Posjet špilji Veternici

Velike vruæine koje su vladale ovih dana "natjerale" su me da pronaðem nekakav lijek protiv njih, ali ne da taj lijek bude sjedenje u nekoj klimatiziranoj porstoriji ili šetnja klimatiziranim šoping centrima, veæ da ga naðem u prirodi.

Moje razmišljanje je izgleda "proèitao" i moj vjerni pratilac èije je lice ukrasio osmjeh pri pomisli da negdje idemo u prirodu





Obožava odlaske u prirodu, obožava slobodu koju tamo ima, nove mirise, susrete sa nepoznatim. Pravi avanturistièki duh je u njemu.

Ovoga puta odluèio sam se za posjet špilji Veternici na jugozapadnim obroncima Medvjednice.





Na put smo krenuli ujutro , automobilom i njime došli do puta koji æe nas kroz šumu voditi ka cilju. Nismo imali u planu žurbu, nismo oèekivali ništa neoèekivano.





Na samom ulazu u šumu postavljene su jasne oznake puta. Veselo uðosmo u šumu, radujuæi se prirodi i ljepotama koje æe nam pokazati.





Malo dalje put se raèva. Bilo kojim da krenemo odvesti æe nas na isto mjesto. Desni je asvaltiran, dok je lijevi šumska staza. Izbor prepuštam pratiocu . . .





. . . a pratioc, stari iskusni lisac, zasiæen asvaltom i betonom, zavio je na šumsku stazu, prethodno dignuvši nogu i obilježivši put kojim idemo kao njegov teren.





Duboka hladovina šume pružila nam je veliko osvježenje zadržavši noænu svježinu u svojim njedrima.





Mraèna tajanstvenost šume nije nas zaplašila, naprotiv, dala nam je razlog da nam mašta proradi.





Samo drveæe prekrasno se razvilo u razne oblike. Tako tajanstveno još je više pojaèavalo našu maštu.

___________________________________________________________________

Polako hodajuæi šumskim putom, uživajuæi u miru i èistome zraku, naiðosmo i na prvoga stanovnika šume. Radoznalo je zastao na svojemu putu da nas promotri, pogledao nas s jedne, pa s sruge strane, a onda nastavio svojim putom ne smatrajuæi nas opasnošæu. Ili je možda pomislio da smo ga se prestrašili kada ga nismo dirali niti mu ometali kretanje.





Nešto dalje, nedaleko šumske staze, zapazismo nekakav èudan humak. Nešto što je netko sagradio. Nešto nama nepoznato.








Oprezno priðosmo bliže. Mravinjak. Mravinjak sagraðen od malih granèica koje su vrijedni mravi donosili iz šume slagajuæi ih u nekakvom svom arhitektonskom smislu. Prekrasna graðevina koja vrvi od života. Od mrava. Nešto prekrasno. Dugo sam ga promatrao, gledajuæi mrave kako se kreæu njime donoseæi još materijala za daljnju gradnju.Pravo èudo gradnje.







U šumi nikada nisi sam. To je staro pravilo koje se uvijek pokazuje kao taèno. Nismo jedini koji su u šumi potražili osvježenje.





Uskoro dolazimo do planinarskoga doma. Prekrasne graðevine od kamena i drveta.








U ne tako davnoj prošlosti u tome domu je snažio i rastao radnièki pokret koji se suprostavljao nehumanostima kapitalizma onoga vremena. Kamena ploèa nas upoznava s time vremenom.





Dom ima prekrasnu terasu sa koje se pruža lijepi pogled na Zagreb i daljnju okolinu.

___________________________________________________________________

Tu naðoh i prve podatke o cilju našega današnega puta kroz šumu.





Krenismo dalje niz brdo.Šuma oèišæena, prozraèna, prekrasna.





Na stablima okaèene posebne oznake koje nam govore da idemo prema špilji u kojoj obitavaju šišmiši. Veoma dobra ideja za te oznake. Èestitke autoru.








Na jednome suhome drvetu vide se tragovi pronalaženja hrane koje je djetliæ ostavio dok je tražio hranu.





Polako silazeæi niz brdo, napravljenim stepenicama, doðosmo i do špilje.








Ispred ulaza u špilju je mali plato na kojem se nalazi tabla sa podasima o samoj špilji.

___________________________________________________________________

Informacije o njoj su impozantne. Mnogi graðani Zagreba ih ne znaju. Vama ih pokazujem, informacije radi.















Ulaz u špilju je zatvoren željeznim rešetkama koji je èuvaju od neželjenih posjetilaca. Kakvih sve ima posjetilaca mnogi bi je devastirali i uništili, a to se ne smije dozvoliti.








Obzirom da je bila subota, kada smo je posjetili, bila je zatvorena. Iz špilje je izlazio hladan zrak koji nas je vrlo brzo rashladio. Toliko je hladan da nam je u toplom ljetnom danu bilo zima na nekoliko metara od ulaza u špilju. Pogledao sam ulaz kroz rešetke.





Malo smo posjedili na klupama ispred ulaza, a kada nam je postalo hladno krenusmo nazad istom stazom. Pri povratku razgledasmo i objekte koje nismo razgledali pri dolasku . Najprije mi pažnju privuèe ovaj objekat.





Ne znam o èemu se radi, ali u njemu se vidjeo nekakav metalni obli objekat kako je ukopan u zemlju.





Priroda uz stazu je prekrasna. Odmara oèi.

___________________________________________________________________

Naišli smo i na maleni izvor. Iz njega je malim mlazom curkala voda. Izvor je ukrasilo bilje koje je izraslo oko njega.





Nešto dalje je sazidan nekakav objekat iz kojega su èuje žubor vode. Nisam vidio nikakav otvor da zurnem u njega, da vidim kako i zašto to voda žubori.





U svoj toj ljepoti prirode, u svemu tome miru koji je priroda stvorila, netko nepoznat ga oskrnavi. Netko nesavjesan takvu ljepotu poželio je da pretvori u smetište.





Znam pouzdano da smeæe ne potièe od prastanovnika obližnje špilje. Znam pouzdano da ga nije donio niti jedan planinar, ljubitelj prirode ili normalna osoba.

Donesla ga je osoba kojoj mnogo toga nedostaje u glavi. Osoba koja umjesto u kuæi, trebala bi da živi u smetištu. Osoba vrijedna prezira od svih nas.





Oskrnaviti takvu ljepotu svojim nemarom, svojom lucidnošæu.

A ljepota je na svakome koraku.








Na povratku susresmo i stablo kojemu se nije sviðalo da ga uznemiravaju. Voljelo je tišinu i mir, a ne nekakve korake posjetilaca. Svojom facom doèaralo nam je koliko mu smetamo. Tiho smo ga zaobišli u mislima mu se izvinjujuæi što mu narušavamo njegov mir i spokoj.





Hodajuæi šumom osvježili smo se, pobjegli smo od topline ljetnoga dana, odmorili oèi na ljepotama šume, opustili uši šumskim mirom.

Pazili smo da iza sebe ne ostavimo nikakvo smeæe, da ne pomjerimo ništa u šumi. Nama je bila prekrasna kada smo kroz nju išli i takvu prekrasnu je ostavljamo svima vama.

Uðite, prošeæite prekrasnim šumama, ostavite ih netaknutim, nezagaðenim i uvijek æete uživati u njihovim ljepotama.

___________________________________________________________________

Bila je ovo prelepa setnja sumom. Podsetio si me na Homolje i njegove
prekrasne sume...nigde se covek, cini mi se, ne oseca tako dobro kao u
u prirodi, jer odmara sva cula.
Ogromna drveca, planinarski dom, originalna oznaka da posetilac ide prema
spilji prosto donose kroz tvoje opise osvezenje u ovom prevrucem danu.
A to sto je tvoja kamera zabelezila prekrasan ljubicasti cvet, slican runolistu, pa
ulaz u samu spilju ucinili su nasu setnju jos lepsom.
Vrhunac tvog kazivanja kroz slike je skulptura prirode koja te ostavlje bez daha
od lepote. Normalno, celu pricu je zaokruzio moj ljubimac Ben, hrabro tumarajuci
sa tobom. Napravio si od Bena pravog avanturistu. Tako treba. Hvala Olimpe!

Hvala Dubravka. Drago mi je da ti se svidjela naša šetnja prirodom.

___________________________________________________________________