 Thread: Tuzna vijest iz Londona..otisao je Sevels:( |
paloma
| Replies: |
587 |
| Views: |
44980 |
|
|
Dragi Davore,
Ovdje je pocelo nase poznanstvo, ovdje smo se do suza smijali, ovdje smo do besvijesti pricali i zezali se, krao si se pod pendzere svojoj Zivki (kako si me zvao)....Odavde i zelim da ti uputim posljednji pozdrav ali ne i zaborav.
Obiljezio si jedan dobar dio mog zivota i zato ces ostati vjecno u mom sjecanju, kao prijatelj i kao covjek.
Zracio si uvijek pozitivnom energijom koju si i prenosio na ljude oko sebe...i uvijek si znao ozbiljnu situaciju pretvoriti u salu ....
Tesko je opisati osjecaj kad draga osoba ode, ali razmisljacu isto kao i ti-pozitivno.
To, da si sada na stvarnom i jedinom istinitom svijetu pravde i znam da ces i gore na nebu medju andjelima naci neku svoju Zivku kojoj ces se krasti pod pendzere i pjevati joj pjesme....
Jedino sta mogu u ovom trenutku je da ti posvetim nasu pjesmu na tvom putu ka nebu da te prati i nadam se da ce se nase duse jednog dana gore sastati i prepoznati opet ...
http://www.youtube.com/watch?v=Mk_Mrk6Blcs
Ako nekad možda èuješ
gdje sonatu kiša svira
i gdje neki oluk plaèe
kroz tišinu noænog mira
Gdje dolazih, tebe èekat
i gdje korak moj odzvanja
u mirisu ispod granja
pod prozorom tvoga svijeta
Znaj, to sam jaaa...
I kad ponoc grad poljubi
kad umukne zvon' sa sata
kao andjel neki vihor
kad odškrinem tvoja vrata
takne li te kakva ruka
drhteæ da te ne probudi
i daleko od svih ljudi
ako mine kakva sjena
Znaj, to sam jaaa...
znaj, to sam ja...
To sam ja...
Ako polja stanu sjetna
ako nebo umre s tugom
kroz noæ tamnu voz zapišti
dok u maglu tone prugom
a kroz puste staze parka
miris tuzan, ako zaluta
i prije nego svane sjutra
ako zora tebi bane
Znaj, to sam jaaa...
Duša tvoja ako jednom
mimo volje sama krene
tražit spokoj, mir i ruke
dušu moju, tražit mene
a ne znade kud da krene
kad je ovi puti lazu
tad stihovi nek joj kažu
što ih svija struna moja
da zna, to sam jaaa...
To sam ja...
Pocivaj u vjecnom miru i neka ti je laka zemlja, prijatelju moj!!!
|
|
| Thread: |
|
|
Svoju liènost možete da zamislite kao metu sa koncentriènim prstenovima. Vaša liènost je sastavljena od pet takvih prstenova, poèevši od centra u kome se nalazi vaš SISTEM VRIJEDNOSTI.
Vaš sistem vrijednosti odreðuje vaša UVJERENJA o sebi i svijetu koji vas okružuje. Ako imate pozitivan sistem vrijednosti, koji ukljuèuje ljubav, saosjeæanje i velikodušnost, vjerovaæete da ljudi u vašem svijetu zaslužuju te vrijednosti i ponašaæete se prema njima u skladu s tim.
Vaša uvjerenja, zauzvrat, odreðuju treæi prsten vaše liènosti, vaša OÈEKIVANJA. Ako imate pozitivan sistem vrijednosti, vjerovaæete za sebe da ste dobar èovjek. Ako vjerujejte da ste dobar èovjek, oèekivaæete da vam se dogaðaju dobre stvari. Ako oèekujete da vam se dogaðaju dobre stvari, biæete pozitivni, vedri i orijentisani kao buduænosti. Tražiæete ono dobro i u drugim ljudima i situacijama.
Èetvrti nivo vaše liènosti, koji odreðuje vaša oèekivanja, jeste vaš STAV. Vaš stav æe biti spoljna manifestacija ili odraz vašeg sistema vrijednosti, uvjerenja i oèekivanja. Na primjer, ako vaš sistem vrijednosti ocjenjuje da je svijet u kome živimo dobar, a vaše uvjerenje je da æete biti vrlo uspjeni u životu, oèekivaæete da vam sve što vam se dogaða bude na neki naèin od pomoæi. Kao rezultat toga, imaæete pozitivan mentalni stav prema drugim ljudima i oni æe pozitivno da reaguju na vas. Biæete vedrija i optimistiènija osoba. Biæete neko s kim æe ljudi željeti da saraðuju. Ovo je razlog što pozitivan mentalni stav, kako se èini, ide ruku pod ruku s velikim uspjehom u svim poljima života.
Peti prsten jesu vaši POSTUPCI. Vaši spoljni postupci biæe konaèan odraz vaših unutrašnijh vrijednosti, uvjerenja i oèekivanja. Zato æe ono što postižete u životu i radu biti više odreðeno onim to se dešava u vama nego ijednim drugim faktorom.
********
Izvod iz knjige Ciljevi, Brajan Trejsi
|
|
| Thread: |
|
|
Niti prihvataj ljude kakvi jesu niti budi tolerantan prema njima!
Mnogi misle da je tolerancija vrlina, ali je to u stvari negativan pojam. Prema neèemu što ti se sviða ne moraš biti tolerantan. Tolerancija ukazuje da ti se nešto iz dubine ne sviða i u bilo kojem trenutku se može pretvoriti u mržnju. Izražava osjeæaj odvojenosti, uski um, ogranièenost svijesti.
Tolerancija je privremeno stanje. To je vulkan koji stalno tinja. To samo znaèi da zadržavaš u sebi. Prihvatanje je takoðe negativno. Prihvataš ono što nisi u stanju voljeti. Tolerancija i prihvatanje idu ruku pod ruku s prosuðivanjem i razdvajanjem.
Pitanje:
”Zar ne bismo trebali prihvatati ljude onakve kakvi jesu?”
Ako ih voliš, moraš li ih prihvatiti? Kažem ti, ne prihvataj ljude kakvi jesu. Samo ih voli takve kakvi jesu.
Šri Šri Ravi Šankar
|
|
| Thread: |
|
|
Na svom mirnom putu prema moru jedna je rijeka stigla do pustinje i tu se zaustavila. Pred njom su na vidiku bile stijene, provalije, špilje i nanosi živog pijeska. Rijeka je zastala od straha.
“To je moj kraj. Pustinju neæu preæi, jer æe pijesak progutati svu moju vodu i mene æe nestati. Nikad neæu stiæi do mora, sve je gotovo”, oèajavala je.
Voda joj se poèela postupno gubiti i rijeka je zaista nestajala u pustinji. Prolazeæi onuda vjetar zaèuje njezino stalno jadikovanje i odluèi je spasiti.
“Prepusti se suncu da te zagrije, uzdiæi æeš na nebo u obliku vodene pare. Za ostalo æu se ja pobrinuti”, predloži vjetar.
Rijeka se još više uplaši.
“Ja sam stvorena da teèem izmeðu dviju obala polako, mirno i dostojanstveno, nisam stvorena da letim vazduhom.” Vjetar joj odgovori:
“Ne boj se, kad se digneš prema nebu u obliku vodene pare, postaæeš oblak. Oblak æu prenijeti preko pustinje i tamo æeš ponovno pasti na zemlju kao kiša. Postaæeš opet rijeka i teæi æeš prema moru.” No rijeka se suviše bojala i pustinja ju je progutala.
Mnogi ljudi su zaboravili da postoji samo jedan naèin da se prevladaju iznenadne pustinje osjeæanja i divlja bespuæa koja ponekad zaustavljaju mirni tok života. Taj naèin je duhovni život. Treba dopustiti da nas preobrazi neiscrpan izvor energije koju možemo nazivati bog
|
|
| Thread: |
|
|
Lagano umire onaj koji ne putuje,
onaj koji ne èita,
onaj koji ne sluša muziku,
onaj koji ne nalazi zadovoljstvo u
sebi.
Lagano umire onaj koji uništava vlastitu
ljubav,
onaj koji ne prihvaæa pomoæ.
Lagano umire onaj koji je pretvoren u roba
navika
postavljajuæi si svaki dan ista ogranièenja,
onaj koji ne mijenja rutinu,
onaj koji se ne usuðuje odjenuti u
novu boju,
i ne prièa s onima koje ne poznaje.
Lagano umire
onaj koji bježi od strasti
i njenog vrela emocija
onih koje daju sjaj oèima
ili napuštenim srcima.
Lagano umire
onaj koji ne mjenja život kad nije zadovoljan
svojim poslom ili svojom ljubavi,
onaj koji se ne želi odreæi svoje sigurnosti radi
nesigurnosti,
i koji ne ide za svojim snovima;
onaj koji si neæe dozvoliti
niti jednom u svojem životu
da pobjegne od smislenih savjeta....
ŽIVI DANAS!
RISKIRAJ DANAS!
UÈINI DANAS!
NE DOZVOLI LAGANO UMIRANJE...
NE ZABORAVI BITI SRETAN!
|
|
| Thread: |
|
|
JEDNOM DAVNO
Jednom davno, svi ljudski osjecaji i sve ljudske kvalitete nasli su se na jednom skrivenom mjestu na Zemlji.
Kada je DOSADA zijevnula treci put, LUDOST je, uvijek tako luda, predlozila:
"Hajdemo se igrati skrivaca! Tko se najbolje sakrije, Pobjednik je medju osjecajima."
INTRIGA je podigla desnu obrvu, a RADOZNALOST je, ne mogavsi presutjeti, zapitala: "Skrivaca? Kakva je to igra?"
"To je jedna igra", zapocela je objasnjavati LUDOST, "u kojoj ja pokrijem oci i brojim do milijun, dok se svi vi ne sakrijete.
Kada zavrsim sa brojanjem, polazim u potragu, i koga zadnjeg pronadjem, taj je Pobjednik."
ENTUZIJAZAM je zaplesao, slijedilo ga je ODUSEVLJENJE. a SRECA je toliko skakala da je nagovorila na igru i SUMNJU i APATIJU koje nikada nista nije interesiralo.
Ali nisu se svi htjeli igrati.
ISTINA je bila protiv skrivanja, a i zasto bi se skrivala?
Ionako je uvijek, na kraju, svi pronadju.
PONOS je mislio da je to glupa ideja, iako ga je zapravo mucilo sto on
nije bio taj koji se sjetio predloziti igru.
OPREZ nije htio riskirati.
"Jedan, dva, tri..." pocela je brojati LUDOST.
Prva se sakrila LIJENOST koja se, kao i uvijek, samo bacila iza prvog kamena na putu.
VJERA se popela na nebo, ZAVIST se sakrila u sjenu USPJEHA koji se muceci popeo na vrh najviseg drveta.
VELIKODUSNOST se nikako nije mogla odluciti gdje da se sakrije
jer joj se svako mjesto cinilo savrsenim za jednog od njenih prijatelja.
LJEPOTA je uskocila u kristalno cisto jezero, a SRAMEZLJIVOST je provirivala kroz pukotinu drveta.
KRASOTA je nasla svoje mjesto u letu leptira, a SLOBODA u dahu vjetra.
SEBICNOST je pronasla skroviste, ali samo za sebe!
LAZ se sakrila na kraju duge (laze, bila je na dnu oceana), a POZUDA i STRAST
u krateru vulkana.
ZABORAV se zaboravio sakriti, ali to nije vazno.
. . . . . . . .
Kada je LUDOST izbrojala 999.999, LjUBAV jos nije pronasla
skroviste jer je bilo sve zauzeto.
Ugledavsi ruzicnjak, uskocila je, prekrivsi se prekrasnim pupoljcima.
"Milijun", zavikala je LUDOST i zapocela svoju potragu.
Prvu je pronasla LIJENOST, iza najblizeg kamena.
Ubrzo je zacula VJERU kako raspravlja o teologiji s Bogom,
a STRAST i POZUDA su iskocile iz kratera od STRAHA.
Slucajno se tu nasla i ZAVIST, i naravno USPJEH, a SEBICNOST, se nije trebalo niti traziti.
Sama je izletjela iz svog savrsenog skrovista koje se pokazalo pcelinjom kosnicom.
Od tolikog trazenja LUDOST je ozednila, i tako u kristalnom jezeru pronasla LjEPOTU.
Sa SUMNJOM joj je bilo jos lakse jer se ona nije mogla odluciti za skroviste pa je ostala sjediti na obliznjem kamenu.
Tako je LUDOST, malo po malo, pronasla gotovo sve.
TALENT u zlatnom klasju zita, TJESKOBU u izgorjeloj travi, LAZ kraju duge (laze, bila je na dnu oceana), a ZABORAV je zaboravio da su se uopce igrali.
Samo LJUBAV nije mogla nigdje pronaci.
Pretrazila je svaki grm i svaki vrh planine i kada se vec razbijesnila,
ugledala je ruzicnjak.
Zasla je medju ruze, uzela suhu granu i,
bijesna i iznemogla, pocela udarati po prekrasnim ruzinim pupoljcima.
Odjednom se zacuo bolan krik.
Ruzino trnje izgrebalo je LJUBAVI oci.
LUDOST nije znala sto da ucini.
Pronasla je POBJEDU, osjecaj nad osjecajima, ali LJUBAV je postala slijepa.
Plakala je i molila LJUBAV da joj oprosti,
i naposljetku odlucila zauvijek ostati uz LJUBAV i pomagati joj.
Tako je LJUBAV postala POBJEDNIK nad osjecajima,
ali je ostala slijepa, a LUDOST je prati gdje god ide.
|
|
| Thread: |
|
|
tana, pipi hvala 
Ne boj se srca-svjetiljke svoje!''
Na pitanje ''ŠTO RADIŠ? '' odgovaram sa ''ŽIVIM''.
Što je to živjeti?
Tumarati zemljom kroz nekoliko godina sa suputnicima
koji su se slucajno našli na istom vlaku vremena i prostora.
ŽIVJETI-znaci rasti iznutra.Rasti iz sebe.
Rasti citav,u razumjevanju,u osjecanju,u stvaralaštvu...
Covijek raste stvarajuci sebe.
Život je stalno samostvaranje.
Postoje razni životi,ubitacni i dosadni,poletni,snažni.
Život koji se odrekao rasta nije život.
To je tobožnji život,paraživot ili životarenje.
Tko je postavio granice svom duševnom rastu i nece ici dalje od njih
reskira da životari.
Tko misli da je dosta narastao da se više ne treba razvijati
taj se udaljuje od života.
Tako i onaj koji napušta kreativnost i ogranicava se na
reproduktivnost ide u smijeru protivnom od života.
Tko raste nezna za dosadu i tko stvara ne pozna monotoniju.
Dok je u tjelesnom smislu rast zakljucen s dobi,
duhovni rast nije njome omeden...
covijek može rasti dok živi i obrnuto:
n živi dok raste,stvaralacki rast!!!
Neživot je postavljati na život takve zahtjeve da smo
uvijek nezadovoljni životom.
Neživot je kada necemo sadašnju dionicu života primiti
kao život,kad ne ubrajamo svoje dane,
tjeskobu i radosti u životni staž,
vec se stalno spremamo za život;
kad smo stalno pripravnici za život.
Neživot je ako ne umijemo voljeti sebe i druge...
Uživati život znaci koristiti se životom,
upotrebljavajuci život,uživati u sebi
(ne uživati zatvoren u sebe),radovati se svojem i tudem životu.
Ljubav je davanje života.
Davati svoj život tako da se time promice rast i život drugoga
to znaci davati život iz dana u dan.
Kao što se i živi iz dana u dan.
Stoga, umrijeti sutra isto je tako dobro kao i umrijeti
bilo kojeg drugog dana.
Svaki je dan bio za život ili za napuštanje svijeta.
|
|
| Thread: |
|
|
Usnuo sam san, da razgovaram s Bogom.
"Dakle, ti bi zelio razgovarati sa mnom?" rece Bog.
"Ako imas vremena" rekoh.
Bog se nasmijesi.
"Moje je vrijeme vjecnost.
Sto si me kanio pitati?"
"Sto te najvise iznenadjuje kod ljudi?"
Bog odgovori:
"Sto im je djetinjstvo dosadno.
Zure da odrastu,
a potom bi zeljeli ponovo biti djeca.
Sto trose zdravlje da bi stekli novac,
pa potom trose novac da bi vratili zdravlje."
Sto razmisljaju tjeskobno o buducnosti,
zaboravljajuci sadasnjost.
Na taj nacin ne zive ni u sadasnjosti ni u buducnosti.
Sto zive kao da nikada nece umrijeti,
a onda umiru kao da nikada nisu zivjeli."
Bog me primi za ruku
Ostadosmo na trenutak u tisini.
Tada upitah:
"Kao roditelj,
koje bi zivotne pouke zelio da tvoja djeca nauce?"
Osmjehujuci se, Bog odgovori:
"Da nauce da nikoga ne mogu prisiliti da ih voli.
Mogu samo voljeti.
Da nauce da nije najvrijednije ono sto posjeduju,
nego tko su u svom zivotu.
Da nauce kako se nije dobro usporedjivati s drugima...
Da nauce kako nije bogat onaj covjek koji najvise ima,
nego onaj kojem najmanje treba.
Da nauce kako je dovoljno samo nekoliko sekundi
da se duboko povrijedi voljeno bice,
a potom su potrebne godine da se izlijeci.
Da nauce oprastati tako da sami oprastaju.
Da spoznaju kako postoje osobe koje ih njezno vole,
ali to neznaju izreci niti pokazati.
Da nauce da se novcem moze kupiti sve.
Osim srece.
Da nauce da dvije osobe mogu promatrati istu stvar,
a vidjet je razlicito.
Da nauce da je pravi prijatelj onaj koji zna sve o njima...
a ipak ih voli.
Da nauce kako nije uvijek dovoljno da im drugi oproste.
Moraju i sami sebi oprastati."
Ljudi ce zaboraviti sto si rekao.
Ljudi ce zaboraviti sto si ucinio.
Ali nikada nece zaboraviti kakve si osjecaje u njima pobudio!
|
|
| Thread: |
|
|
pipi hvala 
tvrancicu extra
....nedavno sam naisla na jedan jako lijep odlomak od Enesa Kisevica i postavila ga na FB, kao da sam znala za ovu temu mislim da mu je mjesto i ovdje...nadam se da ce vam se svidjeti kao meni
Enes Kisevic
Baš ta
Ti.
Koji sad ovo èitaš. Tko si ti? Poznajemo li se? Ili lakše - poznaješ li
ti sebe? Hajde, opiši se malo, upoznajmo se, doði i ti u moju prièu.
Nabroji mi prvih pet osobina kojima se opisuješ. (Ili kojima bi te
opisali starci kad ih spopadnu sliène želje za darivanjem.) Sve krasno,
jel' da?
* * * * *
Str...ašni smo - ti i ja.
Mi, veliki, divni, plemeniti ljudi. Znam, nismo uvijek, ali trudimo se. Tako nas barem On uèi.
I
opet mi se misli vraæaju na Luciju. Na sve one Lucije koje proðu našim
brzim životima, a da ih ne stignemo bolje ni pogledati. Ili èak i
pogledamo, ali, Bože moj, kamo bismo došli kada bismo se oko svakoga
trudili? Pa mi smo ipak civilizirani ljudi i ne možemo sad baš biti
društveni sa svima. Bližnji? Ma sve je to O.K., zapovijed ljubavi itd.
- no, i pojam bližnjega ima svoje granice. Zar ne? Svakako. Dok nas
tragedija ne pouèi drukèijem.
Trebaju li nam doista Lucije da
bismo konaèno poèeli primjeæivati ljude oko sebe, prilaziti im naprosto
zato što smo baš njih i baš sada zamijetili u gomili? Ili zato što nam
se uèinilo da smo im baš sada potrebni? Trebaju li umirati Lucije da
bismo mi oživjeli neposrednost?
Još uvijek mislimo - ima vremena,
veæ æu nekako svrnuti oko na toga i toga, veæ æu jednom progovoriti
koju s njim, veæ æu mu jednom oprostiti, možda mu jednom kažem što
iskreno mislim o njemu… I stalno odgaðamo. A vrijeme lijepo neprestano
prolazi još nam se smije onako usput misleæi: ''Mogli ste me i bolje
iskoristiti!''
Doista, koliko vremena potrošimo u praznom hodu
kada se bojimo ili jednostavno odbijamo upoznati dušu èovjeka pored
sebe. A zaboravljamo da svak' nosi nešto od Dobroga u sebi. Netko možda
i ne previše, ono je u njemu sasvim nezamjetljivo ispod naslaga zloèe
ili plahosti, no ipak - tu je. Prihvaæanjem i ljubavlju ta mala duboko
zakopana klica dobiva poticaj za rast. A tek upornim i pažljivim
uzgojem… Dobro, koje je u poèetku bilo skriveno, polako prilazi
površini i postaje vidljivo. Svijet dobiva novu svjetiljku koja možda
na nekom drugom ponovi postupak svoga raðanja. I tako se sve širi
dalje. I mi mijenjamo svijet. Zvuèi li vam previše idealno? Naivno?
Može biti. No, na sreæu, postoji jedan dio svijeta koji sasvim sigurno
možemo promijeniti. Sebe same. A, to je veæ jako puno.
Pa krenimo
onda u potragu za Dobrim. Možda prvo baš u tom svijetu koji jedva èeka
da ga otkrijemo ljudima. Neka barem naše vlastito Dobro postane
vidljivo. Baš onim ljudima koji su nas baš danas onako uspješno
izludili. Nadam se da to nisam bila ja. No, ako i jesam, baš vam
opraštam što vam idem na živce. I baš mi je drago što ste ovo štivo
proèitali do kraja. I baš … ma baš je Dobro!
|
|
| Thread: |
|
|
zarazili ste me temom..pa sam pokusala i ja nesto naci...svidjelo mi se
Ne postoji nitko na svijetu koga možete kriviti. Sve se dogaða samo jer ste vi tu. Kada ne bi bili ovdje ništa se ne bi desilo. Razumijte svoje bivanje na ovom svijetu. Ne gurajte svoje emocije i probleme na druge. Èak ni ako vam netko govori loše stvari. To je još uvijek vaš problem, ne te osobe. Kada ne bi bili ovdje, oni vam ne bi mogli ništa reæi. Prihvatite situaciju. To je to. Mudri su oni koji se ne razljute, ne postanu nervozni i ne pobjegnu. Pobjeæi, ali gdje?
Ljudi koji rade za okoliš kažu: mi živimo u odbaci-društvu. Odbaci - ali gdje? Što god odbacimo, bacimo na majku Zemlju i kreiramo zagaðenost. Mislite da æete pobjeæi, ali gdje? Ne možete se nigdje sakriti u cijelom svemiru. Èak i glupan æe vas naæi i reæi: "Hej, tu si! Pokušao si se sakriti, ali ne možeš!"
Znate li tko je glupan koji æe vas naæi? Vaš vlastiti um. Taj æe vas luðak natjerati da pobjegnete i naæi vas ponovno i neæe vam dati mira. Tog luðaka (vaš um) trebate uèiniti mudrim. To je u vašim rukama. Vi to možete uèiniti. Vi æete to uèiniti. Dovoljno ste mudri i jaki. Razvijte samopouzdanje samodisciplinu i samopoštovanje.
Samopoštovanje znaèi poštivati druge. Ako poštujete druge, oni æe poštivati vas. Ako ne poštujete druge ni oni neæe poštivati vas. Postižete samopoštovanje kroz poštivanje drugih. Nedostatak poštovanja prema drugima se zove ego. To je razlika izmeðu ega i samopoštovanja. Ako poštujete druge dobiti æete puno poštovanja, ljubavi i pažnje. Vi morate napraviti prvi korak.
|
|
| Thread: palomaaaa |
|
|
hvala drustvo ...evo jedna za ovu priliku 
http://www.youtube.com/watch?v=XSXmPjxByBQ&feature=related
|
|
|
~