Krštenje rijekoplovaca na Dunavu

Krštenje je svojevrsni sakrament kojim se nešto postaje u obredu oslobaðanja, gdje nam se brišu svi do tada poèinjeni grijehi. Njime postajemo nešto novo, preobrazujemo se u osobu sa novim spoznajama, navikama, obièajima, bivamo primljeni u nova društva. Ono utiskuje u dušu kršæenika neizbrisiv duševni biljeg, svojevrstan peèat, neèega novoga u što se promovira krštenjem.Uz samo krštenje primaju se i obilježja onoga zbog èega se krstimo.

Ima puno vrsta krštenja: vjersko, vinogradarsko, lovaèko, planinarsko . . . svako ima svoja obilježja, ceremonije, pravila kako se obavlja, ali i naèela po kojima se nakon tih krštenja moramo ponašati, pravila koja moramo usvajati, poštivati, drugima istomišljenicima usaðivati.

O jednome takvome bih se malo rasprièao.

Ploveæi Dunavom ove godine od Beèa do Budimpešte, negdje na njegovim širinama izmeðu Korarnoga (Slovaèka) i Esztergoma (Maðarska) , susretoh i upoznah divne ljude iz Slovaèke, gospodina Juraja i njegovu gospoðu Maju.





Veslali su kanuom po Dunavu od Bratislawe kao uèesnici 57.TID dunavske regate. Veseli ljudi, ljudi dobre volje i namjera, brzo stekoše moje simpatije, a prema toku druženja i ja njihove. U razgovoru poprièasmo o svemu, gradovima u kojima živimo, obali mora u RH koju su posjeæivali, obiteljima, rijekama . . . Zajdeno, kanu uz kanu, plovismo neko vrijeme kada me pozvaše da se pridružimo njihovim prijateljima koji su naprijed plovili i upravo pristali na prekrasnu dunavsku plažu.





Uz vesele dosjetke svima me predstavi i pozva da prisustvujem obredu rijeènoga krštenja. Trebalo je time obredom da se troje novih rijekoplovaca krste, odnosno promoviraju u osobe koje æe dostojno sa nama "starima" dijeliti buduæe rijeène kilometre ploveæi svojim kanuima.





Postavilo se pitanje tko æe biti kum ili kuma novokrštenim rijekoplovcima iz Slovaèke. Tko æe preuzeti tu odgovornost i èast i kao uzor im služiti cijeli buduæi rijeèni život. Predložih neka to bude gospoða Eva iz Budimpešte, vrsna rijekoplovka, osoba od iskustva i znanja, osoba ispod èijega kajaka mnoge hiljade kilometara plovidbe su prošle.

Prijedlog biva prihvaæen i dobismo kumu ceremonije. Sa veslom u ruci istupila je pored Juraja, koji zapoèe ceremoniju rijeènoga krštenja novih rijekoplovaca.





Na njegov poziv priðoše i krštenici - osobe koje æe od ovoga èina nadalje postati ravnopravni rijekoplovci , èlanovi velike svjetske družine ljudi koji vole rijeke i plovidbu njima. Osobe koje æe pri svim plovidbama poštovati i cijeniti rijeke, njihove obale i prirodu.





Kuma i krštenici primiše veslo, a Juraj zapoèe ceremoniju. Najprije ih u prekrasnome govoru upozna sa važnošæu rijeka, sa životom rijeka i potrebama da se one vole, èuvaju i respektuju.





Potom spomenu znaèaj rijeka za život na zemlji, veliku potrebu da se èuvaju i paze, ali i o užicima koje te rijeke pružaju svima koji ih vole i putuju njima. Zaatim prekrasne rijeèi o Dunavu, "Ocu svih rijeka" Europe, rijeki koja ne razdvaja, veæ spaja narode, o potrebi nas rijekoplovaca da se družimo, da se uvažavamo, poštujemo i ispomažemo, o kodeksu koji treba da se poštuje kada god se na rijeke doðe, ali duh svega toga pozitivnoga da se unese i u živote opæenito, a ne samo na rijekama. Da volimo sve ljude jer æe i nas svi ljudi voljeti.

___________________________________________________________________

Prekrasno sroèenim govorom kojime je objasnio znaèaj rijeka, kulture ponašanja na njima, važnost meðusobnoga ispomaganja, uvažavanja i poštivanja, oèuvavanja prirode, zavjetovao je buduæe rijekoplovce da se drže svih pravila i naèela ljudskosti.Rijeèi potkrepi zalijevanjem vinom svakoga krštenika kao simbolom primanja i inicijacije od obiènoga èovjeka u rijekoplovca. Èovjeka rijeka i plovidbi njima, èovjekom prirode.








Nakon toga novopeèenoj rijeènoj kumi, održi zahvalnicu za svoje dosadašnje ponašanje na svim rijekama, poštivanje njih i prirode kojom rijeke prolaze. I ona dobi porciju vina po glavi.





Nakon vina, krštenici bivaju zaliti i specijalnom tekuæinom po glavi. Saznao sam i recept te tekuæine. Ne znam toèno omjere, ali znam da u vino ide keèap, senf, sol, biber, sok od èešnjaka, ljuta mljevena paprika , malo ružmarina, lovora i još ponešto što se naðe pri ruci. Naravno i ulja se u to stavlja, zatim ocat vinski i alkoholni . Sve u svemu smjesa koja nije za piæe niti mirišanje.






Ovako "mirišljave" upuæuje se u rijeku da njenom vodom speru ranije "grijehove". Prije ulaska još svaki krštenik dobije po stražnjici udarac veslom.





"Specijalnu tekuæinu" nije lako isprati, veæ su krštenici prisiljeni dugo se kupati i prati u vodi rijeke. Kontrola da li su se dobro isprali nije potrebna. Dovoljno je da ih se pomiriše i sve se zna.





A kada "mirisna kontrola" utvrdi da su se zaista dobro oprali u vodi, svaki krštenik dobija èašu vina da nazdravi svome krštenju

___________________________________________________________________

Novim krštenicima nazdravljamo i svi ostali želeæi im dugi život, puno plovidbi i uživanja na rijekama. Nakon toga, vino svaki za sebe uskladištava na najsigurnije mjesto sipajuæi ga kroz svoje grlo. (Vino je bilo odlièno, domaæe, tražilo svojom kvalitetom na još)





Poslije oficijelnoga djela ceremonije, nastade meðusobno druženje, razgovori, nadotoèivanje ispijenih i praznih èaša.








Zadovoljni druženjem, rasprièasmo se o rijekama, plovidbama, planovima za plovidbe . . .








Neki osmotriše rijeku . . .





. . . dok poneki povedoše borbu protiv dehidracije . . .





Iskupavši se u Dunavu, popivši piæa koliko je kome prijalo i narazgovaravši se koliko nam je vrijeme dozvolilo, krenusmo dalje. Najprije još uvijek se držeæi jedni za druge . . .





. . . a potom polako se odvajajuæi i nastavljajuæi put odvojeno jedni od drugih.





Opojna širina rijeke, njen mir i snaga su nas privlaèili da u njima uživamo neometani. Svatko sam i u svome plovilu. A rijeka je bila predivna, široka, blago valovita, moæna . . .




Ona æe nas spajati ma gdje mi bili, ona æe biti domaæica nekih novih susreta u nekim novim vremenima koja dolaze.

___________________________________________________________________

a kakvo je ovo dobro, pravo ti zavidim

___________________________________________________________________

neki naprave radost gdje god odu, neki kad god odu.

neka uživa ko može i zna.