FEVZI MOSTARAC
Život i djelo
Prozni pisac i pjesnik Fevzi Mostarac igrao je znaèajnu ulogu u
književnom i kulturnom životu Bošnjaka u prvoj polovini osamnaestog
stoljeæa. Kao što su mnogi pisci iz Bosne prije njega i u njegovo
vrijeme pisalisvoja djela na dva ili više orijentalnih jezika, tako i Fevzi
piše na perzijskom i turskom jeziku. Najznaèajnije njegovo djelo
Bulbulistan (Bašèa slavuja) pisano je na perzijskom jeziku i jedino je
ono privlaèilo pažnju književnih historièara i obraðivaèa književnosti na
orijentalnim jezicima u južnoslavenskim zemljama.
O Fevziju i njegovu stvaralaštvu prvi je kod nas pisao Safvetbeg Bašagiæ. U svojoj disertaciji on se osvrnuo samo na Fevzijev
Bulbulistan dok je o životu i cjelokupnom njegovom stvaralaštvu iznio
veoma malo podataka.1
Zatim je o Fevziju pisao Mehmed Handžiæ, koji je uglavnom
ponovio ono što je o Fevziju napisao Bašagiæ.2
O Fevziju Mostarcu
napisao je doktorsku disertaciju Milivoje (Abdurahman Mirza) Maliæ.
On je preveo Bulbulistan na francuski i uz prijevod napisao studiju o
životu i književnom djelu Fevzija Mostarca.3
Tako je ovaj naš pisac bio
prezentiran zapadnom nauènom svijetu dok je u svojoj zemlji i dalje
ostao, tako reæi, nepoznat.
Meðutim, ni Maliæ nam nije pružio mnogo više podataka o
stvaralaštvu i životu Fevzija od svojih prethodnika. U kontekstu
Fevzijevog Bulbulistana Maliæ je jedino pokušao da više osvijetli lik
Fevzija kao pisca i mislioca. On se najviše zadržao na analizi samog
djela, kao i isticanju idejnih i estetskih vrijednosti njegovih,
posmatrajuæi to u okviru epohe i društvenih i politièkih kretanja u
kojima je autor živio i radio.
I
Podaci o životu Fevzija Mostarca su zaista veoma oskudni.
Zasad se samo zna da se rodio u Blagaju kod Mostara vjerovatno
izmeðu 1670. i 1677. godine, što se da zakljuèiti na osnovu elegije koju
je napisao povodom smrti Šejh-Juje iz Mostara 1707. godine, u kojoj
pokazuje punu poetsku zrelost. Niže srednje obrazovanje stekao je u
Bosni najvjerovatnije u Blagaju i Mostaru, a više u Istanbulu. Koliko je
vremena trajalo njegovo školovanje, nije se, nažalost, moglo utvrditi. Iz
postojeæih podataka zna se da je kao šejh Mevlevijske tekije u Mostaru
držao ciklus predavanja iz poznatog mistièkog djela Mesnevi koje je
napisao ideolog i osnivaè mevlevijskog reda, veliki iranski pjesnik i
mislilac Dželaluddin Rumi.4
Da li je prije ove službe obavljao nekudrugu dužnost i da li je sve vrijeme po povratku iz Istanbula proveo u
Mostaru, ne zna se. Zna se, meðutim, da je svoje stare dane proveo u
svome rodnom kraju.5
Za Fevzija se znade još i to da je uèestvovao u poznatoj bici pod
Banjalukom (1737), u kojoj su Bosanci do nogu potukli austrijsku
vojsku. Kako je za Bosance ova bitka imala znaèaj otadžbinskog rata,
nju je opjevalo mnogo pjesnika, pa i sam Fevzi. On je napisao tri
hronograma o toj bici iz kojih se razabire da je Fevzi smatrao ovu
pobjedu izuzetno velikom i važnom.
Fevzi je bio uèen i pobožan èovjek. O tome svjedoèe njegova
djela, pa i njegovi savremenici. U jednoj svojoj pjesmi Fevzi piše da se
on veæ odavno pokajao i da ne pije vino priznajuæi da je to veoma teško,
jer se toga obièno odrièu ljudi kad osjete kraj, što kod njega nije bio
sluèaj. On se, kako kaže, odrekao piæa iz potrebe da potraži lijek za
èovjeèanstvo sa željom da piše, da propovijeda, da daje primjer
drugima. Kudsi, pjesnik iz Mostara, u jednoj svojoj poslanici govori o
njemu kao dobrom poznavaocu perzijskog jezika sposobnom da
poduèava druge i pretpostavlja da je njegova kuæa stjecište željnih
nauke i uèenja.6
Iz Fevzijevog stvaralaštva može se naslutiti i njegovo
sazrijevanje u životu, od nemirna èovjeka željna života do ulaska u
vode mistike i pobožnosti. Sam priznaje da se pokajao zbog života koji
je provodio u mladosti i da ga je obuzela tuga, vjerovatno zbog
bogohulnog vremena i ljudskih zabluda, pa mora da traži lijeka
èovjeèanstvu. Kudsi, podsjeæajuæi ga na Istanbul i Galatu i poredeæi to
sa Mostarom i okolinom, rekli bismo u izvjesnoj mjeri ironièno, odaje,
makar i daleko na vidiku, da su Fevzi i on i drugi s njima znali da vode
život u metropoli. Ali Fevzi je postao besprijekoran privrženik svoga
mistièkog reda, u èemu je, moglo bi se reæi, išao previše daleko, a o
èemu æe biti govora kasnije.
Fevzi je umro u Mostaru oko 1747. godine. U pogledu datuma
njegove smrti slažu se M. Handžiæ i M. Maliæ, dok Bašagiæ spominje
samo to da je Fevzi živio u prvoj polovini XVIII stoljeæa.
O književnom djelu Fevzija Mostarca je, takoðer, do sada malo
pisano. U odnosu na relativno dug period njegova stvaranja malo se zna
o broju njegovih radova. Posredno saznajemo da je Fevzija još kao
student pjevao pjesme, a pjesnik Kudsi u jednom stihu poslanice
posveæene Fevziji pita: "Šta je sa papagajem koji sipa napjeve, tj. sa
Fevzijem."7
Pa ipak možemo biti zadovoljni što je pronaðeno
dvadesetak Fevzijevih pjesama na turskom jeziku, koje æe uz
Bulbulistan na perzijskom jeziku pomoæi boljem osvjetljavanju
njegovog književnog lika i njegovih idejnih i ideoloških preokupacija.
Zato, prije nego što se pristupi osnovnom zadatku koji je
postavljen u ovom radu, to jest obradi Fevzijevog djela Bulbulistan,
treba se ukratko osvrnuti na njegove pjesme na turskom jeziku, koje su
do sad uglavnom bile nepoznate. Nama je uspjelo da utvrdimo da je
Fevzi napisao dvadeset pjesama na turskom jeziku, i to: tri hronograma8
povodom pobjede Bošnjaka nad austrijskom vojskom kod Banjaluke
1737. godine; èetiri gazela;9
jednu šarkiju;10 jednu rubaiju (èetverostih);11 jednu elegiju12 povodom smrti Šejh Juje iz Mostara
1707. godine; jednu munadžat-pjesmu13 (hvalospjev, odnosno molitva
Bogu) devet pobožnih pjesama (ilahija)
___________________________________________________________________
Do not lose sleep over what the Almighty has bestowed on others. What is not meant for you will never be yours. Be thankful for what YOU have.
|
