Došlo nam i prošlo ljeto. Doduše kišovito, ne tako vruce, velikih rijecnih vodostaja, obiljem komaraca velikih kao caplje. Kakvo je takvo je naše je i u njemu se nalazimo. Ujedno je to i vrijeme kada nastojimo odvojiti nešto vremena da bi našli kakav kutak gdje cemo se odmoriti, napuniti baterije, provesti godišnji odmor.
Na odmor cemo otici iz mjesta gdje inace živimo u nadi da ce sve biti u redu, da nece biti neugodnih situacija, da cemo za svoj novac dobiti i više nego on vrijedi. Znamo da naš novac za nas osobno najviše vrijedi jer smo ga teško zaradili, zato i ocekujemo da više dobijemo.
Ali naš novac ne volimo samo mi. Oko na njega mnogi su stavili vec onoga trenutka kada smo im bili u vidokrugu, a i prije jer su se pripremali na naš dolazak. Mame nas svakakvim reklamama, putovanjima, šarenilom cjenika, menija, fotografija jela, ribama na ledu...
Sve staviše da nam pažnju privuku ne bi li svratili do njih, konzumirali ili kupovali ono što nam za previsoke cijene nude, a kada im platimo, zadovoljno trljaju ruke.
U tom šarenilu mamaca postavljenih za nas da nas "upecaju", da nam izvuku novac iz džepa, vidjeh i ovakav mamac obješen na rešetke prozora jedne birtije uz samo more.
Dobar mamac jer me odmah "upecao". Zagrizoh na njega, ali...
Mamac je postavljen samo da nam skrene pažnju a ne i da nam reklamira šta tu možemo konzumirati. Privuceni njime sjedosmo na terasu, narucismo pice, ali kada poželismo da nam narežu malo od mamca dobismo odgovor da se tu ne poslužuje jelo, vec samo pice.
Zapitah ih a šta je ono na prozoru i dobih ljubazan odgovor osoblja...
...Netko lovi ribe, a netko mora i turiste. U tim lovovima za sve postoje posebani mamaci koji moraju biti efikasni.
I eto ovaj je bio efikasan jer se na njega i ja ulovih....
 
___________________________________________________________________
|
