 Thread: lakse je uspjeti, nego propasti |
|
|
najopasnije u svemu ovome sto vam pricam su simulacije.
ja sam se cak i za jesusa (isu) upitao da li je svoje spoznaje kao profet pokusao zloupotrebiti i namjerno mislima dozvolio i organizovao da ga ubiju.
samo ako je do kraja bio realan, dobio je od boga svoj svjet nazad gdje mu cak i oni koje ubija oprastaju.
mnogi vjernici kada dodju do nekih spoznaja pokusavaju simulirati stvari kao da mogu boga prevariti sa svojom glavom i mislima.
stvari se u zivotu dogadjaju. bogumili kao stari vjernici su prosirili vjeru u boga preko ruke, preko sudbine koju je bog odredio ljudima na njihovom dlanu sa obicnim linijama.
kada bi na svakog drugog covjeka gledali kao na drugi svjet i pustili ga da sa dusom zivi i da je oblikuje u dobru predpostavljam da bi to bila istina. svako od nas je za nesto rodjen u ljudskom tjelu, za nesto sto treba da ispuni i da nakon toga dusom slijedi nove izazove da bi otisao u nove svjetove ako mu se ta sudbina kao covjeku nije svidila.
problem je sto se takva sudbina na dlanu mogla predskazati samo starim ljudima koji su vec prosli svoj zivot, tako da su vecinom samo stari ljudi vjernici postajali, a mladi tesko.
bogumili su stari vjernici , vec prije jesusa (ise) i muhameda, mnogi su vjerovali u boga, u zvijezde, prenosili tu vjeru u boga preko dlana dok nije ni bilo ni pisma.
|
|
| Thread: lakse je uspjeti, nego propasti |
|
|
tu si blizu i mojih nekih misli. samo to jing i jang, pojma nemam kako su to kinezi filozofski objasnili.
ja se bas ne bojim zla, ali bi ga se bojao da nemam kocnicu. to je nesto sta fali ljudima. kada mene drustvo, dogadjaji u zivotu napune mrznjom koju vidim kao najgori oblik zla , sam sebe zakocim.
to je nesto najteze, nisam imao mira u dusi dok tu mrznju nisam prenjeo negdje u svemir. cini mi se da sam i meteore prizvao koliko sam mrznje tamo negdje poslao iz sebe.
razmisljanje i dusa kaze covjeku da se ne treba zalecati u tim momentima jer sta god covjeku drugi oduzmu, bog mu to da.
ako su mene zatvarali, mene je bog pustio da ja odem gdje hocu sa svojom dusom.
ako su meni oni sudbinu odlucivali , bog ce meni dati da ja njima njihovu sudbinu odlucim.
da ja nemam te kocnice kada se radi o meni i onome sta ja moram trpiti u zivotu , odavno bi pocinio nesto jer je prva reakcija zla u meni da napada ono sta ga direktno ugrozava.
|
|
| Thread: lakse je uspjeti, nego propasti |
|
|
mislio sam na imati svaku osobinu koja bi ga cinila perfektnim i ako taj covjek ne odgovara toj drustvenoj perfekciji, ako nije taj perfektni drustveni "robot", da se onda mjenja raznoraznim metodama od strane drugih.
prisilom ja sebe ne mogu dusevno promjeniti. probao sam se natjerati na razne stvari u zivotu i samo kada se dusevno oblikujem postajem nesto realno.
bilo sta da sam, nesto sam ali covjek treba biti svoj. ja sam nekako misljenja i zivotnog iskustva da nema zlih ljudi ako imaju dusu.
najvaznije je covjeku ocuvati i slusati na svoju dusu jer ce ga ona odvesti tamo gdje pripada ako se njoj prepusti.
cak i kad ljudi u slijepoj mrznji ubijaju nakon gubitka neke drage osobe, mozda ih samo dusa vodi tamo gdje je ta draga osoba otisla.
to se kod nas u ratu desavalo , radilo se svasta instiktivno i u slijepoj mrznji.
najgore u svemu je ljudska glava puna svakakvih nezivotnih osvetnickih nepravdi , nevjere i egoizma, a takve stvari je trebalo sprecavati u drustvu vec od ranije.
i u drustvu sta se posije, tako i drustvo poslije ubere.
|
|
| Thread: lakse je uspjeti, nego propasti |
|
|
jova, ode ti opet malo previse u ono jednodusje ljudsko.
ja licno nisam prijatelj takvih ideologija i razmisljanja gdje covjek mora biti perfektan.
duse se u zivotu same oblikuju , da se nema kome pomoci, ne bi ni pomagaci imali kome pomagati, da se nema koga saslusati, ne bi ni saslusaci imali koga saslusati, pa tako do jebaca.
ja volim da su ljudi takvi kakvi su i da su svjesni da je vrlo vazno prvenstveno za njih sta i kako cine drugima. naravno da ovakve poruke nadju sluha pretezno samo kod vjernika.
|
|
| Thread: lakse je uspjeti, nego propasti |
|
|
i bas kad smo kod love. englezi vole reci pare su vrijeme. lova je lova, a obuhvaca puno vise pojmova za mene.
- stedi vrijeme
- daje izbor. ko drugima daje lovu, daje im i izbor.
- daje sigurnost u bespravnoj ili prakticno bespravnoj drzavi (drustvu)
|
|
| Thread: lakse je uspjeti, nego propasti |
|
|
golemo procitati ovakve komentare. razliciti, a dosta njih bas pogodi u bit onoga o cemu se pise. svaka vam cast kao ljudima.
za mene covjek stalno ide negdje, a prva mu je da sebe nadje. ko u zivotu uspije sebe pronaci , rijetko ostaje na sebi, pokusava onda i za druge biti tu.
ima jedna fina poslovica koja kaze .. sreca i uspjeh je dok je covjek na putu prema cilju, a ne kada stigne na cilj. onda ga ista energija tjera dalje koja ga je i dovela do tog prethodnog cilja.
materijalne stvari su sigurno dio te srece, a nikako sreca ili uspjeh. ona se stvara u dusi covjeka , a ne u materiji oko njega.
materijalne stvari intenziviraju i olaksavaju , kako put tako i osjecaje. mnogi od vas su sigurno zavolili internet i kompjuter jer vam olaksava vase postojanje, ono sta ste.
kod materijalnih stvari je pogresno kada drustvo daje njima materijalnu vrijednost, a ne covjekova dusa. jedna slika moze biti vise nego slika ako je uspomena, jedan grad kao Mostar nije samo skup zgrada , skup kamenja nabacanih i poredanih jedno na drugo.
|
|
| Thread: Plan oslobodjenja Bosne i Hercegovine |
|
|
moze li ovako nekako. da se amerikanci sa ostatkom svijeta ujedine, naravno zvjezdano - islamskog svijeta, da krenu na Evropu , da Evropa sazna da je uzrok obespravljivanje moje osobe u Svicarskoj i da okupira Svicarsku , a svicarce da protjera kod nas kao izbjeglice.
evropska inteligencija bi se naravno prije toga kao i kod nas izvukla vani, hajde nema ih bas puno, lako ih primiti u lichtenstein.
i onda sa sjevera , krenuti prema balkanu dok bi se bivsa jugoslovenska narodna armija angazovala da ne pobjegne ni jedan cetnik ili ustasa.
ovi sto su ovde u evropi .. cetnici i ustase i raznorazne izdajice ce postati najvjerovatnije zrtve ratne krize u evropi od raznoraznih pljackasa.
tako bi oslobodili Bosnu i Hercegovinu, rijesili se cetnika i ustasa kao i domacih izdajica, unistili bi fasizam u Evropi, ujedinili bi zvijezde i muslimane u zvjezdanu islamsku federaciju koja bi se sa rusijom koja bi nam mogla pomoci na balkanu cinila partnerstvo za zivot i slobodu , a tom prilikom bi se zalagali za socijalni vjernicki svijet.
vas Dzenan Bozalija , original Dzenan B.
|
|
| Thread: Snovi |
|
|
blackmamba, ja mislim da ti to ujutro za svoga muza kazes. vjerovatno jer te te rijeci proganjaju dok spavas. 
mene je jedna prijateljica na ferijama za novu godinu udarala dok sam spavao (grupni smjestaj desetak kreveta) da prestanem hrkati. pricali mi sutradan da sam ja kroz san govorio .. dobro, dobro, i onda par minuta poslije opet zahrcem. niceg se ja sutra nisam sjecao.
a drugi kazu da ih ja nisam budio vec ta moja jaranica jer se stalno derala "Dzenaneee ..." da prestanem hrkati.
|
|
| Thread: Snovi |
|
|
ja lezim na krevetu, oslonio sam glavu na lakat, a ispred mene neka zgodna cura lezi nagnuta prema naprijed.
polako sa rukom stalno dize i spusta svoj guz , ja uzivam u pogledu, a ona mirna skroz .. kao da voli da osjeti koliko me pali. skroz cudno da oboje i ne pomisljamo da se dodirnemo iako smo pravo napaljeni.
ko se razumije u snove da mi ovo objasni?
|
|
| Thread: ***primako se sudnji dan*** |
|
|
ima li ko da mi se posalje da mi pomogne raspremati sobu. danas dolazi do tektonskih pomjeranja mojih papira i ostalih stvari koje su razbacane otprilike kao na slici koju ste vidjeli gore. nadam se da nece doci do novih zemljotresa.
ako nesto brzo pomjerim , onda sve drugo ostane na mjestu. kao stolnjak kada se brzo sa stola povuce. a necu nista sa vodom cistiti, ne ocekujte nove valove i poplave. mozda samo nevrijeme mokrom krpom preko monitora da vas bolje vidim.
|
|
| Thread: ***primako se sudnji dan*** |
|
|
Nesto vazno samo da nadodam na ove gornje misli , a staviti cu ovo i na temu gdje sam jednom upitao za prevod rukje na nas jezik.
U nekoj drugoj temi sam vam vec pisao o tome kako sam ja osjetio da postoji i materijalni i duhovni svijet. u islamu se spominju dzinovi i sejtani kao bica koja mogu utjecati na covjeka kao sto los covjek moze utjecati i na covjeka i na zivotinju.
u tom duhovnom svijetu prema tome ima opet i dobrih i zlih kao i medju ljudima.
kada ti se zlo bice priblizi ,covjek musliman ga moze otjerati i cak osakatiti samo sa tim sto ce spomenuti bozje ime.
tako slicno moze uraditi i zivotinja covjeku , a moze mu i biti poslusna.
ja sam imao danas priliku da sam samo jednom iskasljao kako sam ocima slucajno presao preko rukje na arapskom jeziku koja je sastavljena da se covjek odbrani od tog zla. poslije sam se osjecao skoro isto , mozda samo malo slobodnije . nisam primjetio da je prestao neki utjecaj na mene, mozda me je i nesto pokusalo savladati , a ja sam opet bio iznutra jaci.
i ta rukja je negdje na ovom forumu.
i ko voli ovo da zapamti , ja sam to tada instiktivno prenjeo u ordner sa mojim imenom i danas sam to slucajno otvorio. onda kontam neredovno usput barem ocima preci preko toga iako ne znam znacenje na nasem. same oci citaju te rijeci tako da mogu otjerati zlog duha iz covjeka koliko je to istina kako je ja shvatam i osjetim.
inace se ne bavim sa tim , ali tako nekako reagujem ja na to sve instiktivno, a mozda je moj talent tu i nekom drugom koristan.
|
|
| Thread: ***primako se sudnji dan*** |
|
|
Gledao sam neki dan negdje za krscanski praznik bozic film o zivotu Ise ili Jesusa.
Ako bi covjek kao vjernik posmatrao i druga ziva bica kao bozja stvorenja onda samo jedna recenica moze na neki nacin objasniti zemljotres.
Otprilike ide "Onako kako cinite drugima, tako ce i vama biti cinjeno. "
U istom dijalogu u tom filmu sam se i dobro nasmijao kada se navodno otprilike obracao ljudima .. " vidite one ljiljane tamo na polju, nista ne rade " .. i onda ja dalje nisam mogao od smijeha pratiti ali vazno je da je i na njih u filmu ukazivao kao da su dio svega.
Zbog tog filma sam danas nekako ovako stvari posmatrao.
Kako zivotinje biljkama, tako ljudi zivotinjama, tako i bog ljudima.
A i izmedju sebe se i biljke, i zivotinje i ljudi takmice instiktivno za neku prevlast nad drugima, a bog nam je podario vjeru da bi zivjeli u harmoniji jedni sa drugima i da bi bili svjesni nasih djela koje cinimo jedni drugima.
Instikti su ljudima talenti, a duse su nagrada od boga svakom da bi uzivali u harmoniji. Veca dusa se stekne ponasanjem sto blize bozjoj volji.
A ponasanje je karakter, ponasanje je savjest, ponasanje je pomaganje, ponasanje je vjera u boga.
Da li je covjek sa dusom u njegovom tjelu samo jedna obicna cahura iz koje se rodi novo bice?
Razmisljajte o tome. Da li je zadatak covjeka da preko svog ponasanja dosegne dusu iz koje ce se roditi kao neko novo bice.
Vjera u boga je po mom misljenju tu da bi iz te "cahure" izasao .. "leptir" kada bude vrijeme.
Mozda bice koje je iznad covjeka kao sto covjek moze biti bice iznad zivotinje.
Iznad u ovoj mojoj zadnjoj recenici znaci biti blizi bogu.
|
|
| Thread: ***primako se sudnji dan*** |
|
|
nakon osjecaja koji ljude zahvataju nakon sto se negdje dogodi nekakva katastrofa razmislja se sto je potrefila jedan od najsiromasnijih regiona na ovom svijetu.
Dok stignu sa pomoci , sa strucnjacima, sa vozilima, dok se sakupe pare (i ja kontam uplatiti barem nesto simbolicno od sebe kad negdje vidim konto) covjek se pita gdje su bili prije da urade nesto da i taj region bude sposoban pobrinuti se za ljude. Skoro nista se nije moglo gledati o nekakvim prethodnim akcijama evakuiranja , a i kuce kao da su sklepane od papira.
Kao sokiran covjek gleda kada covjek na vijestima prica da zbog sprecavanja sirenja epidemije trpaju i po 25 djece u masovne grobnice. Okolo se ne primjeti nikakva strucna oprema i strucnjaci koji bi mogli pomoci ljudima. Covjek covjeku pomaze rukama i lopatama kao da je kameno doba.
Nadam se da ce prezivljeli ljudi u tom regionu nakon ove katastrofe dobiti potrebnu paznju i brigu koja ce i njima omoguciti zivot dostojan covjeka barem nakon ovog uzasa kroz koji danas prezivljeli prolaze. Koliko samo prezivljelih ima koji su izgubili barem nekog od svojih najmilijih, uzasi koje su gledali, strahovi koje su osjecali, imovinu koju su izgubili, cekanje na pomoc, sve to ne prolazi tako brzo kao valovi koji su nanjeli tu katastrofu.
|
|
| Thread: ***primako se sudnji dan*** |
|
|
danas sam i ja o tome razmisljao dok sam sa starim gledao vijesti. prvo mi je stari pomislio da je od testiranja atomskih bombi doslo do pomjeranja.
onda kad sam poceo dublje o tome razmisljati ..
ili je stvarno simuliran zemljotres sa nekom bombom.
ili je zemljotres dosao kao nekakva bozja kazna.
ako je bio zemljotres .. lici stvarno na bozju kaznu ljudima zbog podvodnih testova atomskih bombi.
skoro iste posljedice kao da se desavaju ljudima kao sto bi ja to predpostavio da se desava pod vodom podvodnim bicima.
jaki udarni valovi sto ubijaju, a evo se prema vijestima ocekuje i sirenje epidemije. vjerovatno se to tako nekako i odigravalo pod vodom.
mozda su upravo od zagadjenja mora iskakali i oni silni delfini i valovi na obale. kako ih ja poznajem preko dokumentarnih filmova, rekao bih kao da i te zivotinje imaju dusu, a ne samo nekakve instinkte.
|
|
| Thread: *bracna kriza* |
|
|
 12-27-2004 16:16 |
Forum: LJUBAV |
Bracna kriza se mora savladati.
ko ce bona mene savladati. da mi vidis misica ljubavnih. trebas se dobro potruditi da oslabim.
|
|
| Thread: Ako se ozenis... |
|
|
"Ako se ozenis pokajaces se - ako se ne ozenis pokajaces se"....... rece Kierkegaard.
Zasto je Kierkegaard to rekao? 
pokajati se - dolazi od voziti se kajakom, kanuom kad sam veslas i vesla sisas.
|
|
| Thread: Vasa Kisa |
|
|
Oèi trojice graðana su jasno govorile o težini Vasinog položaja, liske su problijedile od pregolemog straha, a Vasa se preobrazio u nepoznatu osobu osuðenu da nestane. Ustah i ja u namjeri da se umiješam, ne usudih se, zaustavih se nasred prostorije, premišljah koji tren... Otrèao sam u hotel "Vilson", zatražih pomoæ i povratih se.
Kasnije sam saznao, graðanin Blaška prvi se snašao, povukao je konobara za rukav i naredio mu da meðu ustaše iznese nedopeèenog ovna.
Vasa se bezuspješno otimao, poèeo je bio i da ropti.
"Izvolite vašu narudžbu!" povikao je konobar Ante, krèeæi prolaz izmeðu zgomilanih usta*a. Pri tom ih je odgurivao mrsnim peèenim ovnom, koji je mastio uniforme. Znao je da je ovim momcima uniforma postala sastavni dio liènosti, kasnije mi je objašnjavao konobar, po tom konobaru ustaške liènosti prljave su, pa se trude da se prividno speru èistoæom crnog štofa. Odmicali su se pred naletom mrsnoga brava, Vasa æe iskoristiti metež, otrgnuti se i nediran, stajati meðu njima. Konobar je znalaèki odugovlaèio radnje, nadajuæi se hlaðenju krvi, pomjerao je èaše, flaše, samokrese, puške, kame...
"Brže to imenjak, dobro je, postavljaj tog ovna!" nareðivao je Ante.
Konobar Ante je i dalje mirno i sporo vršio radnje, osjeæao je da uzavrelost mlade krvi stišava, to ga je hrabrilo i davalo nade da æe Vasa i ovom prilikom ostati živ. A to mu je važno, pogotovo što se to, eto, dogaða u njegovom prisustvu, pa bi pred Mostarcima bio sauèesnik, te misli prolazile su mu kroz glavu. "Vasa je Vasa, ne daj bože da ga tu prekolju, ko bi mi poslije dolazio u restoran?", govorio je: " Volim tog Vasu. Volio sam i ustaše, volio svoju državu, Hrvatsku, ali kad su poèeli ubijati djecu, staro... Ohladio sam", prišao mi je kasnije i govorio: "Ovo što rade ne može izdobriti. I ovaj moj imenjak, izrod, neku je veèe sa ovim razbojnicima, u gluvo doba, upao u kuæu komšije Jove i, uz moju prisutnu nemoæ, pokupio bunovnu èeljad. Preklaše domaæina, ženu i dvoje djece. Molio sim:
– Nemoj Ante, ja sam svjedok, pošteni su kao novoroðenèad – a on æe meni:
– Marš napolje, balavèe!
Isto jutro dovedoše onog što je u gostionici sjedio do Ante, useli ga u Jovinu kuæu, a onda ovaj dovede ženu i djecu.
– Zašto ubiste nedužnog komšiju? – prigovorih mu.
– Jebi ga Ante, dok se nekom ne smrkne drugom ne osvane – govorio je sa granice uvjerenja i opravdanja: – Jebi ga, svi su tako radili, pa i ja. Jebi ga, Ante, svakako bi ga ubio neko, valjda ti je jasno da u ovoj državi može živiti samo hrvatski narod. Jedna zemlja i jedan narod. Da ga nisam ubio ja, a rane ti Isusove, ubio bi ga drugi. Jebi ga, svakako mu je tako suðeno, èim je imao ovako lijepu kuæu. Jebi ga, Ante, takav jo život, a znaš ti onu, uzmi sve što ti daju, jer ko zna hoæe li ikad više.
"Pi... ti materina, mostarska, namjerno nas zajebavaš!" zagalami Ante: "I ti nosiš ime Ante, prediæu te u govno... ti i jesi hrvatsko govno... Ostavi tog brava i gubi se!" kao da osta bez razuma, vikao je bezvlašæem omaðijani mladiæ.
Ponovo je gostionicom ovladao olovno teški muk. Isparavao je nedopeèen ovan kojeg su okružile još uvijek krvave ruke i kame. Miris je nadraživao ispražnjene i alkoholom isprane mlade utrobe. Glad, iznad majstorski pripravljenog ovna, za trenutak je potisnula sve druge nagone. Jedino je Antin nagon, tako je izgledalo, još snažniji za svježom Vasinom krvlju. Odluèno krenu na Vasu. Prikljuèiše se još dvojica. Ostali su zastali iznad peèenja.
"Ante, hoæemo li ga klati?" strelovitim oèima i brzim jezikom povika jedan od te dvojice, povlaðujuæi Antinom naumu.
"Kako ti kažeš Ivane", uzvratio je Ante.
"Hoæemo."
"Kako æemo klati?"
"Kako si i mislio, i ja bih mu najprije odsjekao jezik."
"Može. Poèni!" odobri i naredi Ante.
Smotavali su Vasu, borili se sa vilicama, koje su se natprirodnom snagom branile stiskajuæi zube. Priskoèio je i èetvrti, èizmom snažno udario meðu noge. Odškrinuše usta, kliznu jezik. Opet udarac u najbolnije mjesto, uvaljuju mu ruku, Vasa je ugriza...
"Stoj, stanite, halt!" vikao je Ante. Jedva se na nogama održavala prilika. Liske su svjedoèile još jednom nepoznatom Vasinom licu, èudili se, da za tako malo vremena èovjek ostari. Zagledale se liske i jedva se prepoznavali, ni oni nisu lièili na sebe. LJudi izvan sebe.
Koljaèi ne gledaju oèi žrtve, Vasinim nisu mogli izmigoljiti, htjeli bi da im umaknu, ali ih je nešto snažno vuklo, mamilo u strah. Nestrpljivo su oèekivali Antinti odluku, odsijecanje jezika, a to je dogaðaj koji još nisu vidjeli svi, pa su radoznali.
"Preklaæemo ga!" odluèi se Ante, objasni: "Ali, Vasa Kisa nije bilo ko. O ovome æe se kazivati nadaleko i nadugo, baš kao što se prièa da jedino on smije da zajebava ustaše. Da bi prièe bile valjane, i klanje mora biti osobito. Vasa, ti si poseban èovjek, pa i klanje treba da prilièi tvom ugledu. Kakvo?! Eto, dozvoliæu ti, odluèi sam! Dakle, Vasa, osuðujem te na smrt, klanjem. Kako æeš, odluèi?"
"Jebi se, Ante", izroni iz Vasine neprilike.
"Ne, ne, neæu da prièaju po Mostarti... Zapravo, hoæu da prièaju, da imena Ante i Vasa idu zajedno, to hoæu: "usta*a se klatio, ali bilo mu je stalo da ostavi dojam, govorio je: "Ovako, ja æu da vodim igru... biæe to... niko nije tako zaklan, biæeš prvi, a i jedini. Ovako: Evo peèena ovna, moraš ga kušati. Ali, da znaš, šta god ti budeš uradio njemu, isto to uradiæu i ja tebi. Izvoli slavni Vasa Kisa. Poèni! I ja sam radoznao."
"Biva, takva mi je sudbina!" tek povremeno u Vasino lice povraæala se krv, bilo je oèito da je preplašen, ali i dalje vispren i traži izlaz. Šta ja ovnu ti æeš meni!? Je li tako, gospodine Ante?" sad veæ sijevao je oèima, kao da je imao neki izlaz.
"Baš tako!" odvažno æe Ante: "Znao sam da æeš saraðivati, jer znam da ti nije nevažno kako æe ove liske preprièavati tvoju smrt. E, pa hajde, poèinji."
"Je li, besa? Šta ja ovnu ti æeš meni?" Vasa poèe lièiti na Vasu.
"Besa je!" pritvrdi Ante.
Kao da se povraæalo vrijeme, mlaðalo je vasino lice, doguralo na prepoznatljiv lik, prepoznatljivim manirima priðe stolu, isuka kažiprst, nanišani ga u èmar peèena ovna, nabi ga do kraja, zavrti i izvuèe, pa uvuèe u usta i obliza – obliza masnoæu sa prsta. Munjevito otkopèa pantalone, otkri bijelu suncu nedostupnu stražnjicu, naguzi je pod Antin nos, pa izrecitova:
"E, sad si ti na redu, gospodine Ante. Besa je!? Uradi i ti meni ono što sam ja uradio ovnu, po dogovoru."
Uvrijeðen, podivlja Ane, pogazi besu, isuka saputnicu kamu, klanièki zamahnu put Vasinih slabina. Pohrvaše se dvije snažne ruke – Blaškina i Antina. Nosile se kao pijevci, bez šansi na pobjedu.
"Zar i ti, Blaška, na onu stranu?" dahæuæi kao lovaèki ker, otegnuto æe Ante.
"Ne, zlikovèe, uvijek sam na jednoj."
"Na kojoj?"
"Na ljudskoj."
"Kad æeš biti na hrvatskoj?"
"Bio sam i ostao sam na hrvatskoj, a ona i ustaška pamet koju ti èiniš, ne mogu pod jedan gunj, zapjenušan vikao je Blaška.
"Halt, halt...!" zagrmilo je iz gestapovskog streljaèkog voda, iza kojeg se šepurila moja sjena.
U trenu je zavladao mir. Svi su ostali na zateèenim mjestima – kao da su prikovani.
Za nepun minut gostionica je ispražnjena. Vasino društvo je najureno kuæama.
Postrojiše na smrt preplašene ustaše, sprovedoše ih i po spisku predaše u ustaški zatvor – æelovinu. Strogo narediše da ih zatvorska uprava ne otpušta dok se ne otrijezne.
**************************************************************
http://www.angelfire.com/la3/dm/vasaserija.html#vasa7
|
|
|
