 Thread: **Hercegova |
|
|
Pitanje preko PP-a za Žetice iz Homolja kod Konjica.
Jusuf Muliæ u svojoj knjizi o konjièkim rodovima kaže da Žetice prièaju da su došli iz donje Hercegovine. To je po svemu sudeæi istina jer je matica Žetica u južnim krajevima Hercegovine, no nije potpuno jasno o kom se mjestu radi jer se dosta rano spominju na nekoliko lokacija.
Salihaga Žetica iz Stoca je 1729. svjedok na jednom vjenèanju u Kokorini. Mehmed Žetica se spominje u Blagaju 1766. godine, a Sulejman Žetica u Mostaru 1800. 1839. godine se u Gornju Drežnicu udaje Kadira Žetica iz Donje Drežnice. Oèito je matica Žetica morala biti negdje u okolici Mostara.
|
|
| Thread: **Hercegova |
|
|
Abaza - Zijemlje - Bošnjaci
Prezime Abaza skoro sigurno dolasi od imena Abas/Abaz. Senad Agiæ u knjizi "Muslimanska lièna imena" navodi da dolazi iz arapskog jezika i da oznaèava strogog, oporog èovjeka. Kaže da spada u grupu imena koja su se izvorno davala djeci da ih se zaštiti od zlih duha. Sliènost prezimena Abaza s imenom jednog od kavkaskih naroda je èista sluèajnost.
Abaze u Zijemlju su ne samo star rod, veæ i najugledniji u selu. U zaseoku Kušiæi koji je na ovoj karti obilježen crvenim, postojala je do 1922. džamija.
http://s18.postimg.org/cytouzau1/image.png
Imamska i hatibska dužnost u ovoj džamiji se kroz nekoliko stoljeæa prenosila unutar obitelji Abaza. U arhivu muzeja Hercegovine u Mostaru postoji jedan turski berat koji je izdan u Carigradu poèetkom oktobra 1740. godine. U njemu se navodi da je neki Mahmud do tada bio imam džamije, no kako je on umro, na tu dužnost se postavlja izvjesni Salih. On se na poleðini ovog dokumenta imenuje samo kao Salih, no veæ njegov naslijednik je zapisan kao Mehmed Abaza. Služba se u ovoj džamiji prestala vršiti 1875. godine, a zadnji imam je bio Mustafa Abaza. Da su Abaze bili obrazovan i mualimski rod, vidimo iz èinjenice da su Abaze vršili imamsku dužnost i u drugim džematima. U Pijescima je u XX stoljeæu imam bio Halil Abaza, na Bivoljem Brdu Abdulah Abaza, u Podgoranima Halil Abaza.
No, nisu svi Abaze slijedili vjerske pozive. Tako 1755. godine nalazimo braæu Ahmeda i Osmana Abazu, sinove Mustafine, kao terzije u samom gradu Mostaru.
|
|
| Thread: **Hercegova |
|
|
Šuta - Kokorina - Bošnjaci
Geograf Tvrtko Kanaet je prije 70-ak godina istraživao Podveležje, i piše da su mu Šute iz Kokorine prièali da su njihovi preci doselili iz sela Hrušta s druge strane Veleža, u nevesinjskoj opæini. Ja nisam siguran u pouzdanost ove tradicije, i èak što više, osporio bih je. Niti je prezime Šuta postojalo u nevesinjskoj opæini 1991. godine, niti koje slièno prezime, niti sam uspio naæi ikakav spomen ovog prezimena u turskim dokumentima vezanim za nevesinjski kadiluk.
S druge strane, prezime Šuta je vrlo èesto u Domanoviæima i Oplièiæima. Tamo ih ima mnogo više nego u Podveležju. Kako se u Kokorini Šute ne spominju u dokumentima iz XVIII stoljeæa, jasno je da su doseljenici, a onda najlogiènije izgledaju Dubrave kao mjesto porijekla. I zbog blizine, i zbog tog što se Šute neprestano spominju u tom kraju. Tako je 1774. stanovnik Domanoviæa neki Ibrahim Šuta. Osman Šuta se bilježi u Lokvama 1789. godine. U isto vrijeme u Oplièiæima živi Mustafa Šuta.
Još ranije se prezime bilježi u obliku Šutiæ. Tako 1731. godine Šaban Šutiæ iz Rotimlje jamèi pred sudom za svoje sinove. Slijedeæe godine je na jednom vjenèanju u Stanojeviæima svjedok neki Omer Šutiæ. Ne piše iz kojeg je mjesta, no s obzirom da se po velièini miraza može vidjeti da su i mladoženja i mlada siromašni, mora da je ili iz Stanojeviæa ili jednog od susjednih sela.
U svakom sluèaju, oèito je da Šute žive u okolici Mostara veæ 300 godina, i to pod istim prezimenom. Doseljavanje u Kokorinu je imalo karakter lokalne migracije. Sva sela koja sam spomenu su u nekom krugu od 20-ak kilometara.
|
|
| Thread: **Hercegova |
|
|
Još par forumaša mi je poslalo PP-e s dopuštenjem da objavim odgovor bez njihovog nicka.
|
|
| Thread: **Hercegova |
|
|
Al dobro!Evo i mene zanima Coric iz Podvelezja(fale mi ,na c)
Dobrèani. 75 ih je bilo u selu 1991. Više od treæine èitavog sela.
Sulejman Æoriæ je zabilježen kao stanovnik Dobrèa 1839. godine. Zanimljivo je da nema ranijih spomena, jer veæinu podveleških rodova možemo naæi u turskim dokumentima iz XVIII stoljeæa. Možda su nosili neko drugo prezime. Tvrtko Kanaet u svom radu o porijeklu Podveležaca nagaða da su porijeklom od katolika Æoriæa koji žive širom zapadne Hercegovine, ali za to nema nikakvih dokaza. Niti je æoravost osobina specifièna za katolike, niti su svi Æoriæi širom BiH iste vjere i istog porijekla. U Bijelom Polju ima Æoriæa Bošnjaka u Vrapèiæima, Humilišanima i Kutilivaèu. U Brataèu kod Nevesinja se 1767. spominje neki Ahmed Æoriæ, no nije poznato ima li on veze s podveleškim Æoriæima.
|
|
| Thread: **Hercegova |
|
|
zbog istih razloga mene zanima prezime tanovic. imaju srbi I muslimani.
Prije svega, hvala moderaciji. 
Tanoviæi Bošnjaci su Gaèani i usko vezani za taj kraj. 1991. je u samom gradu Gacko živjela 61 osoba s time prezimnom, u Kljuèu 11 osoba, a u Meðuljiæima 37.
Tanoviæi su usko vezani za Kljuèku kapetaniju. Ta kapetanija je nastala nekad prije 1740. godine. Vjerojatno je nastala èim su Mleèani zauzeli Herceg-Novi(1684.) i poèeli prijetiti istoènoj Hercegovini iz tog pravca. Prvi kapetan koji se spominje je Abdul-baki. U jednom pismu dubrovaèkoj vladi iz 1740. godine, spominje ga trebinjski kapetan. Kako se kasnije kapetanska dužnost prenosila s koljena na koljeno unutar roda Tanoviæa, i on je vjerojatno bio èlan tog roda. 1789. godine, spominju se Husein-aga, Arslan-aga i Bajram-aga Tanoviæ kao gataèki ajani, pa pouzdano znamo da je prezime Tanoviæ veæ tad korišteno od strane ovog roda. Oni sami vjeruju da je prezime došlo kraæenjem izvornog oblika Kapetanoviæ.
Srbi Tanoviæi žive sjevernije, u Podrinju. Mislim da kod njih prezime dolazi od imena Tano(Atanasije) i da nisu u ikakvom srodstvu s Bošnjacima Tanoviæima.
|
|
| Thread: **Hercegova |
|
|
...de ti nama sad fino vidi jesu li
..Martinovici
..Borozani
..Huskovici
..kakav rod i odakle ta tri cuvena prezimena poticu
Još jednom, koje vjere/nacije i iz kojih mjesta?
|
|
| Thread: **Hercegova |
|
|
Pravo dobra tema
Mene interesuje familija Bajgoric,pa kad dodjem na red 
Iz Dabrice, pretpostavljam. U protokolima šerijatskog suda u Stocu, zabilježen je 1791. godine neki Salih Bajgoriæ. Salih, sin Ishaka Bajgoriæa, zabilježen je kao èlan terzijskog esnafa u Mostaru 1755. godine.
U Hotnju kod Neuma postoji nekoliko toponima koji se zovu po ovom rodu (Bajgoroviæa ograda i Bajgorovina) pa se èini da je netko od njih morao posjedovati zemlju u tom selu, valjda u vidu èifluka.
Zanimljivo je da na Kosovu postoji selo Bajgora, koje se nalazi sjeveroistoèno od Mitrovice. Selo je albansko, a kako se ne pojavljuje pod tim imenom u ranim turskim popisima Kosova, izgleda kao da su možda Albanci donijeli to ime. No, kako kod Bajine Bašte postoji selo Obajgora, ne bih se usudio nagaðati o tom je li Bajgora albansko ime ili ne. Lingvist Domagoj Vidoviæ za prezime Bajgoriæ tvrdi da je došlo od albanske rijeèi baiga koja oznaèava balegu, ali opet nisam siguran da je to istina. Èini mi se da bi prije bilo od toponima Bajgora, koji je mogao postojati i na više mjesta osim Bajine Bašte i Mitrovice.
|
|
| Thread: **Hercegova |
|
|
..Mene zanima prezime Maric ..posto njih ima Muslimana ..Srba i Katolika ..po mojoj teoriji to prezime je vjerovatno bila nekad jedan loza ..kako su vojske dolazile vjerovarno su neki pretci mjenjali kape i prihvatali religiju
Mariæi iste vjere nisu u srodstvu, a kamo li kad su drugih vjera. Teško je zamisliti da bi ovako èesto prezime nastalo samo na jednom mjestu i od jednog èovjeka. Mariæi Hrvati na jugu stolaèke opæine su iz Popova, gdje se bilježe poèetkom XVIII stoljeæa. Starije prezime im je vjerojatno Koraæ. U zapadnoj Hercegovini žive isto tako dva nepovezana roda Mariæa, jedan kom je matica u Ružiæima a drugim kom je matica u Gostuši. U turskim dokumentima se još 1632. spominje neki Blaž Mariæ iz Dobrkoviæa, a 1685. neki Grgur Mariæ iz Lisa.
Mariæi Bošnjaci se prvi put bilježe 1755. Èlan terzijskog esnafa u Mostaru te godine je izvjesni Osman Mariæ sin Huseinov. U Mostaru je zabilježen i neki Ibro Mariæ 1775. Zanimljivo je i spomen Mariæa mnogo južnije. 1780. godine u jednom dubrovaèkom dokumentu se kao svjedok nekog dogaðaja spominje Asan Mariæ, "Turèin iz Rupnog Dola." Rupni Do je par kilometara zapadno od Ravnog u Popovu. Nema nikakvih naznaka da bi ovaj Mariæ bio u srodstvu s podveleškim Mariæima.
|
|
| Thread: **Hercegova |
|
|
Uvjerljivo najèešæe prezime meðu stolaèkim Hrvatima. Gledajuæi ukupno stanovništvo, svaki osmi Hrvat u opæini Stolac se 1991. godine prezivao Raguž. Ukupan broj nositelja ovog prezimena u opæini je bio 740. Najviše ih je bilo u samom gradu i Kruševu, a bar jedan Raguž je živio u 15 razlièitih stolaèkih sela. Njihov broj je zaèuðujuæi tim više što ih 1792. godine u stanju duša župe Dubrave ima samo u Višiæima i Reèicama, dakle u onom dijelu župe koji danas spada pod opæinu Èapljina. U današnjoj stolaèkoj opæini ih te godine nema. U stolaèki kraj, Raguži dolaze iz dva pravca. Jedni iz Rièica i Domanoviæa kod Èapljine stižu u sela sjeverozapadno od Stoca, a drugi dolaze iz neumskog Hrasna na jug opæine Stolac.
Svi Raguži u istoènoj Hercegovini su iste starine i porijekla, a izvorna matica im je selo Strmica u Popovu, odakle su raselili po drugim dijelovima Hercegovine. U maticama krštenih te župe se 1713. godine spominje krštenje Vidaka, sina Mitra Raguža iz Strmice. Ovaj Mitar se spominje i 1711. godine kao kum na jednom vjenèanju, ali je tad upisan kao Mitar Veselièiæ. Iz ovog i drugih upisa u maticama, vidimo da je starije prezime Raguža Veselièiæ. Prezime Raguž su dobili po talijanskom imenu za Dubrovnik: Ragusa. Njihovo prezime nam govori i da su doselili s podruèja Dubrovaèke Republike, što potvrðuju mnogi zapisi prezimena Veselièiæ na njenom prostoru. 1498. godine se u dubrovaèkom selu Mravinca spominje osoba s prezimenom Veselièiæ. Kako se Strmica nalazi manje od pet kilometara zraènom linijom sjeverno od Mravinaca, moguæe je da su Raguži upravo iz Mravinaca doselili u Strmicu. Kako se na stanju duša sela Mravince iz 1786. godine prezime Veselièiæ ne spominje, možda su upravo u meðuvremenu svi Veselièiæ odselili u Strmicu.
|
|
| Thread: **Hercegova |
|
|
Krsna slava je Sveti Jovan Krstitelj. Po tradiciji koju je zabilježio Ljubo Miæeviæ, došli su iz Lopoèa, zaseoka sela Èopice u opštini Trebinje. Tamo su se navodno prezivali Kovaè. Pod prezimenom Oborina se bilježe 1718. godine, kad neki Petar Oborina daruje manastir Zavalu novcem. Ne spominje se odakle je ovaj Petar, ali s obzirom na pripadnost Orašja zavalskoj parohiji i rijetkost ovog prezimena, vjerojatno je roðak oraških Oborina. Prvi sigurni spomen Oborina u Orašju je 1770., kada se u dubrovaèkim izvorima bilježi da je Dubrovèanin Božo Èule dužan novac Mihajlu Oborini iz Orašja. U Lopoèu je doista bilo Kovaèa koji su slavili Jovanjdan oko 1900. godine, ali dalje porijeklo ovog roda nije poznato, a nije moguæe ni utvrditi vezu s Oborinama.
|
|
| Thread: **Hercegova |
|
|
Tvrtko Kanaet u svom djelu o Podvelešcima navodi da se Husniæi, Fazliæi i Zlomušice smatraju za „jedno bratstvo,“ tj. da su Husniæi i Fazliæi ogranak Zlomušica. Ako je ovo istina, zajednièki predak ovih rodova je morao živjeti dosta davno, jer se još 1731. godine u Banjdolu spominje Abdulah Husniæ. Iste godine spominje se u Banjdolu i Abdulmumin Husniæ, a godinu dana kasnije u istom selu je zabilježen Ramadan Husniæ. Iz upisa vjenèanja u Banjdolu koji je zabilježen u protokolima šerijatskog suda u Blagaju, znamo i da je ovaj Ramadan sin navedenog Abdulmumina. Zanimljivo je da se prezime Husniæ pojavljuje u Banjdolu gotovo 50 godina ranije no prezime Zlomušica, što navodi na pomisao da je prezime Husniæ starije od Zlomušica, a ne obratno. Kanaet navodi i jednu tradiciju koju je èuo u rodu Zlomušica da je starije prezime ovog roda bilo Ivaniševiæ. Tradiciju bi mogli odbaciti kao neutemeljenu da nije jednog zapisa iz 1730. u protokolima blagajskog šerijatskog suda. U tom zapisu hercegovaèki valija Rustem-paša nareðuje blagajskom kadiji da pošalje vojnike kako bi uhapsili Memiju Ivaniševiæa iz Podveležja. Rizvan Ivaniševiæ, sin Halila, spominje se kao terzija u Mostaru 1755. godine. Kako ovog prezimena kasnije nema u Podveležju, a Zlomušice se prvi put pojavljuju tek 1776., èini se da bi tradicija o porijeklu Zlomušica mogla imati uporište. To još uvijek ne dokazuje da su Husniæi u srodstvu sa Zlomušicama, ali je moguæe da su se i Husniæi prezivali Ivaniševiæ i da su dobili novo prezime ranije od Zlomušica.
|
|
| Thread: **Hercegova |
|
|
Kako se veæ duže vremena bavim genealoškim istraživanjem Hercegovine(kao amater; struka mi je britanska povijest), pa rekoh da podijelim s forumašim ovdje. Ako vas što zanima, pitajte. Molim samo da se navede prezime, vjera, i mjesto u kom je roðen djed ili otac forumaša. Kako imam veliki broj knjiga, èlanak, crkvenih matica, sudskih protokola, popisa, pokušat æu odgovoriti što bolje mogu.
Kao primjere, stavljam ispod tri svoja istraživanja. Po jedno za svaki od naroda.
|
|
|
