrdi suprotno."

Lovac pusti vrapca, ovaj odleti na krov kuce i izrekne drugi savjet:

"Ne zivciraj se zbog stvari koje su prosle. Zivi za ovaj trenutak."

Onda vrabac nastavi: "Progutao sam biser tezak deset dukata. Da si ga pronasao cak bi i tvoja unucad bila bogata."

Lovac se rastuzi i bi mu zao sto je pustio vrapca. Onda vrabac nastavi:

"Zar ti nisam rekao da se ne zivciras zbog proslih stvari, pogotovo zbog neceg sto je nemoguce. Stvarno si glup. Kako cu ja progutati tako tezak biser kad sam tezim tri dukata ?"

Lovac pomalo opet dode k sebi i upita vrapca za treci savjet.

Vrabac ce na to:

"Prva dva nisi koristio, sto ce ti onda treci ?"

...te odleti kud ga krila nose
......

___________________________________________________________________
^¨tamo me nema , ovdje nisam ^¨

Thursday, 15 October 2009



Zamisli, ako želiš…. Zamisli blizance u majèinoj utrobi, ogranièene zidovima materice kako razgovaraju. Kako bi nam bilo jasnije nazvaæemo ih Ego i Duša.
Kaže Duša Egu: “Znam da æe ti ovo biti teško prihvatiti, ali ja iskreno vjerujem da ima života nakon roðenja.”
Ego odgovara:”Ne budu smiješna! Pogledaj oko sebe. Sve što postoji je oko tebe. Zašto uvijek moraš RAZMIŠLJATI o neèemu što je izvan ove realnosti? Iskoristi ovaj život što imaš. Uživaj koliko možeš i ostavi se svih tih glupiranja o životu poslije roðenja.”

Duša se smiri za neko vrijeme, ali njen glas iz dubine joj ne dade mira. “Ego, nemoj se odmah naljutiti, ali ja imam još nešto da kažem. Ja, takoðer, vjerujem da postoji Majka.”

“Majka,” s podsmjehom uzviknu Ego. “Kako samo možeš biti tako glup? Nisi nikad ni vidjela Majku. Kako jednom ne možeš shvati da sve što postoji je ovo što vidiš. Ideja o Majci je ludost. Ti si ovdje sama sa mnom. Ovo je tvoja realnost. A sada, uzmi tu pupèanu vrpcu, makni se u svoj ugao i prestani biti smiješna. Vjeruj mi, nema nikakve Majke.”

Duša nerado prestade razgovarati sa Egom. Uskoro je savlada njen nemir i ona se ponovo obrati Egu: ” Molim te saslušaj me i nemoj odmah odbijati ovo što govorim. Nekako razmišljam da pritisak koji oboje osjeæamo, stalno mijenjanje položaja i svi ti pokreti koji su nam neprijatni su sve uèestaliji kako mi rastemo i kao da nas sve to priprema za mjesto s puno svjetlosti koju æemo uskoro osjetiti i iskusiti.”

“Sada znam da si potpuno luda,” odgovori Ego. “Sve što si ikada znala i znaš jeste tama. Nisi nikad vidjela svjetlost. Kako uopæe možeš o tome i razmišljati i imati takve ideje. Svi ti pokreti i pritisci koje osjeæaš su tvoja realnost. Ti si posebno biæe i ovo je tvoje putovanje. Tama i pritisak i osjeæaj skuèenosti su ono što život u biti jeste. S tim se moraš pomiriti sve dok živiš. Sada uzmi tu pupèanicu i molim te ne prièaj više.”

Duša se za kratko vrijeme smiri, ali ponovo ne mogavši mirovati reèe: “Ego, imam još samo jednu stvar da kažem i nikad te više neèu uznemiravati.”

“U redu, kaži” odgovori nestrpljivo Ego.

“Vjerujem da svi ovi pritisci i sva ova neudobnost ne samo da æe nas dovesti do božanske svjetlosti, veæ æemo kada je osjetimo i iskusimo, sresti Majku licem u lice. Tada æemo osjetiti srecu i zadovoljstvo kakvu nikad nismo osjetili do sada.”

“Ti si stvarno luda. Sada sam potpuno siguran u to,” reèe Ego.

(Wayne Dyer)

___________________________________________________________________
"A onda, kad im to nije uspjelo poèeli su prièati sve glasnije i glasnije da Bosne nema.Pa koga ste onda pokušali osvojiti??"

"Skloni obuæu kad prelaziš Unu,Savu,Drinu. Operi noge u rijekama Bosna je æilimom zastrta."

'ruka osiljena,drska.Stari most obori-bruka,
najljepsa munara bio,opet bice-nasa odluka.

___________________________________________________________________
"A onda, kad im to nije uspjelo poèeli su prièati sve glasnije i glasnije da Bosne nema.Pa koga ste onda pokušali osvojiti??"

"Skloni obuæu kad prelaziš Unu,Savu,Drinu. Operi noge u rijekama Bosna je æilimom zastrta."

'ruka osiljena,drska.Stari most obori-bruka,
najljepsa munara bio,opet bice-nasa odluka.