Rekli su o Muhammedu s.a.w.s.

Kada se govori o liènosti Muhammeda, s.a.v.s., i znaèaju izuèavanja njegovog životopisa, korisno je sagledati šta su o njemu rekli veliki svjetski umovi. U ovom odjeljku navest æemo prigodne izjave nekih velikana koji su bili zadivljeni grandioznim likom Alahovog poslanika Muhammeda, s.a.v.s., i pored èinjenice da nisu primili islam. Oni su ukazivali na istinu koju historija uvjerljivo bilježi i to ispisivali u svojim djelima. Muhammeda, s.a.v.s., su cijenili prvenstveno zbog toga što je svojim djelom doprinio da ljudski rod ostvari moralni i civilizacijski uspon do najviše razine. To je mnoge autore navodilo da mu se dive, toliko da su o njemu pisali djela u kojima se Poslanikov, s.a.v.s., uzoran lik trajno spominje. Ovaj izbor je mali dio onog što su ti ljudi rekli o velièini Poslanikove, s.a.v.s., liènosti i njegovim izvanrednim osobinama.[1]



Mahatma Gandi

"Poželio sam upoznati tog èovjeka koji neosporno plijeni srca miliona i miliona ljudi. Nedvojbeno sam se uvjerio da sablja nije bila sredstvo pomoæu kojeg je islam stekao svoju poziciju, veæ je to bila jednostavnost tog Poslanika praæena preciznošæu, ispunjavanjem datih obeæanja, te njegova potpuna odanost prijateljima, privrženost sljedbenicima, hrabrost i apsolutno pouzdanje u Gospodara tokom izvršavanja svog poslanja. To su osobine koje su presudno krèile put i otklanjale teškoæe, a nikako sablja. Nakon što sam završio èitanje drugog dijela Poslanikovoga životopisa, shvatio sam koliko mije žao što se djelo tu završava, zbog toga što sam osjetio želju da što više saznam iz Poslanikovoga grandioznog života."[




REKLI SU O NJEMU ...



MAHATMA GANDI Majki Hart (Michael Hart), amerièki pisac
Lav Tolstoj, ruski književnik Francuski književnik i politièar Lamarten
Vat Montgomeri Vat (VVatt Montgomery Watt)
Bosvort Smit (Boswort Smith)

Eduard Gibon i Simon Okli (Edward Gibbon/Simon Ocklav) Bernard Šo, engleski pisac
Sanarsten el-Asudži Ana Bizant (Annie Besant)
OSTALI



Kada se govori o liènosti Muhammeda, s.a.v.s., i znaèaju izuèavanja njegovog životopisa, korisno je sagledati šta su o njemu rekli veliki svjetski umovi. U ovom odjeljku navest æemo prigodne izjave nekih velikana koji su bili zadivljeni grandioznim likom Alahovog poslanika Muhammeda, s.a.v.s., i pored èinjenice da nisu primili islam. Oni su ukazivali na istinu koju historija uvjerljivo bilježi i to ispisivali u svojim djelima. Muhammeda, s.a.v.s., su cijenili prvenstveno zbog toga što je svojim djelom doprinio da ljudski rod ostvari moralni i civilizacijski uspon do najviše razine. To je mnoge autore navodilo da mu se dive, toliko da su o njemu pisali djela u kojima se Poslanikov, s.a.v.s., uzoran lik trajno spominje. Ovaj izbor je mali dio onog što su ti ljudi rekli o velièini Poslanikove, s.a.v.s., liènosti i njegovim izvanrednim osobinama.[1]



Mahatma Gandi

"Poželio sam upoznati tog èovjeka koji neosporno plijeni srca miliona i miliona ljudi. Nedvojbeno sam se uvjerio da sablja nije bila sredstvo pomoæu kojeg je islam stekao svoju poziciju, veæ je to bila jednostavnost tog Poslanika praæena preciznošæu, ispunjavanjem datih obeæanja, te njegova potpuna odanost prijateljima, privrženost sljedbenicima, hrabrost i apsolutno pouzdanje u Gospodara tokom izvršavanja svog poslanja. To su osobine koje su presudno krèile put i otklanjale teškoæe, a nikako sablja. Nakon što sam završio èitanje drugog dijela Poslanikovoga životopisa, shvatio sam koliko mije žao što se djelo tu završava, zbog toga što sam osjetio želju da što više saznam iz Poslanikovoga grandioznog života."[2]

na vrh



Majki Hart (Michael Hart), amerièki pisac

"Moj izbor Muhammeda za vodeæu poziciju meðu najistaknutijim historijskim liènostima, vjerovatno æe neke èitaoce iznenaditi. Meðutim, on je jedini èovjeku cjelokupnoj historiji koji je maksimalno uspio na dvjema razinama: onosvjetskoj i ovosvjetskoj. Bilo je poslanika i vjerovjesnika koji su zapoèinjali s velikim poslanjima, ali su umrli a da poslanja nisu dovršili, kao što je bio sluèaj s Mesihom (Isusom) u kršæanstvu. Bilo je i onih s kojima su drugi (poslanici) sudjelovali u istom poslanju ili su im drugi prethodili, kao što je sluèaj s Musaom u Židova. Meðutim, Muhammed je jedini koji je upotpunio poslanje u vjeri èije odredbe su sasvim jasno odreðene, u koje su narodi potpuno vjerovali još za njegovog života.

Uz vjeru, on je uspostavio i novi oblik države. S tog stanovišta on ima i velike ovosvjetske zasluge. Plemena i narode je ujedinio u jedinstvenu zajednicu i uspostavio njena životna naèela, uredio život te zajednice na ovom svijetu davši joj univerzalan model organizovanja koji se iz njegovog zavièaja širio svijetom. On je taj koji je i zapoèeo i upotpunio ovosvjetsko i onosvjetsko poslanje

Lav Tolstoj, ruski književnik[4]

"Muhammedu je dovoljno da bude ponosan to što je jednu primitivnu zajednicu, ogrezlu u krvi, izbavio iz vraških kandži ružnih obièaja. Pred njom je otvorio put uspona i napretka. Muhammedov vjerozakon æe svijet voditi u sporazumijevanje s razumom i mudrošæu."

''... Nema nikakve sumnje u to da je Vjerovjesnik Muhammed jedan od najveæih reformatora èovjeèanstva. Pripada mu najveæa slava jer je on èovjeèanstvo uputio istinskom svjetlu, pravdi i miru, jer je sprijeèio prolivanje nedužne ljudske krvi i tako otvorio put ka napretku i civilizaciji. Ovo veliko djelo nije mogao izvesti niko drugi do èovjek koji je imao nadnaravnu snagu, èovjek koji je dostojan svakog poštovanja, divljenja i pažnje.’’
Francuski književnik i politièar Lamarten

"Ako važi pravilo da se ljudski genij mjeri prema krajnjem dometu i zadivljujuæim rezultatima, ko se može usuditi da bilo kojeg velikana moderne historije uporedi s vjerovjesnikom Muhammedom, s.a.v.s., i njegovim genijem, uprkos malobrojnim sredstvima kojima je raspolagao? Znameniti ljudi iz moderne historije su izraðivali oružje, uspostavljali zakone, osnivali imperije, a ubirali su samo prolaznu slavu koja se pred njima raspršivala. Meðutim, Muhammed, s.a.v.s., nije samo vodio vojsku, uspostavio zakon, osnovao imperiju, pobjeðivao narode i umirivao vladare, veæ je predvodio milione ljudi, što je, u dato vrijeme, èinilo treæinu svijeta. Uz sve to, on je presudio kipovima i praznovjerju, te pogrešnim vjerovanjima, mislima i uvjerenjima.

Muhammed je bio strpljiv i odluèan sve dok nije doèekao Allahovu pomoæ i ostvario pobjedu. Sve njegove želje su bile okrenute jednom cilju. On nije želio osnovati imperiju ili nešto slièno. Ni u njegovom namazu, ni odlasku Gospodaru, odnosno u njegovoj smrti - èak ni u uspjehu nakon smrti - u svemu skupa, nema ni traga varanju i obmanjivanju, veæ sve jasno ukazuje na èvrsto vjerovanje koje je Vjerovjesniku davalo snagu i moæ da uèvrsti vjeru koja se dijeli na dva dijela: vjerovanje u Jednost Boga i vjerovanje da kod Uzvišenog Boga nema ništa akcidentalno. Prva polovina objašnjava jedno Božije svojstvo (naravno, to je Jednost), a druga polovina ukazuje na ono po èemu se Uzvišeni Bog ne može opisati, a to je ono što je materijalno. Radi ostvarenja prve polovine, bilo je neophodno sabljom presuditi drugim bogovima, a što se tièe druge polovine, to je zahtijevalo uèvršæivanje uvjerenja rjeèju, mudrošæu i lijepim savjetom.

To je Muhammed filozof, govornik, vjerovjesnik, zakonodavac, ratnik, èovjek koji je bio iznad svojih prohtjeva, koji je trasirao misaone pravce pozivanja u istinsko obožavanje bez kipova i praznovjerica. On je osnivaè dvadeset zemaljskih i jedne duhovne imperije. To je taj Muhammed. S obzirom na parametre ljudske velièine, želimo pitati: Ima li, uopæe, neko veæi nego što je bio Muhammed?"[5]

’’...Ako se uzme velièina cilja, mala kolièina sredstava, i grandioznost rezultata, kao tri mjere ljudskog genija, ko bi se onda usudio da sa Muhamedom uporedi jednog velikog èovjeka moderne istorije.’’




Vat Montgomeri Vat (VVatt Montgomery Watt)

"Spremnost tog èovjeka da zbog svojih uvjerenja podnosi zlostavljanja i njegova nepokolebljiva moralna privrženost onima koji su ga slijedili i smatrali ga svojim voðom i prvakom, zajedno s neospornom velièinom njegovih dostignuæa, uvjerljivo govori o pravednosti i poštenju ukorijenjenim u njegovoj naravi. Pretpostavka da je Muhammed zagovarao nešto što je hipotetièno, za sobom povlaèi dodatne teškoæe koje nije moguæe razriješiti. U svakom sluèaju, meðu velikanima evropske historije nema liènosti dostojne opisivanja po kojem se opisuju Muhammed i njegovo djelo."[6


Bosvort Smit (Boswort Smith)

"Muhammed je, u isto vrijeme, bio vojskovoða, politièar i vjerski voða. Meðutim, u njemu nije bilo samoljubivosti svojstvene vjerskim voðama niti vojnih odreda kao u vladara. Nije imao mobiliziranu vojsku, ni tjelesnu gardu, ni utvrðen dvorac, niti posebna primanja. Ako se za nekoga može reæi da je prosuðivao s nadnaravnom sposobnošæu, onda je to bio Muhammed, po tome što je uspijevao držati uzde vlasti iako nije raspolagao njenim instrumentarijem niti je imao pomoæ vladajuæeg aparata."[7]


Eduard Gibon i Simon Okli (Edward Gibbon/Simon Ocklav)

"Nije samo širenje islamskog poslanja ono što zaslužuje divljenje, veæ to zaslužuje njegova postojanost i èvrstina tokom niza vjekova. Taj snažni utisak koji je Muhammed ostavljao u Meki i Medini, još uvijek, istu snagu i moæ ostavlja u srcima Hindusa, Afrikanaca i Turaka, dok razgovaraju o onom Što sadrži Kur'an, iako je je od tada prošlo više od dvanaest stoljeæa
Bernard Šo, engleski pisac

"Više nego ikad prije, svijet ima potrebu za èovjekom koji bi razmišljao kao što je razmišljao Muhammed, taj vjerovjesnik koji je svoju vjeru uzdigao na razinu dostojnu istinskog poštovanja i uvažavanja. To je najsnažnija vjera u historiji civilizacija, vjeèna i neprolazna vjera. Ja svoje mnogobrojne sunarodnike zamišljam kako nesumnjivo ulaze u tu vjeru. Ta vjera æe svoje prostrano podruèje naæi na ovom kontinentu (Evropi).

Posljedicom neznanja ili šovinizma, teolozi su u srednjem vijeku o Muhammedu iscrtavali mraèan portret. Smatrali su ga neprijateljem kršæanstva. Meðutim, ja sam nastojao proniknuti u istinu o tom èovjeku i uvjerio sam se da je on pravo èudo. Došao sam do zakljuèka da on nije bio neprijatelj kršæanstva. Prije bi se mogao nazvati spasiocem èovjeèanstva. Prema mome mišljenju, da je njegova vjera zavladala savremenim svijetom, teškoæe bi nam riješila zahvaljujuæi znaèaju koji ona pridaje miru i sreæi za èim ljudi imaju nasušnu potrebu."[9]

’’...U sadašnje vrijeme mnogo mojih iz Evrope prelazi u Muhammedovu vjeru i može se reæi da je vraæanje Evrope u islam veæ poèelo.’’

’’...Prouèavao sam ga, tog izvanrednog èovjeka, i po mom mišljenju, Muhammed bi se morao nazvati spasiteljem èovjeèanstva.’’




REKLI SU O NJEMU ...



MAHATMA GANDI Majki Hart (Michael Hart), amerièki pisac
Lav Tolstoj, ruski književnik Francuski književnik i politièar Lamarten
Vat Montgomeri Vat (VVatt Montgomery Watt)
Bosvort Smit (Boswort Smith)

Eduard Gibon i Simon Okli (Edward Gibbon/Simon Ocklav) Bernard Šo, engleski pisac
Sanarsten el-Asudži Ana Bizant (Annie Besant)
OSTALI



Kada se govori o liènosti Muhammeda, s.a.v.s., i znaèaju izuèavanja njegovog životopisa, korisno je sagledati šta su o njemu rekli veliki svjetski umovi. U ovom odjeljku navest æemo prigodne izjave nekih velikana koji su bili zadivljeni grandioznim likom Alahovog poslanika Muhammeda, s.a.v.s., i pored èinjenice da nisu primili islam. Oni su ukazivali na istinu koju historija uvjerljivo bilježi i to ispisivali u svojim djelima. Muhammeda, s.a.v.s., su cijenili prvenstveno zbog toga što je svojim djelom doprinio da ljudski rod ostvari moralni i civilizacijski uspon do najviše razine. To je mnoge autore navodilo da mu se dive, toliko da su o njemu pisali djela u kojima se Poslanikov, s.a.v.s., uzoran lik trajno spominje. Ovaj izbor je mali dio onog što su ti ljudi rekli o velièini Poslanikove, s.a.v.s., liènosti i njegovim izvanrednim osobinama.[1]



Mahatma Gandi

"Poželio sam upoznati tog èovjeka koji neosporno plijeni srca miliona i miliona ljudi. Nedvojbeno sam se uvjerio da sablja nije bila sredstvo pomoæu kojeg je islam stekao svoju poziciju, veæ je to bila jednostavnost tog Poslanika praæena preciznošæu, ispunjavanjem datih obeæanja, te njegova potpuna odanost prijateljima, privrženost sljedbenicima, hrabrost i apsolutno pouzdanje u Gospodara tokom izvršavanja svog poslanja. To su osobine koje su presudno krèile put i otklanjale teškoæe, a nikako sablja. Nakon što sam završio èitanje drugog dijela Poslanikovoga životopisa, shvatio sam koliko mije žao što se djelo tu završava, zbog toga što sam osjetio želju da što više saznam iz Poslanikovoga grandioznog života."[2]

na vrh



Majki Hart (Michael Hart), amerièki pisac

"Moj izbor Muhammeda za vodeæu poziciju meðu najistaknutijim historijskim liènostima, vjerovatno æe neke èitaoce iznenaditi. Meðutim, on je jedini èovjeku cjelokupnoj historiji koji je maksimalno uspio na dvjema razinama: onosvjetskoj i ovosvjetskoj. Bilo je poslanika i vjerovjesnika koji su zapoèinjali s velikim poslanjima, ali su umrli a da poslanja nisu dovršili, kao što je bio sluèaj s Mesihom (Isusom) u kršæanstvu. Bilo je i onih s kojima su drugi (poslanici) sudjelovali u istom poslanju ili su im drugi prethodili, kao što je sluèaj s Musaom u Židova. Meðutim, Muhammed je jedini koji je upotpunio poslanje u vjeri èije odredbe su sasvim jasno odreðene, u koje su narodi potpuno vjerovali još za njegovog života.

Uz vjeru, on je uspostavio i novi oblik države. S tog stanovišta on ima i velike ovosvjetske zasluge. Plemena i narode je ujedinio u jedinstvenu zajednicu i uspostavio njena životna naèela, uredio život te zajednice na ovom svijetu davši joj univerzalan model organizovanja koji se iz njegovog zavièaja širio svijetom. On je taj koji je i zapoèeo i upotpunio ovosvjetsko i onosvjetsko poslanje."[3]

na vrh







Lav Tolstoj, ruski književnik[4]

"Muhammedu je dovoljno da bude ponosan to što je jednu primitivnu zajednicu, ogrezlu u krvi, izbavio iz vraških kandži ružnih obièaja. Pred njom je otvorio put uspona i napretka. Muhammedov vjerozakon æe svijet voditi u sporazumijevanje s razumom i mudrošæu."

''... Nema nikakve sumnje u to da je Vjerovjesnik Muhammed jedan od najveæih reformatora èovjeèanstva. Pripada mu najveæa slava jer je on èovjeèanstvo uputio istinskom svjetlu, pravdi i miru, jer je sprijeèio prolivanje nedužne ljudske krvi i tako otvorio put ka napretku i civilizaciji. Ovo veliko djelo nije mogao izvesti niko drugi do èovjek koji je imao nadnaravnu snagu, èovjek koji je dostojan svakog poštovanja, divljenja i pažnje.’’

na vrh







Francuski književnik i politièar Lamarten

"Ako važi pravilo da se ljudski genij mjeri prema krajnjem dometu i zadivljujuæim rezultatima, ko se može usuditi da bilo kojeg velikana moderne historije uporedi s vjerovjesnikom Muhammedom, s.a.v.s., i njegovim genijem, uprkos malobrojnim sredstvima kojima je raspolagao? Znameniti ljudi iz moderne historije su izraðivali oružje, uspostavljali zakone, osnivali imperije, a ubirali su samo prolaznu slavu koja se pred njima raspršivala. Meðutim, Muhammed, s.a.v.s., nije samo vodio vojsku, uspostavio zakon, osnovao imperiju, pobjeðivao narode i umirivao vladare, veæ je predvodio milione ljudi, što je, u dato vrijeme, èinilo treæinu svijeta. Uz sve to, on je presudio kipovima i praznovjerju, te pogrešnim vjerovanjima, mislima i uvjerenjima.

Muhammed je bio strpljiv i odluèan sve dok nije doèekao Allahovu pomoæ i ostvario pobjedu. Sve njegove želje su bile okrenute jednom cilju. On nije želio osnovati imperiju ili nešto slièno. Ni u njegovom namazu, ni odlasku Gospodaru, odnosno u njegovoj smrti - èak ni u uspjehu nakon smrti - u svemu skupa, nema ni traga varanju i obmanjivanju, veæ sve jasno ukazuje na èvrsto vjerovanje koje je Vjerovjesniku davalo snagu i moæ da uèvrsti vjeru koja se dijeli na dva dijela: vjerovanje u Jednost Boga i vjerovanje da kod Uzvišenog Boga nema ništa akcidentalno. Prva polovina objašnjava jedno Božije svojstvo (naravno, to je Jednost), a druga polovina ukazuje na ono po èemu se Uzvišeni Bog ne može opisati, a to je ono što je materijalno. Radi ostvarenja prve polovine, bilo je neophodno sabljom presuditi drugim bogovima, a što se tièe druge polovine, to je zahtijevalo uèvršæivanje uvjerenja rjeèju, mudrošæu i lijepim savjetom.

To je Muhammed filozof, govornik, vjerovjesnik, zakonodavac, ratnik, èovjek koji je bio iznad svojih prohtjeva, koji je trasirao misaone pravce pozivanja u istinsko obožavanje bez kipova i praznovjerica. On je osnivaè dvadeset zemaljskih i jedne duhovne imperije. To je taj Muhammed. S obzirom na parametre ljudske velièine, želimo pitati: Ima li, uopæe, neko veæi nego što je bio Muhammed?"[5]

’’...Ako se uzme velièina cilja, mala kolièina sredstava, i grandioznost rezultata, kao tri mjere ljudskog genija, ko bi se onda usudio da sa Muhamedom uporedi jednog velikog èovjeka moderne istorije.’’

___________________________________________________________________
"Da li je Kur`an od vjeènosti za to ne pitam. Da je on knjiga nad knjigama vjerujem iz muslimanske dužnosti!"
(Johann Wolfgang Goethe)

Vat Montgomeri Vat (VVatt Montgomery Watt)

"Spremnost tog èovjeka da zbog svojih uvjerenja podnosi zlostavljanja i njegova nepokolebljiva moralna privrženost onima koji su ga slijedili i smatrali ga svojim voðom i prvakom, zajedno s neospornom velièinom njegovih dostignuæa, uvjerljivo govori o pravednosti i poštenju ukorijenjenim u njegovoj naravi. Pretpostavka da je Muhammed zagovarao nešto što je hipotetièno, za sobom povlaèi dodatne teškoæe koje nije moguæe razriješiti. U svakom sluèaju, meðu velikanima evropske historije nema liènosti dostojne opisivanja po kojem se opisuju Muhammed i njegovo djelo."[6]

na vrh







Bosvort Smit (Boswort Smith)

"Muhammed je, u isto vrijeme, bio vojskovoða, politièar i vjerski voða. Meðutim, u njemu nije bilo samoljubivosti svojstvene vjerskim voðama niti vojnih odreda kao u vladara. Nije imao mobiliziranu vojsku, ni tjelesnu gardu, ni utvrðen dvorac, niti posebna primanja. Ako se za nekoga može reæi da je prosuðivao s nadnaravnom sposobnošæu, onda je to bio Muhammed, po tome što je uspijevao držati uzde vlasti iako nije raspolagao njenim instrumentarijem niti je imao pomoæ vladajuæeg aparata."[7]

na vrh







Eduard Gibon i Simon Okli (Edward Gibbon/Simon Ocklav)

"Nije samo širenje islamskog poslanja ono što zaslužuje divljenje, veæ to zaslužuje njegova postojanost i èvrstina tokom niza vjekova. Taj snažni utisak koji je Muhammed ostavljao u Meki i Medini, još uvijek, istu snagu i moæ ostavlja u srcima Hindusa, Afrikanaca i Turaka, dok razgovaraju o onom Što sadrži Kur'an, iako je je od tada prošlo više od dvanaest stoljeæa."[8]

na vrh







Bernard Šo, engleski pisac

"Više nego ikad prije, svijet ima potrebu za èovjekom koji bi razmišljao kao što je razmišljao Muhammed, taj vjerovjesnik koji je svoju vjeru uzdigao na razinu dostojnu istinskog poštovanja i uvažavanja. To je najsnažnija vjera u historiji civilizacija, vjeèna i neprolazna vjera. Ja svoje mnogobrojne sunarodnike zamišljam kako nesumnjivo ulaze u tu vjeru. Ta vjera æe svoje prostrano podruèje naæi na ovom kontinentu (Evropi).

Posljedicom neznanja ili šovinizma, teolozi su u srednjem vijeku o Muhammedu iscrtavali mraèan portret. Smatrali su ga neprijateljem kršæanstva. Meðutim, ja sam nastojao proniknuti u istinu o tom èovjeku i uvjerio sam se da je on pravo èudo. Došao sam do zakljuèka da on nije bio neprijatelj kršæanstva. Prije bi se mogao nazvati spasiocem èovjeèanstva. Prema mome mišljenju, da je njegova vjera zavladala savremenim svijetom, teškoæe bi nam riješila zahvaljujuæi znaèaju koji ona pridaje miru i sreæi za èim ljudi imaju nasušnu potrebu."[9]

’’...U sadašnje vrijeme mnogo mojih iz Evrope prelazi u Muhammedovu vjeru i može se reæi da je vraæanje Evrope u islam veæ poèelo.’’

’’...Prouèavao sam ga, tog izvanrednog èovjeka, i po mom mišljenju, Muhammed bi se morao nazvati spasiteljem èovjeèanstva.’’

na vrh







Sanarsten el-Asudži[10]

"Ne možemo biti pravedni prema Muhammedu ako zanemarimo ijedno od njegovih izvanrednih svojstava i pohvalnih karakternih obilježja. Muhamed je pred licem vladajuæeg neznanja i primitivizma, u bitku za èastan život ušao ustrajavajuæi u svojim naèelima. Protiv tirana se borio bez prestanka, sve dok ga upornost nije dovela do èiste pobjede. Njegov vjerozakon je postao jedan od najpotpunijih zakona, a on znaèajniji od svih velikana historije."

na vrh







Ana Bizant (Annie Besant)

"Nemoguæe je život i lik velikog arapskog vjerovjesnika prouèiti i shvatiti kako je taj vjerovjesnik živio, kako je ljude pouèavao, a ne osjetiti poštovanje prema tom velikom vjerovjesniku, jednom od najveæih poslanika. Iako æu ja u sklopu onoga žto želim isprièati, možda izložiti i nešto što je mnogima poznato, svaki put kad èitam nešto u vezi s tim, iznova osjetim dodatno poštovanje spram tog velikog arapskog uèitelja.

Može li neko reæi da se èovjek u naponu snage, u dvadeset i petoj godini života, oženi ženom mnogo starijom od sebe, bude joj odan tokom dvadeset pet godina, sve do svoje pedesete godine, do vremena kad kod žene presahnu tjelesne pobude, pa se tek, nakon svega, oženi radi zadovoljenja tjelesnih potreba, a da u tome nema životne mudrosti!? Ukoliko se obrati pažnja na žene kojima se on ženio, nije teško uoèiti da je svaka od njih bila razlog ulaska u neki savez za dobro njegovih sljedbenika i vjere, ili uporište za ostvarenje neèega što je koristilo njegovim prijateljima, ili je ženi kojom se ženio bila jako potrebna zaštita."[11]



na vrh





OSTALI

Muhammede, žao mi je što nisam bio tvoj savremenik.

(Oto von Bizmark)

Nikad nije èitao, a sad - gledaj! Jedna takva rijeè i mudracu nedosegnuta!

(Rilke)

Vidite i sami da toj nauci ništa ne nedostaje a da mi, sa svim našim sistemima, ništa dalje odmakli nismo i da, uopšte, niko nije kadar dalje da stigne.

(Gete)

SVJEDOÈANSTVO ENGLESKOG FILOZOFA TOMASA KARLAJLA (THOMAS CARLYLE) O VJERODOSTOJNOSTI POSLANSTVA MUHAMMEDA, SALLALLAHU ALEJHI VE SELLEM

Svaki razuman i objektivan èovjek ne može ništa do priznati poslanstvo Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, zbog mnogobrojnih dokaza koji to potvrðuju.

Nema sumnje da svjedoèanstvo neistomišljenika ima posebnu težinu, jer, kao što se kaže, neprijateljsko priznanje vrijedno je priznanje.

Slijedi svjedoèanstvo poznatog engleskog filozofa Tomasa Karlajla, dobitnika Nobelove nagrade, koji u svojoj knjizi “Junaci” iscrpno govori o Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, a obraæajuæi se kršæanima kojima i sam pripada.

Izmeðu ostalog kaže: “Velika je sramota za svakog da, u ovom dobu, sluša kvalifikacije tipa “Islam je lažna vjera i da je Muhammed varalica i lažac.”

Moramo se suprostaviti ovim besmislenim i sramotnim izmišljotinama, jer misija koju je ispunio taj Poslanik, još uvijek je, dvanaest stoljeæa poslije, svjetiljka vodilja za 200 miliona ljudi[12]

Zar neko misli da je ova vjera, po kojoj žive i umiru nebrojeni milioni ljudi, laž i prevara!?

Što se mene tièe ne mogu sebi to nikada dopustiti!

Pa, zar “laž i prevara” da se na ovaj naèin podvale Allahovim stvorenjima i da budu ovako prihvaæeni?

Onda su ljudi ništa drugo do bezumnici i ludaci!

Kako je bespredmetna ova tvrdnja i kako su hlabavi i jadni njeni zagovaraèi i kako ih samo treba sažalijevati!

Nakon toga, ko želi postiæi uspjeh u humanistièkim naukama taj ne smije povjerovati ni u šta što govore ove neznalice, jer njihovi su stavovi proizvod ateizirane generacije i društva, i oni su dokaz pokvarenih srca i savjesti, dokaz mrtvog duha u živim tijelima.

Èini mi se da svijet nije zapamtio lažnijeg i bolnijeg mišljenja od njihovog.

Da li ste, braæo moja, ikada vidjeli da èovjek, lažac, uspostavi i proširi vjeru?

Tako mi Boga, lažac ne može kuæu od æerpiæa napraviti, jer ako ne zna karakteristike kreèa, maltera, zemlje i sliènog, onda ono što on gradi nije kuæa, veæ obièna hrpa šupljina i smjesa raznih materijala.

Da, i nije za oèekivati da æe ostati uspravna dvanaest vijekova[13] i da je nastanjuje dvije stotine miliona ljudi. Nasuprot, bilo bi za oèekivati da se iz temelja uruši i da joj traga nestane.”

Nakon toga kaže: “Prema tome Muhammeda nikad nismo smatrali lažcem i prevarantom, koji se služi varkama i trikovima da ostvari željeni cilj, ili da teži za položajem ili vlašæu, ili neèem drugom od tih bezvrijednih stvari.

Misija koju je obavio i rijeèi koje je govorio nisu ništa drugo do jasna istina.

Uistinu, Muhamed nije lažac niti falsifikator, i to je istina koja pobija svaku laž i demantuje sve argumente nevjernika.

Zatim, ne zaboravimo još nešto, on nikada nije uèio pred nekim uèiteljem, pisanje je tada bilo nešto novo u arapskim krajevima u to vrijeme.

Muhamed nije usvojio ništa od tuðeg iskustva, niti je zahvatio sa izvorišta bilo kojeg èovjeka.

Bio je isti kao i drugi velikani i vjerovjesnici, oni koje poredimo sa sjajnim zvijezdama u tamnim noæima.

Vidimo da je èitav svoj život bio èvrstih principa, odluèan, plemenit, dobroèinitelj, blag, bogobojazan, moralan, slobodan, odvažan, radin, predan, a istovremeno ljubazan, blage naravi, vedar i nasmijan, druželjubiv, prijatan sagovornik, ponekad i šaljivdžija.

Jednom rijeèju, lice mu je zraèilo blještavim osmijehom, odrazom iskrene nutrine, jer postoje ljudi izvještaèenog osmijeha kao odraz izvještaèenih postupaka i rijeèi.”

Zatim kaže: “Bio je pravedan, dobronamjeran, inteligentan, oštrouman, ispunjen svjetlom kao da mu na èelu zvijezde sijaju, veliki èovjek po prirodi kojeg nije škola obrazovala, niti ga je uèitelj odgajao, on je, jednostavno, neovisan o tome.

Pristrasni kršæani i nevjernici tvrde da je Muhamed želio liènu promociju, ugled i vlast.

Ne, tako mi Boga, u srcu tog èovjeka – sina pustinje i pustinjskih prostranstava, žarkih zjenica, velikodušnog, punog milosti, dobra, mudrosti i uma – nije bilo nimalo pohlepe za ovim svijetom, niti namjera težnje za vlašæu i ugledom.

Kako i ne bi bilo tako, kad je on bio jedna velika, šutljiva duša, i èovjek koji pripada onima koji samo mogu biti predani i ozbiljni.

Tako, dok gledaš druge zadovoljne lažnom terminologijom, plutajuæi u koloteèini lažnih interesa, vidiš Muhameda koji se nije htio okititi i najbezazlenijim lažima i izmišljotinama.

Bio je jedinstven u svojoj velièini, spoznaji stvari i stvorenja, tajna postojanja se razotkrila pred njegovim oèima, sa svojim strahotama, strepnjama i ljepotama.

Nije postojalo ništa, nikakva laž, koja bi mu to zaklonila. Ta velièanstvena tajna ga je dozivala: “Evo, to sam ja!”

Ovakva iskrenost mora biti plod svetog Božanskog nadahnuæa.

Ovaj èovjek kad bi govorio, svako uho bi se otvorilo, svako srce probudilo, a svaki govor u usporedbi s njegovim bio bi raspršen i isprazan.”

Još kaže: “Zato odbacimo stav silnika koji kažu da je Muhamed lažac, složiti se s njima bio bi sram, grdnja, bezobrazluk i glupost. Zato, zaštitimo ga od toga.”

Zatim kaže: “Uistinu, vjera koju su tako srèano prigrlili Arapi, idolopoklonici, dostojna je istine i vjerovanja.

Temelji koje je sazdala ova vjera jedino su dostojno èovjeka da vjeruje u nj.

To je duh i suština svih vjera, duh, zaogrnut razlièitim odijelima, u suštini je jedno.

Slijeðenjem ove suštine èovjek postaje vodeæi na ovom velikom poprištu vjerovanja i uvjerenja, vodeæi u svemiru.

Putuje stazama Stvoritelja, slijedeæi Njegove zakonitosti, ne pokušavajuæi, besmisleno, da ih ruši i suprotstavlja im se.

Islam je došao u okruženju lažnih vjera, izokrenutih puteva, pa ih je progutao, i prilièi mu da ih proguta, jer je istina.

Èim je islam zablještao utrnuo je arapsko idolopoklonstvo, kršæanska nagaðanja i pretpostavke, i sve ostalo što nije poèivalo na istini. Sve to postalo je prah i pepeo.”

Zatim dodaje: “Zar, lažljive neznalice tvrde da je on vraèar i prevarant?

Ne, i još jedanput ne, nikad takvo srce, blistavo i rasplamsalo, ne može biti u grudima vraèara i prevaranta.

Ovaj život je za njega bio istina, a ovaj kosmos velièanstvena stvarnost.”

Zatim kaže: “Ovakve njegove rijeèi i djela prezentuju nam Muhameda kao milostivog prijatelja ljudskog roda, našeg zajednièkog, blagog i nježnog brata, sina naše pramajke i praoca.

Uistinu, ja Muhameda volim zbog njegovog èistog karaktera, èistog od svakog licemjerja i izvještaèenosti, ponikao u pustinji, bio je èovjek nezavisnog mišljenja, koji samo o sebi sudi, ne tvrdi za sebe ono što nije. Nije bio ohol, ali nije bio ni ponižen, potlaèen. Slobodno i jasno korespondira sa bizantinskim i perzijskim carevima, upuæujuæi ih na obaveze oba svijeta.

Znao je sebi mjeru, u teškim ratovima s arapskim plemenima nije se libio snagu upotrijebiti, ali, takoðer, nije u njima zaboravio na milost, plemenitost i oprost. Muhamed se nije žalio na život na ovom svijetu, niti se hvalisao s drugim.”

Zatim kaže: “Nije Muhamed nikad besposlièar bio, niti je besposlice i ispraznosti govorio.

Za njega je život bio samo pitanje uspjeha i neuspjeha, prolaznosti i vjeènosti, i zato se prema tome odnosio s iskrenom predanošæu i velikom radinošæu.

A što se tièe igranja rijeèima, logièkih polemika i izvrtanja èinjenica, time se nikad nije bavio, i sam to smatram najgorim zloèinom jer to nije ništa do mrtvilo srca i zamagljivanje vida.

Islam posjeduje osobinu koju smatram najimpozantnijom, a to je jednakost meðu ljudima, što je dokaz najpravilnijeg pristupa i najispravnijeg pogleda, jer vjernik je dušom vezan za cijelu zemaljsku kuglu i svi ljudi su u islamu jednaki.”

Zatim kaže: “Njegova svjetlost je svijet prosvijetlila, njegovo svjetlo sve je obasjalo, njegove zrake su jug sa sjeverom, i istok sa zapadom spojile. Samo stoljeæe poslije Arapi su bili u Indiji i Andaluziji.

Blještala je islamska država dugo vremena, na polovici zemaljske kugle, svjetlom napretka i progresa, snage i dostojanstva, upute i istine.”

...Bilo je i drugih ljudi koji su ispovijedali monotelzam ali ni jedan nije bio ravan njegovoj èistoj i èvrstoj vjeri u Jednoga Boga.

(Tomas Karlajl)

___________________________________________________________________
"Da li je Kur`an od vjeènosti za to ne pitam. Da je on knjiga nad knjigama vjerujem iz muslimanske dužnosti!"
(Johann Wolfgang Goethe)

(Tomas Karlajl)

Muhammed je bio duša dobrote i njegov utjecaj se osjetio, nikad nije bio zaboravljen od onih oko njega.

(Hinduski nauènik Divvan Chand Sharma)

U Mekki je 569.g., èetiri godine nakon smrti Justiniana, roðen èovjek koji je najviše utjecao na ljudsku rasu – Muhammed...

(John William Draper)

Muhammed je bio najuspješniji od svih religijskih liènosti.

(Enciklopedija britanica, 11. izdanje)

Muhammedovi kritièari vide vatru umjesto svjetla, ružnoæu umjesto ljepote. Oni iskrivljuju i predstavljaju svaku dobru osobinu kao veliki porok. To prikazuje njihovu vlastitu izopaèenost... Oni su slijepi. Ne vide da je jedini maè koji je Muhammed posjedovao bio maè milosti, sažaljenja, prijateljstva i oprosta – maè koji osvaja neprijatelje i proèišæava njihova srca. Njegov maè bio je jaèi od èelika.

(Pandit Gyanandra Dev Sharma Shastri)

(Ove citate smo preuzeli iz: Safvet Haliloviæ, Sira – životopis posljednjeg Allahovog poslanika; Ahmed Mehmedoviæ, Tako je govorio Muhammed, a.s..; Sanin Musa, kako su završili oni koji su vrijeðali Muhammeda, s.a.v.s., i Muhammed b. Ibrahim El-Hamed, Put u islam)

___________________________________________________________________
"Da li je Kur`an od vjeènosti za to ne pitam. Da je on knjiga nad knjigama vjerujem iz muslimanske dužnosti!"
(Johann Wolfgang Goethe)