Stari bi ljudi imali obicaj reci : Jah, jasta , jes vala... Ovu pricu sam cuo pocetkom 80-tih.. Sjedili smo ja i Abdurahman i pricali... Nesto smo pricali o starim vremenima jer sam ga ja uvijek pitao o tome , on se nasmija i krenu :
"Rodio sam se na Mejdanu ...Bio sam drugo dijete u familiji...Moja starija sestra Emina je prvo dijete. Poslije 4 godine rodila se i Sefika, moja mladja sestra... Emina je 1922 godiste pa onda ja 5 god pa Sefika 4 god poslije. Otac Zajko je bio strog ali pravedan.. Nisi ga smio nista pitati oko posla ili njegovig prijatelja... imao je tada Han na Mejdanu i dolazili su i kusi in repati, sto narod kaze. Majka Abida, iz poznate Begovic famnilije, fina zena , tiha...
Najveci problem je bilo zimi ici na avliju i uzimati vodu a pogotovo abdest...Kaldrma , pomalo i leda a vjetar ubija....Uvlaci se u kosti. Pet vakata je klanjao rahm. babo a i mi sa njim...najgore je bilo izaci na avliju napola obucen i spreman za abdest a zima....
Svaki dan isti obicaj...Uzme babo stokrlu i sipku od sipka iz avlije,ima u njoj 2 m , pa sjedne na stokrlu i drekne : Domuze izlazi...Taj domuz sam ja..  . Skinem carape , zagrnem nogavice, gore u nakvoj majici mada cu je skinuti ali ipak je malo toplije...mislio sam ...  . Na noge nanule pa u avliju do cesme...Ulazi led u kosti ali moram....sta cu. Pridjem cesmi, proucim i polako pocnem...malo iza usiju, pa obraz , pa laktove...sve to obletim u sekundi,pa onda na kraju noge i vec spreman za trk prema kuci KAD....Fijuuuuu kroz zrak i sipka se spusta na moja ledja....Babo..ko bi drugi.. Kako se to peres domuze ??? Ponovo i to fino...Smrzno se , ne mogu se maket ali, moram. Kad sam vec tu...bar da zavrsim da valja... Jedva zavrsih i polako prema kuci ocekujuci opet sipku...Nista...za cudo. Poslije idu sestre...pa majka i na kraju babo. Poslije klanjanja, svi sjedamo za siniju... Niko ne dise ...cekamo ... Sve je na siniji , samo se ceka tepsija u sredini i hljeb... Kad i to stigne, sjedamo i babo pocinje:bismillahirahmanirahim... Prvi naravno pocinje i kad uzme koliko mu je dosta onda dolazimo mi na red...polako je jeo, mi gladni i hladno nam pa jedemo ko metlom. Skoro uvijek smo prvi zavrsavali ali nema ustajanja prije babo kaze : Ehamdilula i ustane. Tada mozemo i mi ustati. Pomagali smo u kuci koliko smo mogli.Starija sestra najvise..... Rat..1941...dolaze Talijani i Njemci a tu su vec Ustase ( Zovko,Saric,Jankovic,Roko....). Babo je i dalje imao Han i tu se dolazilo... cesto su se zatvarali u odaju i pricali on i neki njegovi prijatelji... Niko nije smio ni da upita ko su oni . Moja starija sestra je imala 19 godina i radila je sve po kuci... Ja sam imao 14 i ja sam morao raditi oko konja i u stali...
Sefika je imala oko 10 god. i pomagala je majci...
Sve cesce su dolazili neki babini prijatelji i sjedili do kasno...Nismo im znali imena odmah ali kasnije smo se upoznali...
Uvijek nam je bilo drago kad bi dosao jedan mladic...imao je oko 20 god. Nije cesto dolazio ali smo ga upamtili. Uvijek se fino javio...imao je malo klempave usi pa smo ga po tome znali.. Babo se ljutio kad smo sa njim pricali.. Kasnije smo saznali i ime..Sefik Obad...iz Blagaja.., Bili su tu i Avdo Humo , Trbonja, Frenjo, Dzemal Bijedic, Buc.......Uvijek su drugi dolazili.. Ponekad bi se sastali svi pa opet razlaz. Kad je babo bio u stali , zatvarao bi nas u sobu i nismo smjeli gledati kroz pendzer...Sestra Emina se udala 1942...Nije daleko, preko puta Neretve u Cernicu.. Ostali smo Ja i Sefika.. Cesto smo isli na Mejdan...Vrvilo je od uniformi ... Sa Talijanima se nekako i mogo ali sa Svabama...nikako. Ustase su pokusavale da nametnu neku vlast i silu ali nije bas islo od ruke...Najgora godina je bila 1943... Talijani se povlace, kapituliraju...Svabe ogorcene zbog gubitaka na frontovima a ustase jedva cekale da upanu na mjesto Talijana... Aksam...neko udara , vjerovatno kundakom, na avlijska vrata...Otvaram ja kad ono 4-5 u crnim uniformama...
Gdje je Zaim ? upitase me naredjujucim tonom . U kuci je...odgovorih. Prodjose pored mene kao da me nema...Udjose u kucu i vezase babu..Napola obucen, povedose ga...Majka zaplaka a mi djeca kao ukopani...
Doci cu ja, ne brinite se, rece prije nego sto ga odvedose... Nismo smjeli nikoga pitati a oni sto smo pitai krisom nisu znali...Svi su govorili da je negdje u zatvoru i da ga ispituju.
Znas li da ti je babo u komunistima...upita me komsija Mehmed... Sjede on mene i malo objasni ko su komunisti. Tada sam skontao ko su oni sto su dolazili i sta su pricali otprilike. Na Musali su streljali i vjesali, proganjali ljude po Mostaru....do 14 februara 1945... Pucnjava je bila kao da se nebo rusi... Ja sam se vec prikljucio omladinskom pokretu i nosili smo cesto letke i ostala dokumenta . Za babu nismo culi niti je ko mogao reci nesto... Oslobodjenje Mostara...neki su bjezali da ih partizani ne ubiju a drugi su slavili ...Deseta Hercegovacka je usla kasnije...nasli su Roku i objesili ga za noge na Musali.. Streljali su jos nekoliko ...Sve se smirilo...ponekad bi se zapucalo...To su ostatci koji su pruzali otpor...
Jesen 1945... Posao sam kuci sa sastanka ...Nosio sam neke papire da citam. Zaustavi me jedan u uniformi i upita :Jesi li ti Zajkin mali ???....Jesam odgovorih...Znas li nesto o njemu ?? Pogledao me , tisina je trajala nekoliko sekundi a kao da je godina ...i rece..Ustase su ga odvele 1943 u Staru Gradisku logor...Njega i jos 50 komunista su odveli na most i poklali a tijela bacili u rijeku.Juce smo dobili konacan spisak iz Gradiske.Hrabar je bio...
Naslonio je ruku na moje rame , pozdravio me i otisao... Stajao sam kao pokosen...Da li da vjerujem u njegove rijeci... Otisao sam do Mehmeda, on je bio zaduzen za nasu mahalu..
Dobro je da si tu...Taman sam te mislio traziti...rece. Potvrdi ono sto je onaj rekao...Bio sam i zalostan sto je tako zavrsilo ali istovremeno i ponosan na moga babu... I danas stoji ploca sa njegovim imenom na partizanskom groblju u Mostaru sa svim ostalim sto su dali svoj zivot za nase bolje sutra.... Neka im je rahmet i pokoj svima. Necemo ih zaboraviti sve dok pisemo o njima ili pricamo o njima i njihovim dogadjajima.
Covjek ne umire kada srce prestane da kuca...covjek umire kada prestanu da pricaju o njemu ili da ga se sjecaju.... Nemojte da vas brzo zaborave. Ostavite nesto da vas se sjecaju ali po dobru...Neka vam nazivaju rahmet i pokoj dusi umjesto da vas proklinju...
Eto...nadam se da sam fino napisao...Mozda se negdje prokrala greskica ali sam pisao u komadu pa mi nemojte zamjeriti...Vas Ricina
"Zemljo buduce srece , kad primas kaplje moje krvi, ne zalim, vjeruj, sto cu biti prvi tvoj sin umrli za novi osmjeh preoranih polja "...Velimir Kovacevic ubijen od ustasa ljeta 1941
"Moram ovdje da podvucem cinjenicu da je u toku citavog oslobodilackog rata Mostar dao cvijet svoje omladine u partizanske jedinice, i u borbi i u pozadini. Mladi narastaji, jos iz skolskih klupa, popunjavali su hercegovacke jedinice i hrabro ginuli u borbi protiv okupatora i domacih izdajnika. To je bila omladina kojom treba da se ponosi ne samo Mostar vec i narodi Jugoslavije "...TITO
___________________________________________________________________
"Cega se pametan stidi , tim se budala ponosi" .. Ramadan Asovic
broj ispravljanja poruke: 2, zadnji put od strane Ricina dana 01-12-2008 u 20:41.
|
BICE BOLJE,NEKO VICE 
