Register Kalendar Lista Forumasa Administratori i Moderatori Pretraga Foruma Pitanja i Odgovori Forum
Moforaja » Search » Search Results » Vozdra Gost [Sezame otvori se|Registruj se]
Showing posts 1 to 20 of 113 results Stranica (6): [1] 2 3 4 sljedeca » ... zadnja »
Author Post
Thread: * Iz Maticnog ureda*
Dalibor

Replies: 38
Views: 20305

02-09-2010 12:44 Forum: TAZE IZ MAGAZE

Za informaciju, Anica Lonèar spomenuta u rubrici Umrli, nije Anica Lonèar, supruga Drage Lonèara.

Thread: Vladika trebinjski Gligorije
Dalibor

Replies: 72
Views: 4131

06-05-2009 10:22 Forum: RELIGIJA, FILOZOFIJA I PSIHOLOGIJA

Tvoja obrana vladike je previse vatrena da bi bila realna. Nego, gdje je bila Begova kuca u Trebinju a gdje su tereni, prijatelju? Nisam nigdje napisao da je otislo sto tisuca ljudi ali imas statisticke pokazatelje na webu pa sam vidi. A da je iz Trebinja otislo dosta Srba, to svatko zna. Da "svi" vjeruju vladiki, to je istina ali i pokazatelj jadnog stanja u kome se nalazi stanovnistvo Trebinja jer drugacije ne moze. Bez vladikinog amina ne mozes organizirati ni obicni street basketball turnir, to sam vidio vlastitim ocima. Jadan je grad u kome vladika, crkva ili dzamija odlucuje o svjetovnim stvarima i tu Trebinje stvarno lose stoji. A donatorska konferencija ti je dokaz za sto? Dokaz kako je vladika uvazen??? 21.gif Vladika je nije zakazivao niti je svojim parama bilo sto placao. Samo su mu dali da se konferencija odrzi u manastiru i to je sve. Prije bi mogli reci da je iguman Danilo organizator, vise nego vladika u svakom slucaju. A njih dvojica su tako razliciti i sve ove bozanske osobine koje pripisujes Grigoriju bi prije pristajale igumanu Danilu Pavlovicu, za sve sto je uradio otkako je dosao. Sve sto je pojedeno i popijeno je placeno parama poreznih obveznika BiH,Srbije i drugih donatorskih zemalja. Dakle, nisu oni dosli vladiki. Dosli su da bi skupili pare za obnovu Saborne crkve a ne zbog vladike. Vladika se tu uvalio kako bi sebi podigao rejting. A i o Divcu bi se moglo pricati drugacijim rjecnikom, citas li srpske novine o njegovom kriminalu u Olimpijskom savezu Srbije. Ali to nije tema, i ne moze se jedna donatorska konferencije uzimati kao dokaz da je netko uvazen i da nije kriminalaca. Trebam li te podsjecati koliko je kriminalaca organiziralo donatorske i ine konferencije u BiH na koje su dolazili i predsjednici drzava?!

Thread: Vladika trebinjski Gligorije
Dalibor

Replies: 72
Views: 4131

06-03-2009 10:52 Forum: RELIGIJA, FILOZOFIJA I PSIHOLOGIJA

      citat od hulio74:

    vi ocito mrzite pa nemozete da podnesete neciji uspjeh.prvo pogledajte statistiku zvanicnu pa cete vidjet da je trebinje grad sa najmanje nezaposleni,pogledajte terene sto je napravio bodiroga ,pa akva park kakovog mostar a ni sire nece imat zadugo.pa kino mi i sad filmove gledamo u pozoristu a u trebinju multipleks sa pet sala, i jos x stvari sto grad cini gradom. ja negovorim gacku i bileci nego trebinju koje je dozivjelo procvat i blagostanje u zadnji nekoliko godina.a uostalom tema je vladika, i ja kad procitam novine i gledam ono 60 min reko bi sad kad odem dole sad ce svi lajat na vladiku,a dole se ljudi zaklinju u njega i niodkoga neces cuti ni jednu ruznu rijec o njemu.onda se malo pocnem više raspitivat i zakljucim da mi ovde slusamo samo lazi.pa nemoze citav narod bit neispravan a samo dvojica ispravni.i zato samo kazem da prvo treba saslusat obe strane pa obda izvagat a ne uzimat zdravo za gotovo sto nam plasiraju razni nazovi nezavisni novinari.


Hulio, ne sudi po sebi o drugima. O tome gdje je Trebinje sada dovoljno je otici u grad i vidjeti. Cesto poslom idem tamo a prvi rodjaci mi zive u Trebinju citav zivot. I samo cujem kako je u medjuvremenu otisao jos jedan Trebinjac, jal u Beograd ili Ameriku. Sa mnom u Mostaru radi nekoliko Trebinjaca pa cujem i od njih kako se zivi i radi u Trebinju. Isto tako, kad bih slusao samo vladiku ili Dodika, nema prosperitetnijeg mjesta na svijetu od Trebinja i RS-a. Samo jos to nisu svi shvatili. Jedino vas jebe realnost. Industrija alata na umoru i tu vam mi nismo krivi. Morao je i Dodik dolaziti da urgira. Opcina pred bankrotom jer treba isplatiti 35 milijuna KM koje je netko oteo Alijagicima. I tu vam mi nismo krivi. Znam puno ljudi i Trebinju i malo ih je zaposlenih. Svi nesto kurlaju, na ivici zakona ali ih je vrlo malo koji rade za redovnu placu i uz prijavu. Ti si izgleda malo pomijesao Trebinje prije i poslije rata. Vladika vam nece donijeti srecu i lijepo sam rekao i svojima u Trebinju da uz vladiku, bilo kojeg, i crkvu nema srece i napretka. Da ima, svi na svijetu bi koristili taj recept a koriste ga samo u zadnjim zabitima i najcrnjim provincijama na svijetu. Dobice nesto malo a izgubiti jos i vise. Ti spominjes terene a ne spominjes da su napravljeni na tudjoj zemlji i da je vladika to aminovao.

Thread: Vladika trebinjski Gligorije
Dalibor

Replies: 72
Views: 4131

06-02-2009 09:57 Forum: RELIGIJA, FILOZOFIJA I PSIHOLOGIJA

      citat od hulio74:

    ti ocito nisi vidio trebinja odavno dok kazes siromasni narod .pa malo se okreni pa vidi gdje zivimo mi ,pa uporedi nas sa trebinjem.zalosno ali su sto godina ispred nas po svemu.od sportski terena do aqva parkova itd.a za pripreme se malo bolje raspitaj pa ces vidit ko je platio.uostalom nezelim raspravljati ,jer ocito je da si podlegao medijima u vlasnistvu safeta orucevica.a preporucio bi ti malo da odes do trebinja pa popricas sa ljudima pa da vidis misljenje o vladiki.a ja se ne kunem u vladiku nego sam ljubomoran na onaj narod sto imaju takvog covjeka.


Hulio, ja cesto idem poslom u Trebinje i ne vidim tog prosperiteta na nacin na koji ga ti vidis. Dovoljno je vidjeti promet na cesti Ljubinje-Trebinje da ti bude jasno o kakvom se prosperitetu radi. Kroz dvije ulice u Mostaru prodje vise auta nego kroz citavu istocnu Hercegovinu. Putujem i u Bilecu, i u Gacko. To su mrtvare, Trebinje je malo zivlje ali ne da nije sto godina ispred nas u Mostaru, nego je dosta iza nas. Da ne govorim o kriminalu koji je bitna ekonomska grana u Trebinju i okolici.

Thread: Akcija pomo
Dalibor

Replies: 11
Views: 948

Akcija pomoæi za Edisa Hodžiæa 04-20-2009 13:50 Forum: HUMANITARNE AKCIJE

Moram priznati da sam se rasplakao kad sam ovo vidio. Na linku ima objašnjenje kako se može pomoæi.

    http://www.bljesak.info/content/view/30118/155/

Thread: Je li Mostar ikada stvarno volio svoje 'legende'?
Dalibor

Replies: 26
Views: 4130

04-14-2009 15:47 Forum: LEGENDE MOSTARA

I ti si meni legenda. 13.gif 10.gif

Thread: Je li Mostar ikada stvarno volio svoje 'legende'?
Dalibor

Replies: 26
Views: 4130

04-14-2009 15:42 Forum: LEGENDE MOSTARA

Dobro pitanje jer su sve ove legenda bile i umrle kao socijalni slucajevi. Aco je jedina ziva legenda, a da nije bilo jednog britanskog policajca ne bi imao ni taj kontejner koji sada ima. I meni ovo legende vise lici na supanje s ljudima koji su hendikepirani. Nitko se od silnih "Mostaraca" godinama nije upitao kako Aco zivi, gdje spava nego je morao doci covjek iz Britanije i za manje od godinu dana barem rijesiti Acin stambeni problem, kako tako. Po meni kad te u Mostaru proglase legendom to ti je najbolji pokazatelj da si skoro pa propao u zivotu ili da si na najboljem putu da propadnes.

Thread: Biskup mostarski Ratko Peric
Dalibor

Replies: 11
Views: 1748

04-09-2009 21:37 Forum: RELIGIJA, FILOZOFIJA I PSIHOLOGIJA

    http://www.slobodanpraljak.com/MATERIJALI/RATNI%20DOKUMENTI/DOKUMENTI%20HVO%20ABiH%20i%20VRSJNA%20O%20GLAVNIM%20DOGAdjAJIMA%201992.-1994/999.pdf

Thread: Vinjeta u Sloveniji ......
Dalibor

Replies: 105
Views: 12878

03-27-2009 10:14 Forum: AUTO MOTO KLUB

Sad ce uvesti vinjetu od dva dana a kostace 25 eura, pa ti dodje na isto. Jesu im rekli da uvedu krace vinjete ali im nisu rekli da vinjete budu jeftine. Pa ce ti na kraju godisnja biti jeftinija nego ova kraca. Nisu ni Slovenci ludi.

Thread: Deset genocida nad muslimanima Balkana
Dalibor

Replies: 137
Views: 7759

10-10-2008 22:21 Forum: ISTORIJA / POVIJEST

      citat od HoneyMNE:

        citat od Dalibor:

      I koliko smo to mi pobili ljudi u Crnoj Gori? Cujes li se kad napises da je u Dubrovniku pobijeno jedva pedesetak ljudi, malo li je ili sto li. Da ne kazem da ih je pobijeno ipak nesto vise, zaboravila si vojnike i logorase. Zar stvarno mislis da ce ratna odsteta izbrisati sve. Odsteta je planirana za materijalna sredstva opljackana i popaljena a ako Crna Gora nije kriva, zasto uopce nudi da placa odstetu. S obzirom da je u tome ucestvovalo tako malo ljudi, zasto ih ne pohapsite i njima naplatite odstetu?
      Mi kakvi smo takvi smo, ali barem nismo oslobadjali Crnu Goru od Crnogoraca. Da ne govorimo o onim Bosnjacima koji su se sklonili u Crnu Goru, ali bjese vec netko ovdje tko ih je nazvao potencijalnim ratnim zlocincima, pa su ih Crnogorci iz prevencije predali Karadzicu. Svi smo imali prilike vidjeti Crnogorce u i oko Mostara i nama nemoj dijeliti lekcije kako je to u stvari nebitno i da su pobili malo ljudi.



    alo legendo,kao prvo,ja rekoh sto puta ovdje da to nije trebalo raditi,ali ne znam koji ti je problem osim sto hoces da ispadnes pametan mozda.jeste,rekla sam da nije ubijeno vise od 50 ljudi u toku agresije na dubrovnik,i to cak mislim da je mnogo manje od te cifre.ne mislim da je malo jer cijenim covijeka kakav je da je,bez obzira na nacionalnu pripadost ljudska zrtva nema cijenu.a ko je rekao da je malo???? ili ti vec imas neke predsrasude..sumnjam da ih je pobijeno vise,jer kada smo usli u jednu prostoriju u dubrovniku,bila su napisana imena i prezimena poginulih uz njihove slike...mislim da ih ukupno nije bilo vise nego sto sam rekla iili mozda nisu sve stavili...ne znam.moguce da grijesim,ali ipak nije mnogo.
    kao drugo,kad smo vec kod logora,bio je i onaj sto su ga nazvali Lora,a ni dan danas se ne zna gdje su neki ljudi sto su tamo zapali kao zarobljenici,a da ne govorim bez kojih dijelova su neki bili doneseni u pojedine gradove.istina,trebalo se braniti,ali ne bas na taj nacin vec se znaju principi ratovanja.ja razumijem da je to bilo tesko uspostaviti tamo s obzirom da je u to vrijeme opet dobila na snazi otvorena ustaska politika.znam sad ces reci,zato ste vi isli na Du...Pa vidis,sve i da je takva politika bila,ne mislim da je trebalo ici,vec stati pa se braniti ako ko napadne.Postoji nesto i vezano za to sto ti ne znas,ali opet kazem,nije trebalo i tacka.
    Kao trece,nisam nikad rekla da ratna odsteta moze pomoci zrtvama rata,jer se izgubljeno ne moze nadoknaditi parama.ali smo ipak mi jedini koji su ikad na ove prostore priznali i rekli-kjesmo,mi smo radili to i to,pa ponudili da platimo sta se moglo platiti.dok s druge strane i dan danas ima onih koji brane jasenovac i slicno.cak se na godisnjice jasenovca predsjednik bio pojavio u mornarskoj majici.znaci li to dda treba jos jedan,a legendo?
    Vjerovatno ih nismo uhapsili zato sto je dosta njih bilo zrtva tadasnje pogubne politike,dok su oni generali u hagu koliko mi se cini.eno se general strugar sam bio predao.opet,trebali bi i ovi s vlasti danas da proosetaju do tamo,ali sta im mozes...osilili se a osjedjeli.
    Ne druze,niste oslobadjali Crnu Goru od Crnogoraca,ali Hrvatska ipak napravi etnicki cistu drzavu...Valjda da se rijesi to pitanje zauvijek,sta li..
    Kao trece,istina je da se ono desilo s muslimanima,ali opet smo mi isti priznali to i to niko ne spori..Ne znam sta pokusavas,ali sam i to pominjala ranije.Sklonili se ljudi,trazio ih Karadzic a odavde ih ekspedovali tamo,dje su ih nazalost pobili.a ne pominjes to da ih je bilo na stotine koji su se krili kod nasih poroodica? eto,bas smo i mi ocekivali neke ljude tad,sjecam se,ali nikad ne dodjose.ne znamo dje su. i jedan poznati glumac je bio krio neke ljude:)
    o tome ne pricasnista,je li?
    cetvrto,nemam druga posla nego da dijelim lekcije nekome o tome..to su samo neke od cinjenica,koje pojedinci ne znaju ili nece da znaju...
    a meni je veoma zao sto ocigledno nisi imao prilike upoznati crnogorce u crnoj gori nego samo tamo...ali eto,mozda ces i za to imati prilike.ako zelis,naravno


U i oko Dubrovnika je pobijeno 92 civila i oko 300 branitelja ili ustasa kako ih tamo kolokvijalno zovu. Svime ostalim sto si napisala stajes u obranu Crnogoraca kojih se stidis, jer kakve veze ima Jasenovac sa ovom pricom, sem ako time ne opravdavas napad na Dubrovnik. Istu pricu su pricali ti rezervisti kad su isli u oslobadjanje Dubrovnika. Kad napises da je negdje poginulo jedva 50 osoba, zar ne vidis da time umanjujes zrtvu a velicas zlocin. Da nije bilo Sekija Radoncica, govno bi itko ista znao o zlocinu nad Bosnjacima. Da ti ne kazem da rodbina ljudi koji su ubijeni i dan-danas nije u stanju dobiti proces na sudu u tuzbama protiv Crne Gore, sto govori kako ste priznali. Sama si spomenula ratnu odstetu i napisala si je u smislu, kao sto hocete isplaticemo vam ratnu odstetu!!! I da ne bih duljio evo linka koji govori o ovim stvarima, iz crnogorskih novina:
    http://www.monitor.cg.yu/ARHIVA/a_851_03.html


I jos jednom da ti napomenem, a napisao sam ti to nekoliko puta, da sam u Podgorici na odsluzenju vojnog roka proveo deset i pol mjeseci tokom 1991. godine pa sam imao rijetku cast da osobno upoznam Crnu Goru i Crnogorce, cast izuzecima.

Thread: Deset genocida nad muslimanima Balkana
Dalibor

Replies: 137
Views: 7759

10-10-2008 14:11 Forum: ISTORIJA / POVIJEST

I koliko smo to mi pobili ljudi u Crnoj Gori? Cujes li se kad napises da je u Dubrovniku pobijeno jedva pedesetak ljudi, malo li je ili sto li. Da ne kazem da ih je pobijeno ipak nesto vise, zaboravila si vojnike i logorase. Zar stvarno mislis da ce ratna odsteta izbrisati sve. Odsteta je planirana za materijalna sredstva opljackana i popaljena a ako Crna Gora nije kriva, zasto uopce nudi da placa odstetu. S obzirom da je u tome ucestvovalo tako malo ljudi, zasto ih ne pohapsite i njima naplatite odstetu?
Mi kakvi smo takvi smo, ali barem nismo oslobadjali Crnu Goru od Crnogoraca. Da ne govorimo o onim Bosnjacima koji su se sklonili u Crnu Goru, ali bjese vec netko ovdje tko ih je nazvao potencijalnim ratnim zlocincima, pa su ih Crnogorci iz prevencije predali Karadzicu. Svi smo imali prilike vidjeti Crnogorce u i oko Mostara i nama nemoj dijeliti lekcije kako je to u stvari nebitno i da su pobili malo ljudi.

Thread: Piramida U Visokom- Najnovija Vijest
Dalibor

Replies: 239
Views: 24600

A koja je ovo civilizacija? 09-29-2008 10:26 Forum: ISTORIJA / POVIJEST

Fenomeni: Dani na "Prvoj meðunarodnoj konferenciji Bosanska dolina piramida" i na iskopinama srednjovjekovnog grada Visoki
Zašto reporteru Dana na Osmanagiæevoj konferenciji nije odgovoreno ni na jedno "nezgodno" pitanje? Mogu li gromoglasni aplauzi prisutnih zaljubljenika u Osmanagiæevo djelo legitimirati njegovu pseudonauku? Šta je sve otkriveno na starom gradu Visoki i ko ga je i zašto vandalizirao?
HOTEL GRAND Maglovitog i prohladnog jutra 29. augusta stojim pred nezgrapnim zdanjem hotela Grand u Velešiæima. Pretposljednji je dan "Prve meðunarodne konferencije Bosanska dolina piramida". Na ulazu je plakat sa senzacionalistièkim natpisom: Bosanske piramide: svjetski struènjaci potvrðuju njihovo postojanje. Èudno, s obzirom da se u programu konferencije sam pojam "piramida" zamjenjuje s "bosansko piramidalno uzvišenje". U zamraèenoj i polupraznoj dvorani dr. Nabil Swelim obavještava auditorij kako æemo "danas razgovarati o tome kako æe naša generacija profitirati od piramida". Voðenje prepušta hrvatskom ufologu dr. Ivanu Šimatoviæu. Sada govori britanski menadžer kontrole razvoja Chris Norman. Opsežno izlaganje o potrebi razvoja infrastrukture za milione turista koji æe nagrnuti da vide piramide završava rijeèima da nije bitno ima li piramida ili nema, jer æe i sama kontroverza privuæi zainteresirane. Nenajavljen programom, govor drži i dr. Šemso Tucakoviæ. Objašnjava kako je za opadanje popularnosti projekta bosanskih piramida odgovorna vlast koja se stavila u službu oponenata. Pitam se da li je dr. Tucakoviæ ikada otvorio web stranicu Fondacije i vidio sva nasmijana lica vladajuæih politièara i vjerskih lidera, posebno reisa Ceriæa, kako se grle i ljube sa Semirom Osmanagiæem. Bit æe da su te slike, kao i štošta drugo, ostale daleko i od oèiju dr. Nabila Swelima. Spominjuæi protivnike projekta, Swelim objašnjava da je i njima poslao pozivnice da doðu, kako bi im "uz lijepu šolju bosanske kafe" objasnio šta su to piramide.

STARI GRAD VISOKI Uska i vijugava cesta vodi nas do podnožja, južnog bedema srednjovjekovnog grada Visoki, koji se veæ sasvim lijepo prepoznaje iz daljine. Dolje, u nizini, Visoko je skriveno jutarnjom maglom. Nalazimo se na teritoriji najstarije èestice srednjovjekovne bosanske države - župe Bosne, odakle je, kako je pretpostavio Pavao Anðeliæ, "bosanski župan uspio proširiti svoju vlast na ostale župe srednje Bosne i dokopati se višeg položaja - kneza i bana". Na starom gradu nas doèekuju arheolozi Zemaljskog muzeja Lidija Fekeža i Mirsad Sijariæ: "Iskopali smo oko 25 dužnih metara s 20, dakle dosta veliki prostor", govori nam arheologinja Fekeža dok obilazimo nalazište. Najdojmljiviji je najoèuvaniji zapadni bedem, gdje su novootkopani ostaci kule i cisterne za vodu (na stranici Fondacije proglašena dimnjakom piramide). Primjetna je gomila kamenja i cigle u cisterni. "To su nam ostavili za uspomenu", komentira Lidija Fekeža nedavno, drugo po redu, vandalsko divljanje po arheološkom nalazištu, za koje, kao i prošle godine, niko nije odgovarao. Po Visokom, kao i web-prezentacijama bliskim Osmanagiæu pokušava se proturiti verzija kako su se pojedini zidovi sami porušili zbog nestruènosti arheologa. "Iste noæi je i s radnièkog vozila odvaljen retrovizor... vjerovatno se i on sam odvalio", sliježe ramenima arheologinja Fekeža i nastavlja nam objašnjavati: "Ovdje smo došli do nulte taèke..." Pokazuje nam tlo i stijenu na kojoj je grad sagraðen. "Bilo je jako puno paljevine", tumaèi ona. "Na drugoj terasi smo našli dosta elemenata: arhitektonsku plastiku gotièkog stila." Paljevina, najvjerovatnije, potièe iz 15. vijeka, kada su Osmanlije osvojile i razorile utvrðenje. Podgraðe - Podvisoki je pod osmanskom vlašæu postalo važan ekonomski centar i centar nahije. Kao uspomena na nekadašnje utvrðenje, ostalo je ime obližnjeg sela - Grad. Poèetkom 16. vijeka dolazi do skraæivanja imena iz Podvisoki u Visoki - naziv koji se širi i na staro naselje Mile, gdje su danas ostaci krunidbene crkve bosanskih kraljeva i gdje je, po svemu sudeæi, djed Crkve bosanske krunisao Tvrtka I Kotromaniæa za kralja "Srbljem i Bosni i Primorju i Zapadnim stranam". Centar srednjovjekovne državnosti prepušta se danas divljanju vandala.

NAPISALI STE DA SAM TUPAN Diskusija i usvajanje zakljuèaka konferencije, kao i konferencija za novinare trebalo je uskoro da poènu. Ispred predstavnika medija uskoro su se pojavili predsjednik konferencije dr. Nabil Swelim, dr. Anna Pazdur sa Šleskog univerziteta tehnologije, ufolog Philip Coppens te Semir Osmanagiæ, predstavljen kao "dr. (kand.)".

Iako je dr. Swelim na poèetku istakao da želi odagnati sumnje da je rijeè o piramidama, u nastavku je objasnio da "ne specificira je li geometrija piramidalnih brda rezultat prirodnih procesa ili rezultat djelovanja èovjeka na prirodna brda". Takoðer je rekao da "dok su piramide u Egiptu, Meksiku i Kini izgradili ljudi, bosanske piramide su djelo prirode, èija zapanjujuæa perfekcija navodi na pomisao da je bilo ljudske intervencije". Dr. Swelim je takoðer istakao da su srce i nukleus "bosanskih piramida" posve prirodni, a da je na gornjem sloju moguæa ljudska intervencija, ali da se to "još mora ispitivati". U sebi sam se zapitao zašto tako oprezno nije postupio njegov kolega "dr. (kand.)" Osmanagiæ kada je u bosanskim medijima širena njegova "teorija" o "najveæem piramidalnom kompleksu na svijetu izgraðenom prije 27.000 godina". Drugi dio izlaganja Swelim je posvetio tunelu Ravne. Rekao je da je od geologa tražio i dobio 100% potvrdu da su nastali ljudskim djelovanjem: "Tuneli su morali biti djelo zajednice koja je imala moguænosti za takav ogroman poduhvat." Govoreæi o starosti navodnog "proto-pisma", Swelim je dao rijeè dr. Anni Pazdur, koja je objavila da su dvije razlièite analize u Njemaèkoj i Poljskoj pokazale da je organska tvar - tragovi drveta pronaðeni na stijeni s navodnim pismom - stara izmeðu 32 i 35.000 godina. Na kraju, osim novinara iz Saudijske Arabije, koji se interesirao kada æe "Dolina piramida" doæi pod zaštitu UNESCO-a, nije bilo nikakvih pitanja. Zbog nekih napisa na stranici Fondacije o "bulevarskom magazinu Dani", odluèio sam dr. Swelimu postaviti nekoliko pitanja pred kamerama, tj. svjedocima - kolegama novinarima. Najprije sam istakao da nije istina da sam, kako je to navedeno na stranici Fondacije, pisao da je prof. Swelim senilan niti je istina da imam 22 godine, a da moje tekstove pišu profesori Filozofskog fakulteta, a ja samo potpisujem. Takoðer sam upitao dr. Swelima kako je moguæe da u svoj izvještaj nije uvrstio izvještaje arheologa i geologa koji su radili u Osmanagiæevoj Fondaciji i napustili je zbog nestruènog rada i skrivanja i uništavanja fosila i artefakata te kako je moguæe razgovarati o nekom tunelskom "proto-pismu", kada postoje fotografije i svjedoèanstva više osoba koje nepobitno dokazuju da je rijeè o nedavnim žvrljotinama radnika.

"Pa Vi ste nama održali cijelo predavanje", odvratio je Swelim. "Ne želim se sad s Vama raspravljati oko e-maila koji ste mi poslali i u kojem ste me molili da kažem da nema piramida." Prekida ga podrugljivi smijeh Osmanagiæeve saradnice Merime Bojiæ, poznate po telefonskom maltretiranju bh. struènjaka. Ista je i kreatorica dezinformacija o autoru ovog teksta na stranici Fondacije.

- I šta Vi sad hoæete? Da kažem da nije piramida?, nastavio je Swelim praæen gromoglasnim smijehom odobravanja i aplauzom.

- Ne, odvraæam, molim Vas da komentirate izvještaje koje sam Vam spomenuo, a koji nisu uvršteni u Vaš izvještaj.

- Šest mjeseci smo radili na ovoj konferenciji i Vi možete vidjeti ovaj buklet s radovima i njegov apstrakt. Da li mislite da su svi uèesnici budale?

- Ja Vas to nisam pitao, gospodine Swelim. Moje pitanje je bilo zbog èega u Vašem izvještaju nemamo izvještaje ljudi koji su radili na terenu: arheologa, geologa koji su radili na Visoèici i Plješevici, koji su napisali šta se tamo dešavalo, pogotovo u tunelima.

Dok ovo govorim, prilazi mi egipatski geolog Ali Baraqat, tapša me po ramenu i govori da mu je drago da sam došao da kažem svoje mišljenje. Ranije smo razmjenjivali e-mailove.

- Ja sam komunicirao s Vašim profesorima i s novinarima u Sjedinjenim Državama, koji su dobili informacije od Vas i te su informacije bile pogrešne. Naprimjer, da je Ali Baraqat izmjerio stranice piramide?

Nastavio je Swelim i uputio pitanje Baraqatu: - Ali Baraqat, da li ste Vi izmjerili stranice piramide?

- Ne, odgovara Baraqat.

U sveopæem deliriju i graji odobravanja koja je nastala u dvorani, u kojoj mi je svako nešto dobacivao i nešto me zapitkivao, ostao sam zateèen. Nikada nešto slièno nisam napisao niti prenio nekom stranom novinaru. Swelim je nastavio punom parom. - Zbog èega Vi i Vaši mentori želite diskreditirati ovog èovjeka (Osmanagiæa; op. aut.)?

Nevješti prevodilac je englesko "masters" (u smislu mentora) preveo kao "gospodari".

- Ovaj èovjek je vizionar koji je uradio mnogo za vašu zemlju i mi ga podržavamo iz nauènih razloga - zakljuèio je odmah potom Swelim i zaradio gromoglasan aplauz.

- Mi za ovo nismo plaæeni. Šta, zapravo, hoæete? Zašto ste ovdje?

Uvidjevši da dijaloga neæe biti, odvraæam:

- Hvala lijepo, gospodine Swelim. Niste odgovorili na moja pitanja.

- Ne. Odgovorio sam. Pitali ste pitanja koja nisu nauèna, veæ se tièu èasti ovih ljudi.

- Nije taèno.

- Vi tražite prosudbu karaktera.

- Ne tražim.

- Tražiš, tražiš!, uzvikuje Merima Bojiæ.

U raspravu se ukljuèuje jedan kamerman i pita me jesam li prisustvovao cijeloj konferenciji.

Odvraæam da nisam, ali da ovaj prevarantski fenomen dugo pratim i da to nema veze s neodgovaranjem na moja pitanja.

- Èitao sam šta ste pisali..., ponovo se ukljuèuje Swelim, …da sam ja nekakav tupan.

- Nisam to nikada napisao. Hvala. Niste odgovorili na moja pitanja, konaèno sam zakljuèio ovo "struèno" izbjegavanje odgovora.

Za rijeè se javlja neki gojazni mladiæ u žutoj majici i primjeæuje da "nam je dosta mladih i prepotentnih novinara, kao i kontemplacije. Da smo svi u Bosni uložili truda koliko je Semir Osmanagiæ iskopao lopata zemlje, bilo bi nam svima bolje", smatra on. Prilazi mi i jedan od "arheologa amatera" - Zombi, poznat po otvaranju "tajnih sondi" na Plješevici, da me upita za koju zemlju radim. Bljedunjavi Nijemac, koji sjedi red ispred mene, se okreæe i piskavim glasom me optužuje da sam adolescent željan slave. Osmanagiæ zatvara konferenciju u pomirljivom tonu rijeèima da je najsretniji èovjek na svijetu. Nijemac, koji se sve vrijeme ne odvaja od engleskog izdanja Osmanagiæeve knjige Bosanska dolina piramida, zadivljeno ga gleda. Dok sreðujem bilješke, prilazi mi nekakav Arapin i prezrivo me gledajuæi konstatira "da æe istina na kraju pobijediti". Hrvatski ufolog Ivan Šimatoviæ, praæen nekakvim pripitim brkom, mi saopæava "da ja i ne znam za koga radim".

- Možda za vanzemaljce?, odvraæam mu. Brko ga podržava i konstatira:

- Ti misliš da je cijela konferencija radi tebe sazvana? Za koga radiš?

- Za svjetsku vladu, odgovaram uljudno.

Kamerman me pita zbog èega nisam došao prije dva dana da èujem predavanje maðarskih struènjaka o "proto-pismu". Odgovaram da mi ne pada na pamet da trošim vrijeme na pseudonauèna naklapanja velikomaðarskih nacionalista. Odnekud se opet stvara Nijemac da mi objasni kako je Voltaire svojevremeno rekao da se moraju poštovati tuða mišljenja. Buduæi da sam prestao obraæati pažnju na njega, poèeo me zasipati komentarima u stilu: "Imao si svojih 15 minuta slave! Ha, sigurno slušaš Sex Pistolse! Misliš da si cool! Živiš ovdje a nisi mogao prisustvovati svih pet dana. Ja sam došao èak iz Njemaèke da prisustvujem." Na ulazu me zaustavlja Philip Coppens i krajnje drsko pita da li sam dobro èuo šta je on komentirao na moja pitanja postavljena Swelimu. Ignoriram ga. Kao sušta suprotnost pojavljuje se Osmanagiæ i najljubaznije me zove da razgovaramo. Odbijam biti dio manipulacije i saopæavam mu da s njim zaista nemam o èemu prièati.

TREÆERAZREDNA FARSA "Razvalili su zaštitnu ogradu, dijelove bedema, izbili potporne grede, ubacili gomilu kamenja u cisternu", govori nam mr. Mirsad Sijariæ, arheolog Zemaljskog muzeja. "Zaista bih volio da znam ko je platio da se to uradi jer toliki posao niko neæe uraditi radi zabave." U želji da saznamo šta o svemu znaju ljudi u Visokom, silazimo u èaršiju, gdje sreæem starog poznanika. On kaže da svi u gradu znaju ko su osobe koje su poèinile vandalizam. Ne radi se o plaæenicima, veæ o grupi lokalnih propalica koje su ljubomorne na uspjeh arheologa i kojima smeta što stvarni rezultati potiskuju prièu o piramidi. Kako kaže naš sugovornik èiji je identitet poznat redakciji, "piramida" je u samom Visokom veæ odavno postala "treæerazredna zajebancija". Radnicima koji vrše uklanjanje humusa na Plješevici veæ posprdno dovikuju "ðe ste, arheolozi"! Pravi arheolozi itekako imaju smisla za humor. Lidija Fekeža nam preprièava zgodu s, nažalost, domaæim izletnicima. "Došla je prije nekog vremena grupa ljudi i pitala nas: 'Gdje je ta piramida?' Kada smo im rekli da je nema, zainteresirali su se šta to mi kopamo. Kada smo im rekli da je to bosanski srednjovjekovni grad, zaèuðeno su nas upitali: 'A koja je to civilizacija?'"





Prenosimo: The Egyptian Gazette, subota, 23. 8. 2008.



Neusporediva piramida



Nedavno je svjetska štampa donijela vijesti o otkriæu stotinu metara visoke piramide, sjeverno od Sarajeva, u balkanskim brdima današnje Bosne. Otkrio ju je Semir Osmanagiæ, koji vjeruje da je stara 27.000 godina, dakle mnogo prije nego što su sagraðene egipatske piramide. Bilo je to veoma razoèaravajuæe kada me je reporter BBC-a putem telefona priupitao o mom mišljenju o ovome otkriæu. Reèeno mi je da je reporter zatražio da napravim usporedbu izmeðu ove piramide i naših, egipatskih, piramida. Iskreno, o tome nisam želio razgovarati, ali sam ipak želio istaknuti neke èinjenice.

Prvo, èovjek koji je otkrio takozvanu piramidu je amater bez nauène naobrazbe kada su u pitanju arheološka iskopavanja. Umjesto toga, on ima PhD na Univerzitetu u Sarajevu o temi Majanske civilizacije - studiji koja nema ništa niti s arheološkom naukom niti s piramidama. On sada živi u Sjedinjenim Državama, gdje je objavio seriju od devet knjiga pod naslovom Alternativna historija, u kojoj tvrdi da su stanovnici Balkana na tom podruèju živjeli prije 27.000 godina.

Drugo, jedan od bosanskih istraživaèa je izjavio da je došao do arheoloških informacija s iskopavanja na licu mjesta te da su na ulazu u plodnu dolinu, u blizini starog grada na Visoèici, locirana dva izvora. Njemaèka arheološka misija pronašla je u ovoj dolini tragove civilizacije stare 7.000 godina. Ipak, alatke pronaðene na samoj piramidi ne mogu se dovesti u vezu s alatkama potrebnim za izgradnju tako ogromnog monumenta.

Treæe, teren na kojem je piramida navodno sagraðena nalazi se u podnožju brda u blizini sela. Iako su pronaðene ogromne sedimentne stijene, ne može se tvrditi da su ih na to mjesto dopremili ljudi. Osmanagiæ tvrdi da su pronaðene stijene, dijelovi ogromne piramide, najveæe na svijetu, sagraðene prije posljednjeg ledenog doba. Ove tvrdnje same po sebi pokazuju njegovo neznanje o ljudskoj civilizaciji, buduæi da ne postoje nauèni dokazi da je u vrijeme ledenog doba bilo razvijenih civilizacija. Osmanagiæ tvrdi da æe ovo otkriæe promijeniti historiju Evrope i iz toga izvodi zakljuèak da porijeklo ljudske civilizacije treba tražiti u Evropi i da ova piramida to dokazuje.

Držim da istina o ovom pitanju odgovara rijeèima bosanskih geologa, da je ova takozvana piramida rezultat tektonskih kretanja zemljine kore u vremenskim intervalima kada je na tom podruèju bilo formirano jezero. Ova kretanja su dovela do pucanja slojeva zemlje. Kasnije, erozijom nastalom putem vjetra i kiše, pukotine su se napunile blatom i kamenèiæima - što je istraživaè-amater protumaèio kao vezivni materijal korišten kako bi spajao veæe blokove.

Jedino u èemu je Osmanagiæ uspio jeste fokusiranje svjetskih medija na lažno otkriæe. Stoga uopæe ne može biti usporedbe s piramidama na Platou Gize. Mi znamo da su Egipæani sticali iskustva u gradnji piramida tokom mnogih stoljeæa. Evolucija egipatskih piramida zapoèinje konstrukcijama kraljevskih grobnica graðenih od peèene cigle. Cijela graðevina je bila ukopana u zemlju. Potom su Egipæani poèeli koristiti i kamen u izgradnji grobnica, na koje bi se potom postavljala kamena konstrukcija kao u Saqqari. Ova konstrukcija se polagano razvijala u stepenastu piramidu, koju su potom slijedile pravilne piramide. Starim Egipæanima trebalo je dvije stotine godina da svoje graditeljstvo i inžinjerstvo razviju od graðenja stepenastih piramida do velike piramide. Kako bi se onda uopæe mogla praviti komparacija s velikim egipatskim piramidama i okolnim nalazištima posmrtnih hramova, malih piramida; s drevnim radionicama, kuæama radnika i sveæenicima, dakle svim dokazima kako se jedna ljudska civilizacija razvila do kulture piramida? Nema, meðutim, dokaza da su bosansku piramidu gradili ljudi.

Na kraju moje konverzacije s korespondentom BBC-a rekao sam da ne stoji usporedba Kufuove (Keopsove) Velike piramide, jedne od sedam èuda antièkog svijeta, s pukim tvrdnjama o sliènom otkriæu u nekom drugom dijelu svijeta.

Upravo zbog toga smo odbili da Kufuova piramida bude ukljuèena u glasanje u izboru "nove liste" svjetskih èuda, dakle ne one naèinjene u antici. Izazivam svakoga da se prisjeti koji su bili rezultati glasanja.

Zahi Hawass
(Autor je generalni sekretar egipatskog Vrhovnog vijeæa za starine)

Thread: Deset genocida nad muslimanima Balkana
Dalibor

Replies: 137
Views: 7759

07-15-2008 09:29 Forum: ISTORIJA / POVIJEST

Ja sam samo reagirao na recenicu da rusenja nije bilo iako je u stvarnosti poruseno sve sto se tice bogomolja. Meni je nebitno je li to za dvije ili dvjesto dvije godine. Bitna je namjera. Sada bih mogao zakljuciti s obzirom da je vecina dzamija u RS obnovljena i u dijelovima koje je drzao HVO, da to znaci da je sve bilo u redu i potaman. Ali necu jer bih se spustio na nivo onih koji kazu da rusenja nije bilo, kako za vrijeme Turaka tako i u vrijeme ovog zadnjeg rata. Samo zelim reci da prestanemo idealizirati povijest.

Thread: Deset genocida nad muslimanima Balkana
Dalibor

Replies: 137
Views: 7759

07-15-2008 08:21 Forum: ISTORIJA / POVIJEST

      citat od oko:

    [quote]
      citat od Kobac:

    Ovaj Carinskimost je ovo prepisao Copi-paste sa jednog islamskog foruma.
    Proèitajte samo ... 14.gif i prokontajte..(cesto sam poredjenje pravila:kako?, zasto?)



    14.gif pa, Turska je vladala 5o4, godine, i kako , sila, moc, stoljecima bili u BiH, nisu rusili bogomolje, crkve , manastire..nije postojala zabrana vjeroispovjesti, znaci..objekti ostali i argumentuju, da turci nisu, cinili urbocid!?? 14.gif
    E, sad, pitam se, za par godina rata, koliko, su bogomolja, (uglavnom djamija), srusili, nasilnici, koji da su ne daj Boze imali, moc, kao sto je turska imperija imala, i tako dugo vladali, sta bi belaja jos naradili , pa, ne bi bilo traga na Balkanu i sire (kolika je imeprija bila), od muslimana!A...
    Smokljan Karadjic, u tv dnevniku, opominje, "Muslimani , ce nestat"!), i ne nestadose, opstase!Pa im se i Bobanovci pridruzise, i urbocid, genocid..zna se sta bi...istina jedna je!Od male "sile", okupatorske u poredjenju, sa turkom silom!Opstase.
    I, turci, sila nad silama bila, pa da su htjeli,u prah bi pretvorili, bogomolje, i "poturcili", svo stanovnistvo, (pricam o teritoriji ex yu (bivse)..
    a nisu, 504, god, vladali.A da su htjeli mogli su, e to mi nije jasno, da "poturce tako malki procenat stanovnistva"..i bogomolje nemuslimanima , ostave netaknure!


A evo malo i o tome kako Turci nisu rusili bogomolje. Samo da napomenem da je u pitanju link sa sluzbene web stranice Franjevacke provincije Bosne Srebrene:
    http://bosnasrebrena.ba/php/modules.php?name=Sections&op=viewarticle&artid=8


Da je ovo radjeno muslimanima, sigurno bi ga zvali genocidom.

Thread: 13 Godina Srebrenice
Dalibor

Replies: 85
Views: 10523

07-14-2008 15:39 Forum: ISTORIJA / POVIJEST

      citat od Kobac:

    Više bih volio da ovo nisam proèitao jer èovjeku zastane krv u žilama.
    Neznam dali je istina, da je ovo bila kao neka osveta, jer je prije toga od Muslimana u Srebrenici bilo ubijeno oko 3500 Srba na slièan naèin. Našao sam na internetu gdje su objavljena sva imena i prezimena tih ubijenih Srba ali neznam dali je to istina.
    Ko može reæi pravu istinu o tome?


Kobac, a vidi ovo. Cudi me da to nisi znao a znas neke druge stvari.
Vijest sa BN televizije:

Dan nestalih i poginulih Republike Srpske ove godine biæe obilježen u subotu, 15. septembra, prigodnom akademijom u Banjaluci, dok æe 18. septembra u Kozarskoj Dubici biti obilježena odbrana zapadnokrajiških opština od hrvatske agresije, najavio je zamjenik predsjednika vladinog Odbora za njegovanje tradicije oslobodilaèkih ratova Radomir Graoniæ. "Rijeè je o dogaðajima kojima Vlada RS daje posebnu pažnju", rekao je Graoniæ, istièuæi da je ove godine prvi put Dan nestalih i poginulih uvršten kao datum od posebnog znaèaja za RS.
Graoniæ je na konferenciji za novinare u Banjaluci rekao da je, prema evidenciji Ministarstva rada i boraèko-invalidske zaštite, registrovano 22 368 poginulih u proteklom otadŸbinskom ratu, od èega 20 903 borca Vojske RS i 1 405 civilnih žrtava.
Link:
    http://www.rtvbn.com/vijest.php?id=2534


Ukupan broj civilnih zrtava je 1405 a kad to podjelite sa skoro cetiri godine rata, to je statisticki malo vise od jednog civila dnevno.

Thread: Svaki
Dalibor

Replies: 32
Views: 1325

05-14-2008 13:46 Forum: KULTURA

Nije kod nas nista bolje nego u Srbiji, ako ne i gore. Jos u onoj Jugoslaviji Bosna, pogotovo srednja Bosna je bila poznata po tome sto se djeca, pogotovo zenska, nisu skolovala. Sada je situacija jos gore i ovdje nikakve kazne ne pomazu. Mozes ti kazniti njegao 500 KM, ljudi odu u zatvor i to je to. Ako ces ga radi ponovljenog dijela poslati na duzu zatvorsku kaznu, tek onda ono dijete nece imati sanse za skolovanje jer glava obitelji je u zatvoru i ne zaradjuje. Ovo je vrlo slozeno pitanje koje nije moglo urediti ni SFRJ a kamoli drzava kao BiH, tj. kantoni u cijoj je to i nadleznosti.

Thread: Papa Benedikt 16.
Dalibor

Replies: 18
Views: 699

03-30-2008 15:32 Forum: RELIGIJA, FILOZOFIJA I PSIHOLOGIJA

Evo da se i ja jednom slozim sa sarajlijom. Onakvog pape vise nikada nece biti i kamo srece da su i ostale vjerske zajednice imale nekoga slicnog u njegovo vrijeme jer bi se nesto i uradilo.

Thread: Mehmed pasha, Omer pasha i ...
Dalibor

Replies: 22
Views: 2015

03-29-2008 12:49 Forum: ISTORIJA / POVIJEST

Hogare, sve je to meni poznato ali ja nisam nigdje napisao da se krscanstvo sirilo milom jer nije. Isto tako stavio sam podatke iz povijesti Bosne Srebrene i ako je to sirenje islama milom, onda jednostavno imamo razlicite kriterije za nesto sto je napravljenom milom ili silom. Paljenje samostana, protjerivanje stanovnistva, prodavanje stanovnistva u roblje, nametanje nerazumnih poreza, uzimanja djece itd. Mozda to nije sirenje islama ali definitivno jest pokusaj zatiranja jedne krscanske zajednice na odredjenoj teritoriji. Taj grcki istoricar po svoj prilici nije zagledao ove arhive. To sto je nekoga ostalo a dvije trecine ga je nestalo nije dokaz o nekoj dobroj namjeri Otomana. Ako to povezemo sa RS i njenim nastankom, treba li onda reci da je i RS multietnica jer u svome sastavu ima i Bosnjaka i Hrvata, pa cak i u Vladi. Deklaracija je jedno a zivot nesto drugo. Zivot govori da su Hrvati i Bosnjaci nestali silom iz RS, ali eto za petsto godina neki grcki istoricar na osnovu nekih dzamija i crkava koje su ostale moze zakljuciti da je RS dio BiH sa najsarolikijim sastavnom stanovnistva od svih susjeda.

Thread: Mehmed pasha, Omer pasha i ...
Dalibor

Replies: 22
Views: 2015

03-29-2008 11:21 Forum: ISTORIJA / POVIJEST

7. Širenje Bosanske provincije i njezino stanje

Nakon ovog prikaza opæeg stanja bosanskih franjevaca i katolika u XVI. i XVII. st. treba izložiti i stanje i djelovanje Provincije kao ustanove.

a) Uporedo sa širenjem turske države u XVI. st. prema sjeveru i prema jugu širi se i Bosanska franjevaèka provincija. Sultan Sulejman II. veæ je g. 1536. osvojio gotovo cijelu Slavoniju a nešto kasnije i dobar dio Ugarske. Pred Turcima su izbjegli sveæenici pa i franjevci Ugarske provincije a na njihovo su mjesto došli bosanski franjevci; oni æe kroz èitavo vrijeme turske okupacije biti jedini sveæenici koji æe se brinuti za puk toga podruèja. Bosanski trgovci iz Budima pozvali su ih tamo, sagradili im dvije crkve i stan pa su oni odatle posluživali vjernike i po ostaloj Ugarskoj. Uz Budim, istaknuta su mjesta franjevaèkog djelovanja Temišvar i Radna. U Slavoniji su imali kao znatna središta Požegu, Veliku i Našice.

Na slièan naèin postepeno se širila turska vlast i prema Veneciji pa je tamo Bosanska provincija imala niz samostana: Visovac, Makarsku, Zaostrog, Živogošæe, Karin.

Krajem XVI. st. poveo je fra Petar Zlojutriæ (ili: Soljanin), bosanski provincijal od 1589-1592, veæi broj bosanskih franjevaca u Bugarsku i tamo, u predjelu oko Æiprovca 1, okupio ono malo rasutih katolika i poèeo obraæati i pavliæane, sektu sliènu bogumilima. Imao je uspjeha i mnogo ih je obratio pa ga je tako g. 1601. papa imenovao sofijskim nadbiskupom. Vješto je i revno djelovao i kao nadbiskup, i odgajao odmah i domaæi kler . Umro je g. 1623. na povratku iz Rima u svom rodnom kraju, Tuzli, i bio pokopan u samostanu, u Gradovrhu. Iza njegove smrti postao je ovaj bugarski ogranak Bosanske franjevaèke provincije samostalnom kustodijom, koja se g. 1645. posve odijelila od svoje matice. Kasnije æe bugarska franjevaèka zajednica (1703) tražiti da se ujedini s Bosanskom provincijom ali ova neæe na to pristati.

Vrlo kratko - i bez trajnih plodova - djelovala je misija fra Marka Bandulaviæa i fra Ilije Požežanina u Vlaškoj i Moldavskoj. I fra Marko je postao preslavskim nadbiskupom i upraviteljem crkve u Moldaviji. Nesretne prilike sprijeèile su toj crkvi rast i razvoj.

Koliko je tada u Bosanskoj provinciji bilo samostana i braæe?

Za drugu polovicu XVI. st. podatke o stanju Provincije iznosi fra Franjo Gonzaga, generalni ministar Franjevaèkog reda g. 1589; podaci se odnose na nešto ranije vrijeme, jer se navedena godina tièe samo godine tiskanja njegova djela. Tada je, prema njemu, bilo u njoj èetrnaest samostana a od toga deset u samoj Bosni: Srebrenica, Sutjeska, Fojnica, Olovo, Visoko, Kreševo, Tuzla, Gradovrh, Modrièa i Rama; tri u Dalmaciji: Visovac, Makarska, Zaostrog; i jedan u Slavoniji: Velika. Broj braæe se u pojedinom samostanu kreæe oko 6-7, ali za Fojnicu, gdje ih je moralo biti najviše, nije naveden. Župe ovdje nisu ni imenom ni brojem navedene.

Podaci iz XVII. st. su brojniji, a od njih æemo pregledati tri popisa:

- Iz g. 1623, prema izvještaju provincijala fra Marijana Pavloviæa, Provincija broji 17 samostana i 73 župe, pripojene samostanima, te 11 kapelanija; valja držati na umu da se barem polovica župa koje su tu ukljuèene nalazi izvan Bosne. Provincija je imala 335 franjevaca ali su od toga 53 bili mladi klerici, koji su se nalazili na višim naukama u Italiji ili Ugarskoj. U svim navedenim župama bilo je tada oko 300.000 vjernika.

- Šesnaest godina kasnije, g. 1639. broj samostana je isti (17) ali se broj tzv. hospicija (gdje se nalaze župe ili kapelanije) poveæao na 100, dok je ukupni broj franjevaca (sveæenika, braæe i klerika) sada bio 412, iako ih je, u samom zadnjem šestogodištu, umrlo 69!

- Navest æu još i Ogramiæev (Olovèiæev) popis iz g. 1675, prema kojemu je u Provinciji bilo 19 samostana i 375 franjevaca. Samostani su: Fojnica, Rama, Imotski, Zaostrog, Živogošæe, Makarska, Visovac, Kreševo, Sutjeska, Visoko, Olovo, Srebrenica, Tuzla, Gradovrh, Velika, Požega, Našice, Modrièa, Budim. Kako se vidi u ovom popisu na tlu same Bosne bilo je deset samostana, na tlu Dalmacije pet, na tlu Prekosavlja èetiri. Na samu Bosnu prema Ogramiæevu izvještaju otpada - ubrajajuæi tu i samostane, župe i samostalne kapelanije - samo 48 mjesta. Popis ne obuhvaæa cijelo podruèje ni cijelo stanovništvo Bosne, jer ne navodi npr. Hercegovinu i Završje (Livno, Duvno, Glamoè) pa je stoga nemoguæe iskazati ukupni broj vjernika, iako ga on za pojedine župe navodi 2.

8. Naèin djelovanja u tadašnjoj Provinciji

a) O pobližem naèinu dušobrižnièkog rada bosanskih franjevaca s vjernicima u ovo vrijeme nema svjedoèanstava. Kad uzmemo u obzir da je prema Ogramiæevu izvještaju pred kraj 17. stoljeæa na tlu Bosne samo u osamnaest mjesta (ukljuèujuæi tu i samostane) bila kakva-takva crkva, onda je jasno da se u veæini župa (u njih 29, od ukupnog broja 48, dakle oko 60%) služba Božja i vjerska pouka morala obavljati na otvorenom. Naèin kako su ih bosanski fratri izvodili dobro nam je poznat iz XVIII. st.: pod krošnjom kakvog stabla ili uz kakvu kuæu ili pojatu, zabili bi èetiri koca, na njih stavili daske i prijenosnu kamenu ploèu, prekrili taj improvizirani stol plahtama i odozgor zaštitili ponjavom ili kabanicom. Ispovijedalo se tako da je sveæenik sjedio na komadu drveta, panju ili kamenu. Mraène težaèke kolibe, bez stola i stolica, s kakvim bijednim uskim prozorèiæem, zatvorenim kožom svinjskog mjehura, bile su gore od vanjskog uzduha, makar palila žega ili stezala studen. Kako se u takvim uvjetima molilo ili kako se vršila pouka, teško nam se u to uživjeti i to makar i zamisliti. Pa ipak, èinjenica je da izvanjski promatraèi hvale "osobitu pobožnost i vjeru" bosanskih katolika (npr. barski nadbiskup Marin Bizzi g. 1610). Èinjenica je takoðer da su vrlo mnogi u brojnim i izvanrednim kušnjama pokazali stalnost i èvrstinu prvih kršæana. Kad su god. 1666. turski èinovnici došli kupiti kršæansku djecu da se odgajaju u Carigradu za stajaæu vojsku, katolici su s djecom pobjegli u šume te ostali tamo dok opasnost nije prošla a neki su èak poskakali s djecom i u vodu, samo da se ne iznevjere krstu, iako bi im kod Turaka bilo i lakše i udobnije. Bilo je, naravno, i onih koji su otpali (kako bismo inaèe u cjelini protumaèili islamizaciju Bosne?), ali oni koji su ostali vjerni, bili su dobrim dijelom zlato u vatri prokušano. Mnogi su, pod pritiskom, samo na izvanjski naèin postali muslimani a u duši su mislili ostati kršæani; takve su zvali "poturi", što znaèi - napola Turci, napola kršæani. Da su okolnosti bile povoljnije, takvi bi se brzo vratili djedovskoj vjeri.

Dušobrižnièki pristup bosanskom vjerniku možemo u ovo vrijeme ocjenjivati prema djelima fra Matije Divkoviæa (njegovom Nauku krstjanskom /1611. i 1616/ te njegovim Besjedama /1616/). Iako su te knjige (prve tiskane u Bosni!) raðene prema zapadnim uzorima, toplina i jasnoæa kojima se pisac (propovjednik) obraæa svom èitaocu pokazuje svojevrstan odnos dušobrižnika prema svojim vjernicima i bliskost koja osvaja. S druge strane, lijepi i èisti narodni jezik i naèin pisanja izražava veliku povezanost izmeðu ovoga pisca i njegova ondašnjeg èitaoca.

Da su ova i druga bosanska djela (recimo fra Pavla Posiloviæa i fra Ivana Anèiæa) mogla nastati u ovo teško vrijeme, gdje se samo na predahe moglo mirnije živjeti, izaziva divljenje. Ovi su ljudi htjeli i u ovo surovo doba pružiti barem nešto od književnog cvijeæa koje je raslo u primorju (npr. Posvetilište Abrahamovo i Verši o sv. Katarini u Divkoviæevu Nauku krstjanskom iz 1616).

Èitav niz znaèajnih i svetih ljudi pojavljuje se i u ovo vrijeme. Dovoljno je navesti meðu izrazito svetima fra Petra Soljanina, revnog misionara u Bugarskoj, te izvanrednog fra Matiju Benliæa, biskupa beogradskog. Na književnom polju, ako æemo biti pravedni pa uzeti u obzir i vrijeme kad su pisali, valja priznati znatne zasluge i navedenim piscima pa i drugima koje ovdje nisam spomenuo: Pištole i evanðelja od fra Ivana Bandulaviæa tiskane su kroz tri stoljeæa u petnaest izdanja, a slièno su èesto tiskana i djela fra Matije Divkoviæa i fra Pavla Posiloviæa.

b) I studij, osobito potreban za odgoj i obrazovanje sveæenika, nisu franjevci ni u ovo teško vrijeme zanemarili. Istina, iz XVI. st. nemamo nikakvih pisanih svjedoèanstava o tome, jer su izvori vrlo, vrlo oskudni. U XVII. st. vidimo da godine 1623. studiraju filozofiju i teologiju èak 53 mlada franjevca u Italiji i Ugarskoj. Priprava za takav studij vršila se i po skromnim bosanskim samostanima, gdje su držali djecu veæ od 8. i 9. godine (i ujedno ih uzdržavali), uèeæi ih, uz osnovno obrazovanje, osobito latinskom jeziku. Za to je u pojedinim samostanima bio odreðen poseban sveæenik-predavaè, tzv. lektor; god. 1623. takav je lektor bio u Gradovrhu kod Tuzle spomenuti fra Matija Divkoviæ a u Fojnici fra Pavao Papiæ. Franjevci su se brinuli ne samo za školovanje sveæenièkih pripravnika nego i za vanjsku djecu, kako se to vidi iz dozvole dobivene g. 1593, da mogu "i po selima" (a ne samo po samostanima) uèiti djecu; oko 1650. spominju se dvije javne uèionice, gdje je pedeset djeèaka, uz hranu i opskrbu, dobivalo pouku.

c) S obzirom na franjevaèke zgrade - samostane i crkve - možemo reæi da su bile vrlo skromne i pravi odraz tadašnjih njihovih prilika. Ako ne raèunamo zgrade na podruèju Slavonije i Dalmacije, koncem ovoga razdoblja (1674) na tlu Bosne (u veæ opisanim granicama, bez Hercegovine i Završja) bilo je devet samostanskih zgrada, 22 župna stana i 25 crkava u 18 mjesta (uraèunavši tu i samostanske crkve). Veæ je bilo napomenuto kako je u prvoj polovici XVI. st. bilo odreðeno da èak i samostanske zgrade budu samo od šepera, tj. da se sastoje od dva paralelna gusta plota od šiblja a prostor izmeðu njih da bude ispunjen ilovaèom. Kasnije su (za Fojnicu g. 1571) ipak dozvolili da zidovi crkve mogu do polovice biti od kamena a dalje od šepera ali u starom opsegu. Dali su tu dozvolu uz uvjet da se dokaže da je Fojnica bila bez borbe osvojena a fratrima su trebale tri godine da to uèine. Tako je to vjerojatno dozvoljeno i drugim starim samostanima, kako se vidi npr. iz prikaza požara kreševskog samostana, gdje se govori o kamenom zidu u donjem dijelu crkve.

Izgled, osobito unutrašnji, bio je prema svjedoèanstvu fra Pavla iz Rovinja (1640) - vrlo skroman, èak i kod velikih samostana npr. fojnièkog. Bio je prislonjen uz brijeg i prozori su mu gledali u brdo, tako da je unutra vladala tama. Ulaz je i tu i u drugim samostanima bio nizak da Turci ne bi mogli na konju ujahivati u njega. - Samostan u Srebrenici imao je dvanaest sobica ali bez namještaja, tako da je fra Pavao morao spavati na daskama, na podu, na koji su mu prostrli malo slame. - I samostani u Gradovrhu i Tuzli vrlo su maleni: tuzlanski ima svega èetiri sobice i više slièi spilji nego ljudskom stanu; tako je taman da je i po najvedrijem danu potrebno užeæi svijetu da bi se moglo hodati. - Najjadniji od svih u Bosni, bio je samostan u Modrièi. U podrumu su imali nešto kapelice a na oltaru bila je slika raspeæa - od papira!

Inaèe su crkve bile znatno ljepše od samostana. Èak je i ona u Modrièi, koja je od samostana bila udaljena kilometar i pol, bila prostrana. Tako su bile prostrane i crkve u Gradovrhu, Tuzli i Olovu. Ova zadnja bila je s obzirom na crkveno ruho i posuðe osobito bogata a tako i ona u Fojnici dok je Visoko veæ tada po opremi bilo siromašno.

Fra Ignacije Gavran, Suputnici bosanske povijesti, Svjetlo rijeèi, Sarajevo 1990, str. 45-64.

Izvori i literatura

1. Kuripešiæ, Benedikt: Itinerarium der Gesandtschaft König Ferdinand I. von Ungarn nach Konstantinopel 1530 (Facsimiledruck nach der Ausgabe 1531), Bochum 1983. - Isp. i prijevod ?. Pejanoviæa pod naslovom "Putopis kroz Bosnu, Srbiju, Bugarsku i Rumeliju", Sarajevo 1950.
2. Mandiæ, Dominik: Borba katolièke Crkve za opstanak u Bosni i Hercegovini za turskih vremena, u Hrvatski kalendar za 1964 (XXI), Chicago, 56-69.
3. Handžiæ, Adem: O islamizaciji u sjeveroistoènoj Bosni, u Prilozi za orijentalnu filologiju, 16-17/1966-67.
4. ---Kanuni i Kanun-name, u Monumenta Turcica, I-1. Sarajevo 1957.
5. Varadino, Franciscus a - ( = Franjo Sudiæ): Libellus hoc nomine Pastor bonus, Venetiis 1679.
6. Pandžiæ, B.: Relatio de provincia Bosnae Argentinae OFM anno 1623, u Mandiæev Zbornik, Rim 1965.
7. Gonzaga, Franciscus: De origine Seraphicae Religionis, Roma 1587.
8. Horvat, Karlo: Novi historijski spomenici za povijest Bosne i susjednih zemalja, U Glasnik Zemaljskog muzeja BiH; 21/1909 (u nastavcima). Sarajevo 1909, osobito str. 68-75
9.
---Zbornik radova o Matiji Divkoviæu, Sarajevo 1982.

1. Æiprovac (danas: Èiprovci) staro je rudarsko mjesto u sjeverozapadnoj Bugarskoj, blizu današnje jugoslavenske granice. Osnovali su ga Sasi a u njemu je, za vrijeme Turaka, bilo i dubrovaèkih kolonista. Æiprovac je, kao i Bosna, stradao u Beèkom ratu; mnogo njegovih stanovnika tada se iselilo jer su bili digli ustanak.
2. Broj vjernika koje služe bosanski franjevci što ga navodi fra Franjo Varadinac (oko 500.000) ne može nam ovdje poslužiti jer se odnosi i na krajeve izvan Bosne.

Thread: Mehmed pasha, Omer pasha i ...
Dalibor

Replies: 22
Views: 2015

03-29-2008 11:20 Forum: ISTORIJA / POVIJEST

Glasnik Zemaljskog muzeja 21/1904, str. 69.

Slièni sluèajevi dogaðali su se i u XVII. st. (npr. s biskupom Benliæem g. 1664. i 1669. i kasnije; 1673. s fra Marijanom Lišnjiæem), ali je u tom stoljeæu oštrica bila uperena prvenstveno na iscrpljivanje i ekonomsko uništenje samostana, a ne na sumnjièenje: Što dalje, sve više pokretaè ovih progona kod Turaka bila je najèešæe njihova sebiènost i lakomost, dok je bespravno stanje raje omoguæivalo da se gotovo po miloj volji provodi nasilje. Sultani su, na molbe franjevaca, izdavali ferman za fermanom, kojima su htjeli zaštititi slobodno vršenje kršæanskih vjerskih èina, nepovredivost osoba i imetka franjevaca, njihovu osloboðenost od nameta. Iako je za te isprave svaki put trebalo platiti grdne svote, one su vrijedile samo nekoliko godina, a najduže dok je vladao sultan koji ih je izdao. Danas nam ti fermani vrlo dobro svjedoèe kakve su muke trle franjevce, buduæi da se - prema obièaju sultanovog ureda - u prvom dijelu svakog fermana izlažu poteškoæe, pritužbe, zbog kojih se franjevci obraæaju vladaru, a tek onda donosi rješenje i naredba mjesnim vlastima kako da postupe. I opet æu kronološki navesti samo nekoliko fermana s poèetka XVII. st., iz kojih se vidi u èemu su i kako fratri stradali.

a) God. 1599 . i 1600. fermani Mehmeda III. kažu da se od franjevaca traže svi nameti kao i od ostale raje, iako su oni od njih osloboðeni; veli se dalje da ih paše, vojvode, subaše i janjièari globe zato što su, navodno, popravljali crkve i da im državni èinovnici otimaju njihove tovare.

b) U fermanima iz g. 1608. i 1611 . veli se da defterdar ( = državni blagajnik), janjièari i softe preziru evanðelje te zabranjuju i ometaju propovijed; krivnju za ubojstva koja su poèinili oni sami ili netko drugi pripisuju fratrima pa ih suci onda nemilosrdno globe; traže goleme bakšiše od fratara kad ovi sebi nose hranu; uzimaju od njih danke ili ih naprosto pljaèkaju. Slièno se kaže i u fermanu iz g. 1618.

c) U fermanu iz g. 1615 . navodi se da turski èinovnici razjahuju u samostanu i traže badava hranu za se i za konje. U drugom fermanu tih godina veli se da se èinovnici u velikom broju navraæaju u samostan te besplatno traže jelo, ovnove, janjce, med, loj, sijeno, pa i novce silom iznuðavaju. Ova okolnost da su samostani postali besplatna gostionica za Turke, bila je tako teška, da su npr. fojnièki fratri morali svoj samostan zatvoriti i otiæi iz njega. Nekada su franjevci od vlasti tražili da seljake, koji su Turcima u samostanu posluživali, oslobode barem od izvanrednih nameta. - U gore navedenom fermanu iz g. 1615. piše takoðer da bi nekad razbojnici provalili u samostan a èinovnici bi ih pustili na slobodu, ali bi fratre ipak i tada globili - pod izgovorom da su ih oni u samostanu sakrili.

d) U fermanu iz g. 1622 . opisuje se zlostavljanje fratara na putovanju; ako ih Turci susretnu u redovnièkom odijelu, krivi su što ga nose i onda slijede udarci, skidanje i globa; ako bi fratri bili u civilnom (domaæem) odijelu, opet bi bili krivi - "zašto svoje haljine ne nosite?".

Popratno pismo bosanskog provincijala fra Stjepana Zlatariæa fra Luki Juriširu, g. 1603.

...okrutnost silnika toliko nas je pritisla da smo po sultanovu (magni Turcae) pismenom nalogu bili vezani, baèeni u tamnicu, batinani, opljaèkani a dvojica od nas ostali su jedva napola živi.

...Nikako nam ne dopuštaju boraviti u samostanima, ako prije ne isplatimo tri hiljade groša /nummos/. Stoga, da se u ovim krajevima ne bi sasvim utrnula iskra vjere, obraæamo se papi, kraljevima, knezovima, vojvodama, velikašima i svim kršæanima i ponizno molimo za pomoæ buduæi da mi nemamo odakle da to isplatimo.

Acta Bosnae u Monumenta spectantia historiam Slavorum meridionalium, vol. XXIII. str. 341. br. 1229.

Što dalje zalazimo u XVII. st., to je stanje zbog turskih globa, iznuðivanja i nasilja sve teže. Provincijal fra Andrija Tomanoviæ-Kamengraðanin piše g. 1630. Kongregaciji za raširenje vjere: "Samostani su zaduženi uz lihvarske kamate tako da se nalazimo pred potpunom propašæu". Njegov nasljednik fra Martin Brguljanin piše g. 1655. istoj Kongregaciji: "Danas boravimo po šumama poput divljih životinja, pošto smo napustili pet glavnih samostana, jer nismo mogli nadostati Turcima jela i piæa... Prošle godine bio je ubijen gvardijan sv. Petra u Solima ( = Tuzli), jer nije imao što da im dadne jesti i piti... Uvijek nas tuku, muèe, vrše bezbrojna nasilja i zlostavljanja nad nama". On navodi i konkretne gubitke: petnaest ih je ubijeno, drugi su na kolac nabijeni, neki batinani po tabanima. Evo još nekoliko konkretnih sluèajeva koji osvjetljavaju teško stanje:

a) God. 1635. odluèio je bosanski beglerbeg spaliti samostan u Fojnici i sve fratre pogubiti. Da se spase, morali su mu dati 7.000 škuda, posudivši ih od Turaka uz goleme kamate, založivši pri tome samostan i sve crkveno ruho i posuðe. Pa i tako, mnogi od njih morali su odležati u zatvoru.

b) Na imotske fratre iznesena je objeda g. 1659. da su navodno "kopali neko blago". To je bio povod da Turci doðu lako do novca: oglobili su ne samo imotski, nego i fojnièki, ramski, kreševski i sutješki samostan sa 150.000 jaspri ( = 311 cekina). Ujedno je paša dao udariti 1.000 udaraca štapom po "tabanima" (donjoj strani stopala) fra Filipu Runoviæu.

c) Za vrijeme Kandijskog ( = Kretskog) rata (1645-1669), a pobliže g. 1646-7. dva su Turèina gonila provincijala, oglobila ga i opljaèkala. Svi su samostani u to vrijeme bili oplijenjeni izuzev olovskog. U Dalmaciji je bilo ubijeno osam fratara. God 1661. Turci su spalili èetiri samostana a tri druga fratri su napustili.

d) God. 1675. došao je bosanski provincijal fra Marko Vasiljevèanin u ?akovo. Kad je to paša doèuo, dozvao ga je k sebi, grdno ga izbatinao po tabanima; pustio ga je tek pošto su fratri za njega dali veliku svotu novaca.

e) God. 1677. došao je bosanski biskup fra Nikola Ogramiæ u Požegu. Ondje ga je paša dao uhvatiti pa mu je morao dan i noæ služiti poput roba i dati sve što se silniku na tržištu svidjelo. I opet, otkupljen je tek silnim novcem... Uz to mu je paša spreèavao vršiti svete èine. I kad je kasnije (1682) došao u ?akovo, bio bi obješen da nije na vrijeme pobjegao.

Iz izvještaja o Bosni o. Pavla iz Rovinja g. 1640.

Nakon što su prenoæili vani uz krèmu, nastavili su fra Pavao i njegovo društvo rano jutrom putovanje. ovako:

Naš sluga, zvani Grgo, vješt ovoj zemlji i turskom jeziku, koji je cijelog života pratio komisare i provincijale, zapoèe govoriti: «Brzo, brzo na konja!» Uzjašismo brzo (jer smo bili sjahali) a ovaj Grgo krene naprijed i pozdravi Turke, koji su dolazili prema nama. Buduæi da smo bili malo udaljeni od samostana, pravio se da je i on Turèin; ovi Turci dolazili su od samostana, gdje su bili ukonaèeni i dobro pogošæeni. Sad, èitaoèe, èuj, kako ove zvijeri uzvraæaju jadnoj braæi. Grgo rekne slavenskim jezikom, jer veæina Turaka njime govori a ja sam odlièno razumio: «Odakle dolazite braæo?» -«Dolazimo» - odgovori jedan Turèin – «od onih fratarskih ðidija», što u našem jeziku /misli na talijanski, jer piše talijanski/ znaèi isto što i «nitkovi». – «Pa dobro, kako doèekuju? Kako æe nas doèekati?» - «Doèekat æe vas dobro, ako ih dobro izmlatite; imaju svega, ali izmlatite ih dobro pa æe vam dati koliko znate da žele». Da nisam èuo na vlastite uši, mislio bih da hoæe da me time zastraše. – «To prepustite nama», reèe Grgo. Stigli smo u samostan u Gradovrhu, u vrijeme mise.

Starine J. A., 23, str. 31.

4. Poteškoæe i progon od strane pravoslavnih vladika

Osim turskih nasilja i, rekao bih - nezasitne, gladi za novcem, bosanskim je franjevcima kroz èitavo ovo vrijeme (pa i kasnije – u XVIII. st.) zadavalo veliku nevolju nastojanje peækih patrijarha i drugih pravoslavnih vladika da skuèe pod svoju vlast bosanske katolike i franjevce. Ti nedostojni crkveni velikodostojnici bili su redovno grèkog podrijetla; velikim su mitom kupovali od Turaka crkvene položaje a onda se kušali namiriti, kako su veæ znali, visokim nametima od svojih vjernika a onda i od katolika. U tu svrhu izvadili bi od carigradskih èinovnika ferman koji ih je na to ovlašæivao pa bi unajmili snažnu janjièarsku stražu i zaputili se da od franjevaca utjeraju svoj haraè. Sad su franjevci morali prizvati na sud ili na pašu da dokažu da oni nisu iste vjere. Gotovo svako takvo suðenje iziskivalo je mito od obiju strana, ponekad i vrlo visoko, pa se valjalo cjenkati i natezati sa sucima oko iznosa toga mita. Franjevci su se redovno pozivali na ahdnamu i na razne fermane, ali je na koncu odluèivalo mito. Ovo je stanje Turcima, i u Carigradu i u Bosni, išlo u prilog pa su pravni položaj ostavljali uvijek nejasnim i dvoznaènim, jer su tako mogli uvijek iznova musti jedne i druge kršæane. Ponekad bi zahtjevi pravoslavnih hijerarha došli upravo u vrijeme kad je franjevcima bilo dogorjelo do nokata zbog turskih globa i nameta i zato se ovo nepravedno uplitanje osjeæalo još teže.

Da se dobije neka slika o tome, navest æu, kronološki, samo neke od nasrtaja pravoslavnih patrijarha i vladika na katolike.

a) God. 1546. isposlovali su franjevci ferman u Carigradu da se obrane od presizanja pravoslavnih vladika.

b) Oko god. 1565. nasrnuli su vladike na franjevce i katolike najprije u Zvornièkom a onda u Bosanskom sandžakatu pa su ovi izmolili ferman od cara Sulejmana navedene godine.

c) God. 1576. bili su franjevci pozvani pred sarajevsko sudište, jer su vladike tražile da im katolici plaæaju ženidbene i druge crkvene takse i da imaju nadzor nad katolièkim crkvama; na traženje franjevaca izdao im je sultan ponovo ferman.

d) God. 1594. dobavili su franjevci ferman da se zaštite od vladika.

e) God. 1632. vladike traže takse od katolika pa je ovima sultan, u svrhu zaštite, izdao ferman.

f) Vrlo je težak bio napadaj god. 1661, 1662. i 1669. peækog patrijarhe Kalinika (u narodu poznatog pod imenom Stanislava). Potegao ih je na sud najprije u Livnu, pa u Banjoj Luci i napokon u Temišvaru i Sarajevu. Tom zgodom franjevci su morali žrtvovati 800.000 jaspri (ili 1660 mletaèkih dukata), osim što su mnogi bili zatvoreni i batinani. O dramatiènom suðenju g. 1661. postoji i pjesma (spjevana možda od fra Stjepana Margitiæa), koja je donesena u Lašvaninovu Ljetopisu (izd. Sarajevo, 1981., str. 226).

g) God. 1675. navalio je patrijarh, okružen brojnim janjièarima, na samostane u Imotskom i u Duvnu. Tom zgodom oba samostana izgubila su po 80.000 jaspri a u prvo vrijeme i samu parnicu. Pomogao im je Dubrovèanin Marin Kaboga, koji je od sultana Mehmeda IV. isposlovao ferman njima u prilog; tom zgodom sultan je izrièito opozvao ranije izdani ferman.

Naveo sam isprave koje svjedoèe o samo nekoliko ovih napadaja a bilo ih je mnogo. Za samo 16. stoljeæe nabrojao sam u "Fojnièkoj regesti" preko pedeset isprava koje se tièu ovih nasrtaja. Treba se sjetiti da je svaki ferman, osim putovanja u Carigrad i truda oko dobivanja, stajao i veliku svotu novaca, ponekad i do 1.000 pa i 2.000 groša (250 odnosno 500 cekina) pa je i to znaèilo veliko suvišno odlijevanje novca. Ovdje i ne spominjemo poneka fizièka nasilja od strane pravoslavaca, kako se ona mogu upoznati npr. iz dopisa fra Stjepana Zlatariæa, provincijala, od 1. V. 1604 , koji govori o njihovim zlostavljanjima franjevaca (trojica su bila na smrt isprebijana). Ta trajna ugroženost natjerala je Franjevaèki red da donese u Rimu zakljuèak g. 1679. da se pošalju dvojica braæe u Carigrad; koji æe "paziti na zasjede Grka". Tužno je napomenuti da su ponekad i hrvatska vlastela hvatala bosanske katolike i vodila ih u sužanjstvo - u nedostatku "Turaka" i, naravno, da su im i pljaèkali imovinu. To vrijedi u znatno veæoj mjeri za uskoke oko g. 1600.

5. Ostale nevolje

Ako ovim nevoljama, koje su potjecale od turskog nasilja i sebiènosti te od pravoslavnog presizanja, dodamo još i stradanja od razbojnika (npr. samostan u Fojnici porobljen po danu 1566), od požara (Modrièa 1579, D. Tuzla 1580, Sutjeska 1658, Fojnica 1664, Visoko sredinom 17. st., Rama 1682) i pomislimo koliko su stajale dozvole za ponovnu izgradnju i sami graðevinski troškovi, onda možemo razumjeti zašto su samostani zapadali u silne dugove. S velikom zaduženošæu susreæemo se veæ poèetkom XVII. st. a onda se ona, što dalje sve više, poveæava, osobito u 3. i 4. desetljeæu, i napokon postaje stvarno neizdrživa u drugoj polovici toga stoljeæa. Nekad su kamate na dug bile u prihvatljivim granicama (ako su se fratri zadužili kod katolièkih trgovaca), ali su Turci redovno,tražili 20%, što je u to doba stabilne valute bilo silno mnogo.

Bit æe potrebno da barem malo primjerima osvijetlim ove dugove, jer su oni predstavljali konop oko vrata, ekonomsko umorstvo, samostana. Pri tome æemo se osvrnuti samo na završno razdoblje. U tom pogledu (dragocjene podatke daje nam fra Franjo Sudiæ, Varadinac, u svojoj knjižici Libellus hoc nomine Pastor bonus. Venecija 1679. Evo kako opisuje dugove pojedinih samostana, izražene u imperijalima (tj. u austrijskim dukatima; jedan je konj u to vrijeme stajao 6 do 8 dukata):

Sutjeska 5.000 imperijala
Fojnica 4.000 imperijala
Olovo 8.000 imperijala
Visoko 3.000 imperijala
Gradovrh 15.000 imperijala
D. Tuzla 4.000 imperijala
Modrièa 3.000 imperijala

Te strahovito velike svote bosanski samostani nisu mogli ni na koji naèin sami isplatiti. Radi toga, valjalo je iæi prosjaèiti po drugim državama pa je Provincija otpremila šesnaest fratara da po zapadnoj Evropi (Italiji, Francuskoj, Portugalu, Belgiji i Poljskoj) mole za priloge da se spase ovi samostani i crkve, buduæi da su ih morali založiti za dugove. Odziv je bio dobar pa je sam papa Inocent XI. dao 6.000 dukata; tako su se mogli otkupiti samostani i crkve te crkveno ruho i posuðe. Veæ su i ranije neki samostani i Provincija u cjelini bili prisiljeni skupljati milodare da otplate dugove, npr. g. 1603, 1623, 1671.

Nehotice se pitamo, je li imalo smisla sve to otkupljivati kad æe Turci ionako vrlo brzo smisliti nove globe i namete i samostane opet uvaliti u dug. Ali, drugog rješenja pored ovog nije bilo osim da se poturèe ili pobjegnu s toga ukletog bosanskog terena.

6. Prelaženje na islam

Sada je umjesno postaviti pitanje daljnje islamizacije Bosne i Hercegovine: u kolikoj se mjeri ona vršila, tko je sve prelazio na islam te iz kojih pobuda.

Nažalost, èistih i jasnih odgovora na ta pitanja nemamo a možda ih ni kasnije neæemo imati jer su izvori za ove stvari oskudni i nepotpuni.

O napredovanju islama posjedujemo rezultate istraživanja samo za XVI. st. i to za sjeveroistoènu Bosnu. God. 1533. bila je tamo veæ jedna treæina stanovništva muslimanska. Za petnaest godina islamsko se stanovništvo poveæalo pa je tamo ono tvorilo gotovo 40% ukupnog broja. Kasnije, u drugoj polovici XVI. i u XVII. st. muslimansko stanovništvo neæe se poveæavati, jer æe mnogi iæi na bogate posjede novoosvojenih krajeva u Slavoniji i Južnoj Ugarskoj. - Za ostalu Bosnu možemo reæi samo to da su gradske sredine (izuzev donekle rudarska mjesta) bile više islamizirane nego seoske. Ujedno, buduæi da su sada pretežno katolici bili oni koji su prelazili na islam; valja reæi - prema Ademu Handžiæu - da je islamizacija bila jaèa gdje su vjernici bili udaljeniji od crkava a posebno od samostana. Treba uvažiti takoðer da je dio pravoslavnih Vlaha prelazio na islam i to opet ovdje, u Bosni, lakše nego u njihovom starosjedilaèkom kraju, istoènoj Hercegovini, Srbiji i Crnoj Gori, iz jednostavnog razloga što im njihova crkva u prvo vrijeme nije bila blizu. Napomenimo takoðer da su èesta turska èetovanja imala za posljedicu dovoðenje znatnog broja zasužnjenih ljudi sa zapada (iz Hrvatske i ponešto iz Kranjske ), koji su kao roblje ili sluge po muslimanskim kuæama prije ili kasnije poprimali vjeru gospodara i time dobivali neuporedivo bolji, humaniji položaj u društvu.

Što je bio razlog prelaženja s kršæanstva na islam? Veæ smo vidjeli koliko su franjevci a s njima i katolici bili izloženi strahovitom ekonomskom pritisku putem daæa, globa, ucjena, nepotrebnih pregleda, neizbježnog mita, da bi se došlo do "pravde", do povoljnog rješenja. Taj ekonomski razlog prvi je i najvažniji poticaj, u znatnom smislu - prisila, da se promijeni vjera. Drugi je bio - neuporedivo povoljniji izgledi da se ostvari uspješni osobni uspon, karijera, ako se preðe na islam.

I sam Handžiæ veli da je prelaženje na islam u poèetku bilo deklarativno: važno je bilo biti upisan kao "musliman" i nositi muslimansko ime; inaèe se moglo nastaviti živjeti uglavnom kao i dotada. Stoga se govorilo: "hajdemo u Visoki zaèas promijeniti ime". S vremenom, kad se turska vlast uèvrstila, kad je odnijela toliko sjajnih pobjeda nad kršæanima, i pripadnost islamu dobila je novu težinu, obogatila se novim sadržajima a uspomena na raniju pripadnost izblijedila i "obraæenici" se od nje otuðivali.

Izvještaj o putovanju po Bosni Atanazija Jurjeviæa (Georgiceo) caru god. 1626.

U ovom bosanskom kraljevstvu bit æe 250.000 kršæana katolika. Za njih se u duhovnom pogledu brinu /èlanovi/ Reda sv. Franje..., koji su jedini od svih redovnika ostali u Bosni i primorskim mjestima kad je Turèin zauzeo ovaj predio. Imaju 17 samostana koji vode brigu za duše, tj. za one koji nisu daleko od samostana. Svaki, naime, samostan ima svoje podruèje i odreðeni broj kršæanskih sela pod sobom i u njih šalju misnike osposobljene za dušobrižništvo. Svu milostinju što je pojedinac skupi za svoj trud šalje svom samostanu koji ga je poslao na onu župu. Osim toga, kod tih redovnika naæi æe se nešto malo nepokretnog posjeda, koji oni obraðuju, a to im je Sv. stolica dopustila dok traje u tim krajevima turska nasilnièka vlast. Pomoæu toga uzdržavaju svoje samostane, plaæaju nepravedne turske namete, hrane turske putnike, koji mnogo puta dolaze samo da napune trbuh u samostanu; i to, ne dolaze jedan ili dvojica nego ponekad deset ili dvadeset, i ostanu koji tri, koji èetiri, a koji i osam dana. Ako ih dobro ne pogoste, postupaju s fratrima tako kako se meðu kršæanima ne bi postupalo s magarcima. To sam vidio vlastitim oèima dok sam – promatrajuæi njihovu skupštinu – kroz tri tjedna boravio u fojnièkom samostanu.

Starine J. A., knj.17, str. 127.

Adem Handžiæ tvrdi da u Bosni nije bilo prisilnog prevoðenja na islam. Za prvo razdoblje turske vlasti (od 1463. do 1516) to možemo uglavnom prihvatiti. Za drugo razdoblje - tj. u XVI. i XVII. st. - moramo reæi da su ekonomski i socijalni pritisci pripadnost kršæanstvu èinili èesto neizdrživo teškom. Iako fizièke prisile ni tada (osim iznimno) nije bilo, postojala je ipak vrlo snažna prisila druge vrste, kojoj se teško bilo oduprijeti. Ne može se reæi da se taj pritisak vršio samo u tzv. ratnim situacijama, kad je dolazilo do represalija zbog uhodarenja i suradnje s neprijateljem. Ekonomsko izrabljivanje i pravna nezaštiæenost bila je trajna, ustaljena praksa, koja redovito nije bila izazvana "ratnom situacijom" nego bi je ova samo pojaèala. Bilo je, naravno, sluèajeva gdje su Turci razumljivo štitili svoju državnu sigurnost odmazdom za dodire s neprijateljem i za pomaganje njegovih nastojanja, ali to je ipak neznatan dio u zbiru ukupnih pritisaka. Iz Ogramiæeva izvještaja iz g. 1675. veli se za predio župe Bijela da su "i Turci i hrišæani pred nekoliko godina u njemu bili katolici". U svjetlu ekonomskih pritisaka, koji su ranije bili izloženi, to je lako razumjeti. Isto tako, kad se g. 1633. navodi da su roðena braæa biskupa fra Jeronima Luèiæa, iz Brgula kod Vareša, (po imenu Behrem, Alija i Pervan) nedavno sa svojima prešli na islam, teško je zamisliti ikoje drugo tumaèenje osim barem ekonomske prisile.

Slabljenju katolicizma na podruèju današnje Bosne, pridonijelo je snažno iseljivanje iz podruèja oko rijeke Sane i dalje na zapad i sjever, koje je došlo kao posljedica Krbavske bitke (1493) i kasnijeg trajnog èetovanja (u XVI. st.). Odselili su se u Austriju, gdje su nazvani Wasser-Kroaten, što je iskvaren oblik od Bosser- (odnosno: Bossner-)-Kroaten, "bosanski Hrvati". U tu prazninu došli su pravoslavni Vlasi i Srbi iz istoène Bosne.

Showing posts 1 to 20 of 113 results Stranica (6): [1] 2 3 4 sljedeca » ... zadnja »