| Ateizam i njegove stetne posljedice |
|
--Ateizam
ATEIZAM I NJEGOVE ŠTETNE POSLJEDICE PO DRUŠTVO
Danas se savremeni svijet suoèava sa mnogobrojnim problemima razlièitih vrsta. I pored ogromnog materijalnog napretka i velikih dobrota koje je èovjek postigao nauènim dostignuæima, svijet živi u sjeni ozbiljnih problema, koji nastaju jedni od drugih i zagorèavaju ljudski život
Bez sumnje, najveæi problemi sa kojima se društvo susreæe su društveni nemir, zabrinutost, raširenost zloèina i nasilja, kriza morala, egoizam, nered i politièke i ekonomske afere o kojima svakodnevno slušamo. Ne možemo, gotovo, naæi ni jednu državu na svijetu koja se ne suoèava sa ovim složenim problemima društva.
Materijalni napredak ne može da eliminiše ove probleme ili eventualno, da ih umanji, naprotiv, koliko god napreduje materijalni život èovjeka, oni su brojniji i rašireniji u društvu. I pored toga što su problemi društva mnogobrojni, najveæi problem koji ostavlja štetne posljedice po društvo i razlog je nereda, društvene uznemirenosti i nestabilnosti, je ateizam, ili kraæe reèeno bezboštvo. Ova pojava je, ustvari, majka svih problema društva i njihov glavni uzrok.
ŠTA JE ATEIZAM?
Ateizam podrazumijeva nevjerovanje u Boga i skretanje sa puta sljedbenika vjere, kao i poricanje proživljenja nakon smrti, Dženneta i Džehennema i posveæivanje cijelog života samo ovom svijetu. Danas je ateizam postao svjetska pojava i Zapadni svijet u Evropi i Americi, iako je nasljednik kršæanskog vjerovanja koje potvrðuje proživljenje, raj i pakao, vjeruje samo u ovosvjetski život. Crkva je postala samo tradicija (i kultura) i tragovi prošlosti, i u ljudskom životu predstavlja beznaèajnu stvar. Najveæa država na Istoku je utemeljena na ateizmu. To je Rusija, koja je nosilac komunizma, ateistièke ideologije, od èijih naèela je potpuno odbacivanje vjerovanja u nevidljivi svijet i smatranje da je život samo materija i da je èovjekova borba u ovom životu samo radi življenja i opstanka. Što se tièe drugih država, one su, i pored toga što su u njima raširene religije, poput hinduizma i budizma, koje u sebi sadrže vjerovanje u skriveni svijet, poklekle pred najezdom ateizma sa Zapada. Islamski svijet, iako se u odreðenoj mjeri pridržava Islama i vjeruje u proživljenje, Džennet i Džehennem, sa svih strana ga zapljuskuju valovi ateizma i ubacuju sumnje u islamsko vjerovanje.
UZROCI NASTANKA I ŠIRENJA ATEIZMA
Prije samo dvjesto godina, ateizam nije bio raširena pojava, meðutim, u zadnja dva stoljeæa pojavljuju se mnogi faktori koji su doprinijeli da nevjerovanje u Boga postane zvanièna ”vjera” i pravac u mnogim državama svijeta.
Neki od uzroka nastanka i širenja ateizma su sljedeæi:
1 - Evropska crkva
Evropska crkva je ponekad bila indirektan, a ponekad direktan uzrok širenja ateizma i potpunog nevjerovanja u postojanje Boga. Razlog toga su crkveni vjerski službenici, monasi i sveæenici, koji su u svoju vjeru dodali razne izmišljotine i sujevjerja, kao što je dizanje Isaa, a.s., sa stepena èovjeka na stepen božanstva, grijeh i opraštajnice, raspeæe i ostale stvari koje nisu imale nikakvog utemeljenja u vjeri. Tome su pridodali još mnogo neistine o nastanku svemira, položaju i obliku planete Zemlje i èovjekovom životu. Kada je poèela evropska renesansa i kada su otkrivene mnogobrojne nauène istine, dolazi do velikog sukoba izmeðu nauènika prirodnih nauka i crkve, koja je poricala te nauène istine i otkriæa. Tada je crkva, svakoga ko je vjerovao u istinitost nauènih otkriæa, smatrala nevjernikom, heretikom i takve ubijala i spaljivala. Mnogi nauènici i uèenjaci prirodnih znanosti doživljavali su takve bolne golgote kao kaznu za suprostavljanje stavovima crkve. Meðutim, nauèna renesansa zbog ovih tortura nije zaustavljena. Uèenjaci su uspjeli da svakodnevno donesu nove dokaze za svoje nauène postavke, a crkva je svakodnevno doživljavala poraz pred javnošæu, i na kraju pobjeda je pripala uèenjacima materije nad crkvenim službenicima i monasima. Tada ljudi u potpunosti odbijaju vjeru i svako vjerovanje koje tvrdi da postoji skriveni svijet i zagrobni život, i okreæu se materijalizmu kao novom božanstvu. Na ovaj naèin su nastali prvi temelji ateizma u svijetu.
2 - Nasilje kapitalistièkog svijeta
Nakon što je se Evropa djelomièno oslobodila crkvene vlasti i otkrila snagu pare i alatki, ljudi se okreæu od zemljoradnje ka proizvodnji i fabrikama. Nekadašnji feudalci postaju vlasnici velikih fabrika i iskorištavaju ogromna prirodna bogatstva. Zapošljava se veliki broj ljudi i na svirep naèin se iskorištavaju. Radnicima se nanosi veliko nasilje i u društvu nastaju klase, od bogatih kapitalista do siromašnih radnika. Pojava ovog novog vida nasilja i prešuæivanje svega toga od strane crkve, bio je direktan razlog širenja ateizma i sumnje u postojanje Boga. Crkva je bila nemoæna da ponudi rješenja za probleme èovjeka na Zemlji i tada èovjek poèinje razmišljati o iznalaženju jednog novog puta i programa koji je u stanju da riješi njegove probleme.
NASTANAK EKONOMSKO-ATEISTIÈKIH PRAVACA
Nema sumnje da je jedan od najbitnijih faktora u širenju ateizma bio nastanak ekonomsko-ateistièkih pravaca, a naroèito komunizma, èiji osnivaè je bio Karl Marks. I pored toga što je ovaj pravac imao ekonomsko polazište i što mu je glavni cilj, kako tvrde njegovi osnivaèi, bio oslobaðanje od kapitalistièkog nasilja, ipak je poprimio svojstva jednog ideološkog pravca. Oni tvrde da postoji samo materijalni život èovjeka, da ne postoji duša, proživljenje, Bog i zagrobni život. Po uèenju socijalizma, vjeru su izmislili bogataši da bi što bolje iskoristili siromašni svijet, i osobine kao što su povjerenje, èednost i iskrenost, su ništa drugo do rezultat vjerske ideje koja je u službi kapitalistièkih interesa. Svojim postavkama, ovaj ekonomski pravac je postao jedan novi val ateizma, koji je naišao na veliki prijem kod obiènog i siromašnog svijeta, baš iz razloga što, po svojim teoretskim postavkama, štiti interese potlaèenih i siromašnih, a takvi su veæina u društvu. Tako je komunizam prihvaæen, ne samo kao ekonomski, nego i vjerski pravac, i veoma se brzo proširio u èitavom svijetu. Najveæi procvat i uspjeh komunizam je doživio nakon poznate boljševièke revolucije u Rusiji. U širenju komunistièkog pravca, njegovi zagovornici su koristili razne metode, a jedna od najpoznatijih je metoda sile, tako da su narodi u potpunosti postali snage komunizma, kao što su islamske republike u Rusiji i Kini, i neke arapske zemlje.
STALNOST ŽIVOTA
Zapošljavanje ljudi ovim svijetom i uživanjem na njemu, sa svim što im je ponudila zapadna civilizacija, od raznih zanimljivosti i primamljivih razonoda, je imalo veliki uticaj da èovjek zaboravi veoma bitne stvari u životu, pa èak i samog sebe. Iz želje da zaradi što veæu platu i tako obezbijedi sebi raskošan i udoban život, sa svim novinama savremenog doba, kao što su veš-mašine, zamrzivaèi, auta i ostalo, èovjek je poveæao svoju satnicu rada. Radi istog cilja i žena napušta svoje prirodno zanimanje, obaveze kuæe i zapošljava se u fabrikama da bi zajedno sa muškarcem ponijela zahtjeve i obaveze života. Ovakav tempo života i rada poèeo je da satire savremenog èovjeka i danonoæno ga èini zauzetim, ne ostavljajuæi mu priliku da razmisli o sebi i svemu oko sebe. Danonoæan rad u trgovinama i fabrici i iskorištavanje i ono malo preostalog vremena u igri i zabavi, nije mu ostavilo vremena da razmisli o vjeri i svom duhovnom životu i da odgovori na životna pitanja koja kruže u mislima svakog èovjeka: "Ko je stvorio ovaj svemir? - Ko je stvorio èovjeka? - Zašto smo stvoreni? - Gdje idemo? - Da li ovaj svijet ima svoj kraj? - Zašto se ljudi razlikuju, ovaj bogat, a onaj siromašan, ovaj nasilnik, a ovaj potlaèen? - Zašto sve ovo? - Da li život ima smisla?". Savremeni èovjek, prezauzet stvarima koje smo prethodno naveli, nema vremena da naðe odgovor na ova pitanja i tako vjera postaje sporedna stvar u životu.
NOVI ŽIVOT I IZAZOVI CIVILIZACIJE
Ovosvjetske znanosti otvorile su èovjeku velika vrata raskoša, udobnosti i životnih primamljivosti. Udobna prevozna sredstva, auta, avioni i vozovi, sredstva komunikacija, restorani i kafane sa bogatom ponudom jela i piæa, izazovna odjeæa i umjetnost novog života su èovjeku otvorili nove naèine uživanja u ovom životu i slijeðenja strasti i užitaka. S obzirom da vjera zabranjuje pretjerivanje i rasipništvo, a nareðuje umjrenost i zabranjuje naslaðivanje zabranjenim stvarima, poput vina, bluda i droge, ljudi koji ne poznaju suštinu vjere, smatrali su to okovima njihove liène slobode i ogranièavanjem užitaka i prohtjeva, što im je poveæalo odbojnost prema vjeri. Ne žele da ih iko podsjeæa na onaj svijet i upozorava na Džehennem, jer to narušava njihove užitke na ovom svijetu. Tako je raslo udaljavanje od vjere i širenje ateistièkog pravca.
POVEZIVANJE MATERIJALNOG NAPRETKA SA ATEIZMOM
Takoðer, još jedan od uzroka koji su ljude podstakli na ateizam je i povezivanje ateizma sa materijalnom snagom i napretkom. Ljudi su vidjeli da Evropa nije napredovala materijalno sve dok se nije odrekla ideja crvke i njenog vjerovanja, i da država kao što je Rusija nije postala velesila, dok nije proglasila da je ateistièka tvorevina. Na drugoj strani su vidjeli da su zemlje koje se pridržavaju vjere zaostale u industriji i proizvodnji, pa su poèeli vjerovati da je ateizam uzrok materijalnog i nauènog napretka, a da vjera znaèi nazadak i neznanje. Ovo su, ukratko, najbitniji uzroci nastanka i širenja ateizma u svijetu.
NEGATIVNE POSLJEDICE PO POJEDINCA I DRUŠTVO
Pravac kao što je ateizam, koji u potpunosti negira postojanje Boga, bez sumnje æe ostaviti negativne posljedice na èovjeka, njegovo ponašanje kao i na meðuljudske odnose i društveno ureðenje. U ovom broju govorit æemo o nekim posljedicama koje ateizam ostavlja na pojedinca i društvo
Prva posljedica koju æe ateizam ostaviti u dušama pojedinca jeste zabrinutost, nedoumica, duševni nemir i nestabilnost. To je iz razloga što unutar èovjeka postoji prirodna vjera, koja mu natura razna životna pitanja, koja stalno kruže u njegovim mislima. Zašto smo stvoreni? Ko nas je stvorio? Gdje idemo? Kuda nakon smrti? Iako tempo života i ovosvjetske preokupacije i poslovi èesto odvraæaju èovjeka od ozbiljnijeg razmišljanja o odgovorima na ova pitanja i od traganja za tajnom života i svemira, ipak, èesti dogaðaji i potresi postaknu ga da razmišlja o ovim pitanjima. Bolesti, tragedije, gubljenje najbližih i najmilijih i nesreæe koje pogaðaju èovjeka, nameæu mu razmišljanje o njegovom životu i buduænosti. S obzirom da ateizam ne priznaje postojanje Boga, neæe ponuditi ništa što bi moglo izvuæi èovjeka iz nedoumice, zabrinutosti i nejasnoæa života.
Tajna života ostaæe èovjeku nerazjašnjena a viðenje nasilja i nesreæa, s kojima se susreæe u životu, ostaæe kao mora koja okupira njegovu dušu.
Ateizam æe ostati nemoæan da shvati svrhu i cilj života i svemira i èovjeku æe samo nuditi iluzije i pretpostavke koje su neupeèatljive i koje neæe ostvariti svoj cilj. Taj stalni poziv ljudske prirode i ponavljanje vjeènih pitanja uèiniæe èovjeka da stalno živi u zabrinutosti, strahu i tegobama.
Nekada je èovjek imao slobodnog vremena da se osami i posmatra nebo ukrašeno milionima zvijezda, more sa njegovim tajanstvenim dubinama, ogromne planine prekrivene raznoraznim biljkama, pustinju sa njenom prostranošæu i širinom. To mu je bilo od velike koristi da doðe do zakljuèka da postoji Veliki Stvaraoc i Plemeniti Gospodar koji je sve to stvorio.
Meðutim, savremeni èovjek, okružen izazovima i napretkom moderne "civilizacije" ne nalazi vremena i snage da se otrgne iz nemara u kojem živi i da razmisli o Stvoritelju i dokazima Njegovog postojanja. Današnje društvo, udaljilo je ljude jedne od drugih i uèinilo da se svaki pojedinac brine sam o sebi i svojim problemima. Tako savremeni èovjek ne nalazi kome æe se požaliti za svoju zabrinutost i probleme i ko æe mu pružiti ruku pomoæi. Na ovaj naèin strah i bojazan od dolazeæih dana se poveæavala. Ljudi su se posvetili samo sebi i postali su okorjeli materijalisti koji samo skupljaju i gomilaju imetak. Da je postojalo vjerovanje u Boga i skriveni svijet i vjerovanje u Njegovu odredbu, ovaj problem bi bio riješen, meðutim, ateizam koji tvrdi da èovjek sam o sebi opstoji u ovom svemiru i da nema Boga koji ga opskrbljuje, poveæao je èovjeku bojazan od buduænosti i njegovo usmjerenje ka egoizmu i individualizmu.
INDIVIDUALIZAM I EGOIZAM
Usmjerenje èovjeka ka individualizmu i egoizmu bila je neminovna posljedica duševnog nemira i straha od dolazeæih dana. Pod individualizmom smatramo èovjekovo usmjerenje ka ostvarivanju samo svojih liènih interesa i nerazmišljanje o drugima. Vjera koja podstièe na dobroèinstvo s ciljem postizanja božijeg zadovoljstva, udaljila se iz èovjekovog života, a njeno mjesto zauzela je briga o samom sebi. Na ovaj naèin su ljudi, u tamnim vremenima ateizma, poèeli da zaboravljaju na druge. Malo pomalo slabila je briga prema siromasima i potrebnim, pa je na kraju zaboravljena i porodica, roditelji, žena i djeca. Onaj ko posmatra stanje ateistièkog društva, uvidjeæe do koje mjere su ljudi postali egoisti i materijalisti. Pojedinac posveæuje pažnju samo sebi a drugima izlazi u susret samo ako od toga ima koristi. Ovaj individualizam i egoizam je poveæao usmjeravanje ljudi ka prohtjevima i ovosvjetskim užicima koje je savremena civilizacija olakšala i koje su ateistièki zakoni uèinili dozvoljenim. Tako je savremeni èovjek postao materijalista, i simbol evropske ateistièke civilizacije koja prijeti uništenjem èovjeèanstva.
GUBITAK STIMULANSA I STREMLJENJE KA ZLOÈINU I KRIMINALU
Ateizam kao ideologija ne posveæuje pažnju odgajanju ljudske duše i ne gaji u ljudskom srcu srahopoštovanje prema Moænom Stvoritelju, koji prati sve postupke i dešavanja na Zemlji i na svakom drugom mjestu. Ateista se odgaja kao tvrdokorna i bezosjeæajna osoba, koja nema nikakvu unutrašnju, duhovnu zapreku koja bi ga odvratila od grijeha i nasilja i podstakla na dobroèinstvo i samilost. Naprotiv, ateizam uèi svoje sljedbenike da su oni spontano i sluèajno nastali, da ih nije stvorio Stvoritelj i da su oni kao i ostale životinje koje žive na Zemlji. Tako èovjek, na ovaj naèin, gubi ljudsku osjeæajnost i ono po èemu se razlikuje od ostalih živih biæa, a to je duhovnost i sposobnost razluèivanja istine od laži. Ako èovjek ne vjeruje u Svemoænog Stvoritelja koji ga prati i u konaèni obraèun, onda ga ništa ne može sprijeèiti da ostvari svoje životinjske prohtjeve i zacrtane ciljeve. Ovozemaljski zakoni koje su ljudi postavili, prepuni su praznina i propusta, koje kriminalci i lopovi veoma vješto iskorištavaju. Kod nekih osoba koje su ateizam izabrali za put, ponekad, ostane nešto od prirodne vjere s kojom su roðeni, ali to ubrzo nestane u buènom životu punom izazova. Ovo je, bez sumnje, jedna od najštetnijih posljedica ateizma po pojedinca, kao i društvo. Danas je savremeni svijet, svijet kriminala, nesigurnosti i straha. Svakodnevno nas sredstva informisanja obavještavaju o straviènim zloèinima i kriminalu koji se èine širom zemaljske kugle. Nanošenje štete drugima, kraðe, ubistva i silovanja postale su svakodnevica i iz godine u godinu sve se više poveæavaju. Nije problem ako u odreðenom društvu postoje lopovi i kriminalci, ali je problem ako su veæina ljudi lopovi. Godine 1977. u New York se desio jedan poznati dogaðaj, nestanak elektriène energije. Ujutro se otkrilo da je na hiljade trgovaèkih radnji, magacina i kuæa provaljeno i pokradeno. U ovoj masovnoj kraði uèestvovala je veæina ljudi, raznih dobi i profesija, pa èak i èuvari i stražari koji su èuvali te objekte. Struènjaci su procijenili da bi grad, da je sluèajno ostao bez struje sedam dana, u potpunosti bio poharan i opljaèkan.
RUŠENJE PORODIÈNE ZAJEDNICE
Ateizam, ne samo da ruši liènost i duhovni elemenat u èovjeku, nego zajedno s tim ruši i cjelokupno ljudsko društvo. To je iz razloga što jedna društvena zajednica ne može biti zdrava i ispravna, ako jedinke, od kojih se sastoji to društvo, nisu ispravne i zdrave. Poznato je da je porodica osnovna jedinica društva i kvarenje èovjeèanstva neminovno povlaèi za sobom i narušavanje porodiènih veza. Raspušten i pokvaren muž, bez sumnje æe svoj loš moral prenijeti na ženu i djecu. Zapostavljanjem i rušenjem vjerskog vjenèanja braène veze su postale samo naslaðivanje i koristoljublje, pa se umanjilo obostrano žrtvovanje koje je neophodno u braènoj zajednici. Nestalo je povjerenja izmeðu muža i žene, pa se èesto pokaže da dijete koje se rodilo nije njegovo. Nepostojanje porodiène harmonije i slaganja dovelo je do èestih razvoda brakova, a izdaja i preljuba žene postali su svakodnevnica. U okrilju ovakve rasturene porodice odgajaju se djeca koja se u svemu ogledaju u oca i majku i tako raste još jedna nova neodgojena generacija, koja predstavlja buduænost društva u kojem živi.
POLITIÈKI KRIMINAL
Vjerovatno je da se najnegativnije posljedice ateizma odražavaju u svjetskoj politici i meðu državnim odnosima, a to je zbog toga što ateistièki karakter i narav èine ljudsko srce okrutnim i egoistiènim, pa se taj egoizam i okrutnost prenosi i u sjenu svjetskih politièkih odnosa. Zato æemo vidjeti da velike kolonijalistièke sile posežu za veoma podlim metodama i sredstvima u porobljavanju nejakih naroda i eksploatacije prirodnih bogatstava. Islamske zemlje, opæenito, arapski svijet posebno, najbolje su na svojoj koži osjetili podlost i okrutnost takve politike. Te zemlje su stalno pod politièkim pritiscima i prijetnjama silom i vojnom intervencijom. Kada god islamske zemlje pokušaju da vrate neka svoja izgubljena prava i uzurpirana bogatstva ili poènu razmišljati o istinskom praktikovanju Islama i sprovoðenju njegovog zakona, velike kolonijalistièke sile se ujedinjuju da bi se zajednièki tome suprotstavile. Nekada Islam optužuju da je nazadan, nekada da je necivilizovan, a nekada pak da ugrožava druge vjere i manjinske narode. Možda je problem nafte i nastojanja islamskih zemalja da ostvare za nju razumnu cijenu i korist od toga, najbolji dokaz teroristièke i kolonijalistièke politike prema tim zemljama. Kolonijalistièke zemlje optužuju muslimanski svijet da želi srušiti svjetsku ekonomiju i civilizaciju i cijelo èovjeèanstvo uèiniti svojim robljem, i to samo zbog toga što potražuju neka svoja prava. Tako danas èovjeèanstvo trpi svjetski žar egoizma i materijalizma kojeg rasplamsavaju kolonijalizatori s ciljem da porobe druge narode i da meðu njih ubace razdor, neprijatljstvo i nered da bi što lakše mogli uzurpirati njihova prirodna bogatstva i dobra. Kada bi vjera i strah od Uzvišenog Stvoritelja kontrolisali ponašanje onih u èijim rukama je svjetska politika, meðu narodima bi vladala samilost i dobroèinstvo. Pomaganje slabih i nejakih te uklanjanje nepravde od onih kojima je uèinjena, bio bi program i put kojim bi išla svjetska politika. Uistinu postoji velika bojazan da ateizam ne prouzrokuje potpuno uništenje èovjeèanstva, nakon što je savremena nauka otkrila oružja za masovno uništenje. Ovako je ateizam i udaljenost od duhovnih vrlina i vrijednosti uspio da cjelokupno ljudsko društvo pretvori u društvo mržnje i zavisti koje je utemeljeno na nepravdi i sili i koje je u stalnom strahu od uništenja i propasti. Ovakvo stanje je dovelo do toga da savremeni èovjek pokušava pobjeæi iz stvarnosti u kojoj živi. Došlo je do širenja droge, alkohola i prostitucije da bi èovjek što lakše zaboravio svoju crnu stvarnost, gušeæi se u moru prohtjeva i strasti.
Svjetska politika nasilja i nepravde postakla je pojedinca na egoizam, pohlepu za imetkom i nastojanje da spasi samog sebe. Tako je danas svijet postao poprište nasilja, nepravde i kriminala. Razlog je odsustvo Islama u praktiènom životu i programa koji æe èovjeèanstvo dovesti do spasa i blagostanja i na ovom i na buduæem svijetu
___________________________________________________________________
|
