Pamukkale - Pamuèna palaèa

Pružila mi se prilika u životu, da malo lutam daleko od mojih rijeka, ali opet uz neke druge rijeke. Uostalom i nemam neke svoje i nesvoje rijeke. Sve su moje.

Ovoga puta doðoh kao klasièni turista u dolinu rijeke Menderes u jugozapadnom djelu Turske, istoèno od grada Denizlija. Razlog dolaska bio je posjeta Pamuène palaèe ili po turski Pamukkale.








Lokalitet izuzetne prirodne ljepote rasprostire se na prostoru 2.000 X 600 metara, izdiže se u visinu 160 metara. Sastoji se od 17 izvora tople vode èija se temperatura kreæe od 35 pa do 100 stupnjeva Celzijusa.








Iz izvora izvire voda bogata kalcij - karbonatom koji se na površini taloži stvarajuæi kristalno bijele stijene izuzetne ljepote.








Iznad tih izvora u davna vremena prije nove ere, sagraðen je grad Hierapolis. Ovoga puta neæu o njemu veæ o Pamukkalama.

___________________________________________________________________

Nakon što se kupi ulaznica za posjetu ovome prirodnome fenomenu koji je proglašen i kao Nacionalni park, slijedi obavezno skidanje obuæe sa nogu. Razlog tome je da ga ne bi brojni posjetioci oštetili svojom obuæom. A posjetioci kao rijeka prolaze kroz lokalitet.








Velièanstveno je gledati. Cijeli obronak brijega je kristalno bijel, na suncu blješti i iz daljine se istièe svojom bjelinom. Kao u snovima.











U prirodno nastalim bazenima sakuplja se topla voda koju posjetioci èesto koriste za kupanje. Vrlo je ugodno kupanje u tako neobiènom ambijentu.

___________________________________________________________________

Prirodni bazeni nekako nestvarno djeluju, kao da su nastali u ledenim brijegovima visokih polatnih planina.








Sama površina tla po kojoj se hoda, naborana je u siæušne slapove po kojima topla voda teèe. Na suncu se bljeska i nestvarno izgleda













Iako je bila jaka vruæina koju je pojaèalo blještanje okoline mogao sam uživati u prekrasnim prizorima kakve nikada nisam nigdje susreo. Vrlo neobièno dijelo prirode.

___________________________________________________________________

Promatrao sam i posjetioce koji su došli posjetiti Pamukkale. Svi su sa zanimanjem razgledali taj prirodni fenomen. Svi su oduševljeni bili, zadovoljno bosi gackali po vodi ili se kupali u bazenima u kojima se voda sakupljala.











I sam sam bio veoma zadovoljan viðenim. Jedan sam od onih koji je sve to fotografirao, zagledao sa svih strana, prstima pipkao razne obline koje je voda napravila, gackao po vodi, ulazio u bazene, ponovo pipkao stijene . . .

___________________________________________________________________

Kako je staza vodila uz brdo, reðali su se sve ljepši vidici na lokalitet toga prirodnoga fenomena. Vidici koji ostaju u trajnome sjeæanju. Vidici koji zadivljuju i tjeraju na razmišljanje o stvaralaèkoj moæi prirode.












Koliko je prirodna kreativnost bezgranièna, koliko ona tiho i strpljivo gradi i uljepšava zemlju, koliko fenomena napravi na jednostavan i lagani naèin. Koliko nas ti fenomeni èude, raduju, uljepšavaju nam život.








Ujedno nas i obavezuje da je æuvamo, pazimo da odgajamo naše potomke da isto takvi budu. Da i oni mogu uživati u ovakvim prizorima u kojima sam ja uživao i koje vam ovdje prikazujem, da i vi malo uživate.


Pozdravlja vas Olimp i podsjeæa, èuvajmo prirodu i njene ljepote, za nas, za naše potomke, za buduænost.

___________________________________________________________________