dolaf 
brato
Poruka: 618
Location: preko vode
 |
|
Jovan Divjak sa slobode
"U zatvoru sam se osjeæao kao kod kuæe"
Penzionisani general Jovan Divjak veèeras je pušten na slobodu, a u javljanju za Dnevnik Federalne televizije prenio je svoje impresije o boravku u austrijskom zatvoru, gdje je proveo pet dana nakon hapšenja na beèkom aerodromu.
Jovan Divjak u rezidenciji bh. ambasadora u Beèu sa šefom kabineta ministra sigurnosti BiHDivjak je u prvoj reèenici ponovo dokazao da je pravi džentlmen pa je, prije svega, damama èestitao 8. mart, Meðunarodni dan žena.
Upravo su mnoge žene danas izjavile da bi im najveæi poklon za ovaj praznik bio puštanje na slobodu generala Divjaka, heroja odbrane od agresora.
"Zahvaljujem graðanima i institucijama koji su digli buku kako bi dokazali da je Jovo u pravu", rekao je legendarni komandant odbrane u proteklom ratu.
On je rekao da je u zatvoru imao sve informacije o dešavanjima u našoj zemlji i naporima koji se èine kako bi izašao na slobodu.
"U zatvoru sam se osjeæao kao kod kuæe. Dobijao sam informacije od ambasadora iz Sarajeva", rekao je Divjak, koji nije želio komentarisati šta je država mogla uèiniti da do hapšenja ne doðe.
broj ispravljanja poruke: 1, zadnji put od strane dolaf dana 03-09-2011 u 02:04.
|
|
 03-09-2011 02:03 |
   |
chaba
moforaja
Poruka: 2558
Location: EU
|
|
Bosanska èizma i meðunarodna potjernica
Što je Sarajevu Jovo Divjak?
Piše: Boris Dežuloviæ
Zvao me nekidan u dva iza ponoæi Kožo da mi isprièa vic. Ima Kožo taj obièaj, zovne u gluho doba noæi iz kafane da isprièa vic. Elem, obilazio general Jovan Divjak položaje na Žuèi i pitao Muju kakva je situacija. “Ne brinite, generale”, raportirao mu Mujo, “ovdje srpska noga neæe kroèiti!” “Kasno, vojnièe”, odgovorio mu na to general Divjak. “Veæ je kroèila!”
Jebiga Kožo, kakav ti je to vic, tu ratnu anegdotu s generalom Divjakom svi znaju. Nije to vic, odgovorio mi je Kožo: vic je bio kad je sutradan general Divjak opet krenuo u obilazak položaja na Žuèi, pa završio u vojnom zatvoru u Parsoviæu kraj Konjica. Srpska noga, kažu, otada više nije kroèila na brdo Žuè.
Iz nekog razloga, meðutim, taj se nastavak anegdote o generalu Divjaku – koji u zatvoru kraj Konjica, pod istragom zbog sumnjive nacionalnosti svoje noge, piše glasovito pismo sarajevskim prijateljima – nešto sve rjeðe preprièava.
Generala Divjaka upoznao sam nekoliko dana prije nego što ga je Armija BiH poslala na “specijalni zadatak” u Konjic. Bio je jedan od ukupno dva klasièna, starinska oficira koja sam susreo za sve vrijeme rata. I obojicu sam susreo tog decembra, 1992. godine.
Prvog sam upoznao na Vran-planini, vozeæi se u automobilu prikljuèenom dugaèkoj koloni UNPROFOR-a, kada je laki tenk na èelu zahvatio nekog žutog mješanca što se uzlajao skaèuæi oko grdosija u svojoj avliji. Jadni je pas cvileæi ležao u krvavom snijegu smrskanih nogu, kad se konvoj iznenada zaustavio. Iz džipa je izašao britanski oficir i, kao u nekom crno-bijelom filmu, izvadio pištolj, repetirao ga, dostojanstveno uspravljen jednim hicem dokrajèio patnje nesretne životinje, pa uskoèio natrag u terenac i naredio pokret.
Drugog sam upoznao koji tjedan kasnije, kod nekih prijatelja na Koševu, kad je hodnik nebodera ispunilo komešanje, žamor i djeèja graja. Praæen buljukom klinaca, nekakav stariji oficir obilazio je zgradu i zadržavao se u kratkim razgovorima sa stanarima, a onda s jednim penzionerom bacio partiju šaha, praæen glasnim komentarima i zajebavanjem kibicera iz kuænog savjeta. Koji je ovo?, pitao sam. General Divjak, rekao mi je Zlajo. Èuj, general?!, odgovorio sam s blagom nevjericom. A gdje su novinari?, pitao sam, jer nikad nisam vidio da živ general u ratu diže moral civilima, a da to nije za televizijske kamere. To je general Jovo Divjak, rekli su mi, onako kako se izgovara nešto što samo po sebi sve objašnjava. Tada sam prvi put èuo za Jovu Divjaka.
Takve ratne legende Sarajevo pamti i rado preprièava. Srbin, roðeni Beograðanin, koji je ostao u gradu u kojemu je proveo gotovo pola života, odbijajuæi da se pridruži vojsci što se odbila pridružiti narodu, general i gospodin koji hrabri Sarajlije pretrèavajuæi raskršæa na aleji snajpera i sa stanarima izbušenih koševskih nebodera razgovara na svojoj teènoj i nikad izgubljenoj ekavici, a sa stranim novinarima i diplomatima na teènom francuskom – general Jovan Divjak brzo je postao simbol obrane grada u kojemu te 1992. nije bilo važno tko si i èiji si, nego gdje si.
Sve dok na kraju prièe nije ostao samo simbol: general iz anegdote kojemu vojnik na prvoj liniji obrane obeæava da tu srpska noga neæe kroèiti, zgodne prièe u kojoj general ima srpske noge, a vojnik to ne zna, jer u èizmi Armije BiH, jebiga, svaka je noga ista, i bošnjaèka, i hrvatska, i srpska, i svaka je sarajevska.
Kad danas, dvadesetak godina kasnije, Sarajevo klièe “Jovo, Srbine, èaršija je uz tebe!”, klièe zapravo simbolu ispražnjenom svoga punog znaèenja, simbolu neèega èega više nema, i èega nema odavno. Prièa o generalu koji se na brdu Žuè nalazi s jedine ispravne strane pouèna je prièa, ali za one s druge strane rova, one koji, evo æe dvadeset godina, još shvatili nisu, pa dižu optužnicu protiv jedinog srpskog generala na pravoj strani još od 1945.
Sarajevu pak na uho i dušu ostaje nastavak te anegdote, ostaju prièe koje se ovih dana ne preprièavaju tako èesto. Ostaje prièa o generalu koji je za èaršiju i za sebe bio Bosanac, a za Izetbegoviæeve štapske kadrovike samo Srbin. Srbin i kad je u Predsjedništvu trebalo strancima dokazivati multietniènost Armije BiH, i kad je u zatvoru u Parsoviæima trebalo dokazivati da nije èetnik. Srbin koji je upravo iz svoga bosanstva, a ne srpskosti, dva puta u ratu tražio od Alije pomoæ za progonjene srpske civile. Srbin koji je iz toga bosanstva, a ne srpskosti, vratio generalski èin zbog zataškavanja zloèina na Kazanima. Koji je iz tog bosanstva jasno rekao kako je ubijanje prestravljenih regruta u Dobrovoljaèkoj ulici ratni zloèin, i kako nije srpsko tužilaštvo krivo što Sarajevo u dvadeset godina nije prstom maklo ni nogom kroèilo da osudi ubojice. Koji iz tog bosanstva podsjeæa kako su danas od pedeset pet direktora sarajevskih osnovnih škola pedeset i èetvorica Bošnjaci.
General Srbin, a Bosanac, koji je u to svoje bosanstvo na kraju tiho sklonjen i penzioniran, odbijajuæi biti èovjek-simbol i stiropor za dekoraciju sveèanih obljetnica, izabravši u miru istu stranu kao i u ratu, jedinu èasnu i jedinu ispravnu, dodavajuæi svom èasnom imenu puno i jedino ispravno znaèenje.
Izvan tog bosanstva, general Divjak danas je samo simbol svijeta, još uvijek duboko podijeljenog plitkim rovovima na brdu Žuè. Njegove poruke rodnom Beogradu tamo ne èuju, pa mu sude zbog stvari koje je sam osudio – i to, jebiga, malo bliže Dobrovoljaèkoj ulici od srpskih tužitelja – dok poruke gradu kojega je izabrao nekako do toga grada ne dopiru. Ispražnjen od sebe samog, èovjek-simbol Jovan Divjak za Beograd je izdajnik vlastite krvi i jezika, a za Sarajevo tek prazna uniforma poštenog Srbina, kositreni general za poèasne smotre.
General Divjak svome je Sarajevu bio dobar dok je jedina srpska noga što je na Žuè kroèila bila njegova, dobar je Sarajevu i dok ga preko Interpola traži srpsko tužiteljstvo. Dok je, dakle, èovjek-simbol, vrjedniji u beogradskom zatvoru nego u sarajevskoj slobodi. U meðuvremenu, izvan svoje simbolièke biografije, zarobljen u svome bosanstvu, Jovan Divjak tiho vodi fondaciju Obrazovanje gradi BiH, školuje ratnu siroèad i male Rome, pa sa svojim stipendistima obilazi gradske škole i raspituje se kakva je situacija.
“Ne brinite, gospodine”, odgovaraju mu u svojim uredima direktori sarajevskih škola. “Ovdje srpska noga neæe kroèiti!”
|
|
| 03-11-2011 17:01 |
|
dolaf
brato
Poruka: 618
Location: preko vode
|
|
http://www.24sata.info/vijesti/regija/58126-VIDEO-Draskovic-Potjernice-Divjakom-bilo-napustio-Sarajevo-otisao-Pale-granatirao-svoje-komsije.html
vidi,vidi,jel' se ovo vucici javljaju.....ono proljece, malo da se izadje,e jes vala ova zima duga...
vuka na rane ga privijati , one rane sto je svojom knjigom(NOZ) zapoceo ,a KAMOM zavrsio..
ps:nevidjoh tvoj koments. 
___________________________________________________________________
"A onda, kad im to nije uspjelo poèeli su prièati sve glasnije i glasnije da Bosne nema.Pa koga ste onda pokušali osvojiti??"
"Skloni obuæu kad prelaziš Unu,Savu,Drinu. Operi noge u rijekama Bosna je æilimom zastrta."
'ruka osiljena,drska.Stari most obori-bruka,
najljepsa munara bio,opet bice-nasa odluka.
|
|
| 03-12-2011 15:38 |
|
djelda
raja
Poruka: 1646
Location: dolina grka
|
|
|
| 03-12-2011 21:12 |
 |
dolaf
brato
Poruka: 618
Location: preko vode
|
|
http://www.24sata.info/vijesti/regija/58126-VIDEO-Draskovic-Potjernice-Divjakom-bilo-napustio-Sarajevo-otisao-Pale-granatirao-svoje-komsije.html
vidi,vidi,jel' se ovo vucici javljaju.....ono proljece, malo da se izadje,e jes vala ova zima duga...
vuka na rane ga privijati , one rane sto je svojom knjigom(NOZ) zapoceo ,a KAMOM zavrsio..
ps:nevidjoh tvoj koments.
Ne stigoh - pasha me preteèe .....
Bravo, Vuèe.
i on se okrece kako vjetar puse 
ja priupita ,tvoje misljenje o vuku i vucicima...
___________________________________________________________________
"A onda, kad im to nije uspjelo poèeli su prièati sve glasnije i glasnije da Bosne nema.Pa koga ste onda pokušali osvojiti??"
"Skloni obuæu kad prelaziš Unu,Savu,Drinu. Operi noge u rijekama Bosna je æilimom zastrta."
'ruka osiljena,drska.Stari most obori-bruka,
najljepsa munara bio,opet bice-nasa odluka.
|
|
| 03-15-2011 00:43 |
|
|
|
  |
|
podržavam tvoje mišljenje.