Moforaja (http://moforaja.com/index.php)
- ZABAVA (http://moforaja.com/board.php?boardid=22)
-- LJUBAV (http://moforaja.com/board.php?boardid=43)
--- ***Ovo se zove LJUBAV*** (http://moforaja.com/threadid.php?threadid=27008)
Moja draga Muntahta,lijepo si ovo napisala kao i sve sto sto pises sa posebnim stilom i sto
Sevels rece,malo je hiljadu postaviti za tvoje pisanje,ali evo jedna od srca je!
citat od tvrancic:
@Muntahta, prelijepo
Samo si meni se da si èini pogriješila za moju susjedu - nije kat više nego isti kat. Provjeri.
tvrancicu,hvala...provjerila...
___________________________________________________________________
Prestani brinuti o tome ko te ne voli
ko ima vise ili ko sta radi.
Umjesto toga pocni cijeniti odnose sa onima koji te vole.
Ovdje u ovoj praznoj hladnoci tudjine zaboravila sam pisati,mnogo toga sam zaboravila od svakodnevnih stresova,ali jedno ne zaboravljam...svaki kamen,svaki sokak,sva draga lica i nas Mostar.To je u meni naslo mjesto vjecnosti,nas grad ce zivjeti u nama svima...u srcu svakog rodjenog...kao refren odzvanjaju rijeci:"Daleko si zavicaju,mi prognani smo,prognase nas zbog zlocina sto Te ljubismo"...neka nam snovi ostanu netaknuti,neka nasa sanjarenja i nedosanjane mladosti ostanu cista...
Zato ste mi sve u ovoj noci,u ledeneoj hladnoci tudjine kao i nas Mostar...sve ste moje,moja tuga,moje nade,moja beznadja,moje osamljenosti i sjecanja,moje radosti,ljubavi i ubjedjenja i hrabrost...
Dragi rodjeni,Vi sto ostadoste u nasem Mostaru,ne zaboravite nas posijane po svijetu,cuvajte nas uvijek takve kakvi jesmo,kakve nas pamtite,kada vam je tesko,okrenite se oko sebe,naci cete nas u sapatu vjetra,u odsjaju sunca,na Neretvi,u djecijem osmijehu i tisini koja vas cuva...uz Vas smo...Neznam koje stihove da napisem,koje rijeci da Vam posaljem,kada znam da za nas nebo vise nece biti dovoljno plavo,a ptice nikada vise nece biti dovoljno raspjevane...
Umijem samo da sacuvam sjecanja...samo se jos cuje tiho kapanje...ne znam da li to kaplje voda sa krovova ili suza u meni...Znam da ste mi nepremostivo daleko i u meni neka strepnja da cu vas opet vidjeti ili zagrliti u stvarnosti.Budjenje mi donosi tugu i neprebolnu nostalgiju...
Sve me ovo vraca u zivot kojeg vise nema,u vrijeme crvenih ruza...nas grad obasjan suncem u svoj svojoj svijetlosti...lijep...kao goblen...miris behara i cvijeca se siri,opija dusu i galebovi su tu...lete i kruze nad Titovim mostom...Iz tasna i kesa vadimo hljeb,hranimo ih,dok oni zadovoljno klikcu,kao da nam zahvaljuju...Sa obliznje terase cuje se pjesma...i zivot nam je tekao kao pjesma,voljeli smo ga u svakom trenutku,svakoj crvenoj ruzi,cvijetu,jutru i danu...
Ljudska lica su sijala osmijehom od radosti i srece,smijali su se ocima u kojima je svo nebo iznad Mostara,jedino plavo nebo na svijetu koje im niko ne moze oduzeti,to nebo je uvijek iznad nas,ma gdje u svijetu bili,to nebo je u nama,ma kako nam ga komadali...Zajedno smo zivjeli,zajedno koracali kroz nase zivote,nasmijani i sretni,sa drugovima koji su nam pruzali trenutke radosti i smijeha,ljubavi i razumijevanja...I pitam se"Ko je smio da nam oduzme takvu ljepotu"
Proslo je vrijeme crvenih ruza...I zato pamtim samo dobra vremena,plavo nebo i behar...pamtim crvene ruze i galebove i sve nas rodjene koji smo vjerovali u ljubav i ljude...Mozda cemo se ponovo sresti i zajedno koracati,opet nasmijani i sretni?Vjerujem da ce rodjeni bilo gdje da su...svi cestiti ljudi nase zemlje istrajati snagom dostojanstva i ljubavi..
Zato ih molim da cuvaju uspomenu na one nase kojih vise nema i na nase snove...Bratska sestrinska i drugarska osjecanja su moji najdrazi suveniri,ovdje na kraju svijeta...misao koja me izjeda,je moja stalna misao...ostacemo zeljni jedni drugih.
Sve vas cuvam u srcu i volim suzom...
___________________________________________________________________
Prestani brinuti o tome ko te ne voli
ko ima vise ili ko sta radi.
Umjesto toga pocni cijeniti odnose sa onima koji te vole.
___________________________________________________________________
Nije znanje Znanje znati....vec je znanje Znanje dati...
citat od Muntahta:
Ovdje u ovoj praznoj hladnoci tudjine zaboravila sam pisati,mnogo toga sam zaboravila od svakodnevnih stresova,ali jedno ne zaboravljam...svaki kamen,svaki sokak,sva draga lica i nas Mostar.To je u meni naslo mjesto vjecnosti,nas grad ce zivjeti u nama svima...u srcu svakog rodjenog...kao refren odzvanjaju rijeci:"Daleko si zavicaju,mi prognani smo,prognase nas zbog zlocina sto Te ljubismo"...neka nam snovi ostanu netaknuti,neka nasa sanjarenja i nedosanjane mladosti ostanu cista...
Zato ste mi sve u ovoj noci,u ledeneoj hladnoci tudjine kao i nas Mostar...sve ste moje,moja tuga,moje nade,moja beznadja,moje osamljenosti i sjecanja,moje radosti,ljubavi i ubjedjenja i hrabrost...
Dragi rodjeni,Vi sto ostadoste u nasem Mostaru,ne zaboravite nas posijane po svijetu,cuvajte nas uvijek takve kakvi jesmo,kakve nas pamtite,kada vam je tesko,okrenite se oko sebe,naci cete nas u sapatu vjetra,u odsjaju sunca,na Neretvi,u djecijem osmijehu i tisini koja vas cuva...uz Vas smo...Neznam koje stihove da napisem,koje rijeci da Vam posaljem,kada znam da za nas nebo vise nece biti dovoljno plavo,a ptice nikada vise nece biti dovoljno raspjevane...
Umijem samo da sacuvam sjecanja...samo se jos cuje tiho kapanje...ne znam da li to kaplje voda sa krovova ili suza u meni...Znam da ste mi nepremostivo daleko i u meni neka strepnja da cu vas opet vidjeti ili zagrliti u stvarnosti.Budjenje mi donosi tugu i neprebolnu nostalgiju...
Sve me ovo vraca u zivot kojeg vise nema,u vrijeme crvenih ruza...nas grad obasjan suncem u svoj svojoj svijetlosti...lijep...kao goblen...miris behara i cvijeca se siri,opija dusu i galebovi su tu...lete i kruze nad Titovim mostom...Iz tasna i kesa vadimo hljeb,hranimo ih,dok oni zadovoljno klikcu,kao da nam zahvaljuju...Sa obliznje terase cuje se pjesma...i zivot nam je tekao kao pjesma,voljeli smo ga u svakom trenutku,svakoj crvenoj ruzi,cvijetu,jutru i danu...
Ljudska lica su sijala osmijehom od radosti i srece,smijali su se ocima u kojima je svo nebo iznad Mostara,jedino plavo nebo na svijetu koje im niko ne moze oduzeti,to nebo je uvijek iznad nas,ma gdje u svijetu bili,to nebo je u nama,ma kako nam ga komadali...Zajedno smo zivjeli,zajedno koracali kroz nase zivote,nasmijani i sretni,sa drugovima koji su nam pruzali trenutke radosti i smijeha,ljubavi i razumijevanja...I pitam se"Ko je smio da nam oduzme takvu ljepotu"
Proslo je vrijeme crvenih ruza...I zato pamtim samo dobra vremena,plavo nebo i behar...pamtim crvene ruze i galebove i sve nas rodjene koji smo vjerovali u ljubav i ljude...Mozda cemo se ponovo sresti i zajedno koracati,opet nasmijani i sretni?Vjerujem da ce rodjeni bilo gdje da su...svi cestiti ljudi nase zemlje istrajati snagom dostojanstva i ljubavi..
Zato ih molim da cuvaju uspomenu na one nase kojih vise nema i na nase snove...Bratska sestrinska i drugarska osjecanja su moji najdrazi suveniri,ovdje na kraju svijeta...misao koja me izjeda,je moja stalna misao...ostacemo zeljni jedni drugih.
Sve vas cuvam u srcu i volim suzom...
Divno napisano Muntahta...
citat od Muntahta:
Ovdje u ovoj praznoj hladnoci tudjine zaboravila sam pisati,mnogo toga sam zaboravila od svakodnevnih stresova,ali jedno ne zaboravljam...svaki kamen,svaki sokak,sva draga lica i nas Mostar.To je u meni naslo mjesto vjecnosti,nas grad ce zivjeti u nama svima...u srcu svakog rodjenog...kao refren odzvanjaju rijeci:"Daleko si zavicaju,mi prognani smo,prognase nas zbog zlocina sto Te ljubismo"...neka nam snovi ostanu netaknuti,neka nasa sanjarenja i nedosanjane mladosti ostanu cista...
Zato ste mi sve u ovoj noci,u ledeneoj hladnoci tudjine kao i nas Mostar...sve ste moje,moja tuga,moje nade,moja beznadja,moje osamljenosti i sjecanja,moje radosti,ljubavi i ubjedjenja i hrabrost...
Dragi rodjeni,Vi sto ostadoste u nasem Mostaru,ne zaboravite nas posijane po svijetu,cuvajte nas uvijek takve kakvi jesmo,kakve nas pamtite,kada vam je tesko,okrenite se oko sebe,naci cete nas u sapatu vjetra,u odsjaju sunca,na Neretvi,u djecijem osmijehu i tisini koja vas cuva...uz Vas smo...Neznam koje stihove da napisem,koje rijeci da Vam posaljem,kada znam da za nas nebo vise nece biti dovoljno plavo,a ptice nikada vise nece biti dovoljno raspjevane...
Umijem samo da sacuvam sjecanja...samo se jos cuje tiho kapanje...ne znam da li to kaplje voda sa krovova ili suza u meni...Znam da ste mi nepremostivo daleko i u meni neka strepnja da cu vas opet vidjeti ili zagrliti u stvarnosti.Budjenje mi donosi tugu i neprebolnu nostalgiju...
Sve me ovo vraca u zivot kojeg vise nema,u vrijeme crvenih ruza...nas grad obasjan suncem u svoj svojoj svijetlosti...lijep...kao goblen...miris behara i cvijeca se siri,opija dusu i galebovi su tu...lete i kruze nad Titovim mostom...Iz tasna i kesa vadimo hljeb,hranimo ih,dok oni zadovoljno klikcu,kao da nam zahvaljuju...Sa obliznje terase cuje se pjesma...i zivot nam je tekao kao pjesma,voljeli smo ga u svakom trenutku,svakoj crvenoj ruzi,cvijetu,jutru i danu...
Ljudska lica su sijala osmijehom od radosti i srece,smijali su se ocima u kojima je svo nebo iznad Mostara,jedino plavo nebo na svijetu koje im niko ne moze oduzeti,to nebo je uvijek iznad nas,ma gdje u svijetu bili,to nebo je u nama,ma kako nam ga komadali...Zajedno smo zivjeli,zajedno koracali kroz nase zivote,nasmijani i sretni,sa drugovima koji su nam pruzali trenutke radosti i smijeha,ljubavi i razumijevanja...I pitam se"Ko je smio da nam oduzme takvu ljepotu"
Proslo je vrijeme crvenih ruza...I zato pamtim samo dobra vremena,plavo nebo i behar...pamtim crvene ruze i galebove i sve nas rodjene koji smo vjerovali u ljubav i ljude...Mozda cemo se ponovo sresti i zajedno koracati,opet nasmijani i sretni?Vjerujem da ce rodjeni bilo gdje da su...svi cestiti ljudi nase zemlje istrajati snagom dostojanstva i ljubavi..
Zato ih molim da cuvaju uspomenu na one nase kojih vise nema i na nase snove...Bratska sestrinska i drugarska osjecanja su moji najdrazi suveniri,ovdje na kraju svijeta...misao koja me izjeda,je moja stalna misao...ostacemo zeljni jedni drugih.
Sve vas cuvam u srcu i volim suzom...
a sta rec .......predivno...
___________________________________________________________________
...lepo je znati da postojiš u mom životu...nije bitno otkad,koliko, a ni zašto.Lepo je otvoriti oèi i jednostavno znati da si blizu..........."
Uvijek sam tamo u Tvojoj ljepoti...nose me sjecanja...ali stvarnost...stvarnost je nesto drugo...boli do srzi...vracam se u onu Tvoju kamenu kolijevku koja me zaljulja...sve dok u meni bude bilo snage,napajati cu dusu ljepotom,mirisom,duboko ih udahnuti...i zivjeti s njima do sljedeceg susreta...sanjacu noci pune mjeseca,najljepse plavo nebo na svijetu...uzegli kamen grijace mi dusu u ovoj hladnoci tudjine...u ovom svijetu beznadja umire u meni i posljednja nada
da cu se vratiti korijenima svojim...Zauvijek boli
___________________________________________________________________
Prestani brinuti o tome ko te ne voli
ko ima vise ili ko sta radi.
Umjesto toga pocni cijeniti odnose sa onima koji te vole.
citat od Muntahta:
Uvijek sam tamo u Tvojoj ljepoti...nose me sjecanja...ali stvarnost...stvarnost je nesto drugo...boli do srzi...vracam se u onu Tvoju kamenu kolijevku koja me zaljulja...sve dok u meni bude bilo snage,napajati cu dusu ljepotom,mirisom,duboko ih udahnuti...i zivjeti s njima do sljedeceg susreta...sanjacu noci pune mjeseca,najljepse plavo nebo na svijetu...uzegli kamen grijace mi dusu u ovoj hladnoci tudjine...u ovom svijetu beznadja umire u meni i posljednja nada
da cu se vratiti korijenima svojim...Zauvijek boli
i iskreno se nadam nasem sto skorijem susretu(nije vazno na kojem dijelu zemljine lopte) da ti poklonim buket ruza za sve ove divne rijeci.
Hvala ti sto si spremna sve ovo podjeliti sa nama
___________________________________________________________________
VELEZ JE GOROSTAS KAO PLANINA PO KOJOJ JE DOBIO IME
citat od pala:
citat od Muntahta:
Uvijek sam tamo u Tvojoj ljepoti...nose me sjecanja...ali stvarnost...stvarnost je nesto drugo...boli do srzi...vracam se u onu Tvoju kamenu kolijevku koja me zaljulja...sve dok u meni bude bilo snage,napajati cu dusu ljepotom,mirisom,duboko ih udahnuti...i zivjeti s njima do sljedeceg susreta...sanjacu noci pune mjeseca,najljepse plavo nebo na svijetu...uzegli kamen grijace mi dusu u ovoj hladnoci tudjine...u ovom svijetu beznadja umire u meni i posljednja nada
da cu se vratiti korijenima svojim...Zauvijek boli
i iskreno se nadam nasem sto skorijem susretu(nije vazno na kojem dijelu zemljine lopte) da ti poklonim buket ruza za sve ove divne rijeci.
Hvala ti sto si spremna sve ovo podjeliti sa nama
pala,hvala Ti od srca sto svratis i procitas.I ja se nadam da cemo se sresti.Nekad .I negdje.
Evocirati uspomene na one teske trenutke koje smo proveli zajedno.
___________________________________________________________________
Prestani brinuti o tome ko te ne voli
ko ima vise ili ko sta radi.
Umjesto toga pocni cijeniti odnose sa onima koji te vole.
___________________________________________________________________
volim te svojse-volim te svekoliko...djenabetu moj
"Za mudru osobu cijeli je svijet uèitelj, a za budalu je cijeli univerzum pun neprijatelja." Charaka
http://www.youtube.com/watch?v=z_jtXdTpsko
___________________________________________________________________
Drzite srecu kao pticu: sto njeznije i lakse ?Bude li se osjecala slobodnom ostace Ti rado u ruci"
RE: Ovo se zove LJUBAV
citat od djemila:
citat od abraxas:
Mostarom je lijepo šetati po kiši i buri, a još ako je nedeljno veèe. Svi se zavuku u svoje odaje a ti šetaš sam. Slušaš æaskanje tvojih koraka i kaldrme, sokakom odzvanja istorija. Udišeš grad, uzimaš ga intravenozno,ulazi u tebe kroz sve pore,preko kože i sluznice. Vjetar nosi govor iz neke avlije. Oni naši samoglasnici uzdižu se visoko kao Hum a onda se laste stropoštavaju u Neretvu. Sam si u gradu ali nikad usamljen.
Abraxas...ne znam kad nesto ljepse procitah i osjetih sve do kosti....
___________________________________________________________________
http://www.youtube.com/watch?v=FSk2mB0fez4
___________________________________________________________________
Drzite srecu kao pticu: sto njeznije i lakse ?Bude li se osjecala slobodnom ostace Ti rado u ruci"
RE: Ovo se zove LJUBAV
citat od djemila:
citat od abraxas:
Mostarom je lijepo šetati po kiši i buri, a još ako je nedeljno veèe. Svi se zavuku u svoje odaje a ti šetaš sam. Slušaš æaskanje tvojih koraka i kaldrme, sokakom odzvanja istorija. Udišeš grad, uzimaš ga intravenozno,ulazi u tebe kroz sve pore,preko kože i sluznice. Vjetar nosi govor iz neke avlije. Oni naši samoglasnici uzdižu se visoko kao Hum a onda se laste stropoštavaju u Neretvu. Sam si u gradu ali nikad usamljen.
Abraxas...ne znam kad nesto ljepse procitah i osjetih sve do kosti....
Prelijepo...Zaboravio platane u kasnu jesen , njihov miris dog hodas kroz gomilu lisca a kisa pada u kasni sat..noc je a tebi lijepo, lijepo...kao sto si rekao: usamljen[/COLOR]
___________________________________________________________________
mirise mi cevap u pizeriji jel to ljubav il nostalgija?
___________________________________________________________________
Kad si ljut -broj do cetri ,kad si jako ljut-psuj
to je neznanje bola,okle cevap u piceriji
jedino ako ne gori pica,e to te more izvaditi
___________________________________________________________________
volim te svojse-volim te svekoliko...djenabetu moj
"Za mudru osobu cijeli je svijet uèitelj, a za budalu je cijeli univerzum pun neprijatelja." Charaka
suti ja samo cevape i janjce vidim ko da sam u jablanici
___________________________________________________________________
Kad si ljut -broj do cetri ,kad si jako ljut-psuj
___________________________________________________________________
Nemam snage za pjesmu ni suze,
kad naidju cemerni trenuci.
Sjeta neka dusu mi obuzme,
sami pocnu da naviru zvuci...
Volim majko,brda i doline,
na zalasku sunca pogledati
da me zelja mog djetinjstva mine
kad im Sunce vrhove pozlati.
Sve sto vise vrijeme tece
daljina mi teze pada
nikad ne bih u svijet kreno
da sam znao sto znam sada...
Makinja od strane: Burning Board 2.0.2 © 2001/2002 WoltLab GbR
Prevod sa engleskog T&T.