Zrnce srece - Sime Esic
Jednom kad sam djecak bio
godine sesdeset trece,
imao sam malo zrno
cudotvorno zrnce srece
stvarno nebi reci znao
ko mi ga je tada dao
zivio sam sa tim zrncem
manjim i od zrna maka i bio sam
srecan,
srecan,
srecni od svih vrsnjaka
sve je bilo puno srece na sve strane
sunce,
cvjece
ali jednog sivog dana
poslije neke duge kise
ja osjetih tugo moja
da mi zrnca nema vise
i odjednom sve potamnje
sve poce da biva crnje
nesta divne carolije
mjesto cvjeca nice trnje
nemam cime bol da blazim
podjoh tuzan da ga trazim
obiso sam mnoga mjesta
osamdeset treca, sesta
trazio sam zrnce milo
al' ga nigdje nije bilo
samo nekad sjajom svojim blijesnu
da znam da postoji
sve sam dalje od pocetka
i put mi je stalno kraci
ali jos ga trazim trazim
mozda cu ga negdje naci.....
|