 Thread: Hoce Li Ga Spaliti?? |
|
|
I hico je za vrijeme kristalne noci spaljivao Biblije pa znamo kako je zavrsio. Prepustimo Svisnjem neka mu presudi.
|
|
| Thread: Hoce Li Ga Spaliti?? |
|
|
Samo da znas kako ti vole katolike isto kao pravoslavci.
Kako nije fratar??
Jevandjeliski pop ili fratar u cemu je razlika,vjersko je lice.
|
|
| Thread: Reis Mustafa ef. Ceric |
|
|
Ja se ne sjecam da je reis ikada digao glas protiv hapsenja generala alagica!!!!
Ja ne cuh nista od njega po pitanju amandmana za Brcko!!!!!
Alispahiæ)
Podsjeæanje: General Mehmed Alagiæ (8. VII 1947. – 7. III 2003.)(Fatmir Alispahiæ)
Subota, 07 Mart 2009 08:16 Mustafa Ožiljci vremena
Insan od sna...
General Mehmed Alagiæ je veæ dugo živio s onu stranu života. Èekao je da ode. Tamo, kud je otišao, èekaju ga njegova velika djela.
Sudbina generala Mehmeda Alagiæa je paradigma bošnjaèkog prokletstva.
General je osvajao bisere, vraæao ih u školjke, oslobaðao zvijezde, u bukete slagao ruže vjetrova, ne bi li svoju zemlju i njene ljude darivao rahatlukom i dobrotom. General je bio umjetnik patriotizma! Nije imao vremena ni talenta da èeka zahvalnost. Živio je stvaralaèki èin. Ali ni u crnom snu nije slutio da æe postati griješnik zbog svoje ljubavi. Njegova ljubav je bila roditeljska, bespovratna, darivana u vjeri da je najveæa nagrada za insana kad iza njega ostane život.
Univerzum bi se raspao kad bi djeca kasapila roditelje. Civilizacija traje zbog zahvalnosti. Raspala bi se buduænost ako bismo ponižavali prošlost. Zato se danas raspadaju Bošnjaci, poput zagnojene, truhle rane. …Taj narod napušten od sebe.
General has a dream
U proljeæe 2001. prvi put sam bio u Sanskom Mostu. Èudnovat grad. Miriše na vodu. U ravnici je, zelenijoj od zelene boje. Vazduh što ga pronosi Sana, umiva oèi. Bistrije je. S mosta se vide ribe u Sani. Tu je normalo da ljudi i ribe žive zajedno. Sana je puna riba. Grad je pust od ljudi. Široke ulice i pokoji èovjek. Ljudi napadnom srdaènošæu kao da nastoje sakriti tišinu. Nad ovim gradom ledbe neke tajne. Ima nešto nedoreèeno.
U prvi mah pomislim da iznad svih naših gradova u kojima su èinjeni zloèini ledbi taj miris karanfilèiæa. – Ovdje su ubili doktora Mehu, iz pištolja, sa pola metra, tijelo je ostalo satima… – kaže Mido i pokazuje spomen-ploèu, u blizini mosta. – Tamo su ubili… Svud su ubijali. Grad je pun lebdeæih biljega. Ubijali su i u Trebinju, Višegradu, Zvorniku, ali rane ne vidi niko. Rane osjete samo ranjeni. Grad je u ratu bio geto za Bošnjake. Od 30.000 Bošnjaka, preko 5000 se nije uspjelo izvuæi. Od 25. V ‘92. do 10. X ‘95. oni su živjeli život Jevreja u Hitlerovoj Njemaèkoj. Bog sami zna koliko je teško u ovako lijepom gradu èekati smrt. Blizu hiljadu Bošnjaka je likvidirano, prema potrebi. Sretnici su deportovani. Oko 500 je doèekalo oslobodioce. Iz pravca Kljuèa, nakon što je ushašovio i oplijevio Kupres i Vlašiæ, u rodni grad je ušao general Mehmed Alagiæ. Èinilo se da je svanulo.
Ovu prièu mi je kazivao Mido dok me te kišne noæi vodio da vidim kuæu u kojoj živi general. Noæ je, uèinilo mi se da je ta malehna kuæa zarasla u mahovinu. Sjetio sam se kako sam davno gledao u kuæu Ismeta Mujezinoviæa, kao da gledam samog velikog slikara. Bilo je neèeg uzvišenog u ovom gledanju generalove kuæe.
Mehmed Alagiæ je bio insan od sna. Smisao života je mjerio kolièinom zasanjanog. Kao i svaki duhovan èovjek. Njegov angažman na funkciji opæinskog naèelnika nije bio politièki, veæ umjetnièki. Drukèije se ne može objasniti poratna renesansa Sanskog Mosta. Za nekoliko mjeseci, general je probudio volju za buduænost. Kažu, Sanjani su tada udisali jutro. Gradilo se, vraæalo se, proizvodilo se, voljelo se… Bilo je lijepo živjeti snove.
General je uputio poziv na povratak, svih. U grad su se slili prognanici iz 27 opæina, da u tom ozraèju optimizma èekaju povratak u Prijedor, Kozarac, Banja Luku; iz mehke Skandinavije su se vratili prognani Sanjani, u pustoš, da grade smisao života; opustjeli grad je odjednom imao 10.000 više stanovnika nego prije rata. Bio je veæi i moæniji od Bihaæa, po svemu. General je opèinio 75.000 ljudi. Vjerovali su u hair patriotizma. I vidjeli ga. Sanski Most je bio horizont Bosne. Zakratko.
U Sanskom Mostu sam drugi put bio u oktobru prošle godine. Bio je nekakav skup. U salu je ušao general Alagiæ. Iz njegovog tijela je iscijeðen život, pomislio sam. Kao i iz ovog grada. On je hodao zato što je živ, a ne zato što mu se živi. Jedini titraj smisla osjetio se u sjeti okupljenih na velika vremena, kad je Sana ima svoj san.
Waiting for the light
General je umro mjesecima prije svoje smrti. Umro je od poganluka kojim je, kao kakvim ðubretom, zatrpana njegova ljubav. General bi sigurno pregrmio i tu bitku da naspram sebe nije vidio hordu bošnjaèkih hajvana. Nije to bio jedan vo, veæ stotine volova. Bila je to pojava, a ne incident. Bošnjaèki politièki organizam je uživao u uništenju Mehmeda Alagiæa. Bila je to skladna erupcija smrada, razvrata, besmisla. Bilo je to ono što mi jesmo.
Prvo su se nadigli da generala smijene sa funkcije naèelnika i da mu sude za montiranu zloupotrebu položaja. Sudili su mu, mjesecima. Onda su se nadigli da ga, ranjenog, polumrtvog, predaju Haškom tribunalu. Neko je morao biti žrtva. U zoru, 2. avgusta 2001., kao posljednjeg otpadnika, uhapsila ga je njegova policija. U ARBiH sigurno ne postoji general koji je ispisao više naredbi o poštivanju Ženevske konvencije. Po povratku iz Haga, Sanski Most je svome generalu priredio velièanstven doèek. Bilo je veæ kasno. Politièki narod se mora buditi prije nego što podnese žrtve. General je odveæ živio s onu stranu života. Èekao je da ode. Jer ovdje, meðu nama, ovakvima, taj moralni gorostas nije imao šta tražiti.
Tamo, kud je otišao, èekaju ga njegova velika djela. Bog æe ga nagraditi za ono za šta ga je kaznio njegov narod. Ako se nekad Bošnjaci vrate iz otpadništva, pod okrilje Božije Milosti, razumjet æe poruku generalovog muèeništva.
Dotad, pojavljivat æe se nur uz obale Sane. Mnogi æe ga vidjeti.
Fatmir Alispahiæ
(Objavljeno u magazinu „Walter“, br. 76, 19. III 2003.)
|
|
| Thread: Josip Broz Tito |
|
|
Sjecam se, drugi dan nakon Titove smrti u ondasnjem Titogradu su osvanule parole:
muslimani, muslimani dosli su vam cni dani, nema Tite da vas brani,
kao i
Hajmo braco ko ce prvi da pijemo turske krvi!
Pocinioci nisu nikada pronadjeni!
Meni su smetale lazne suze naroda i narodnosti, kada su culi vijest da je Tito umro!!!!
|
|
| Thread: Bo |
|
|
Evo sta pisu Slovenci o nasim hrabrim djedovima!!!!
Izgleda da smo mi blijeda kopija nasih djedova!!!!
http://www.bosniaks.blogspot.com/
|
|
| Thread: Bo |
|
|
Evo jedan interesantan clanak!!!!
Godine 1915. otvorio se tzv. soški front izmeðu Austro-Ugarske i Italije, na ove su prostore došle brojne bosanske jedinice u sklopu austro-ugarske armije koje su važile za elitne trupe
DŽAMIJA U LOGU POD MANGARTOM - SAGRAÐENA PRIJE 90 GODINA NA SOŠKOM FRONTU
Piše: Mr. Ahmed PAŠIÆ
Groblje u Logu pod Mangartom
O ovom fenomenu se veoma malo zna meðu našim Bošnjacima, iako je de facto to jedina džamija s munarom koja je (prema do sada poznatim izvorima) postojala na podruèju današnje Slovenije. Mnogi muslimani u Sloveniji do skoro nisu znali za postojanje te džamije. Slovenski školski sistem (predmet historija) o tome ne govori niti hoæe da govori. Svjesno se skriva informacija o njezinom postojanju, dok su slovenske èitanke pune »Gorskih vijenaca« i Æuprije na Drini«. Ona se spominje samo u knjigama poput »Plavi križ«, autora dr. Vasje Klavore i drugih, a njezinu sliku možete vidjeti i u Muzeju soškog fronta u Kobaridu. Kako to, da je mala, bijela džamija sagraðena u dolini, izmeðu visokih brda na zapadu Slovenije?
Kada se je 1915. otvorio tzv. soški front izmeðu Austro-Ugarske i Italije na podruèju današnje zapadne Slovenije, na ove su prostore došle brojne bosanske jedinice u sklopu austro-ugarske armije koje su važile za elitne trupe. Tako je u selo Log pod Mangartom (danas se to selo nalazi u zapadnoj Sloveniji, na samoj granici s Italijom) 1916. godine došao BH pješadijski regiment br. 4 u kojem su prevladavali Bošnjaci iz Hercegovine. Njihovi su položaji bili na visokom brdu Rombon, dok su u selu bili logistièki centar, bolnica, mezarluk itd. Bošnjaci su pored svih ostalih aktivnosti željeli i džamiju u kojoj bi mogli klanjati i obavljati ostale vjerske obrede. Ne zna se taèno, kada je sagraðena, meðutim postoje odreðeni podaci koji govore, da je ona sagraðena u jesen 1916. godine. Kao što možete vidjeti na ovim rijetkim fotografijama, ona je bila mala. Imala je malu, bijelu munaru (kao što ih možete vidjeti u Mostaru) i bijelu kupolu. Dok neki tvrde, da je sagraðena od kamena, veæina struènjaka misli da je ona ipak bila drvena i ofarbana u bijelo. Najstariji, još živi stanovnici tog sela su mi prièali da se sjeæaju mujezina i kako su se kao djeca igrali s bošnjaèkim vojnicima kod džamije. Bošnjaci su bili poznati kao neustrašivi i hrabri borci. U toku rata Talijani nikada nisu uspjeli probiti položaja na Rombonu, ali su zato naši preci platili visoku cijenu. Nakon završetka rata, Bošnjaci su se povukli preko Vršièa do Ljubljane, gdje su sve oružje predali slovenskim vojnicima koji su tada pod vodstvom generala Rudolfa Maistra krenuli na sjevernu granicu, ratujuæi protiv Austrijanaca. Interesantno je da su mještani Kranjske Gore poslije odlaska Bošnjaka proširili prièe, da Talijane na Vršièu èekaju Bošnjaci, što neki uzimaju kao dokaz, zašto Talijani nikada nisu prešli Vršièa i spustili se do Ljubljane. Džamija je poslije rata nestala. Kako, ne zna niko, ali postoje dvije opcije. Neki tvrde da se je ona poslije odlaska Bošnjaka sama srušila, a stanovnici sela su njezinu graðu i kamenje upotrebili za gradnju svojih kuæa (opcija sa prilièno lošim dokazima), dok druga grupa struènjaka tvrdi, da su džamiju poslije rata namjerno srušili Talijani, kako bi se time muslimanima osvetili za brojne poraze na tom ratištu. Koja opcija je istinita, ne znam, ali jedno je sigurno: kada danas posjetite mjesto na kojem je nekada bila džamija, vidite jednu obiènu ledinu. Ne postoji ama baš ništa, što bi vam dalo slutiti da je tu bila džamija. Interesantno je da je pravoslavna, mala crkvica koju su u toku rata sagradili ruski zarobljenici na Vršièu preživjela rat i ona stoji tamo i danas. Èak šta više, skoro je generalno obnovljena s novcem iz državnog budžeta. Nadam se da æe se to u buduænosti promjeniti i da æe mjesto gdje je nekada bila džamija obilježiti barem neka ploèa, ako veæ ne rekonstrukcija džamije. Interesantan je podatak da je u vrijeme ministra za kulturu Jožefa Školjèa veæ uraðen projekat za rekonstrukciju džamije, ali se on nikada nije realizirao. Vjerovatno i dan danas stoji negdje u ladici. Žalosno je da je Austro-Ugarska prije 90 godina imala jaèu i bolju demokratiju od Slovenije u 21. stoljeæu.
Fotografije koje vidite ovdje, su veoma rijetke i dobio sam ih obilazeæi stanovnike po kuæama. Postoji samo šest (6) fotografija spomenute džamije. One su po prvi put do sada ugledale svijetlo »medija« na stranici Bosnjaci.net. Nikada prije nisu objavljene.
Žalosno je to da se nekih 500 metara od mjesta gdje je bila džamija nalazi mezarluk. Tamo je prema neformalnim podacima ukopano oko 150 Bošnjaka iz Hercegovine, ali pod križevima. Gledao sam fotografije iz I. svjetskog rata na kojima se vide nišani, ali poslije rata je neko (?) iz njemu poznatih razloga te nišane zamjenio sa križevima. Na ovoj fotografiji možete npr. vidjeti fotografiju križa s imenom Suljo Skender. Vidio sam i fotografiju na kojoj se prilikom dženaze vidi imam s ahmedijom, a na drugoj slici možete vidjeti katolièke vojnike na misi, dok Bošnjaci u fesovima stoje sa strane i èekaju krja katolièkog obreda. Pored samog mezarluka stoji i spomenik salzburškom gorskom strijelcu i bošnjaèkom pješadincu kojeg je u toku rata napravio èeški kipar Kafranek. Domaæinu u selu i danas prièaju da je Kafranek dugo vremena pravio taj spomenik, kako ne bi otišao na front. Spomenik je prošle godine obnovljen sredstvima iz državnog budžeta. Usput radimo na tome, da se nesto uradi i po pitanju krizeva odnosno postavljanja nisana ukopanim muslimanima u tom selu. Ako Bog da, to æe se jednog dana i desiti.
Inaèe je poznato, da je u u Mostu na Soèi (nekada Sv. Lucija) postojao i mesdžid (bez munare) u kojem su klanjali Bošnjaci iz 6. BH lovaèkog bataljona. Fotografije nema, meðutim u privatnom muzeju u tom istom gradu su mi skoro potvrdili da je mesdžid doista postojao. O drugim mesdžidima ili džamijama na tom podruèju nemam podataka, ali bilo bi zanimljivo prestudirati Vojni arhiv u Beèu koji sigurno krije mnoge tajne.
|
|
| Thread: Smail-aga Cengic |
|
|
Ja to posmatram ovako!
U ono doba Otomansko carstvo ti je bila jedna vrsta EU ili NATO, svi se utrkivali da budu dio te unije i da joj budu podanici!
Cak je i Mocart napisao turski mars, a u to doba je na beckom dvoru bila moda da se nosi odjeca u turskom stilu!
Recimo stanje Srbije i ostalih zemalaj za vrijemem turske vladavine najbolje je opisao Dusko Baranjin u svojim knjigama, bez imalo pristrasnosti i po meni sa velikom hrabroscu!!!!
Zatim bi spomenuo Jaksa Kusana (Krvavi dani Bosne ponosne) od kojeg je i sam Andric podjonio svoj stil pisanja!!!!
|
|
| Thread: *** ima li boga *** |
|
|
Halo 220 V, da se ti previse ne igras sa Stvoriteljem, mozda ti stolica bude prikljucena na visokonaponsku mrezu!
|
|
| Thread: **Slavljenje uskrsnih blagdana** |
|
|
Na ovo sam mislio kao provokaciju!!!!!
Svak svoje vjerovanje neka zadrzi za sebe!!!!
Behar, ba - Bog je jedan i u istog tog jednog boga vjeruju i kršèani, hrišèani i muslimani. Allah je samo jedno od Božjih imena. A ono Bagino možeš razumjet i ovako - sveto trojstvo - jedan Bože !
|
|
| Thread: **Slavljenje uskrsnih blagdana** |
|
|
Ja mislim da svi oni koji zele saznati nesto vise o uskrsu ili mevludu, neka otvore posebnu temu na kojoj ce postavljati pitanja!
Ova tema je samo za cestitanja ne za provociranja!!!!
|
|
| Thread: **Slavljenje uskrsnih blagdana** |
|
|
Imam prijatelja u Travniku i okolini, tamo sam vidio posebne spravice za farbanje u obliku malog lijevka sa drzalom u koji se stavljala boja ili sl. Uglavnom to se granicilo sa umjetnoscu kako su te stare zene znale da ofarbaju!!!
|
|
| Thread: Intervju amidze ubijenog Denisa Mrnjavca za SAFF |
|
|
To su sve ljudske sudbine i jako je neukusno davati bilo kakve komentare jer ne poznajemo misljenje i izjave druge strane!!!!
Sto se tice onog vojnika sto je umro prilikom operacije hemeroida, bilo je dosta takvih slucajeva po Beogradu!!!!!
Ja se samo pitam samo: mogu li mirno da spavaju sve one Bosnje sto ostadose u JNA koji su zivjeli u Beogradu i ostalim gradovima Srbije i koji su svojom ili tudjom voljom bili primorani bacati bombe po Bosni i Hrvatskoj????
|
|
| Thread: hafiska dova Amerikancu Aliju Toftu odrzana u Begovoj dzamiji |
|
|
Htjedoh isto da napisem, ali vidjeh da isto razmisljamo!!!!
Po meni svi ti koji mjenjaju vjeru za veceru, su u stanju da i tu novu prodaju za sitne pare!!!!!
Cesto citam ,presao ovaj na ovu ili na onu vjeru!!!!
Ima ona poslovica kada su u pitanju takvi sto mjenjaju vjeru: niti nama velika steta, niti onim drugima velika korist od takvih!!!!!
Ponovno sve procitah,i jedino sto mi se namece kao logicno
Ali Toff je Americki spiun!!!
Sve ostale teorie su supljak i po meni ne drze vode 
|
|
|
Kad su Niderlanci dosli u Ameriku nasli Muslimane kako peku kafu u shishu 
