Moja prva duža plovidba

Da bi se poduzela duža putovanja, pogotovo višednevna, potrebno je odredeno iskustvo i znanje o svemu šta se na putu može pokazati kao potrebno i neophodno da put bude uživanje, a ne mora koja ce ostaviti negativne posljedice na putnika. Pogotovo ako taj put ide rijecnim tokom u kanuu pokretanim vlastitom snagom veslima.

Na startu je nekoliko osnovnih nepoznanice:

- koliko je dug put i kakva je rijecna matica na putu.
- ima li nekakvih vecih prepreka i kojih
- koliko vremena bi put trebao trajati
- koliko trebamo tekucine i hrane na putu
- kakvu zaštitnu opremu za zaštitu od nevremena je najbolje imati

Najcešce do odgovora na ova i druga pitanja dolazimo u razmjeni iskustava sa osobama koje su išle na takve puteve.
Ali meni je sve to bilo nepoznato kada sam se "prihvatio vesla", a nikoga nisam poznavao tko ide više od nekoliko kilometara na rijeci.

Trebali su mi odgovori na osnovne nepoznanice, jer sam se pripremao na duža višednevna putovanja. Jedini nacin da dodem do odgovora je da krenem niz rijeku na duži jednodenevni izlet i sam spoznam šta trebam. I krenuh rijekom Savom relaciju Zagreb - Sisak.

Ponio sam 5 litara vode, nešta hrane i vrlo toploga julskog dana krenuh od slapa kod toplane u Zagrebu na put. Pocetak je u 07.30.sati. Put sam smatrao da nije toliko dug jer cestom "okolo" ima oko 55 km.

Veslajuci prodoh ispod željeznickog mosta, pa nakon nekoliko kilometara i ispod "Domovinskog mosta" koji je tada bio do pola izgraden. Put kao iz bajke.











Potom dodoh i do mosta zagrebacke cestovne obilaznice. Prolaskom ispod njega pocinje "divljina", odnosno više nisam u gradu. Da sam van grada odmah mi to i labudovi signaliziraju. Ali i udoh u zonu gdje se cijela gradska kanalizacija ulijeva u rijeku. Za ovako topla dana i uz nizak vodostaj rijeke obilje vrlo neugodnoga mirisa koji ce me pratiti još preko 40 km.














Nailazim i na prve rijecne brodove i cudim se da su doplovili tako blizo Zagreba . Ostavljeni su i napušteni, ali su ipak brodovi. Prolazim i pored prve skele kojom se vrši prevoz ljudi i vozila sa jedne na drugu stranu rijeke. Put postaje sve ljepši. Još samo da smrad rijeke nije tako intenzivan bilo bi vrlo ugodno. Dan postaje sve topliji..

___________________________________________________________________

Uplovih u podrucje gdje rijeka pocinje krckati, kao da kuha. Mnogobrojni mjehurici zraka izlaze iz vode na sve strane. Izgleda da sam naišao na podrucje gdje pocinje fermentacija gradskih fekalija ispuštenih u rijeku. Nailazim i na prve uginule ribe, ne male vec dobre komade, što bi rekli "porcijaše". Vjerojatno je riba uginula zbog nedostatka kisika u vodi koja jako fermentira. Prolazim i pored druge skele, gdje sam oko 12.30 zastao i rucao ponešenu hranu. Nekako mi se voda sve više troši. Potrošio sam je oko pola, a znam da nisam na pola puta.















"Vodeni put" me vodi dalje. Prolazim pored još jedne skele, a poslije ulazim u Martinjsku Vas. Viseci most za prelazak pješaka i vozila izdaleka veoma impozantno djeluje. Odolio sam i želji da pristanem i odem na pivce iz razloga jer je ovo testna vožnja i mora proci "pod opterecenjem". Prolazim pored još jedne skele i guram naprijed. Sunce polako polazi prema zapadu.
















Nakon više neuspjelih pokušaja konacno mi je uspjelo da snimim sivu caplju na grani. Naime kada bi me vidjele iz daljine odmah bi se dale u let ne cekavši da im pridem bliže. Ovu je vjerojatno smiraj dana malo ulijenio tako da sam je uspio slikati. a onda razocarenje. Nestalo mi vode, ni vina nema, nikakve tekucine, a Sisak je daleko. Kafana pored rijeke u Martinjskoj Vesi sve više mi dolazi pred oci. Ubrzavam zaveslaje da me ne bi noc na rijeci uhvatila. Grabim kao kakav brod lopatar na Missuriju. Pomalo i sunce zalazi i sumrak se javlja kada dolazim kod Galgovackog mosta. Kilometar iza njega izlazim iz rijeke.













I na kraju rezime: Krenuo sam u 7.30 sati, veslao do 12.30, a onda rucao i u 14.00 nastavio dalje. Došao na cilj u 20.45. sati. Ukupno veslao 11.45 sati, a kasnije sam došao do podatka da sam preveslao 114 km,

Popio 5 l vode, 1 l crnog vina i na cilj došao jako, jako žedan (da sam imao još 2 litre vode bilo bi mi taman dosta). Hrane nije puno konzumirano.

Dan vrlo vruc, jedan od najtoplijih u toj godini. Kao najkorisnija stvar namece se prozracna odjeca za zaštitu od sunca kao i slamnati šešir. Za prvu ruku dovoljno podataka da se može planirati duže višednevno putovanje....

___________________________________________________________________

Olimp,dobro dosao ovo su prekrasni prizori i hvala ti sto svoja iskustva i putovanja

dijelis sa nama.Ja mislim da je ovo pravo osvjezenje za ovaj nas forum

Jos jednom puno ti hvala i jedva cekam nove price i dozivljaje

stvarno ti zavidim olimp. svaka cast majstore, ovo je pravi kontakt sa prirodom

___________________________________________________________________
kad ce mostar mama?

Vidi, vidi, jedno vrijeme ne ulazim na forum i odmah mi promakne nešto interesantno.
Dobro došao, Olimp!

fotke su super

___________________________________________________________________