|
  |
kapljica
Gost
 |
|
Super hehehe
evo ja prosnjuhala po netu  pa da podjelim
Na teritoriji Bosne i Hercegovine nailazimo na veliki broj razlicitih nosnji. Sve ove nosnje formirale su se kroz dugi niz godina i nose u sebi elemente ili pak samo tragove elemenata mnogih kulturnih utjecaja, koji su uticali na razvoj ne samo nosnji nego i opcenito na istorijska i drustvena zbivanja. Zbog toga u nasim nosnjama nalazimo tragove balkanske, mediteranske i orijentalne kulture. Ovi kulturni utjecaji su ostavili svoj pecat na narodne nosnje i nesumnjivo doprinijeli njihovoj diferencijaciji.Istraziti kako su izgledali ljudi u narodnim nosnjama je bilo moguce prije svega sa materijalnim arheoloskim ostacima u vidu tkanica, odjevnih predmeta i nakita. U starim ilirskim grobnicama na Glasincu otkriveni su u nekim grobovima ukrasi od pucadi poredjanih tako da pokrivaju cijela prsa, isto kao što je sluèaj sa tokama. Na ovom nalazištu pronadjeni su i okamenjeni ostaci tkanina, omotane oko jednog noža. jasno se vidi struktura tkanja u "èetiri nita" i u vidu riblje kosti ; iste takve nailazimo na šalvarama muškarca u dinarskim i srednjobosanskim nošnjama.Takvi arheološki ostaci iz srednjeg stoljeca sacuvani su samo fragmentarno, npr.: zenska kapa u Biloj kod Travnika, razni oblici prstenja, mindjusa, a znacaj im je pojacan cinjenicom da su upotrebljavani i kasnije u 19. stoljecu.Vecina nosnje vlastele u srednjem stoljecu je bila izradjena od skupocjenih tkanina uvezenih sa strane. Iz arhivskih dokumenata srednjeg stoljeca, uglavnom iz dubrovackih arhivskih spisa, spominju se npr. haljine "ad modum bosnensem", zatim pojas zvan centura larga bosignana, kao dijelovi nošnje bosanske vlastele.
Iz 16.stoljecu datira i jedan sturi podatak koji se moze procitati u knjizi putopisca Benedikt Kuripesic "Putopis kroz Bosnu, Srbiju, Bugarsku i Rumeliju 1530"- izdanje Sarajevo 1950., str. 23. Tu stoji da se "hriscani obiju vjerozakona odijevaju isto kao i Turci, a razlikuju se samo po tome sto ne briju glave kao Turci."
Daleko iscrpniji je bio cuveni Evlija Celebija koji je ostavio podatke o nosnji iz 17. stoljeca i to uglavnom o sarajevskoj muslimanskoj-gradskoj nosnji.Sarajevo je bilo jak trgovacki centar, najznacajniji u Bosni i Hercegovini i jedan od jacih na Balkanu. Karavane svakovrsne robe su pristizale i sa istoka i sa zapada da bi zadovoljile potrebe sarolikog sastava gradskog stanovnistva. Drustvene i politicke prilike toga vremena uticale su na promjene u nosnji kroz razne propise u 18.vijeku. Godine 1794. Hasamudin pasa izdao je poseban propis kojim je za bosansku raju bila propisana boja i vrsta odjece. Kako bosanci katolici i pravoslavci, tako i jevreji, svi su oni bili potcinjeni ovim propisima i pokazivali su veliku sklonost da se oblace kao i vladajuca klasa. Zbog toga su ponekad morali da placaju globe. Crvena coha je npr. bila dozvoljena samo feudalnoj vladajucoj klasi. Pravila su vrijedila i za obucu. Npr. jevrejske zene su se nosile veoma slicno muslimanskim, ali im je bilo zabranjeno nositi zute i crvene cizme. Nemuslimani, muskarci kao i zene, su morali nositi obucu crne boje. To je naravno najteze padalo zenema, njihova sklonost ka obuci, posebno kod jevrejskih zena je po nekoliko puta godisnje zauzimala mjesto u racunu jevrejske vjerske zajednice.
|
|
 05-17-2005 22:40 |
|
kapljica
Gost
|
|
.:: MATERIJALI ::.
Do kraja 19. stoljeca narodna nosnja seoskog stanovnistva je bila najvecim dijelom domace proizvodnje. Izradjivale su je zene na selu, a neke dijelove su radile seoske i gradske zanatlije. Materijali za nosnju su izradjivani od vune, lana, konoplje i koze. Od lana i konoplje tkalo se platno za osnovne dijelove:kosulju, gace, kao i zenske marame za pokrivanje glave. Cisti lan se koristio za praznicne dijelove nosnje, dok se mijesao sa konopljom za svakidasnje dijelove. Pamuk koji je bio u velikoj upotrebi u gradskoj nosnji se poceo upotrebljavati na selu krajem 19.stoljeca i to najprije u srednjoj i istocnoj Bosni, Posavini i Hercegovini. Vuna je imala najvecu primjenu u izradi nosnje. Od nje se izradjivalo sukno, nevaljano i valjano, za sve gornje haljetke, kako ljetnje, tako i zimske. Osim toga i za carape, pregace, tkanice i torbe. Boje su bile bijela, crna i tamnoplava i takvo valjano sukno se upotrebljavalo kod svih etnickih grupa. Koza se upotrebljavala najcesce u sirovom stanju, nepreradjena, samo osusena.Od nje je izradjivana obuca, tj. opanci koji su se nazivali putravci, oputnjaci, fašnjaci. Oputa kojom su se pleli ovi opanci bila je od tanje ovcije ili kozje koze.Pored ovakvih oputara pravili su se i posebni opanci od "ucinjane" koze, a nosili su ih imucniji mladi ljudi krajem 19. stoljeca, sve dok se cipele nisu pojavile u narodnoj nosnji. Ova pojava se veze ustvari za uticaj Austro-Ugarske. Od toga su koristi imali oni siromasniji, koji su poceli da nose opanke od "ucinjane" koze, koji su bili jeftiniji od cipela. Opanci od "ucinjane" koze su se izradjivali najvise u Sarajevu, Visokom, Travniku, Jajcu, Banjaluci, Bugojnu, Tuzli, Brckom, Bijeljini. Sarajevski opanci, tzv. sarajski, kao i visocki su imali svoj poseban stil i razlikovali se od travnickih "šabara" i brcanskih "bijelih opanaka". Pored materijala domace proizvodnje u narodnim nosnjama na nasoj teritoriji nalazimo krajem 19.vijeka u manjoj mjeri i materijale manufakturne i fabricke proizvodnje. Tkanine manufakturne proizvodnje uvozile su se jos u srednjem stoljecu u Bosnu i sa Istoka i sa Zapada. Dolazile su najcešce posredstvom dubrovackih trgovaca. Od ovih materijala najvise su se upotrebljavali somot i crvena coha. Ovi materijali su se krajem 19. stoljeca upotrebljavali najviše kod imucnijeg seoskog stanovništva. U Hercegovini, zapadnoj i srednjoj Bosni, poznate su bile jecerme od crvene cohe kod muskaraca, u zapadnoj Hercegovini imucnije djevojke nosile su "sadake" od crvene cohe, i to praznikom, za razliku od crnih suknenih zubuna koji su bili u redovnoj upotrebi; zenski "svitni zubuni" u istocnoj Hercegovini izradjivani su od svjetlozelene cohe, dok su raskosne muske dolame bile od zelene ili crvene cohe. Poslije dolaska Turske u nase krajeve, taj novi kulturni inventar se ispoljio u upotrebi novih materijala. Primjena ovih materijala se veze prvenstveno za nosnju gradjanskog i feudalnog staleza, a kasnije se raširila i na seosko prvenstveno bošnjacko stanovništvo. Najrasprostranjeniji materijal u seoskim nosnjama nekih krajeva krajem 19. stoljeca, jesu "aladza" i "šamaladza"- pamucna ili svilena prugasto tkana materija, tamnocrvene ili tamnoplave i bijele boje. Od nje su najvise izradjivane zenske jecerme i kratke ili duge anterije. Jecerme i aladze usle su u upotrebu i kod srpskog i kod hrvatskog stanovnistva srednje Bosne. Pored aladze i šamaladze, veliku upotrebu imao je i "atlas", jedna vrsta svilenog satena. Od njega su se u gradu izradjivale zenske libade, salte, anterije, jecerme, a nailazimo ga i na selu, mahom u muslimanskim zenskim nosnjama. Uticaj Austro-ugarske imperije i njena aneksija BiH iz 1878. je ostavila i traga na narodne nosnje, prvenstveno na primjenu materijala. Sve vise se upotrebljavaju fabricki materijali. Pored pamucnog platna, na selu se najvise upotrebljava crni saten "glot" i to za zenske suknje i dimije kod srpskog i hrvatskog stanovnistva srednje Bosne, istocne Bosne, Posavine i Hercegovine. U zapadnoj Bosni suknje od ovog materijala pocele su se nositi tek pred drugi svjetski rat. Sa novim materijalama koji su ulazili u upotrebu, dolazili su i novi krojevi, a s njima i nova terminologija. Vecina tih termina je orijentalnog porijekla; jecerma, fermen, dzemadan, koparan, bošca, fes, zubun itd.
|
|
| 05-17-2005 22:40 |
|
kapljica
Gost
|
|
TIPOVI NARODNIH NOŠNJI
Posmatrajuci sve narodne nosnje na teritoriji BiH moze se prije svega uociti razlika u nacinu odjevanja izmedju gradskog i seoskog stanovnistva. Razlika je nastajala prvenstveno zbog razlicite ekonomske moci tih socijalnih grupa. Nosnja u gradovima je bila ujednacena na citavoj teritoriji BiH, a pojedine varijante izmedju nacionalnih grupa u okviru gradskih nošnji nisu bitnije uticale na njen osnovni stil.
.:: SEOSKE NOŠNJE ::.
Seoske nosnje se mnogo više medjusobno razlikuju. Postoje bitne razlike u nacinu odijevanja izmedju pojedinih sirokih geografskih oblasti, tako da se izdvajaju tri geografske cjeline: zapadna Bosna sa Hercegovinom, srednja i istocna Bosna i Posavina. Tako se doslo do podjele narodnih nošnji seoskog stanovnistva na tri glavne grupe, ili tri tipa seoskih narodnih nosnji: dinarske nosnje (nosnje zapadne Bosne i Hercegovine), srednjobosanske nosnje ukljucujuci i Istocnu Bosnu i treci tip posavske nosnje. Mnogobrojne varijante nosnji razlicitih etnickih skupina ispoljavale su se u manjim detaljima pojedinih odjevnih predmeta, u njihovoj boji ili nacinu nosenja, ali su u osnovi zadrzale osnovne karakteristike tipa kojem pripadaju.
.:: GRADSKE NOŠNJE ::.
U gradskim nošnjama bez obzira na nacionalnu pripadnost se krajem 19.stoljeca zapaza jak orijentalni utjecaj, kako u krojevima tako i u izboru materijala. Materijali su mahom uvezeni sa istoka, a takodje i sa Zapada, mahom iz Venecije. Najviše su upotrebljavani coha, somot, aladza, šamaladza, atlas, kao i razne vrste svile i brokata, a zatim i pamucni i svileni "bez", tj. platno.
O gradjanskoj nošnji kod nas najviše nam je sacuvano podataka iz 19.stoljeca, u djelima raznih putopisaca koji su prolazili kroz Bosnu. Pored ovog izvora svako od nas moze da dobije predstavu o tim nosnjama ako naprimjer procita tekstove starih epskih pjesama, balada, romansi iz tog doba ili pak sevdalinki. U takvim pjesmama je moguce procitati o razlicitim elementima nošnji tog doba, njihovom imenu, funkciji i materijalima. Jedna od tih pjesama je svakako pjesma Pošetala Hana Pehlivana.
|
|
| 05-17-2005 22:42 |
|
kapljica
Gost
|
|
evo trazim slike ali mane 
Znam da su u Mostaru zene muslimanke nosile dimije a muskarci caksire i u nosnji je postojala velika razlika sto se tice fukare i gospode...zene koje su bile bogatije imale su predivne anterije (sad bi mi slika upala samo tako),valdja cu nac, muskarci su uglavnom nosili caksire crne boje
sto se tice nosnji iz zapadne Hercegovine, to su bile kod zena suknje,kosulje, na glavi marama i onda preko svega toga kao kecelja protkana dukatima i moraa je biti sto teza, obanci normala, muska nosnja je bila slicna kao kod nosnje muslimana, caksire, kosulje, preko kosUlja je isao kao prsluk, na glavi nije fes nego kapica sa resama onim kao na fesu
MA FAKAT SLIKE TREBAJU 
|
|
| 05-17-2005 23:02 |
|
|
|
|
|
