| Dostojanstvo - drugo ime za Velež |
|
Bez prava na sjeæanje
Dostojanstvo - drugo ime za Velež
Piše: Mr. sc. Dragan Markovina
Bio jednom jedan klub. Veliki klub, samo pola stepenice iza klubova velike èetvorke. Rajinski klub, klub nogometnih znalaca, crveni klub, klub s tradicijom, klub roðenih, simbol Mostara. Klub sliène povijesti kao i Hajduk, s tom razlikom što je Velež uvijek bio radnièki klub, za razliku od graðanskog Hajduka. Skoro 90 godina kontinuiranog djelovanja, 77 poginulih igraèa u narodnooslobodilaèkoj borbi, nebrojeno nogometnih majstora.
A onda je došao HVO i ustvrdio da je taj remetilaèki faktor samo višak, da se nikako ne uklapa u èistoæu nacionalnog biæa i da ga od sutra nema biti. Osnovat æemo Zrinjski umjesto njega. I bi tako.
Neki su pljunuli na svoje uspomene, neki su sve zaboravili, neki plaèu u sebi, a neki sve lijepo ignoriraju, ali Zrinjski je sada èinjenica koja je tu i u jednoj lijepoj, nadam se ne i dalekoj buduænosti, bit æe samo sportski gradski rival i ništa više od toga.
Uostalom, pravedno je bilo obnoviti klub, koji je nekoæ politièkom odlukom ugašen. Ali, nije bilo pravedno oteti stadion, pljunuti na simbol grada i zaželjeti mu smrt. Nije bilo pravedno, ako imalo voliš vlastiti grad i ako si, makar i jednom otišao na neku od Veležovih utakmica. Ako imaš imalo ljudskosti u sebi.
Taj poniženi klub spasio je istoèni Mostar, pa su ga onda spasili navijaèi vrativši mu petokraku na dres, a na kraju ga je spasio ponos i prkos ljudi koji ga vole. I do zla boga je ljigavo i gadljivo opuživati Velež da igra na livadi i da je bošnjaèki klub. Jer, nisu taj klub Bošnjaci nekome oteli, nego su neki ljudi na njega pljunuli, a neki su ga spasili. Radnièko športsko društvo Velež 1922. Obratite pažnju na ovo š kad sljedeæi put optužite klub da je bošnjaèi.
Bio sam na velikoj Hajdukovoj proslavi protiv Slavije i bio sam na derbiju u Vrapèiæima. Oba ta dogaðaja obilježio je nesrazmjer neviðene ljubavi s tribina i loše igre momaka na terenu.
Jer, mogu proæi još mnoge godine prije nego Velež opet kao domaæin istrèi na svoj stadion pod Bijelim brijegom. Nije èak iskljuèeno ni da se to možda više nikad ne dogodi.
Mogu zauvijek taj klub voditi i u njemu igrati samo Bošnjaci i opet æe to biti klub roðenih u ovom gradu.
Klub ljudi èiji obraz ne možeš kupiti, èije uspomene ne možeš izbrisati.
Ljudi kojima ne možeš lagati.
Velež Mostar, klub raje, ljubavi, ponosa i prkosa.
Klub svih nas.
___________________________________________________________________
|
