Moforaja (http://moforaja.com/index.php)
- NAUKA I DRUŠTVO (http://moforaja.com/board.php?boardid=14)
-- ISTORIJA / POVIJEST (http://moforaja.com/board.php?boardid=18)
--- Dolazak BH naroda u Bosnu (http://moforaja.com/threadid.php?threadid=29572)

GREEN

Labud

___________________________________________________________________
nema vise ni tepe

Gospodin Prohaska nabraja one koji su emigrirali i živjeli u inostranstvu. Jedan od najznaèajnijih je Tomko Mrnaviæ, na latinskom Marnavitius, koji je jedna od najèudnovatijih figura XVII stoljeæa.
Avanturisti nisu rijetkost meðu emigrantima. Mrnaviæ, ako hoæete, nije bio avanturista, ali je imao izvanrednu maštu. Tvrdio je da je u srodstvu sa najslavnijim bosanskim familijama, èak sa samim kraljevima... Išao je dotle da kaže da je potomak roda Marcia i to je pokušao dokazati u jednom spisu objavljenom u Rimu 1632. godine pod naslovom: '' Indicia vetustatis et nobilitatis familiae Marciae vulgo Marnavitiae'' ( ''Dokaz o starinstvu i plemstvu porodice Marcia puèki Mrnaviæ'', prim. prev.) U jednoj od poema on svoju familiju spominje kao onu koja polaže pravo na bosansko prijestolje. Apostolski protonotar, kanonik i arhiðakon katedrale u Zagrebu (Agram) , Mrnaviæ provede najveæi dio svoga života u ovome gradu: Godine 1631. papa ga imenuje bosanskim biskupom, ali nije nikada imao priliku, a možda, èak, ni namjeru, da uèini jedan jedini pastoralni posjet svojoj biskupiji.
Bio je teolog, historièar i poeta ujedno. Gospodin Prohaska za njega kaže da je on sam napisao koliko svi prethodni bosanski pisci. Njemu se duguje osobito za mnogobrojne latinske publikacije. Jedno od njegovih originalnih djela je biografija u stihovima jedne lokalne svetice, svete Magdalene, sestre treæeg reda, reda svetog Franje. Ova je poema bila objavljena u Rimu 1626. godine. Autor u njoj oplakuje bijedne uvjete slaveno – balkanskih naroda:
'' Samo nesloga dovodi do gubitka svijeta. Hrvati, Bosanci, Srbi, oslabljeni njihovom neslogom, postali su roblje u lancima. Hrvatska nacija oplakuje Bosnu potèinjenu Turcima, sa Hercegovinom, zemlja Crnojeviæa (Crna Gora) je uništena, kraljevstvo despota* je razoreno...hrvatsko priobalje je opustošeno, spaljeno.''

* Despot ovdje treba razumjeti kao zvaniènu titulu (vladar). Rijeè je o Srbiji.

Poema, uostalom, nije bez izvjesnih literarnih vrijednosti. Jezik se približava dalmatinskim piscima, koji su klasici srpsko – hrvatske grupe. Autor se, vjerovatno, inspiriše italijanskim modelom. Mrnaviæu se duguje, takoðer, jedna adaptacija Bellarminovog katehizma, više puta odštampanog. Izdanje iz 1768. bibliofilima nudi jednu èudnu posebnost. Na zadnjoj strani donosi uporedne tabele tri slavenska pisma, glagoljice, æirilice i latinice.
Tomko Mrnaviæ se, takoðer, okušao i u dramskoj poeziji; inspirisan je jezuitskim teatrom. Napisao je jednu politièku dramu, ''Osman'', gdje govori o sultanu Osmanu koji, poslije poraza na Hotinu, (1621.g.) biva zbaèen sa prijestolja, dvorskim puèem. To je upravo tema koju je pjesnik Gunduliæ obradio u svojoj epopeji ''Osman''. Mrnaviæ, izgleda, nije znao za Gunduliæa i njegova drama nije vrijedna koliko i klasièna epopeja njegovog rivala. To je jedna školska tragedija. Mrnaviæ je uèenjak; nije pjesnik. Njegova sasvim italijanska fiziologija, odudara od njegove subraæe, grubih i skromnih franjevaca Bosne.
Bosanci koji su emigrirali u Dalmaciju, posebno u Dubrovnik, sanjaju, naravno, da se vrate u svoju domovinu i oni od Austrije oèekuju da istjera ili uništi Otomane. Jedan od njih, Ðorðe Radojeviæ, u jednoj pjesmi, prvi put štampanoj u Padovi 1686. godine, ponovo štampanoj u Veneciji 1734. godine, pjeva o osloboðenju od strane careva, 1686. godine. Radojeviæ ne sanja o potpunoj emancipaciji svoje zemlje; on u caru vidi buduæeg sultanovog nasljednika:
'' Vidite dvoglavog orla, nedostaje mu još kruna. Izabrao je cara za svoga sina i stavit æe mu na glavu krunu Konstantinovu.''
'' Mnogo je vojvoda u službi krilatog lava (Venecija), mnogo u službi svijetlog Æesara, oni æe otjerati sultanovu vojsku i Bosnu potèiniti Æesaru ''.

Opis opsade Buda (?? naziv mi je nepoznat,pretpostavljam da je to Budim, na maðarskom jeziku, op prev.) je živopisnog stila koji mjestimièno podsjeæa na epsko pjesništvo.
U drugoj polovici XVII stoljeæa, bosanski pisci su rijetkost. S poèetka XVIII stoljeæa, Stjepan (Etjen) Margetiæ objavljuje u Veneciji (1704.g.), na æirilici, jedan rad o vjeroispovijedanju, koji je doživio šest izdanja (zadnje iz 1842. g.), od kojih su èetiri æirilièna, a dva latinièna. Knjiga, pisana jednostavnim i privlaènim jezikom, postala je toliko popularna da je preuzela ime svoga autora. Narod ju je zvao ''stjepanuša'' (mali Etjen), baš kao što je kasnije, u Bugara, ''Kiriakodromon'' ili knjiga o nedjelji vladike Sofronija, nazvana ''sofronika'' * Djelo nije èista ortodoksija; koji put je, zato, poticala na uzbunu visoko sveæenstvo. Autor ima veoma visoko mišljenje o svome materinjem jeziku.
''Bosanski jezik, kaže on, koji se zove još i ilirskim, ne može se usporediti ni sa jednim drugim, jer ni jedan drugi nije raširen u toliko zemalja; ali na mnogo mjesta je bio iskvaren i izmiješan sa drugim jezicima, kao što je u Bosni sa turskim, a na priobalju sa latinskim.''
Autor, takoðer, iznosi zanimljiva gledišta o obièajima svoga naroda, u vremenu kada je pisao.
Dužnici smo mu za još jednu zbirku, '' Legende o svecima'', objavljenu u Veneciji 1708. godine i nanovo štampanu u ovome gradu 1770. i 1778. godine. On izjavljuje da je ovu knjigu napisao za narod. U predgovoru preporuèuje svojoj sveæenièkoj subraæi da izbjegavaju propovijedi koje narod neæe razumjeti.
Jedna posebno zanimljiva, jeste figura franjevca Lovre Sitoviæa. Njegov je otac bio musliman koji je pao u ropstvo tokom jednog pohoda protiv Austrijanaca. Da bi nanovo stekao slobodu, ostavi svoga mladog sina kao taoca, oèekujuæi da æe moæi skupiti otkupninu. Dijete bijaše pokršteno i zaredi se u franjevaèki red. Osim jedne gramatike latinskog,...

· Vidjeti poslije studiju o Sofroniju.

...koja je još nedostajala kod Hrvata, kojima je latinski bio politièki jezik, (Venecija 1747.g.) on je napisao jednu poemu o paklu: ''Pjesma o Paklu, posebno paklena vatra, tmina i vjeènost prema Novom i Starom Zavjetu, oèevi i ljekari'' (Venecija 1727.g.). Bilo je to prvi put da je stih narodnog pjevanja, deseterac, upotrijebljen u kršæanskoj poeziji. Autor je poznavao ove narodne spjevove i da bi odvratio svoje sunarodnike, on im je ponudio metriku:
''To je, kaže on, u predgovoru, sramotan obièaj da se pjeva o nekom Marku Kraljeviæu, jednom Musi Arbanasu i jednom Relji Bosancu, o vojevanjima, o kraljevima, o ratnicima, o ženskoj ljepoti, o rujnom vinu. Ne bi li bilo mnogo bolje pjevati o svetim stvarima?''
On se obraæa svojoj braæi franjevcima, svim duhovnim pastirima i moli ih da raspaèavaju njegov ''Pakao''. Ali, ovaj Pakao o kome je rijeè, nije vrijedio ðavla; bilo je to nabrajanje pobuna i paklenih kazni, opisano prozaiènim jezikom.
Ja ne insistiram na nekolicini pisaca osrednjeg znaèaja. Ono što veoma jasno proizilazi iz knjige gospodina Prohaske jeste da katolièka literatura nije prestajala da se njeguje kod Bosanaca katolika, bilo preko domicilnih, bilo preko emigranata. Ni jedno djelo nije bilo tiskano u zemlji: tipografije su bile u veneciji, Rimu, Padovi. U Bosni, glavni samostani nalazili su se u Sarajevu, Sutjesci, Fojnici i Kreševu.

II

Hercegovina, naroèito, bila je ognjište pravoslavne literature, o kojoj sada treba nešto reæi.

Svaka èast labude, ovo treba forumu i istini, samo nastavi!!!!




-------------------

___________________________________________________________________
ne zelim biti niciji advokat , ali mislim da se tvojim zlobama i proganjanjima ljudi treba stati na put...
on je nastavljao da svojim kvaziintelektualnim napadima izvrgava mene (

moju licnost , a ne moj forumski lik!!!

Iskreno hvala Stari Grad.


Dvije crkve ,što se tièe Otomana, nisu bile u istom položaju. Prirodni zašttitnik katolicizma bila je austrijska kuæa a ona je bila njemaèka. Za Turke, katolicizam je bio njemaèka religija, što æe reæi strana i neprijateljska. Nije bilo isto sa pravoslavnom crkvom. U srednjem stoljeæu i na poèetku nove ere, Rusija još ne znaèi ništa sa meðunarodnog stanovišta. Grèka pravoslavna crkva je domicilna crkva, ona koja nema šta oèekivati iz inostranstva. Vlast u Konstatntinopolju joj je iskazivala posebnu naklonost. Nakon definitivnog sloma srpske države (1463.g.) srpska crkva više nije imala patrijarhata. Obnovili su joj ga Turci 1557. godine u veoma zanimljivim i malo poznatim okolnostima. Jednog mladog kaluðera iz manastira Mileševo oteli su janjièari i odveli ga u Konstantinopolj, gdje se je on preobratio na islam i ostvario lijepu karijeru pod imenom Sokolli *. On postaje kapudan paša (admiral), beglerbeg Rumelije i 1565. godine veliki vezir. Ne zaboravlja on ni svoju zemlju ni svoju porodicu. On obnavlja srpski patrijarhat u Ipeku (Peæi) , za svoga brata koji je postao vladika i ovaj æe patrijarhat potrajati do 1766.g. kada biva apsorbovan od grèkog patrijarhata u Konstantinopolju.
Pravoslavno sveštenstvo nije ravno bosanskim franjevcima i njegova moralna aktivnost bila je manje znaèajna od njihove. Pravoslavni popovi nisu ispunjavali crkvene funkcije i živjeli su, moglo bi se reæi, skandalozno. Mnogi su krajevi bili bez parohija i u nedostatku popa i mladi parovi su bili obavezni vjenèavati se pred kadijom. Stanje se još više pogoršalo kada, s poèetka XVII stoljeæa, patrijaršija u Konstantinopolju uspije da nametne grèke vladike. Usred toga opšteg nazadovanja, nekoliko manastira koje su osnovali srpski prinèevi, saèuvat æe nacionalnu ...


----------------------------------------------------------------------
* On se, u stvari, zvao Sokoloviæ; u svim slavenskim jezicima, ''sokol'' oznaèava isto što i francuska rijeè ''faucon''.

Nacionalnu tradiciju, pisat æe hronike – inaèe dosta opore – koje govore o junaèkim djelima ili asketizmu Nemanje, prvog krunisanog kralja, svetog Save, cara Dušana, cara Lazara i njegovog sina Stefana.
Veæ krajem XV stoljeæa, u srpske zemlje, prodrla je štamparija, da bi uskoro nestala. Poznat je ''Oktoik'' (knjiga pjesama za glasno pjevanje), štampana 1494. godine na Cetinju i jedan psaltir (knjiga psalma, op. prev.) izdat 1495. godine u istoj tipografiji. U Veneciji, izmeðu 1520. i 1538. g. Božidar Vukoviæ štampa istovrsna djela, èije primjerke nalazimo i danas u Sarajevu, Zavali, Žitomisliæu. Poznata su i druga izdanja Božidara Vukoviæa i jednoga od njegovih sunarodnika.
Beograd u Hercegovini (??? Op. prev) je imao jednu štampariju u kojoj je štampano jedno Evanðelje, koje postoji još i danas. Spominju se kratkotrajne štamparije u Kileševu (pretpostavljam Mileševu?? Op.prev.), Goraždu, Vrutæu (???op. prev.), Graèanici. Njihova proizvodnja, ipak, nije mogla zadovoljiti sve potrebe i nije ni najmanje ugrozila prepisivaèku industriju. Neki su manastiri imali registar sitnih dogodovština koje su dio njihove historije.
Poèevši od XVIII stoljeæa, veze sa Rusijom se umnožavaju, ruske knjige i èasopisi prodiru u srpske zemlje. Nastoji se imitirati njihov stil, u toj mjeri da na poèetku XIX stoljeæa, laièki pisci, koji su vjerovali da pišu svojim nacionalnim jezikom, pišu jednim izmiješanim idiomom, sa izobiljem rusizama.
----------------------------------------------------------------------------------------------------------
Huuuhhh !! Odahnite. Nema više. Kraj ovoga poglavlja. Hvala na interesovanju i iskazanoj mi podršci.

Bijeli Labude ako imas nesto o naseljavanju Mostara bilo bi interesantno
Za ovo dosad jedno veliko bravo

citat od Boza:

Velika vecina bosansko hercegovackog stanovnistva vuce korijenje od bogumila
i po vjerskoj vokaciji su pripadali redu bosanske crkve
Prelazak na pravoslavlje katolicanstvo i islam u raznim istoriskim okolnostima i pisani
dokumenti o muslimanima katolicima ipravoslavcima sa bosanskim predznakom
ukazuje na to da cjepanje bosanskog drustva po nacionalnim savovima slijedi mnogo
kasnije i da religiske institucijje imaju glavnu ulogu u sprecavanju uredjenja BH ka
gradanske drzave sa punim vjerskim slobodama

Kakvih jado bogumila . Fulio si skroz . Procitaj malo o istocnim Gotima pa onda potrazi o istrazivanjima gena na odrucju Balkana - Pa uporedi sa Skandinavijom . Mozda nesto i naucis

___________________________________________________________________
"Da li je Kur`an od vjeènosti za to ne pitam. Da je on knjiga nad knjigama vjerujem iz muslimanske dužnosti!"
(Johann Wolfgang Goethe)

Svemirac tebi smeta sve sto se drukcije zove pa cak i bogumilski stechci pa se slobodno dalje
gusi u svom Gotskom baliluku
Vidim da tamo nazivas Mostar prljavom kasabom pa aferim kenjcino

E s kime i ja hocu da pricam normalno I gdje .

___________________________________________________________________
"Da li je Kur`an od vjeènosti za to ne pitam. Da je on knjiga nad knjigama vjerujem iz muslimanske dužnosti!"
(Johann Wolfgang Goethe)

e gledaj..

pa otkud te ovdje moj svemirac..okle te u ovom vilajetu"

___________________________________________________________________
Nije znanje Znanje znati....vec je znanje Znanje dati...

bwezD-HolMw&feature=player_detailpage&list=PL943680B2581FBD55#t=1s

Bijeli Labude

citat od djemila:

e gledaj..

pa otkud te ovdje moj svemirac..okle te u ovom vilajetu"

Za tebe je ovo vilajet a ovo je trebala biti moja profesija
Sta bi sa bogulilima . Joj kakve lazi su nam prodavali . Nije Boza kriv sto ne zna

___________________________________________________________________
"Da li je Kur`an od vjeènosti za to ne pitam. Da je on knjiga nad knjigama vjerujem iz muslimanske dužnosti!"
(Johann Wolfgang Goethe)

Semireizsvemira, zbog prevoda francuskih tekstova u kojima se spominju bogumili, osjeæam se indirektno dotaknutim tvojim gornjim pitanjem ''Šta bi sa bogumilima'', uz opasku da bi bilo korektno na kraju upitne reèenice staviti upitnik (?) Elementarna pismenost je za mene presudan kriterij hoæu li i ako hoæu na koji naèin æu ulaziti u diskusiju sa nekim.
Osjeæam se, dakle, neizravno potaknutim na raspravu sa tvoje strane (da ne kažem ''prozvanim'') ovim tvojim ''pitanjem'' bez upitnika. Razumijem ja da je u virtualnoj, internetskoj komunikaciji, sve dopušteno, pa i nepoštivanje pravopisnih normi i gramatièkih pravila. Ukoliko, pak, nekoj diskusiji, o nekom ozbiljnijem pitanju, želimo osigurati minimalni dignitet, onda mi se èini da to nije moguæe bez uvažavanja, ipak, gore spomenutih pravila i normi.
Ja osobno, da bih se, eventualno, upustio u raspravu sa tobom (i ostalim zainteresiranim, naravno) o tome jesu li Bošnjaci porijeklom od bogumila ili od Gota, ne mogu preæi preko ovoga baziènog kriterija - elementarna pismenost.
Meni, na primjer, ne pada na pamet da se upuštam u raspravu sa astrofizièarem ni automehanièarem o pitanjima za koja su oni struèniji od mene, za koja ja, dakle, nemam ''elementarnu pismenost''. Mogu iznijeti svoje mišljenje, naravno, o svemu, onoliko koliko znam, ali mi moje nepoznavanje (ili nedovoljno poznavanje) materije naprosto ne dopušta, zabranjuje mi da presuðujem. Otkud meni pravo da tvrdim da su svi Bošnjaci postali iskljuèivo od bogumila ? Ja to, uostalom, kao niu Boza, nigdje ne tvrdim. Imam svoje mišljenje, koje je,kao i Bozino, sklono postojeæoj teoriji da su veæinski postali od bogumila, ali dijelom i od istoènih hrišæana od koji je nastala srpska nacija i zapadnih kršæana, od kojih se formirala hrvatska nacija. Nije mi nepoznata ni teorija o gotskom porijeklu Bošnjaka, ali su se, kao što vjerovatno znaš, u jednom periodu svoje povijesti, na nju pozivali i Hrvati. Ne smeta meni postojanje ni takve teorije, ni desetine sliènih ili sasvim opreènih. U tome i jeste suština i vrijednost argumentiranog suèeljavanja mišljenja i ubjeðenja. Zašto apriorno davati sud , ocjenu, da je teorija o bogumilskom porijeklu Bošnjaka jadna, neodrživa, dok je ona o gotskom porijeklu validna ? Takva diskusija mi više lièi na ideološko ubjeðivanje, veæ na argumentiranu raspravu. Ubijedi me argumentima da prvu teoriju ,o bogumilskom porijeklu Bošnjaka, treba napustiti, odbaciti, a prigrliti kao jedino ispravnu, teoriju o njihovom gotskom porijeklu. Ja tebe neæu ubjeðivati u suprotno. Meni ne smeta postojanje ni jedne, ni druge ni, eventualno, treæe,èetvrte..
Ako sam sebe pogrešno prepoznao u gornjem, tvome postu, zanemari sve što napisah i nemoj me udostojiti tvoga odgovora.

Mislim da sam nedavno naletio na podatak, u nekom hercegovaèkom muzeju postoji dokument, neki zapis... posljednja bogumilska familija sa ovih prostora, koja je dugo odolijevala novim religijama, te zadnja konvertirala na islam jeste (pa ima podatak kako su se ranije prezivali), a onda su prešli na islam i od tada se prezivaju Nezireviæ ili Neziroviæ.

___________________________________________________________________

Labude , recenica je bila vise retoricka . U bajke o bogumilima vise niko ne vjeruje . Kakvi jadni bogumili . Vrijeme je da se napokon nauka umjesa u povijest a ne politika . Francuzi su poceli istrazivati povijest krajem 18 vijeka kao i svabe i englezi . Jesu li njihovi podaci relevantni . Mogu reci da u velikom broju nisu . Zasto ? Zato sto se kroz njihova istrazivanja proteze politika . Nazalost
Kako objasniti onda da najmanje 50 % srba ima gene iste ko turci a bosnjaci imaju gene , nesto vise od 50 % , ko skandinavci

___________________________________________________________________
"Da li je Kur`an od vjeènosti za to ne pitam. Da je on knjiga nad knjigama vjerujem iz muslimanske dužnosti!"
(Johann Wolfgang Goethe)