zovemo se drugacije...sve vise i vise...a ne znam kad kineske i serije zemalja izlazeceg sunca...
Pazi ovu kontra situaciju...
Prièala mi prijateljica. Sjedila ona u kineskom restoranu u Sydneyu, Australiji. Kako nije puno gostiju, pa se sve èuje, dva stola dalje konobar nešto radi, èisti i pjeva: "LaZu, laZu me, da vrijeme lijeèi sve, možda sidu i tumore, a nju nikad ne..."
Ova prijateljica se prenu, mislila je da sanja. Tek nakon pet minuta se pribrala, zovne konobara na našem jeziku. Od odmah skonta da ima posla s Balkancima, tj. Bosancima.
I reèe im ljubazno: "Radio sam ja tri godine u Kiseljaku, u veleprodaji kineske robe..."
Eh, da! Zovemo se drugaèije, sve više i više...
___________________________________________________________________
|