28 godina ZOI Sarajevo

Index.hr:

NA DANAŠNJI dan prije 28 godina otvorene su Zimske olimpijske igre u Sarajevu, vjerojatno najzvjezdaniji dogaðaj u povijesti toga grada i Bosne i Hercegovine, ujedno i groteskna antiteza onome što je glavni grad te države zadesilo osam godina kasnije, u prvim danima travnja 1992. godine kada je Jugoslavenska narodna armija zauzela meðunarodni aerodrom u Ilidži, èime je otpoèela gotovo èetverogodišnja srpska opsada.

Kako se rodila ideja o Olimpijskim igrama u Sarajevu? Jedna od prièa kaže - u kavani uz društvo uglednika, koji su mnoštvo snijega, æevape, miris Orijenta i ljubav prema sportu vidjeli kao neoborive argumente za organizaciju. Bosanci simpatièno istièu kako bi i ova ideja, kao i sve one koje nastaju u izmaglici kavanskog dima, vjerojatno samo ostala genijalna da su je ozbiljno shvatili bilo gdje osim u samom Sarajevu. Tko zna što bi bilo da su ideju o Olimpijskim igrama Jugoslavijom razglasili marljivi Slovenci umjesto "nesposobnih" Bosanaca, ovako je ideja u bivšoj državi doèekana s prezirom i podsmijehom. S vremenom su ciljevi organizacije Olimpijskih igara (izgradnja sportskih objekata za zdraviji i sadržajniji život Sarajlija, zatim razvoj zimskog turizma i drugih privrednih djelatnosti te pozitivna propaganda za Sarajevo i BiH) postali ozbiljni argumenti, iako je sama kandidatura ispala kao neki štos. No, kada je ista dobila zeleno svjetlo i od bosanskih državnih i partijskih struktura, veæ je bilo kasno da je zaustave one u tadašnjoj SFRJ.



Magiènih 12 dana renesanse u Sarajevu

U švicarskom Lausanneu 4. studenog 1977. godine objavljeni su kandidati za domaæinstvo Zimskih olimpijskih igara 1984. godine: Japan (Sapporo), Švedska (Göteborg), Jugoslavija (Sarajevo) i Francuska (Chamonix), koja je nešto kasnije odustala. Šest mjeseci kasnije, 19. svibnja 1978. u Ateni, u drugom krugu glasovanja BiH je dobila tri glasa više od Japana i Sarajevo je ušlo u povijest. 70-èlanova MOK-a djelomièno su se vodili i politièkim razlozima - kao nesvrstana zemlja, tadašnja Jugoslavija je davala manje prilike za hladnoratovske bojkote, no glavni je motiv ipak bila želja da se Igre, kao simbol svjetskog mira i bratstva meðu ljudima održe u gradu koji je dotada obièno bio vezivan za izbijanje Prvog svjetskog rata. Iza kulisa dodjele domaæinstva uslijedile su politièke spletke, a sve do samog završetka Olimpijskih igara 1984., s raznih strana bivše Jugoslavije stizala su ozbiljna upozorenja kako æe Bosanci zaviti Jugoslaviju u crno. Èak su i Tita nagovarali da osobno obustavi kandidaturu Olimpijskih igara, meðutim on se oglušio, bilo je poznato kako je Tito uvijek bio slab na Bosnu.

Ipak, kada su predstavljena potrebna financijska sredstva politièka vrhuška Jugoslavije ostala je frapirana. Nevjerojatnih 150 milijuna dolara koji se neæe potrošiti na rekonstrukciju stadiona Crvene zvezde, nego na neki tamo stadion Koševo, dvoranu na Zetri, obnavljanje Skenderije i skakaonice na Igmanu... Unatoè velikoj ekonomskoj krizi koja je SFRJ pogodila poèetkom 1980-ih, i oni su na koncu shvatili da je to jedinstvena prilika da se Jugoslavija predstavi svijetu u najboljeg moguæem svjetlu. Pripremajuæi se za Igre, Sarajevo i Sarajlije doživjeli su pravu preobrazbu. Dotada ruralni obrisi su nestali, a grad je zablistao u punom sjaju, dok su ljudi postali urbaniji i ljubazniji. Kako kažu u glavnom gradu BiH, i dan danas ljudi se sa sjetom prisjeæaju tih magiènih 12 dana, kada su prièe o jedinstvenosti i poštenosti ljudi iz olimpijskog grada, koji vraæaju i izgubljene novèanike gostima, dobivale globalni znaèaj.

"Više volimo našeg Jureka, nego domaæeg bureka"

A onda je napokon 8. veljaèe 1984. godine u ime sportaša zakletvu položio Bojan Križaj, a jedna od najboljih jugoslavenskih klizaèica Sanda Dubravèiæ upalila na Olimpijskom stadionu Koševo olimpijski plamen i oznaèila poèetak najveæeg sportskog dogaðaja ikad održanog na ovim prostorima. Za maskotu 14. Zimskih olimpijskih igara izabran je popularni Vuèko - ma­li, sme­ði vu­k sa cr­ve­nim šalom oko vra­ta i ski­ja­ma u šapa­ma. Di­zaj­ni­rao ga je Jo­ža Tro­bec, slo­ven­ski dizaj­ner i ilu­stra­tor, a me­ðu šest fi­na­li­sta u natjeèaju - vje­ve­ri­ca, ja­nje, pla­nin­ska ko­za, di­ko­braz i snje­žna pa­hu­lji­ca, èitate­lji ju­go­sla­ven­skih èa­so­pi­sa iza­bra­li su upra­vo vu­ka. Sim­pa­ti­èni je vuk dobio i rašire­ne pr­ste u obli­ku slo­va V (simbol po­bje­de) i zub ko­ji je do­go­vor­no na­kna­dno uklonjen. Ia­ko su se u po­èe­tku po­ja­vi­le po­le­mi­ke oko to­ga kri­je li Vu­èkov po­ma­lo zlo­èe­sti po­gled zlu æud ko­ja se ni s dla­kom ne mi­je­nja, usko­ro se svi­ma uvu­kao pod ko­žu.

Na ZOI sudjelovalo je 49 nacionalnih reprezentacija, dok je ukupno 1274 sportaša sudjelovalo u 39 natjecanja. Igre je uživo gledalo 640 tisuæa ljudi, a bilo je gotovo osam tisuæa akreditiranih novinara, fotoreportera i drugog pomoænog osoblja iz 41 zemlje. Zabilježeno je prisustvo 67 radio i TV kompanija koje su emitirale 514 sati TV programa, kojeg je pak pogledalo oko dvije i po milijarde ljudi širom svijeta. Igre su meðu sudionicima, a i meðu gledateljima ostale u vrlo dobrom sjeæanju. Domaæinima je posebno bilo drago što je slovenski alpski skijaš Jure Franko osvojio srebrnu medalju u veleslalomu - prvu medalju koju je Jugoslavija dobila na zimskim igrama. Franka su Sarajlije na skijalištu bodrile s transparentima na kojima je pisalo "Više volimo našeg Jureka, nego domaæeg bureka."



Prve Olimpijske igre koje su završile s profitom

Ipak, najveæe zvijezde sarajevskih Igara su bili natjecatelji u umjetnièkom klizanju, britanski par Jayne Torvill i Christopher Dean koji su osvojili zlatnu medalju u plesu. Na Igrama je zlatnu medalju dobila i istoènonjemaèka klizaèica Katarina Witt koju su upravo sarajevske Olimpijske igre uèinile jednom od najveæih sportskih ikona s kraja 20. stoljeæa. Veæ prije samog održavanja Olimpijske igre dovele su do nevjerojatnog interesa za zimske sportove, do tada gotovo nepoznate u tom dijelu Jugoslavije, a organizatori su bili toliko oduševljeni da su na zasjedanju MOK-a u lipnju iste godine izjavili kako su do tada to bile najbolje organizirane Zimske olimpijske igre.

Inaèe, bile su to prve OI koje su završile s novèanim dobitkom. Od 12 milijuna dolara, koliko je ostalo organizacijskom odboru, deset milijuna izdvojeno je za dodatno ureðivanje olimpijskih borilišta, a dva milijuna dolara pojela je inflacija. Ne treba se zbog toga èuditi što je postojala inicijativa da Sarajevo opet postane domaæin novih zimskih igara, koje bi se 2014. održale na tridesetu obljetnicu ZOI 1984, odnosno stotu obljetnicu sarajevskog atentata kako bi se "zauvijek zakopala mraèna prošlost ovog grada". Inicijativa nije prošla, ruska Soèija dobila je tu èast, meðutim što god i kako god bilo, nitko Sarajevu ni Sarajlijama ne može oduzeti onih 12 dana renesanse, kada su oèi cijele zemaljske kugle bile uprte u grad na Miljacki.

Vedran Buble

RE: 28 godina ZOI Sarajevo

1xSugWLiYv0

Vuèko dlaku mijenja ali æud??
Nekoliko godina kasnije je naš Vuèko zabacio snajper na rame i popeo se iznad Sarajeva, na èisti zrak. Nije mu ni bilo lako u urbanoj sredini. Prvo što je rekao kad se popeo uzgor je bilo: jebat æu vam sad mater,pièke gradske.....

Samo osam godina je prošlo od olimpijade do ratne katastrofe.
Od katastrofe do danas duplo više, a skoro da ništa nije mrdnulo.
Koliko je brži put nizbrdo, gravitacija uzima svoje...

broj ispravljanja poruke: 1, zadnji put od strane chaba dana 02-09-2012 u 13:41.