Muharem Mušica Hindiæ: Imam toliko kazni što protestvujem da mogu igrati remija s njima
Prošlo je pet godina od februarskih protesta i socijalnih nemira u Bosni i Hercegovini. U Mostaru su u samo jednom danu zapaljene zgrade Vlade HNK, zgrada Gradske uprave, prostorije gradskih odbora SDA i HDZ stranaka kao i Skupština kantona. Neformalni lider mostarskih protesta i èovjek koji je i prije februarskih protesta prosvjedovao na centralom trgu u Mostaru, Španskom trgu, je Muharem Hindiæ zvani Mušica. Na istom mjestu bio je i 2013. godine kada su u Sarajevu organizovani tzv. JMBG protesti. Sam, sa transparentima podignutim visoko u zrak i danas upozorava na nepravdu, kriminal i korupciju. Muharem Mušica Hindiæ nije èovjek koji voli medijsku pozornost ali je za naš portal odluèio da isprièa svoju prièu. Imam toliko kazni što protestvujem da mogu igrati remija s njima
SPREMAN NA SVE! "Ja sam èovjek spreman na sve. Kada nemaš šta da jedeš, onda jesi. A koliko je takvih u BiH? S druge strane, dobili smo enormno bogate ljude, preko noæi. Odakle im?
INTERVIEW.BA: Gospodine Hindiæ vi ste aktivista, otvoreno govorite o nepravdi, pozivate graðane da reaguju. Poslušali su vas prije pet godina, danas ste usamljeni na trgu. Što se promijenilo?
HINDIÆ: Mostar je mjesto gdje su ljudi uljuljkani. Teško ih je pokrenuti. S jedne strane to je shvatljivo, ovaj grad baštini tešku prošlost i dalje je podijeljen i ljudi se boje novih sukoba ili bilo èega što bi moglo sukobe isprovocirati. Neka se ne puca.
S druge strane, pišem svaki dan, upozoravam ljude na kriminal. I ljudi podržavaju, na društvenim mrežama. Ali ne žele na ulicu. Mislim da mnogi od njih ne shvataju šta je graðansko djelovanje, što su demonstracije. Prvi moj protest bio je sa Zdravkom Grebom na studentskim demonstracijama u Sarajevu 1968.godine. U Njemaèkoj sam bio zatvoren radi demonstracija, protestvovao sam takoðer njemaèkim studentima. Uvijek sam promatrao svijet drugaèije, borio se za poduzetnike kada je trebalo otvoriti prvi “privatluk” ovdje, bunio se i za taksiste, prosvjetare, radnike. Zapravo sam èovjek koji želi normalan život za svakog èovjeka. Ljudi su mi vjerovali i tražili su moju podršku. Prije pet godina postojala je nada da se stvari mogu promijeniti, sada se ti ljudi nadaju da æe uspjeti pobjeæi iz ovog grada i ove države. To se promijenilo.
INTERVIEW.BA: Vi se ipak niste promijenili u svojim stavovima, bez obzira na kazne koje i danas plaæate zbog transparenata koje postavljate na javnom trgu?
HINDIÆ: Kazni sam dobio toliko, da kažem u šali da remija mogu igrati njima, preko 50 za februarske proteste. Posljednja koja je aktuelna i zbog koje mi prijete zatvorom, da sam navodno policiju nazvao fašistima. Postoje snimci da je masa galamila, ja nisam, ja sam dodao megafon. Pokušavao sam sprijeèiti paljenje objekata, ali mladost je bilo teško sprijeèiti u tom ludilu kada je krenulo. Sve te frustracije i nezadovoljstvo je provalilo. Ali to nisam bio ja.
Ne vjerujem u nasilje, ali vjerujem u graðane. A fašizma u Mostaru ima, pa i onog zvaniènog. Ulice su nam nazvane po ustaškim ideolozima, i to stoji tako posljednjih 25 godina.
INTERVIEW.BA: Ima i onih koji danas kažu da ste plaæenik, da dižete tenzije, ima i onih koji kažu da Vam je mjesto na psihijatriji. Kako se borite s tim?
HINDIÆ: Navikao sam da me zovu plaæenikom, lopovom, neki me psuju, kamenuju, dovikuju ”budalo, hajvanu.” Nekad trèim za autom kad mi “povuku flek”, pa pobjegnu. Inaèe šutim i radim ono što smatram svojom obavezom. Pitaju se ljudi zbog èega istrajavam. Ja kažem zbog vas. Ali nisam razoèaran ljudima, razumijem ih. Rekao sam da je ovo ovdje, posebno mjesto. Strah je najveæi problem. Više mi Hrvata doðe da mi se požale, da kažu da me podržavaju ali da se boje za svoja radna mjesta, nego Bošnjaci. Ovdje èim spomeneš graðanski bunt, aktivizam, odmah dobiješ negativnu reakciju. Ljudi se plaše. Moraju biti dio tora, inaèe ih nema nigdje.
INTERVIEW.BA: Ipak Mostar je bio uz Davida Dragièeviæa. Protest podrške održan je i u Mostaru i okupio je znaèajan broj graðana?
HINDIÆ: Tu i tamo provali to nezadovoljstvo. Drago mi da je to bilo za Davida u Mostaru. Nije svejedno uzeti transparent i stati. Ako hoæeš promjenu, treba ti masa. Ali i dvije stotine graðana za Mostar nije loše. Važna je poruka.
INTERVIEW.BA: Jeste li glasali na izborima?
HINDIÆ: Nisam. Iskreno, došao sam na svoje glasaèko mjesto i predomislio se. Neki pametni ljudi mladi dolazili su do mene, razgovarali smo. Nadao sam se da æe biti nezavisni, upali su u stranke. Stranka vuèe ono što stranci odgovara. I tu su se pogubili. I zato sam odustao. Ne vjerujem strankama i zato nisam glasao.
___________________________________________________________________
neki naprave radost gdje god odu, neki kad god odu. Oscar Wilde
|
