Andriæ: Ne mogu da prepoznam Mostar |
|
Mostar -- Stariji Mostarci vole se prisjeæati onog starog Mostara kada je sve bilo puno ljepše, a i puno življe. Meðu njima je zasigurno i Radmilo Braca Andriæ koji je u razdoblju od 1969. do 1974. godine u Mostaru obnašao dužnost gradonaèelnika. U razgovoru za "Dnevni list", prisjetili su se tih starih vremena, ali i razgovarali o današnjem stanju u gradu Mostaru.
Kako danas vrijeme provodi umirovljeni gradonaèelnik Mostara?
Da vam pravo kažem, sam sebi tražim svakodnevno neki posao za obaviti. Imam radionicu s alatima, a i vrt poviše kuæe, tako da svakodnevno naðem sebi neki posao. Takoðer sam i predsjednik Odbora za obnovu Partizanskog spomen-obilježja pa je i to jedna od aktivnosti kojima se bavim.
Osvrnimo se malo na Partizansko groblje. Smatrate li da æe ono uskoro doèekati obnovu?
Zbog dosadašnjeg odnosa nadležnih u gradu mislim da su vrlo slabi izgledi da Partizansko groblje doèeka svoju obnovu. To prilièno košta i mi radimo na tome kako bismo osigurali sredstva, ali mislim da ta sredstva neæemo moæi ostvariti na podruèju Grada i Federacije. Na jednom od posljednjih sastanaka donijeli smo odluku da se obratimo vladama europskih država i da zatražimo pomoæ kako bismo tu ideju realizirali.
Vratimo se malo u taj stari Mostar? Kakve uspomene nosite te biste li danas nešto mijenjali kada usporedite sadašnji Mostar s nekadašnjim?
Kada se sjetim starog Mostara i kada promatram sadašnju situaciju, sve bih promijenio. Ovo danas ništa nije kako treba i Mostar je u jednoj agoniji. Sve je to rezultat podjela. Imao sam sreæu jer je u moje vrijeme, kada sam vršio dužnosti predsjednika i potpredsjednika tadašnje opæine Mostar, grad bio u najveæem procvatu. Možda to zvuèi prepotentno, ali je situacija tada bila puno bolja nego što je sada. Sjetite se samo jedne tvrtke “Soko” u kojoj je radilo više od 10.000 ljudi i èiji su zrakoplovi i helikopteri dobili tada velika priznanja.
A sam izgled grada?
Ja Mostar sada ne mogu prepoznati, posebice istoènu stranu. Puno je toga uništeno, a i ulice su puste. Danas nakon 19 sati rijetko koga možete vidjeti na ulici. Lijeva obala grada jedna je prava selendra, a jedino dobro što je niklo su tvornice na periferiji grada. Kao izuzetak takoðer bih naveo i bolnicu u Južnom logoru.
Prema Vašem mišljenju, što je rat promijenio u ovom gradu?
Rat je toliko promijenio ovaj grad. Sve je veæi broj nezaposlenih u gradu, a mladi ljudi za sada nemaju nikakve buduænosti u ovom gradu.
Što je s tim mladim ljudima? Mislite li da oni mogu doprinijeti nekim promjenama i imaju li mladi uopæe perspektivu za život u Mostaru?
Da vam iskreno kažem, dokle god vladaju podjele, mladi nemaju perspektivu. I danas se osjeti ta nacionalna podijeljenost u gradu, pa èak i kod mladih ljudi, što možemo vidjeti po neredima na utakmicama. Jako se malo pozornosti pridaje mladim ljudima i ja ih ne osuðujem što piju ili se drogiraju, nego ih žalim. Jer društvo je to koje treba reagirati i uèiniti promjene. Poštujem meðunarodnu zajednicu koja se angažirala na zaustavljanju rata, ali ne mogu shvatiti njihovo ponašanje.
Kada Vam netko sada spomene Mostar, što Vam prvo pada na pamet?
Meðuljudska tolerancija i poštovanje koji su nekada vladali gradom su prvo na što pomislim. Nekada smo živjeli svi zajedno, sve nacionalnosti i imali smo dobre susjedske odnose.
Sretnete li se danas sa svojim starim prijateljima i èega se prisjetite?
Odem na odreðene manifestacije i drago mi je vidjeti se sa starim prijateljima. Nažalost, njih je sve manje i manje, a najbliži su mi umrli. Ali još uvijek se ne dam i posjetim odreðena mjesta.
(StarMo)
|