Samirovi sevapi
Mišo Mariæ 18/06/2008, Svijet
Maša i Samir Foto:
Samirovi sevapi
International Rescue Committee (IRC), Meðunarodni Komitet Spasa, ugledna sekularna i liberarna organizacija sa sjedištem u Njujorku radi “resettlement” programe - traži krov onima koji se nemaju gdje vratiti. Osnovan je prije 75 godina na prijedlog Alberta Ajnštajna da bi Jevreje iz okupirane Evrope spasili gasnih komora. Saèuvali su èovjeèanstvu i filozofkinju Hannah Arendt, slikara Marc Chagall-a, nobelovca - biohemièara Otto Meyerhoff-a, književnika i esejistu Heinrich-a Mann-a... Nastavili su poslije rata. Nakon maðarske revolucije udomili su mladog izbjeglicu Andras-a Groffa. Pod imenom Andy Grove osnivaè je i vlasnik “Intel-a”, firme bez èijih dijelova nema kompjutera. Danas Andy donira IRC koji se i finansira iz dobrotvornih priloga graðana, grantova mnogobrojnih svjetskih vlada. Trenutno se IRC, pored SAD, bavi programima u još 28 zemalja svijeta. Jedan od zamjenika direktora IRC-a je Mostarac zenièkih korijena Semir Tanoviæ. Nije Semir birao IRC, IRC je izabrao njega.
- Na poèetku rata radih kao prevodilac za UNMO u Mostaru. Èinio mi se koristan naèin da pomognem, jer su èesto prevodioci ti koji odreðuju ton ili tok razgovora. Kad su èetnici najavili da æe poravnati grad, po rijeèima pukovnika Ljubotine “napraviti od njega Èapljinu”, UNMO je odluèio da se povuèe. Ponudili su da izaðem s njima, ali sam odbio. Nakon što su otišli grad je sistematski preoravan granatama. Tada dolazi IRC. Angažovali su me kao regionalnog direktora, otvorio sam office u Mostaru i Jablanici. IRC je puno i raznovrsno pomogao Mostaru. Pored ostalog, opremili su hirurgiju, a poslije i Higijenski zavod koji je nakon 9. maja ’93. odigrao važnu ulogu. Toga 9. maja kad su HV i HVO napali Mostar, sa surpugom Mahirom bijah u Meðugorju na sastanku sa predstavnicima IRC-a. Mahira skoro osam mjeseci trudna, teritorij Armije BH nedostupan, isto veèe odemo u Split. Ilegalisali smo. Tu nam se 26. juna rodio Mirza u uslovima koje je najbolje zaboraviti. Onda su došli i naši. Moji istjerani iz stana, Mahirini prošli Heliodrom. IRC mi ponudi posao u Njujorku, prihvatim. Brzo smo se snašli, puno ljudi iz BiH upoznali i mnogima pomogli da naðu stan, posao... Ovdje nam se rodila Azra, 6. decembra ‘95. Moja prva pozicija u IRC je bila Program Assistant for the Balkans, relativno mali “èin”. Vremenom sam napredovao i pokrivao druge regije: Aziju, Istoènu Afriku, Velika jezera u Africi, itd. Putovao sam u Pakistan, Afganistan, Dubai, Somaliu, Etiopiju, Ugandu, Keniju, Sudan, Južni Sudan. U Sudanu (Nuba Mountains) sam uspio “ispregovarati” dozvolu od obje strane da radnici IRC-a mogu prelaziti demarkacijsku liniju i raditi na obje strane. Tako su ljudi u nekoliko regija na Jugu dobili prvu pomoæ, bilo koje vrste, nakon 15 godina. IRC je jedina organizacija èiji radnici imaju tu dozvolu od 300 agencija koliko radi u Sudanu. Naši programi imaju sve sektore: medicinski, ekonomski, graðevinski, rehabilitacioni, obrazovni... Gradimo puno škola i bolnica po svijetu, pomažemo preko 3,5 miliona ljudi direktno. Sad sam zamjenik direktora za nabavku, što znaèi da nadgledam kupovine svih roba i usluga na cijelom prostoru koji pokriva IRC, a to je 28 država plus SAD. Za ovu poziciju mi je puno pomoglo to što sam veæ znao biznis i biznis principe. I, naravno, znanje arapskog, plus naše tužno i bolno iskustvo.
Prof. Mustafa i Seka Tanoviæ sa sinovima Semirom i Nerminom doselili su iz Zenice ’75. u Rudarsku 25, u Mostaru. Prosvjetno – pedagoški zavod je dobio vrsnog savjetnika, autora udžbenika njemaèkog, engleskog i par knjiga metodologije, biblioteka marljivu bibliotekarku, gimnazija “Veljko Vlahoviæ” odlikaše, “Mostarske kiše” gitariste, a moja mati prve komšije koje su je rodbinski pazile dok nije sklopila oèi. Po meni, i svima koji ih poznaju, svako od Tanoviæa zaslužuje esej o uglaðenosti, pameti i dobroti, ali tema je Semir. Krhak, darovit djeèak, prstiju viènih klasiènoj gitari, pomogao je da “Kiše” budu što su bile. Potom je u Sarajevu diplomirao arapski jezik i književnost i engleski i književnost. Pa je 85./86. radio u Libiji kao prevodilac u Vojnoj akademiji kod Tripolija. “Tu sam”, veli, “napisao skriptu - gramatiku arapskog jezika, kojom su se mnoge moje kolege služile za pripremanje ispita.” Poslije je bio u privatnom biznisu s turizmom u Meðugorju i Dubrovniku, a u ljubavi s lijepom ljekarkom, Mahirom, u Mostaru. S turizmom ga je, privremeno, razvjenèao rat, s Mahirom – Mašom, trajno, vjenèali radio-ameteri. Prièa: “Datum vjenèanja, 16. juni ’92. odredili smo prije rata i odluèili da ne mijenjamo. Mostar je u opsadi, Matièni ured u podrumu Biroa za zapošljavanje. Problem je moj rodni list iz Zenice. Daidža tamo izvadi rodni, dovede matièara i svjedoka u radio stanicu, mi u Mostaru. Tako je `prepisan` moj rodni list i obavljeno vjenèanje po kojem sam, definitivno, `ratni profiter`...”
O tome kako mostarski “ratni profiter” pomaže svjetskim ratnim gubitnicima, govorio je na poèetku. O sebi i svojim kaže: “Ovdje se puno radi. Kad ne putujem na poslu sam od 09 – 17. Ona moja turistièka agencija radi, imam ovdje poslovnicu. Prije 2,5 godine naðem skriptu gramatike arapskog jezika iz ’86., nije izgorila, i odluèim dovršiti. Trebalo mi je vremena da sve upišem u PC sa pravilnim formatima i sa ostavljanjem prostora za arapski tekst. Taj dio sam završio i unio bosanski tekst. Sad prevodim na engleski. Ovaj projekat, u normalnim uslovima, rade timovi od 5 - 6 arabista i treba im tri do pet godina, koliko sam utrošio do sada, a nadam se da æu za 1,5 do dvije potražiti izdavaèa. Ako se objavi, a vjerujem da hoæe, biæe na engleskom. U tom sluèaju æe imati i komercijalnog uspjeha jer æe se prodavati po cijelom svijetu. A ako i ne, uvijek æe moæi pomoæi nekom studentu da dobro spremi ispit, sevap je... Moja Maša je prošla vrlo težak period: nostrifikacija diplome, specijalizacija, sve iz poèetka. Nakon specijalizacije radila je za jednu privatnu praksu, a ljetos otvorila svoju na Long Islandu. Ne izlazimo puno, sve slobodno vrijeme posvetimo djeci. Zdravi su, pristojni i dobri u školi. Govore bosanski bez stranog naglaska. Mene, kao originalnog Zenièanina, lingvistu u stvari, fascinira koliko je njihov naglasak mostarski, kao da su sad s Brankovca sišli. Mirza svira gitaru - pravi roker. Eminu je skinuo sam pa je želi obraditi u rok maniru, kako su to uradili Indexi sa Snijeg pade… Azra se bavi slikanjem, ima talenta i volje. Oboje se bave karateom, nije èudo, mama im ima crni pojas... Brat mi živi par ulica od mene, svi naši žive tako par ulica jedni od drugih, èesto se obiðemo. On se ovdje oženio, imaju dvije curice. Radi kao jedan od glavnih programera u firmi i dobro mu ide. Roditelji su mi ovdje, ali provode po èetiri mjeseca godišnje u Mostaru. Otac je na Columbia University predavao njemaèki, pa na New School University i dobio posebnu nagradu Ministarstva obrazovanja države Njujork. Sad je u penziji, ali još uvijek predaje u Mostaru. Ovdje je i Mašina familija, roditelji koji isto provode po èetiri mjeseca u Mostaru, i sestra. I Mašin brat Amer je bio do lani, onda postao prvi povratnik iz naše vale... Sve zajedno, ne živimo loše, ništa posebno, ali gura se. Jedino - fali Mostar. Naðem ga u kontaktu sa prijateljima Jasenkom Udovièiæem i Želimirom Komadinom koji živi u Kanadi veæ 20 godina, sa Aidom Æemaloviæ i Aidom Salkoviæ, obje iz Kiša, odnedavno s Draganom Šobotom, a redovno sa vjenèanim kumovima, Zlatkom i Emelom Skikiæ u Dubaiu i ratnim drugom Semirom Kazaziæem. Inaèe, naše ljude viðam na roðendanima i vjenèanjima. Nema narod vremena. A svake godine odemo u Mostar. Djeca ostaju po dva mjeseca, a mi tri sedmice. Uvijek nam bude lijepo i tužno u isto vrijeme. Vidiš ono što voliš, neke ljude koje voliš, sjetiš onih kojih više nema pa malo napuniš dušu, ali se isto tako rasplaèeš nad stanjem i èinjenicom da nema puno izgleda na popravak. Stanje je zamrznuto, ni živ ni mrtav, i nema tog magiènog poteza da raspetlja, da pokrene. Toliko pametnih ljudi sjedi neiskorišteno, znali bi sve urediti da imaju prilike, koje nema na vidiku
http://www.bosanskaposta.no/vise.php?article_id=487&category_id=7
|
Thread: 
( šala mala vjerovatno transfuziologija zove kad im treba )