Moforaja (http://moforaja.com/index.php)
- NAUKA I DRUŠTVO (http://moforaja.com/board.php?boardid=14)
-- ISTORIJA / POVIJEST (http://moforaja.com/board.php?boardid=18)
--- 13 Godina Srebrenice (http://moforaja.com/threadid.php?threadid=23169)

Tuga. Gledam jutros na face tv reportazu

Pièque holandske


Pa malo kasnije vidjeh na fb jednu morbidnu raspravu .
Prvo negiranje a onda ponovno pozivanje na klanje.

Od sarajeva do irana poklacemo milion muslimana.
Muka mi èitav dan

Kako može biti takvih retarda u 21 vijeku u 22 godine kasnije od najveceg zloèina nakon 2ww

Rahmet im lijepoj dusi a koljacima i onim sto su planirali zlocin, kao i njihovim istomisljenicima zelim srebrenièku sudbinu

___________________________________________________________________
prest'o sam

prema najopširnijoj definiciji, genocid ima 8 faza,
zadnja, osma faza genocida je njegovo negiranje i ta faza traje zauvijek.

kao što Turci negiraju genocid poèinjen nad Armencima, a kojeg je priznalo 25 svjetskih zemalja,
tako i Srbi negiraju genocid nad Bošnjacima,

vidimo dakle koliko godina Turci to negiraju, pa se može pretpostaviti koliko æe to raditi i Srbi

___________________________________________________________________

..citava dva veka ce da negiraju .

.,oni jos uvjek slave Kosovsku bitku kao pobjedu bila je tamo neke 1389 ako se ne varam

___________________________________________________________________
laku vam noc pijuni

spavajte ko lavovi i ko kraljevi

___________________________________________________________________
kad ce mostar mama?

citat od vjetar:

..citava dva veka ce da negiraju .

.,oni jos uvjek slave Kosovsku bitku kao pobjedu bila je tamo neke 1389 ako se ne varam

___________________________________________________________________
Sto drug rece, i prodjose dani, i crni i sjajni, ali jos nesto nije sjelo mi na mjesto...
Jer necega nema, i vazda fali, i uvijek je tijesno, kad su ljudi mali....

  Cedomir Petrovic

Brojni srbijanski mediji prenijeli su u nedjelju tekst reditelja i glumca Èedomira Petroviæa, sina slavnog Èkalje. Kako javljaju srbijanski mediji, napisao je tekst o zloèinu koji se u glavama mnogih u Srbiji nikad nije dogodio.

Tekst koji je objavio websiteinfomagazin.com prenosimo u cijelosti:

“Kažu da æe u Srebrenicu doæi, biografkinja najveæeg srpskog zloèinca, Ratka Mladiæa, da predstavi svoju novu knjigu, u kojoj æe velièati njegov život i djelo.

Sa pojavom Miloševiæa, Karadžiæa i Mladiæa, budi se ono ludilo, i prokletstvo osvajaèkog naroda, koji je uvijek želio više, nego što je njegovo, bio razapet izmeðu stvarnog i moguæeg, bio mali, a patološki želio da u svemu bude najveæi…

Biografkinja cjedi iz sebe zlo, koje govori da su ‘oni’ još uvijek tu, i biæe ih još dugo, i opet bi isto uèinili u Srebrenici i svuda, i malo su Mladiæ i vojska RS pobili, moglo je to i više… Cijedi otrov koji ubija neroðene, u gradu, ‘U kome bi bilo poželjno premjestiti hiljade muèki i zloèinaèki ubijenih Muslimana, negdje u Federaciju, a tu zemlju iskoristiti za poljoprivredne radove, zato što je plodna’. Misao koja je iz glave, putem glasa ili napisana na papiru, izašla u javnost, ne govori ništa dobro o njenom autoru. Ona æe imati predstavljanje neèega, što æe èitati samo oni koji bi obraðivali tu zemlju. Da li je nekad promovisan ‘Mein Kampf’ u Mauthausenu?

Mezarje (groblja) su svetinje za one èiji su najbliži tu, zavijeni u bijele èaršave, pokopani bez kovèega, na desnom boku, ili na leðima, sa oèima usmjerenim prema Meki. Za mezare se daje život, lakše no za žive. Tu nas èekaju oni, èiju krv djelimo, da budemo zajedno i u vjeènosti, pred nama.

To uvrijediti, i željeti da se prekopa, to je znak da ne pripadaš nikome, i da te niko ne vidi i ne èuje, kad hodaš. Hoæete samo oni koji su kao ti. Da si roðen, a nisi. Ideš, a ne znaš kuda.

Cijedit æe iz sebe, knjigu o laži i podvali, a hiljade mrtvih su napisali još prije 22. godine, svoje knjige istine o straviènim patnjama i umiranju, kad mu nije bilo vrijeme.

Srebrenica je grad u RS, koja ako podrži ovo, prestaje da ima prava na svoju državu. Svako ko uzme u ruke, to što ona donosi, svaki list je okrvavljeni nož, svaka strana zarðala žica, korice su Srebrenica. Njihova želja je da se vrate u te dane i noæi, kada se vršio genocid nad jednim narodom, dobrim narodom, smjernim, trpeljivim do bola. Narodom koji je izrodio velike slikare, književnike, sportiste, muzièare, glumce, i Aliju Sirotanoviæa, heroja-rudara, èije ime nosi jedna mala ulica na periferiji Breze.

Ne zagaðujte, tek poteklu bistru vodu na izvoru. Ne sipajte sol na živu ranu.

Zašto smo takav narod? Ja znam mnogo dobrih ljudi u mom narodu, samo nikad ne znam gdje su. Uvijek kad su potrebni, nema ih. Ili su na putu, ili na odmoru, zauzeti sastancima, kada moraju na sud za zloèine, svi se teško razbole.

Kažu, neki su pozvani u Srebrenicu, a neki nisu. Pa, zar se na to poziva? Hoæe li tražiti razvodnicu da im pokaže gdje im je mjesto? Na balkonu ili u parteru. Da li æe ponijeti neke grickalice. Da li æe neko iæi i na promociju, i na komemoraciju?

Ako nemaš to u glavi, i srcu, i cijelom svom tijelu, toliko žestoko i toliko istinito, da te trese groznica, i da hoæeš da eksplodiraš od bola i sopstvenog poniženja, nemoj iæi.

Znao sam Srbe, koji su se kajali, molili za izvinjenje, tražili oprost grijehova i za druge. Jahali sa Turcima, i borili se zajedno, protiv nekog treæeg, èetvrtog…

Znam kad su majke i braæa davali kæerke i sestre, za krvnog neprijatelja, samo da Srbiji bude bolje. Gdje su sada ti Srbi?”

___________________________________________________________________

neki naprave radost gdje god odu, neki kad god odu.