Mustafa Badzak

nesto se prisjetih ove, a nevidjeh da ste je upisali:

Ime Mustafe Badžaka, najednom, poce izvirati i iz moga pamcenja. Prije cetrdesetak godina cesto se pominjalo Mustafino ime. Bilo je to doba koje se pamti po zlu zemljoradnickih zadruga. Pod budnim okom UDB-e seljaci su "dobrovoljno" ugonjeni u "kolektivizaciju". Bezvolja i nerad su ubrzano siromašili seljane, i doveli do svenarodne gladi. Seljani su se podijelili i ljuto zavadili – bezemljaši su cvrsto uz vlast, hrle tamo gdje se ne mora raditi a svakome se daje jednako, a zemljaši i vrijedni domacini nisu se mirili sa takvim odnosom, nisu se odazivali na "patriotske" pozive, nisu pristupali u zadruge. Jedan od ovih posljednjih je i Mustafa Badžak. Jedne noci UDBA-aši bahnuše i Mustafu pokupiše iz kreveta. U toploj sobi zadružnog doma ubjedivali su ga da sa imanjem pristupi Zadruzi. Mustafa nije popuštao, pa ga predstavnici stroge vlasti izjuriše u zimsku noc, da tamo razmišlja. Nakon cetiri sata hladenja pozvaše ga i upitaše:
– Jesi li razmislio?
– Jesam.
– Hoceš li pristupiti Zadruzi?
– Necu – mirno ce odgovoriti poluzaledeni Mustafa.
Ni kasnije prijetnje i batine nisu mijenjale Mustafino mišljenje o ovoj stvari, pa je medu seljanima postao znamenit covjek, a medu vlastodršcima opasan kulak.
Zadrugarima nije išlo, glad se širila sve bolnije. Da bi je ublažila, vlast pokušava pomoci boljim raspodjelama, uvodi bonove – kvarte za hranu i tackice za obucu i odjecu. Bonove su dobivali na selu samo oni koji su uclanjeni u zemljoradnicke zadruge.
Tog vremena umrije Mustafin otac. Po obicajima ovdašnjih muslimana, mejit se umotava u bijelo platno i sahranjuje bez sanduka. Tim povodom se Mustafa nade u jedinoj bunskoj prodavnici.
– Daj mi dva metra botane – ožalošcenim glasom obratice se prodavacu.
– Ne može bez tackica – uljudno kaza prodavac, budici da je znao da Mustafa nije zadrugar i da je bez tackica.
– Nemam tackica, ali imam dinara... – obhrvan tugom promucao je Mustafa.
– Da imaš i milijarde dinara, bez tackica, ne možeš kupiti. Takva je direktiva – objasnice prodavac.
– Umro mi babo, moram kupiti dva metra platna – požali se Mustafa.
– Žao mi je ali ne smijem...
– Kako cu sahraniti babu? Ko može odobriti?
– Odobriti!? Može, može, samo Mujo Gozder, predsjednik opštine – glasno saopšti prodavac, osvrnu se da ga ko ne prisluškuje, pa šapatom posavjetova: – Evo telefona, opština je u Blagaju, ja cu nazvati i tebi predati slušalicu. Zamoli Muju, kaži, umro, covjek je, shvatice... – govorio je prodavac i vec vrtio telefonsku rucicu.
Nakon brojnih pokušaja, vezanih za nesigurnost poratnih telefonskih linija, ali i Mustafinog prvog bavljenja tom cudnom spravom, u uho mu doprije zavijajuci ljudski glas, na koji, kao da sa njive doziva ženu Šemsu, Mustafa zaderaci:
– Mujo, Gozderu, o Mujo...! Jesi li to ti, Mujo? Bogati, jesi li to ti?
– Jesam, ja sam, šta se dreciš, kao da si na bunskoj cupriji. Šta je, zašto me zoveš, jesi li se to predomislio, hoceš li u Zadrugu...?
– Nisam, bolan, Mujo, nije to... Umro mi babo... Treba mi dva metra botane.
– Neka je babi rahmet duši. Dobro to, kaži mi, hoceš li u Zadrugu?
– Necu, Mujo, necu u Zadrugu. Pusti sada to, treba mi dva metra pišljive botane, da zamotam babu... Ovaj ovdje, u prodavnici, ne da bez tackica, ili bez tvoga odobrenja...
– Neceš u Zadrugu, kažeš. Nema ni platna, ali, možeš kupiti pak-papira, za nj ne trebaju tackice...
U Mustafi prokljucaše udari bijesa, nepravde i uniženja, pomisli da uzvrati nisko na nisko, odusta i odgovori svojski:
– Šta ce mi pak-papir, Mujo, bog te popišo, šta ce mi papir za pakovanje, ta necu Alahu poštom slati babu...

vala svaka cast nisam se odavno sladze ismijo
mada mi je zao Mustafe ali ovo je svakako bio pravi odgovor

Bas mi je drago da vam se svidja a idem sad u potragu za jos

evo jos taze iz sehare
U "Jaganjcu" se svakodnevno dogaða takvo što, zbog toga najvolim tu kafanu. A i mene tamo jednom uzeše na trehu.
– Debelo ti je zamjerila èaršija – jednom æe mi prijekorno sabirtijaš.
– Šta èaršija ima, da zamjeri, meni? – zaèudih se.
– Nisi bio na dženazi – pojasni prijatelj.
– Kome, kada...? – iznenadih se da je i jedna sahrana mogla da bude bez mene.
– Tvoj komšija. Umro! Obuæar Patak...
Svako jutro vidim komšiju Patka. Nezaobilazan je. Ustaje prvi i dugo srèe kafu sjedeæi na pragu obuæarnice. Umro!? Bila dženaza!? Kako mi je to moglo promaæi? Krivo mi na sebe, nejasno mi krivo, sjedim sve suvljeg grla, razmišljam i o Patku, ali i o životu, kojega i ima i nema, razmišljam i obilatije pripijam sve slaðu rakiju. Napih se u neznanju. Prepih kao nikad do tada.
Ujutro, mamuran, bolno se razbudih, obrijah i krenuh na posao. Teturam, nikako da odmjerim hod, pa po tome zakljuèujem da sam još pod dejstvom alkohola. Prvi put Patka neæu zateæi na pragu, prisjetih se primièuæi se njegovoj radnji. Skoli me tuga. Pristigoh. Bojažljivo poèeh da podižem pogled prema pustoæi praga. Na moje nevjerovanje, na pragu, kao i prije smrti, Patak sjedi prekrštenih nogu i srèe kafu.
Prièina!? Pijanost!? Ne, uistinu, Patak je, baš kao i svako jutro prije, natenane srèe kafu. On je. On?!
– Sabah hajrosum! – po navici izroni iz mene.
– Alah razosum – natenane, izmeðu dva srka, hladno æe Patak. Još i upita: – Otkud ti, tako rano?
– Èuj, otkud ja! – iznenaðeno i nervozno uzvratih. – Èuj otkud ja. A otkud ti, Patak? Ta, ti si umro, a ne ja...?!

Ma sve je to ono sto nas cini drugacijima od ostalih

iskrena tuga za gubitkom a i iskrena radost kad to nije.

Price su malo zalosne ali zaista smijesne

Djemila da ti nesto sapnem da niko ne cuje
- ja sam zensko - ali nema veze

no sikiriki Djemila

Za Djemilu

Misli skliznuše niz fudbalske dogodovštine. Zaustaviše se u Londonu, na meðudržavnoj utakmici, u kojoj igraju i dva Mostarca, Bajeviæ i Vladiæ. Putem televizijske slike viðen je jugoslovenski zgoditak, koga su izigrali i postigli "Veležovci". Mostar je eksplodirao, rasuo po sokacima, izvikivao imena ljubimaca.

Stampi, hromi momak je najvatreniji, taj gol æe dugo biti njegova zabava i hrana, luduje po Mostaru, hvališe kao da je gol postigao on, treha se i zabavlja trehaše. Dva dana kasnije æe poteæi istinita prièa o dogaðaju koji se zbio na londonskom igralištu neposredno po zgoditku.

Nakon postignutog gola, klupski drugovi su potrèali jedan prema drugome, iz trka se slabašni Vladiæ bacio u zagrljaj stasitoga Bajeviæa, i suznih oèiju, razdragano zakliktao:

—Možeš li zamisliti, Bajeviæu, koliko se sada, u Mostaru, raduje Stampi...

To je primjer trehe koja se može dogoditi samo Mostarcima. To je ono za èime žudim. Vladiæ u Londonu misli na Stampija, zadnjeg mostarskog trehaša. Sretan je što mu je priuštio trenutke veselja, jer zna da je to njemu vrednije od bilo kolikog bogatstva.

Jos jedna niska...

Mješavina smijeha trehaša i lomljave stakla prenuše me i povratiše u èekaonièku zbilju, u strah od komisije koja se još ne pojavljuje. Vraæanje bi zakratko.
U mrklini gluhog mostarskog doba bjelasaju beonjaèe trehaša i jedna ahmedija, stolaèkog imama Kotle. Voli popiti, u Stocu mu se to žestoko zamjera, pa se imam povremeno otisne u Mostar i prepusti blagodarnoj kapljici, kao što je to uèinio i danas. Pretjerao je, na nogama ne može ni uz pomoæ trehaša, zaspe prije nego ga i spuste na zemlju. Dok Kotlo hrèe, trehaši se sašaptavaju i pripremaju za neko osobito trehanje.
Pronašli su fratarske haljine i spretno ih navukli na nesvjesnog imama. Prenijeli su ga na hamalsku dvokolicu i odvezli u pravcu Balinovca. Istovarili su ga kod kapije Biskupije, pa se ušunjali u obližnje žbunje.
Prvi božiji sluga koji pristupi kapiji ostade zagledan u nepoznatog i neizglednog brata. Ushiæeno, nepriliku dojavi biskupu, a ovaj, brže-bolje, naredi da se pijani brat unese u èekaonicu i stavi na patos, te da se na njega motri do otrežnjenja. S njim da ne razgovara niko prije biskupa.
Kotlo se rvao sa svjetlošæu jutra, kostoboljom, mamurlukom i sviješæu, kojom nikako da ovlada. I kad mu to i poðe za rukom, i uèini da je na dohvatu zdravoga uma, oèi ga upozore na stvarnost, lebdenje šejtanskih lica iznad glave, iskezenih lica u odeždama katolièkih sveštenika. Rukama je odagnavao aveti oko glave:
– Nalet vas bilo... – govorio im je, ali šejtani ostaju, šta više, bivaju sve jasniji i glasniji. Svijest mu veæ razaznaje i uèestale glasove:
– Koji si, brate, koji...?
– Ime, brate...?
– Brate, iz koje si župe?
U jednome trenu imam na sebi ugleda fratarske haljine, strese se u namjeri da se razbudi i izbriše nevjernièko ruho, a kada se dosjeti da sve ovo i ne mora biti san, pribra se i oglasi:
– Imate li telefon?
– Imamo – uzvrati snoviðeni iz magle u liku biskupa.
– Nazovite Stolac – neodluèno æe u licu sve bljeði imam. Zamisli se pa odluèno nastavi: – Nazovite Stolac i upitajte, da li je tamo hodža Kotlo. Ako kažu da nije, onda sam ovo ja.

I jos ....
Komisije još nema, misli se usredsreðuju na moguæe komisijske nalaze. Mjesecima nerado govorim s ljudima, opsjela me bezvolja, potištenost ogradila tjeskobama koje zabravljuju rijeèi, ni roðena djeca me više ne mogu oraspoložiti. Može to još samo Mostar – samo on. Mostar i – mostarska treha. Da li je to bolest? Jesam li bolestan, šta æe kazati ugledna komisija? U Mostaru bih bio zdrav. Da li je to iluzija ili bolest?
Šta æe upisati komisija? Zaista, da li bih u Mostaru bio zdrav? Kako li je sada tamo, priupitah se i nesvjesno povirih u grad snova. Bahnuh u vrijeme gradnje sinemaskopa.
Okupljeni trehaši prièaju o kinu u izgradnji, gonetaju velièinu platna, a iza leða im se prikrada milicioner, neprihvaæen skorojeviæ, koji bi da brzo postane dio èaršije, èak i trehaš.
– U Mostar dolazi sinemaskop – okrenuvši se milicioneru kaza jedan iz grupe, koji se poboja da predstavnik vlasti ne posumnja da je govoreno o državi, što je strogo kažnjivo. Milicioner ovoga puta nije došao službeno. Naprotiv. Mislio je da društvo raspravlja o fudbalu, i da je rijeè sinemaskop ime jednog od klubova koji æe da gostuje u Mostaru, pa u želji da podiðe èaršijskim navijaèima, kaza:
– Nema veze što dolazi "Sinemaskop", siguran sam, "Velež" æe mu uvaliti tri gola.

ma iz sehare...

pozurim da ih povadim bojim da ce pasti u zaborav...

BosnaAsa

E golemo, ukido se sa stolice

Ovo je jedan... tuzni biser...

Trehaši ga obeseliše sa dvije tone æumura, koje treba da prevuèe od Ðikiæa spomenika do Blaniæa kvarta. Uz pomoæ prolaznika, sa više zastoja, izgura uz Rièinu i privede ulazu zgrade. Krajnje iscrpljen, stražnjicom se osloni o dvokolicu i prepusti odmoru. Osobitom. Po naèinu odmaranja prepoznatljiv je u gradu: Sisak Dvokolica spava vertikalno.
Isti oni trehaši što mu naðoše posao, okupljeni u gostionici "Petica", dozivaju ga:
– Hajde na piæe.
– Dok ne završim posao ne pijem – od zamora Sisak jedva i izgovori reèenicu, koju je redovno ponavljao u sliènim prilikama. Nije pio u toku nadnièarskog dana, da bi se poslije rada i napijao. Kad popije Sisak Dvokolica i dvokolica se ponaša alkoholizirano. U tako nasisanim stanjima je osobito znan Mostarac – Sisak Dvokolica.
– Kad završim – odvažno æe Sisak i dade se na rad. Po desetak grumenja æumura, staraèki tromo i bezvoljno, trpao je u vreæu, zametao se i snosio u podrum. Nakon što prenese desetak puta, trehaši krenuše u veæ pripravljenu igru.
Trojica neopaženo strèaše u podrum, zakloniše se iza odbaèene kredence, pa koliko Sisak Dvokolica snese oni vrate na dvokolicu, dodajuæi drugoj dvojici kroz prozorèiæ. Što Sisak snese petorica vrate.
Kao da se i Bog urotio protiv staraèke nemoæi. Dva sata veæ snosi, a hrpa na dvokolici se ne smanjuje. Nikad prije ovako. Godinama se najavljuje starost, opominje i prijeti, a on uspješno trpi je i nosi, ali danas ne može, na putu je da popusti, prizna nemoæ. Prenio je više ili je naèet razum?! Snio je pola dvokolice, a na njoj se i ne primjeæuje. Poremetio umom?! Skoli ga tuga i nemoæ. Uvijek mu je bilo važno prenijeti prvu polovinu, onda samouvjerenost nadvlada umor – stimuliše. Otkazuju mu noge i volja. Ubacuje grumenja u vreæu i dvoumi.
– Sisak, hajde na piæe – uoèavajuæi krizu, upornije ga pozivaju trehaši iz "Petice".
Ne odgovora na pozive, i to mu je prvi put, a oni su glasniji i uporniji. Poleguti se da se zametne, zabaci vreæu, ali ne uspje od prve, ni od druge, ni od treæe. Poražen je. Priznade. Odbaci vreæu i suknu u gostionicu.
– Duplu ljutu! – poruèi sa praga.
Koji minut ili sat, ne zna koliko je proveo za šankom, metež je ovladala glavom, ali ga jedna misao ne napušta; nosio, nosio, nosio... a malo prenio. Poèe po glavi zbrajati prenesene vreæe, svakim ranijim istovarom je brojio prvu polovinu prenosa, jutros ni to nije èinio, a sada ne može da se prisjeti, niti da doèara približan broj, ali zna da je prenio znatno više nego kaže hrpa na dvokolici. Prenio bar polovinu æumura, možda i èitavih dvije tone!? Èitavu dvokolicu!? U pijanoj glavi odzvanja: Èitavu dvokolicu?! Istrèa.
Dvokolica je stvarno ispražnjena?!
Strèa u podrum.
Hrpa od dvije tone æumura je uzorno podzidana. Pometeni su podrum i stepenice. Pometena je i dvokolica. Sve kao što je èinio i svaki put prije. Zbunjen je. Otrijezni se na tren. Osvræe se tražeæi objašnjenje od ulice, trgovaca, prolaznika... asfalta. Sve je u uobièajenom redu, dan kao i svaki prije, samo je on drukèiji, sanja ili je pijan. Uštinu se za bedro, nije ni jedno od toga. Šta mu se dogaða, dogodilo?, pita nesreðenu glavu. Baci pogled uz Rièine, zaustavi ga na æenifi iza podvožnjaka, pa joj se uputi. Glavu podbaci pod mrzlu vodu stalno otvorene èesme. Otresajuæi glavu i ruke povrati se pospremljenoj dvokolici.
Saèekala ga je vlasnica æumura, pohvalila urednost i isplatila.
Prvi put u svom radnom vijeku pio je za vrijeme obavljanja posla, pogazio je zavjet: Kad radiš, ne pij, kad imaš, ne štedi na sebi. Da li se objavljuje senilnost, starosna slabotinja, predsmrtno stanje? Zabrinut je starac. Alkohol je pomogao da snese æumur, da li je to? Može to još koji put – a onda? Kraj! Ipak, ostaæe dosljedan, neæe više piti dok radi. Neæe. Neæe, ili neæe raditi.
I nije više radio.

***
Prašina na dvokolici je sve uvjerljivija, a moje buðenje bunovnije. Još se nadam starcu, po svakom buðenju prvi pogled je na dvokolici, pa i jutrošnji. Jutrošnji!? Dvokolica je osvanula sa crnom trakom zavezanom na rukohvatu.
Okružuju je mladiæi, oni što sebe nazivaju mostarska raja, trehaši, liske, oni što su na dvokolicu vraæali æumur, i prenijeli ga, i podzidali, i omeli...
– Šta se dogodilo? – ubrzo im se prikljuèih.
– Konaèno, jednom, i Sisak Dvokolica zaspao horizontalno – odgovori najbliži.
Mostarska raja dade se na pogrebne poslove, a graðani se spremaju odazvati na oèekivano veliku sahranu.

***
Buðenja me užasavaju, podsjeæaju na umiranje. Tužna je dvokolica u dnu ulice. Crna traka popušta, blijedi pred naletom zaborava. Prvi jutarnji pogled je svakog novog jutra sve tužniji. Slike Siska Dvokolice ne silaze sa sna i nesna. Izluðuje me taj prokleti prvi jutarnji pogled.
Ukloniæu dvokolicu!?
Prije toga èina, po odluci iz sna, sa buketom cvijeæa, otišao sam ka humci Siska Dvokolice.
Ugazih u groblje, Šariæa harem na Luci, srce zadrhta, poremeti korak i misli. Kao da æe me presresti Sisak Dvokolica. Drhtim, u sebi osjeæam uljeza. Nastavih šunjajuæi se. Bez hrabrosti sam da pogled podignem do crnila humke, na jednom me poèe hvatati nelagoda od nje. Pogled se otima snažnije, tamo bi, a misao sputava više, bez kuraži sam da ga otpustim.
Veæ sam na koji metar od groba. Pogled se ote i bljesnu kao munja kroz pomrèinu.
Ukaza se velelepni mramorni spomenik:

Po dvokolici pauèina pala

Sisak Dvokolica umorno spava
... ... ...
Spomenik podiže mostarska raja

Ne znam da li ste citali, knjiga se zove

preuzeto iz

piše: Žarko Janjiæ

:
Zec iz Mostara

u Trebinju,

u Bileæi,

u Gacku,

u Nevesinju.
......nastavak citata..
Eto, kako bi bilo kad bi naèelnik opštine bio Lažetiæ, a zamjenik mu Dangubiæ. Za policijskog komandira najbolje bi bilo izabrati Batiniæa, pa da on sredi stvari po svome. A poslije neka narod prilaže žalbe i molbe kod Slijepèeviæa i Glušca...

"Samo da znam ko je nama po Hercegovini, a bogami i šire, ovakva prezimena nadijevao, šiju bih mu kao pijevcu zavrnuo"

neka se ne ljute oni cija su spomenuta - knjiga je super

ma vidi dje te nadjoh

jel` ok il`ima ljutnje da ga micem?

Znas da si Bosanac kad:
- Tvoja familija ima rucni mlin za kahfu
- Skidas cipele kad ulazis u kucu, a svako od familije ima svoje papuce (plus koje vise za goste)
- Komsije ti svaki dan na kahfu nepozvani dodju
- Stari ti nosi pidzamu na cize
- Dan ti pocinje sa fildzanom kahve i cigarom
- Imas 17 suglasnika u 2 samoglasnika u prezimenu
- Tvoja mama ili nana nemogu shvatiti cinjenicu da nisi gladan, jer onda misle da si bolestan
- Imas "Pitu" za veceru najmanje cetri dana hefticno
- Imas "Sarmu" za rucak najmanje tri dana
- Kad napunis 5 godina, stari te vec salje po "Drinu" i "Sarajevsko"
- Ne pricas sa rodjakom koji navija za "Sarajevo"
- Nana insistira da pojedes nesto na kasiku bar jednom sedmicno
- Stara ti ponavlja da ce te ubiti promaha
- Stara ti kaze da ne sjedis na betonu, otice ti jajnici
- Stara ce ti reci da nosis potkusulju svejedno kolika je temperatura vani
- Stara ce ti reci da ne sjedis blizu TV-a, i da nekoristis mobitel jer ces fasovat tumor na mozgu
- Stara ce ti reci da ces se razboliti pijuci hladnu vodu
- Trpas potkususlju u gace
- Roditelji ti se "ibrete" sto se kupas svaki dan
- Roditelji ti govore da su tebe i tvoju sestru imali vec imali u tvojim godinama
- Nekoliko dana za tebe je ustvari sedmica ili vise
- Na zidovima su ti gobleni, a na svakom dijelu namjestaja imas po komad "heklanog" ukljucujuci i TV
- Roditelji ti spremaju zimnicu svakog Septembra
- Znas procijenit koje je pravo suho meso
- Majka ti prijeti: "samo cekaj dok ti se babo vrati kuci"
- Vodis kompletnu familiju u Neum
- Vozas Golfa
- Treb'o si igrat u Zelji ili Sarajevu, al' te zajeb'o babin sin
- Za kog ti stari navija i ti navijas
- Uzimas taksi bilo gdje da krenes
- Vecinu recenica pocinjes sa "jebi ga", "svega mi", "Nisam ja"
- Tvoj mladji rodjak ne zna sta znaci "Tita mi"
- Veze nemas sta znaci rijec "ba" ali je stalno izgovaras
- Ti si jedini koji shvaca viceve o Sulji i Muji
- Znas cijeli scenario filma "Valter brani Sarajevo" napamet
- Znas napamet pjesmu "Zenica blues" i "Nedelja kad je otis'o Hase"
- Mrzis svog rodjaka koji je pobjegao "vani" sa unproforom.
- Majka ti pravi kolac od secera, ulja, jaja i brasna i zove ga "ratni kolac"
- Baklavu jedes dva puta godisnje
- Cevapi ti preko glave
- Vrijeme je podijeljeno na "prije" i "poslije rata"
- Tvoj otac uporno tvrdi kako su svi politicari lopovi i kriminalci
- Imas najmanje jednog najboljeg prijatelja koji je otis'o na "njihovu" stranu
i nemozes nikako da vjerujes da je to tako
- Tvoji stari prijatelji iz srednje skole zive u Norveskoj, Australiji, Juznoj Africi i Maleziji
- Ne zelis da pricas o ratu nikome, ali to je jedina prica koju pricas sa svojim zemljacima
- Imas najmanje tri pasosa, i u posljednjih 12 godina zivio si u najmanje cetri drzave.

jos nedostaju hercegovci, pa dodajte

Ma to ti skoro isto vazi i za hercegovce

Eh sad vi eto recite ko ovako popunjava krizaljku? A s nasih je prostora!

1. SVECANO ODIJELO (4 SLOVA)...................CRNO
2. TELEFONSKI POZIV (3 SLOVA)..................ZVR
3. GRAD U ITALIJI (3 SLOVA).......................TRS
4. VRSTA ZIVOTINJE SA KUCICOM (3 SLOVA)..PAS
5. NIJE GLADAN (3 SLOVA)..........................JEO
6. VIDI SLIKU (5 SLOVA).............................VIDIO
7. ZENIN BRAT (5 SLOVA)...........................RAMIZ
8. VRSTA METALA (4 SLOVA).......................PLEH
9. NEOPHODAN ZACIN (2 SLOVA)..................CE
10. DIO PRIBORA ZA JELO (3 SLOVA).............ZUB
11. ZENSKO DIJETE (3 SLOVA).....................ONA
12. NAJMANJI TROCIFRENI BROJ (3 SLOVA).....000
13. MJERA ZA TEZINU (3 SLOVA)..................TEG
14. NAJZDRAVIJE PICE (4 SLOVA)..................PIVA
15. HLADNO ORUZJE (3 SLOVA).....................TOP
16. NEIZLJECIVA BOLEST (3 SLOVA)...............KAP
ili NEIZLJECIVA BOLEST (4 SLOVA).................SMRT
17. KOKOŠIJI PROIZVOD (4 SLOVA)................SUPA
18. ZAJEDNICA MUŠKARCA I ZENE (4 SLOVA)...STAN
19. DRAGI KAMEN (4 SLOVA)..........................MILI
20. MJERA ZA DRAGOCJENOSTI (5 SLOVA).......NOVAC
21. SESTRIN MUZ(4 SLOVA)..........................MUJO
22. BIBLIJSKA LICNOST (3 SLOVA)..................POP
23. MORSKI GREBEN (2 SLOVA)......................MG
24. INICIJALI PESNIKA JESENJINA ..................PJ
25. ZLATO.................................................ZL
26. KISEONIK..............................................K
....

ok

ima li u vas kakvih novih bisera?

ja samo jos imam UGOVOR O RADU!!

a sad jedan biser od moje kcerke

igramo se drzava, gradova, planina...nas troje, sin, kcerka i ja..
Mala zakocila na zivotinji sa slovom T, a ja je navodim da se prisjeti pa pokazujem rukom na nesto okruglo sto se moze pojesti obicno za dorucak ili veceru (aludirajuci na tunjevinu)

Ona se odvazno okrene prema bratu i pita "jesu li to dvije rijeci ili jedna?" A ja se i zamislih sta ce napisati ne znam zivotinju da se na dvaput pise!

STOP i Citamo: Sin-Tigar, ja-Tvor a moja Ema sva ponosna rece RIO MARE!

Price sa prve stranice su preuzete iz knige "Mostarska treha" Danila Marica.

BosnaAsa, samo nek' se zna.