| Izbjeglistvo u Herceg Novom |
|
U pocetku sam bio u nedoumici gdje da stavim ovaj text. Na, kulturu, politiku, novosti... ipak ovdje pripada.
Trogodisnji djecak je jednog dana 1992. cucao u uglu sobe kada su naoruzani Srbi usli u njegovu kucu u Foci i pobili mu porodicu. On je prezivio ne zbog ljudske samilosti, ne go zbog nesavrsenosti ljudskog oka - prezivio je zato sto je bio tako mali ga da ubice nisu vidjele.
Neko od komsija potom ce uci u kucu i u lokvi krvi, medu masakriranim tijelima, vidjeti uplakano dijete. Taj neko odvodi ga na focansku autobusku stanicu i ubacuje u autobus koji vozi za Crnu Goru.
Autobus staje u Rozajama. Izgubljeno i usamljeno dijete luta autobuskom stanicom, sve dok ga ne sretne i odvede kuci jedna rozajska porodica. Nije im dugo trebalo da odluce: usvojili su dijete i odgojili ga kao svoje. Djecak je rastao vjerujuci da je roden u Rozajama, vjerujuci da je Crna Gora njegova domovina.
Danas je to mladi covjek od 16 godina, kojem je covjek za kojega je vjerovao da je njegov otac tek nedavno ispricao istinu o njegovom porijeklu. Tek tada saznace da su njegovu porodicu ubili vikend-ratnici iz Crne Gore.
Ovo je samo jedna od do neba tuznih prica koje su se ovoga ponedjeljka cule u Podgorici, na promociji knjige , knjige koja svjedoci o deportaciji bosanskih izbjeglica iz Crne Gore.
Uz suze govomika, i sto je mozda jos vaznije - suze i uzdahe u publici, rodbina ljudi koje je crnogorska policija mimo zakona, casti i ljudskosti pohapsila a poslije predala Karadzicevim ubicama govorila je o svojoj patnji. Kraj njih su sjedjeli , autor i mozda i najhrabriji crnogorski novinar, i iz beogradskog Fonda za humanitamo pravo, Nebojsa Medojevic iz podgoricke Grupe za promjene i - jedini crnogorski heroj u ovoj sramotnoj prici, bivsi inspektor MUP-a u Herceg Novom, koji uprkos stalnim prijetnjama zivotu upomo svjedoci o zlocinu koji se desio u njegovom gradu, u "prokletom Herceg Novom", kako ga je nazvala , sestra uhapsenog i ubijenog .
je, imajuci uvid u Radoncicev rukopis i prije objavljivanja, u naveo svjedocenje o deportaciji Bosnjaka iz Crne Gore. Dok uhapseni Bosnjaci idu ulicom "iz susjednih kuca nagrnu tridesetoro ljudi, zena i djece. Jedan od njih u sorcu, sav znojav, dere se: 'To su Turci, to su Turci. Vodite ih, vodite ih'... Smucilo mi se", kaze Pejovic. O bogougodnom hriscansko-pravoslavnom ponasanju dobrostivih gradana Herceg Novog, u kojem je bio smjesten sabirni centar za ulovljene izbjeglice, svjedoci rodbina ubijenih. je usla u zgradu milicije u Herceg Novom, da se raspita za uhapsenog supruga. "Cujete li vi sta Turkinja prica na srpskoj teritoriji, jebem joj majku tursku", receno joj je tamo.
Njenoj cerci je drugarica iz osnovne skole u svesku stavila sliku Alije Izetbegovica i napisala: a onda to kao senzacionalno otkrice pokaza razredu. Djeca su umalo lincovala Elmu. Spasio je drug iz razreda, , koji je vidio sta se zapravo desilo.
, sestra i supruga otetih i , ispricala je Radoncicu kako su njoj i rodbini drugih ubijenih, dok su prolazili ulicama Herceg Novog, gradani dovikivali da su sretni zbog smrti njihovih muzeva. "Maltretirani smo do besvijesti", kaze ona, ''najvise u gluho doba noci". Pred zgradom hercegnovske policije izvjesni dzentlmen joj je gumuo pod nos bocu rakije rekavsi: "Pij, bula, bice ti lakse" . Policajac joj je rekao: ''Povadicemo im oci! Aliji Izetbegovicu treba da posaljemo dvije kile muslimanskih ociju".
Policajci su se sadisticki izivljavali nad zatocenima, nijednog trenutka ne sumnjajuci u svoju duhovitost. Uhapsenom jedan od njih je, odusevljen vlastitim duhom, kroz osmijeh rekao: "Ne boj se, nismo mi Titovi borci, mi ne ubijamo; mi smo Seseljeva vojska, mi koljemo". Evo jos nekoliko karakteristicnih recenica koje su hercegnovski policajci uputili rodbini ljudi koje su pohapsili: srdacno potom retorsko pitanje i napokon za dobar imidz Herceg Novog zabrinuto "Gubite se odavde, vidite da ste kao Cigani, kvarite nam ugled".
, nosilac Karadzicevog ordena Nemanjica, u vrijeme zlocina nad Bosnjacima predsjednik Crne Gore, u intervjuu televiziji , obracajuci se takoreci u oci zrtvama, tvrdio je da , njegov rodak i tadasnji prvi covjek cmogorskog MUP-a, nije kriv za ubistva Bosnjaka. On je takode ustvrdio da je akcija hapsenja Bosnjaka trajala samo jedan dan. "Ovo je tragicna greska nasih bezbjednosnih organa" , rekao je Bulatovic, "Operacija je trajala jedan dan i zaustavljena je od strane drzavnog rukovodstva u trenutku kada smo za nju saznali".
Sto je notorna laz, jer je pocela 15. aprila, kada je uhapsen prvi Bosnjak, i trajala sve do 5. juna, kada je u direktnom televizijskom prenosu zasjedanja Skupstine Crne Gore , poslanik SDA u tom parlamentu, saopstio da po Cmoj Gori love izbjeglice iz Bosne. Kolege poslanici, ponijeti srpstvom, tada su ga ispljuvali i urlikali na njega da laze, tako da je doslo do prekida prenosa i zasjedanja. Tek nakon toga lov je obustavljen. Do tog trenutka je uhapseno 143 bosanskih izbjeglica. "Tragicnom greskom", Karadziceve snage ubile su 81 od njih.
rekao je Radoncicu . On je svjedok da je tadasnji zamjenik nacelnika policije u Herceg Novom licno njemu pokazao depesu ministra policije , kojom se nareduju hapsenja izbjeglica. Pejovic kaze: "Momir Bulatovic sada precutkuje kljucnu stvar: kada su deportovali te nesrecne ljude, Momir Bulatovic je komandovao crnogorskom policijom. U tadasnjem Ustavu Crne Gore jasno je pisalo da u slucaju neposredne ratne opasnosti i u slucaju rata komandu nad policijom i nad teritorijalnom odbranom preuzima predsjednik Crne Gore. I Momir Bulatovic je preuzeo komandu".
Zahvaljujuci Radoncicevoj knjizi, sada znamo sto se desilo. Ali i nakon podgoricke promocije, ne znamo da li Crna Gora ima snage da se iskreno pokaje i kazni zlocince. Ljudi okupljeni u Zelenom salonu podgorickog hotela, koji su placuci slusali ispovijesti rodbine ubijenih, jesu ona bolja Crna Gora. Svi mediji korektno su prenijeli informaciju o ovom velikom dogadaju, kada se rodbina onih koji su iz Crne Gore poslati u smrt vratila u Crnu Goru, da trazi pravdu za svoje mrtve. U sali je bio , ministar inostranih poslova Crne Gore, kao i , funkcioner vladajuceg i po toleranciji prepoznatljivog SDP-a i sef kabineta , predsjednika crnogorske Skupstine. Bili su i lideri Pokreta za nezavisnu Crnu Goru, jer nekadasnja antiratna Crna Gora, ona koje je u Podgorici od svoje policije spasavala bosanske izbjeglice, i od prvog dana stala na stranu Bosne, danas je u redovirna boraca za nezavisnost. Bili su tu i brojni novinari i intelektualci, od profesora i do i . Tu je bio i . lntelektualna elita je bila tu, kroz SDP i Vladu u liku Vlahovica bila je i vlast, ali ne bi skodilo da se pojavio jos koji funkcioner.
Andrej Nikoladis
___________________________________________________________________
Volim, fudbal, kosarku, tenis, .... al' od svega najvise volim sport.
|
uzas