Fini
SexNepoznat
Poruka: 161
|
|
|
09-01-2010 21:55 |
|
Fini
SexNepoznat
Poruka: 161
|
|
|
09-01-2010 22:04 |
|
Sevels
moderator tra-la-la
Poruka: 6556
Location: Cernica-Mo-London
|
|
|
09-02-2010 00:13 |
|
Sevels
moderator tra-la-la
Poruka: 6556
Location: Cernica-Mo-London
|
|
|
09-02-2010 00:13 |
|
Sevels
moderator tra-la-la
Poruka: 6556
Location: Cernica-Mo-London
|
|
|
09-02-2010 00:14 |
|
Fini
SexNepoznat
Poruka: 161
|
|
Muslimani u Spaniji - VELICANSTVENA ALHAMBRA |
|
Muslimani u Spaniji - VELICANSTVENA ALHAMBRA
Muslimani se prikupise na obalama Sjeverne Afrike gledajuci licem u Iberski poluotok (Spaniju), u vremenu najveceg progona unitarskih Katara, a i sam progon i persekucija Zidova bijase na vrhuncu. Iberskim poluotokom (Spanijom) vladao je kralj Roderick, podrzan katolickom crkvom. Stanovnistvo je bilo nezadovoljno korupcijom propadajuceg feudalnog sistema i tiranije. Covjek po imenu Julijan pridje vladaru (Musa) sjevernih krajeva Afrike, predstavi se kao namjesnik kralja od Tangijer i Ceuta u Andaluziji. Vladar Musa upita ga sta ga je dovelo tamo, kratko mu odgovori: "Poslao sam kcerku u Tolido na skolovanje, kralj se zaljubio u nju mada je bio ozenjen I silovao ju je. Zelim mu se osvetiti, te vam stojim na raspolaganju da vas uvedem u Andaluziju neopazeno." Musa ovlasti namjesnika Tarika Ibn Zijada sa 17 hiljada vojnika (Arapa I Berbera) da krenu na Andaluziju. Julijan ih je snabdio sa svojim brodovima. U ljeto 710. A.d. (92. po H.) otplovise preko Gibraltara. Pod zastitom mraka vojska se iskrca neopazeno na obalu. Tarik naredi da se popale svi brodovi, dajuci vojsci do znanja da je izbor jednostavan, ili osvojiti Andaluziju ili umrijeti na Allahovom putu. Kad je to cuo kralj Frederick, brzo prikupi vojsku I stavi se na celo od 100 hiljada vojnika. Dvije armije sastadose se na obali rijeke Guadalete. Tarik se obrati vojsci sa rijecima: "Odletiti nikud ane mozemo, neprijatelj ispred nas a more pozadi. Jedini nam je spas u nasoj hrabrosti i izdrzljivosti. Odbacite sav strah iz srca, vjerujte da ce pobjeda biti nasa, a neprijatelj nece izdrzati nas silni udar.Neka nam je Allah na pomoci!"
Muslimane silno udarise po Roderikovoj vojsci, te poslije zestoke borbe Krscani pocese uzmicati sa bojog polja, bjezeci preko bara rijeke Guadalete. Mnogi se utopise, a veci broj pade u zarobljenistvo. Sam kralj se utopio u rijeci. Neki od vojnika nasao je jednu njegovu sandalu koja je bila izvezena zlatom i rubinima. Odmah je pala Malaga, Granada, Kordova, Valencija, Sevilja, Merida, Barcelona, Tolido te grad iza grada, pa sav Iberski poluotok. Portugal je zauzet nekoliko godina kasnije pod imenom al-Garb (zapad). Islam je uzeo korijen u Andaluziji ne kroz prisiljavanje nego zbog toga sto je pruzio superiorno zdraviji nacin zivota, pise A.Thomson u svom djelu "Krv na krizu", str. 165 (izdanje, London, Engleska, 1989.).
Kordova bijase tada glavni grad Andaluzije, te postade predio sa najpoznatijom agrikulturom i industrijom u tadasnjoj Evropi, pise historicar Edward Gibbon u remek-djelu "Uspon i pad Rimske imperije", tom VI, str. 453.
Zidovi koji su bili skoro potpuno istrijebljeni prije dolaska muslimana na Iberijski poluotok, uzdigose se brojcano pod muslimanskom upravom te uznapredovase u svemu.
Muslimani dadose potpunu slobodu krscanima i zidovima. Nisu ih progonili niti prisiljavali da odbace svoje vjersko ubjedjenje i prihvate Islam, pise historicar Edward Gibbon.
Za vrijeme vladara el-Hakema (756-788) uspostasvlja se prvi univerzitet u Andaluziji. Kordova je postala najveci centar znanosti u Evropi kada je ostatak kontinenta zivio u neznanju i tmini. Bila je cisto cudo svijeta. Dvjesta hiljada kuca u samom gradu i milion stanovnika, sest stotina dzamija, devet stotina javnih kupatila, pedeset bolnica, sa mnogim marketima, zastupajuci osamnaest hiljada radionica. Prosperitet drugih gradova nije izostajao. Sve vrste trgovine i biznisa, sa petnaest hiljada tkalaca platna. Slobodno bi mogao hodati Kordovom noci I po sesnaest kilometara potpuno osvijetljenim i kaldrmisanim ulicama. Sedam stoljeca kasnije to je bila inovacija u Londonu, Parizu i cijeloj Evropi. Doveden je akvedukt-vodovod koji je snabdijevao cijeli grad vodom. Savrseni sistem irigacije pretvorio je Valenciju u najljepsi vrt u Evropi, te jos danas postoji kao takav. Jedan od najvecih poduhvata bio je vodena brana Toleda. Primjenom plime i oseke punili su se bazeni vodom, snabdijevajuci stanovnistvo Toleda. Toledo, Kordova i Granada postadose veliki centri znanosti I umjetnosti u tadasnjoj Evropi. Muslimanska Spanija je dala najsjajnije intelektualne gigante I naucnjake srednjeg vijeka, ukljucujuci Ibn Rusda (Averosa), Ibn Arabi, Ibn Zuhr, Ibn Bejtar, Ibn Hatib, Dinavardi, Abdul-Kasim el-Zahravi, Ibn Badza, Ibn Tufejl I drugi.
Ibn Rusd (Averos) je najveci filozof svih vremena, prema statistici eminentnog americkog istoricara, orjentaliste George Sartona. Najpoznatija djela iz filozofije, medicine I fikha (serijat) napisao je za svoga zivota 67 djela, dvadeset osam iz filozofije, pet iz teologije I osam iz oblasti fikhha, cetiri iz oblasti astronomije, dva iz gramatike I 20 iz medicine. Bio je najpoznatiji komentator Aristotelovih djela, koja su izazvala zivu iltelektualnu diskusiju na pariskom univerzitetu, tako da se citav univerzitet podijelio na pristalice Averosa, pod vodstvom profesora Siger de Rheims-a i protivnike Ibn Rusdovog filozofskog pravca (odnosno zastitnike crkvene linije). Njegova djela su se izucavala Evropom sve do sredine 19.stoljeca 1852.
Najvise svoga vremena je proveo u citanju (izucavanju). Kroz njegov dugi zivot samo dvije noci je propustio bez citanja, noc zenidbe I noc smrti. Dobar dio njegovih djela je nestao kada je kardinal Ximens javno spalio na trgu Granade preko milion I petsto hiljada unikata muslimana iz Spanije. Ta barbarska pasmina koja nije vjerna svetinjama, jos vise bijesna da ih spali I unisti-pise Steven Runciman u master djelu Istorija krstasa. Abul-Kasim (Abulkases ili Alsaravius) , poznat kao doktor, hirurg, licni ljekar halife u Kordovi. Ostavio je iza sebe monumentalno djelo al-Tasrif, enciklopedijsko djelo u trideset tomova, posveceno medicini, znanosti. Zadnja toma su posvecena hirurgiji. Djelo mu je prevedo na latinski Gerard od Cremone, izdato u Veneciji (Italija) 1447, u Njemackoj u Strassburgu 1532, u Baselu (Svajcarska) 1541, u Oxfordu (Engleska) 1778. Ovo djelo uzivalo je veliku popularnost na Zapadu, te nekoliko stoljeca se koristilo kao glavni izvor uputa u hirurgiji pri bolnicama Evrope. Posjedovao je preko dvesta hirurskih instrumenata (zapisano u njemackoj historiji Gescihte der Chirurgie, napisao je A. Grait, a izdata 1898. U Berlinu).
Arapsko postignuce u polju eksperimentalne nauke dalo je zlatno poglavlje u analima znanosti svijeta, te otvorili nove vidike razvoje moderne savremene nauke.
Al-Ghazali. U prvim godinama bio je nazora Aristotela slijedeci racionalnu logiku, te veoma plodan pisac. Pored njegove zauzetosti, pisao je oko petnaest stranica dnevno, iz podrucja filozofije, etike, metafizike. Poznata su mu djela, Namjera filozofije, Spas od grijesenja, Neujednacenost filozofije, Prepord religiozne znanosti, Princip srece i druga.
Njegova djela su ostavila veliki uticaj na Tomu Akvinskog i B. Paskala, sto se ocito vide u njihovim djelima, kako kaze Filip Hitti. Poznati americki historicar i orjentalista Dzordz Sarton u svom djelu Uvod u izucavanje savremene nauke i filozofije ukazuje na masovno uzimanje materijala od evropskih velikana Saracena (Arapa-muslimana). Primjer za to je Roger Bacon, Leonardo da Vinci, John Kepler. Ukratko, ocito je da su prepoznatljivi tragovi plagijata, narocito u oblasti optike. Djelo al-Hazena Kitabul-manaziri (Knjiga optike) ekstenzivno je upotrebljavano od ovih evropskih velikana.
Sam R.Bacon bio je student arapskog jezika i na njemu nastalih nauka, koje je prenio krscanskoj Evropi.
Postoji uistinu plejada islamskih filozofa i o svakom nesto reci iziskivalo bi citavu knjigu, pa se zato treba zadooljiti pominjanjem samo nekih. Suhravardi (1163) i njegovo djelo Filozofija iluminacije, prevedeno na engleski (Caravan Books, New York, 1969.) U djelu je sadrzana njegova cuvena poruka covjecanstvu "Pravo ili istinito razumijevanje dogadja se kod onih koji su u konstantnom stanju transformacije, iz visih u vece sfere, snagom sticanja znanja. Vrijedno bi bilo spomenuti i Ibn Arebija i mnoge druge.
Al-Mansur je bio zadnji od poznatih vladara u najvecem procvatu Islama u Andaluziji. On je preuzeo halifat poslije smrti al-Hakema, sina Abdurahmana III, koji je postavio svoga maloljetnog sina Hisama. Sad al-Mansur zastupa Hisama, poduzimajuci sve mjere da eliminise one koji hoce da preuzmu vlast. Al-Manusr se razboli u jednoj ekspediciji protiv Krscana i podlegnr. Poslije toga uslijedi borba za vlast, te zemlja pade u civilni rat. Oko petnaest godina poslije smrti al Mansura cijela zemlja raspade se u mnoga mala kraljevstva. Dok su Muslimani Andaluzije bili jedinstveni u praktikovanju Islama, konstantno su se sirili. Cim su se podijelili, njihova moc je naglo opala. Krscani su to iskoristili, te jednu po jednu malu kraljevinu osvajali. Pod vodstvom Alfonsa VI Kordoba je pala 1236, Valencija 1238, Sevilja 1248, Granada 1492.
Prvi genocid izvrsen je odmah po zauzimanju Barbastroa. Hiljadama muslimana krscani pobise. Evo sta o tome kaze spanski historicar Peter de Gayangoz u djelu Muhamedanske dinastije u Spaniji, tom II, strana 267: "Bio je redovit obicaj kad Krscani osvoje grad snagom oruzja da prvo siluju kcerke muslimana u prisustvu njihovih oceva, a zene u prisustvu njihovih muzeva i familije. Ne postoji pero koje bi moglo izraziti takve zlocine ljudskog bice kaze ovaj poznati historicar. Po naredbi crkve je masakrirano 70 hiljada stanovnika Ubeda te 50 hiljada zena i djece, a mnostvo odvedeno u roblje, pise Gill Gonzales da Villa. Naimenovani historiograf kralja Filipa III I IV- pise: "Institucija koja je najvise odgovorna za zlodjela je inkvizicija koju je predvodio zloglasni Torqvemada. Glavni cilj je bio da sto vise Muslimana i Zidova pokrste u najkracem mogucem vremenu. Ako je Musliman ili Zidov odbio da se pokrsti bio je ubijen; ako je bio pokrsten a nije se ponasao kao krscanin (katolik) bivao je ubijen ili spaljen na lomaci. Masovno prislino pokrstavanje muslimana desilo se na ulicama Kordobe pod vodstvom kardinala Ximens-a, kad je 220 hiljada muslimana nasilno preobraceno u jednom danu, sa uzvicima publike: "Smrt Maurima, pse treba prekrstiti." (A thomson u djelu Krv na krizu, strana 262). Jedan mali ekstrakt iz knjige Spanska inkvizicija od H. Kamen, strana 18: "Mlada trudna zena zvana Elvira osumnjicena je da je heretik sto nije jela svinjsko mesa i sto je mijenjala rublje subotom stavljena je bila na "potro" - najpoznatije inkvizicijsko mucenje (rastezanje tijela na tockovima). Na sesnaestom okretaju priznala je, sto je zadovoljilo inkvizitore. Kaznjena je sa tri godine zatvora i konfiskacijom cijele imovine, a djeca su data crkvi da ih odgaja, dok nikad nije saznala za sudbinu muza. Jedan od bezbrojnih slucajeva mucenja dogodio se Zahri Sidika (krstena kao Marija Gonzales). Uhapsena je kao heretik dok je potajno klanjala i presvlacila se petkom. Stavljena je na potro. U teskim mukama plakala je dok je izgovarala: "Ja nemam sta da priznam, samo se Allaha bojim!" Umrla je u teskim mukama. Dostojevski je na kraju svoga djela Veliki inkvizitor napisao: "Kralj Ferdinand i kraljica Izabella darovali su papi sto mladih robova, pedeset Djevojaka kraljici Napulja, a sama Izabella je imala ogroman broj zena-robova Muslimanki na svome dvoru." Inkvizicija je zaista protuslovna Bozijoj ljubavi. Moze li harmonija vjecnosti prevagnuti to ogromno pacenje nevinih ljudskih bica? Mogu li napaceni i u pepeo pretvoreni ikada oprostiti egzekutorima i Crkvi na Danu obracuna? Mogu li se isusiti okeani krvi i suza majki i djece-kaze Dostojevski. Danas mnoge krscanske institucije kroz radio i TV programe nastoje da umanje vaznost Inkvizicije, ukazujuci da to nije bilo tako uzasno kao sto je prikazano. Jest, uistinu, nije moglo biti gore-ukazuje historija. Sacuvani originali Royal Councila Spanije 1530. Dokazuju krvolocnost Inkvizicije.
Ko ne pamti iznova prozivljava.
http://video.google.ca/videoplay?docid=-768956312207897325#
Sedam èuda islamskog svijeta - Granada - Bosanski
http://www.youtube.com/watch?v=-ykXHIw4Sbs&eurl=
http://www.youtube.com/watch?v=-rE2TxJiFqE&feature=related
http://www.youtube.com/watch?v=H6mPE92EeIc&feature=related
http://www.youtube.com/watch?v=zxMi5gh7wrc&feature=related
|
|
09-02-2010 06:12 |
|
Fini
SexNepoznat
Poruka: 161
|
|
HISTORIJA HOLOKAUSTA
Ovo izlaganje je zasnovano na naucno verifikovanim saznanjima i bitnim rezultatima naucnih istrazivanja brojnih i eminentnih istrazivaca holokausta, genocida i drugih oblika zlocina protiv covjecnosti i medunarodnog prava u Evropi i svijetu.**
Smail Cekic
Dr.Smail Cekic
H I S T O R I J A H O L O K A U S T A
Uvodne napomene
Sa osjecanjima iskreno dubokog bola, danas samo se okupili da se podsjetimo na zrtve holokuasta, nevino i najbrutalnije nacine ubijene Jevreje u Drugom svjetskom ratu.
Genocid i holokaust su bitna, sustinsko - sadrzajna podrucja mog naucno-istrazivackog rada, kojim se bavim preko dvije i po decenije. Danasnje izlaganje pripremio sam na temu “HISTORIJA HOLOKAUSTA” i obradio sam je kroz osam medusobno sadrzajno-logicki povezanih i sistematizovanih (relativno posebnih) pitanja, obima oko 50 strana. U uslovima (vremenskog) ogranicenja za izlaganje na ovu temu, ja cu se osvrnuti i potencirati bitne dijelove i momente predmetne teme, bez pretenzije da sva pitanja u cjelosti elaboriram.
Ovo izlaganje je zasnovano na naucno verifikovanim saznanjima i bitnim rezultatima naucnih istrazivanja brojnih i eminentnih istrazivaca holokausta, genocida i drugih oblika zlocina protiv covjecnosti i medjunarodnog prava u Evropi i svijetu.**
Generalna skupstina Ujedinjenih nacija je, jednoglasno usvojenom Rezolucijom, broj 60/7, od 1. novembra 2005. oznacila 27. januar Medunarodnim danom sjecanja na zrtve holokausta.
Prateci usvajanje Rezolucije, Generalni sekretar Ujedinjenih nacija je s pravom ukazao na taj poseban dan kao dan koji je “vazan podsjetnik na univerzalno proucavanje holokausta, jedinstvenog zla koje jednostavno ne moze biti prepusteno proslosti i zaboravu”. Strahote Drugog svjetskog rata podstakle su formiranje Ujedinjenih nacija. Ljudska prava za sve, bez razlike u rasi, polu, jeziku ili religiji, su jedno od temeljnih nacela zabiljezenih u njihovoj Povelji. Da li je to danas zaista tako?
Na ceremoniji u muzeju Yad Vashem, izraelskoj drzavnoj ustanovi smjestenoj u Jerusalemu, koja istrazuje, te muzejskim i naucnim radom cuva sjecanje na holokaust, marta 2005. generalni sekretar Kofi Anan podsjetio je da “svjetski znacaj genocida - sistematskog ubistva 6.000.000 Jevreja i miliona drugih - je, takoder, bila podsticajna snaga Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima”. S tim u vezi, Generalni sekretar je, pored ostalog, dodao da “Ujedinjene nacije imaju svetu obavezu da se bore protiv mrznje i netolerancije. Ujedinjene nacije koje propuste priliku da budu na celu borbe protiv anti-semitizma i drugih oblika rasizma poricu svoju historiju i miniraju svoju buducnost”.
Podsjetimo i na to, da je jedan od prvih i danas u visestrukom smislu najvaznijih dokumenata novoformirane medunarodne zajednice, utjelovljene u Ujedinjenim nacijama, upravo Konvencija o sprecavanju i kaznjavanju zlocina genocida, koja spada u korpus najznacajnijih medjunarodno-pravnih dokumenata, u tekovine ljudske civilizacije, kao rezultat iskustva medunarodne zajednice iz holokausta i genocida u Drugom svjetskom ratu, ciji je posebno znacajni zagovornik bio Jevrej, poljski pravnik Raphael Lemkin, cija je skoro cijela porodica zrtva holokausta. Lemkinova zelja je bila, izmedu ostalog, da ubijedi medjunarodnu zajednicu u znacaj cuvanja sjecanja na holokaust, kako se novi holokaust ne bi ponovio nijednom drugom narodu, obecanjem iskazano famoznom sintagmom “never again”.
U svim periodima historije vrseni su genocid i drugi oblici zlocina protiv covjecnosti i medunarodnog prava, nanoseci velike gubitke covjecanstvu. Samo u XX stoljecu desetine miliona ljudi je ubijeno na genocidnoj osnovi. Masakri i drugi zlocini su, nazalost, dio ljudske historije od najranijih vremena.
Na osnovu raspolozive relevantne dokumentacije moze se pratiti kontinuitet zlocina u Evropi i drugim kontinentima, motivi za njihovo sprovodenje i razliciti nacini ispoljavanja. Mnoge danasnje liberalno-demokratske drzave su u odredenom periodu svoje historije vrsile zlocine.
U temelje najpoznatijih i danas najstabilnijih nacionalnih drzava ugradeni su vjerski, gradjanski i osvajacki ratovi, inkvizicije, reformacije i kontrareformacije, rekonkviste. genocid i drugi oblici zlocina protiv covjecnosti i medunarodnog prava. Svi ti pokreti ili institucije manipulisali su covjekom, odnosno njegovim nacionalnim, etnickim i vjerskim obiljezjem. Nisu to bile nacelne ili apstraktne kontraverze, vec konkretni obracuni koji su raspolagali cak i strogo fomalizovanim metodama: lomacama, pokrstavanjima, deportacijama, prisilnim protjerivanjem, koncologorima, gasnim komorama, misionarstvom, svetim ratovima, svetim alijansama.
XX stoljece je, nazalost stoljece genocida. Jedna za drugom razlicite grupe (nacionalne, etnicke, rasne i vjerske) dozivjele su kao takve pokusaj djelimicnog ili potpunog istrebljenja: narod Herero, balkanski muslimani, posebno Bosnjaci, Jermeni, Asirci, crnomorski Grci, Turci i drugi narodi u Maloj Aziji, ukrajinski seljaci, Kozaci, evropski Jevreji, Romi, Srbi, krimski Tatari, Ceceni, Ingusi Kalmuci, Cerkezi i drugi kavkaski narodi, Irci, Palestinci (palestinski Arapi), Kambodzanci, Kurdi, Argentinci, pripadnici domorodackih naroda u Gvatemali i drugim zemljama Latinske Amerike, stanovnici Ugande, Burme, Tutsi (u Ruandi) i drugi. Bosna i Hercegovina je, nazalost, visestruko historijsko svjedocanstvo da je dvadeseto stoljece - stoljece genocida. Njega je obiljezila monstruozna neljudska teznja da se istrijebe cijele nacionalne, etnicke, rasne ili vjerske grupe kao takve, da im se onemoguci bioloski, kulturni, socijalni i ekoloski opstanak.
Posluzite se:
SMAIL CEKIC: HISTORIJA HOLOKAUSTA,(PDF)
SMAIL CEKIC: AGRESIJA NA REPUBLIKU BOSNU I HERCEGOVINU I,(PDF)
SMAIL CEKIC: AGRESIJA NA REPUBLIKU BOSNU I HERCEGOVINU II,(PDF)
SMAIL CEKIC: HISTORIJSKI ZNACAJ ZAVNOBiH,(PDF)
SMAIL CEKIC: CINJENICE O AGRESIJI NA BIH,(PDF)
SMAIL CEKIC: O ZLOCINCIMA,(PDF)
http://www.camo.ch/scekic_holokaust.htm
|
|
09-03-2010 16:16 |
|
Fini
SexNepoznat
Poruka: 161
|
|
Autor Emir Ramiæ: PRIJEDOR - "SREBRENICA U KONTINUITETU"
Opština u kojoj su poèinjeni zloèini genocida i zloèina protiv èovjeènosti meðu najstrašnijima u BiH, dosad je u Haag isporuèila desetak optuženih, u procesima Omarska i Keraterm. Dodatno, ICG navodi i sljedeæe osobe: Ranko Mijiæ, koji danas vodi privatni biznis, Živko Joviæ, policajac, Dušan Jankoviæ, savjetnik u MUP-u RS, Simo Miškoviæ, penzioner, kao i Slobodan Kuruzoviæ, komandant koncentracionog logora Trnopolje, i Dragan Mrða-Dado, koga preživjeli navode kao naredbodavca masakra nad 200 nesrba na Korèanskim stijenama.
Logori Keraterm i Trnopolje, baš kao i sam grad Prijedor – ostaæe
upamæeni kao toponimi srpskog genocida nad Muslimanima.
Iz obimnog i dokumentovanog rada prof. Emira Raniæa „Prijedor – Srebrenica u kontinuitetu“,
http://www.big-imamali.ch/page71.php
|
|
01-16-2011 07:27 |
|
Fini
SexNepoznat
Poruka: 161
|
|
VIDEO: Bosansko-Hercegovacka historija od postanka pa do danas.
Bosansko-Hercegovacka historija od postanka pa do danas.
Materijal sakuplen na javnim informativnim glasilima, radiju, televiziji i Slike.
U srednjovjekovnoj Bosni, Bošnjaci su bili pripadnici heretièkog vjerovanja i nisu priznavali ni katolièku ni pravoslavnu crkvu. Šta više, od ovih crkava im je konstantno prijetila opasnost progona; sam rimski papa je tijekom srednjovjekovne Bosne poslao nekoliko križarskih ratova na našu zemlju sa ciljem uništenja bošnjaèke hereze. dr.. Prisilne konverzije heretièkih Bošnjaka na katolièanstvo, odnosno pravoslavlje, su postepeno uzimale svoga maha. Slomom Bosne od strane Turaka 1467 godine i kroz period Otomanske Bosne, Bošnjaci postepeno primaju Islam. Nacionalni identitet Bosanskih Srba, odnosno Bosanskih Hrvata se formira veoma kasno, tek polovinom 19 stoljeæa, kada se Bošnjaci pravoslavne, odnosno, katolièke vjeroispovijesti, a pod znatnim lobiranjem srbijanskih i hrvatskih politièkih misionara, odroðuju od bošnjaèkog nacionalnog korpusa i na temelju zajednièke vjeroispovijesti poèinju nacionalno identifikovati sa susjednim pravoslavnim srbima, odnosno katolièkim hrvatima.
Prof. Dr. Darko Tanaskoviæ, najpriznatiji jugoslovenski orijentalist, o bošnjaštvu kao nazivu kojim se oznaèava etnopolitièka koncepcija, kaže da je "suština u stavu da u staroj istorijskoj zemlji Bosni, starijoj i od Srbije i od Hrvatske, kao njeno autohtono stanovništvo, s neprekinutim etnièkim, kulturnim, psihièkim, pa i državotvornim kontinuitetom od ranog srednjeg vijeka do danas, žive Bošnjaci i da je to jedino njima odgovarajuæe narodno i nacionalno ime." (Polje, br. 36).
http://www.facebook.com/video/video.php?v=1121195050696
http://www.facebook.com/video/video.php?v=1121363774914
http://www.facebook.com/video/video.php?v=1122345599459
http://www.facebook.com/video/video.php?v=1125060667334
http://www.facebook.com/video/video.php?v=1135142119364
|
|
01-16-2011 07:45 |
|
Provler2
moforaja
Poruka: 3154
Location: usa
|
|
|
01-16-2011 22:58 |
|
Provler2
moforaja
Poruka: 3154
Location: usa
|
|
|
01-16-2011 23:35 |
|
Provler2
moforaja
Poruka: 3154
Location: usa
|
|
|
01-17-2011 00:36 |
|
|
|
|
|