| Najèešæe pogreške u logièkoj argumentaciji |
|
Najèešæe pogreške u logièkoj argumentaciji
Drage forumašice i forumaši, kako bi nam rasprave o filozofiji, religiji i društvu opæenito ubuduæe bile kvalitetnije i svrsishodnije, evo popisa najèešæih - dakle ne i svih - pogrešaka u logièkoj argumentaciji.
Možda bi dobro bilo da moderatori temu zalijepe na vrh, kako bi je svi sudionici rasprava, današnjih i buduæih, mogli proèitati.
Qui nimium probat, nihil probat
Otklon od teze može biti veæi ili manji i može se dogoditi na razlièite naèine. Kada tko dokazuje tezu koja je opæenitija od one sporne, kažemo da dokazuje previše. Ako tko, naprotiv, dokazuje tezu koja je posebnija od one koju bi trebalo dokazati, kažemo da dokazuje premalo.
Pretpostavimo da se u nekom skupu raspravlja ima li društvo pravo prijestupnika kazniti smrtnom kaznom. Netko tko bi poèeo dokazivati da je grijeh usmrtiti bilo koje živo biæe dokazivao bi previše; netko tko bi dokazivao da društvo ima pravo braniti se od onih koji ga ugrožavaju dokazivao bi premalo.
Onaj tko dokazuje premalo olakšava sebi posao, ali ne dokazuje što bi trebalo. Onaj tko dokazuje previše dokazao bi i užu tezu kad bi uspio dokazati širu. Ali opæenitije teze uvijek je teže dokazati pa se èesto dogaða da se opæenitija teza koju pokušavamo dokazati ne može nikako dokazati, doèim bi se ona uža, koju zapravo i treba dokazati, mogla dokazati lako. Zato se kaže: "Tko previše dokazuje, ne dokazuje ništa." (Qui nimium probat, nihil probat).
Prijelaz u drugi rod
Otklon od sporne teze može biti i takav da dokazujemo tezu koja je sasvim druge vrste ili pripada u sasvim drugo podruèje. Tako biva kad kažemo za koga da je nesposoban a poènu nas uvjeravati da je vrlo pošten. Ili kad kritiziramo društveni poredak i odnose meðu ljudima u nekoj zemlji, a apologet postojeæeg stanja poène nam navoditi iznose o porastu proizvodnje ili o naoružanju vojske. Takvu pogrešku nazivamo prijelazom u drugi rod.
Argumentum ad hominem
Najèešæi pseudoargument u raspravi, pogotovo u žešæoj. Kada tko ne umije pobiti argumentima tvrdnju s kojom se ne slaže pa je pokušava oboriti govoreæi da je onaj koji ju je postavio poznati lažljivac, stari pijanac ili sin luðaka i slièno, reæi æemo da upotrebljava argumentum ad hominem (argument protiv èovjeka).
Argumentum ad hominem u svojoj pogrdnoj, uvredljivoj inaèici sastoji se u tome da se ne raspravlja o spornoj tvrdnji nego se pokušava diskreditirati èovjek koji je tu tvrdnju postavio.
Postoji meðutim i dobroæudnija varijanta tog argumenta koja ne ide za tim da diskreditira oponenta nego da ga uvjeri da se on zbog posebnih okolnosti u kojima se nalazi (zbog svog zanimanja, pripadnosti nekoj politièkoj stranci ili društvenoj grupi, svojih prijašnjih izjava itd.) treba složiti s tezom kojoj oponira.
Tim argumentom služimo se na primjer kada u diskusiji sa sveæenikom nastojimo pokazati da on, ako ne želi doæi u kontradikciju sa Svetim pismom, treba prihvatiti našu tezu ili kada politièkog protivnika uvjeravamo da naša teza s kojom polemizira logièno proistjeèe iz nekih teza za koje se on zalaže.
Argumentum ad populum
Kada demagog na mitingu nièim ne potkrepljuje je svoje tvrdnje nego im daje privid uvjerljivosti najavljujuæi ih zvuènim frazama "duboka je istina da...", "samo pokvarenjak može posumnjati u ..." "tko bolje od vas shvaæa kako...", kažemo da upotrebljava argumentum ad populum (argument za puk). Taj pseudoargument sastoji se u tome da ne ulazeæi u raspravljanje o biti sporne stvari nastojimo pridobiti slušaèe djelujuæi na njihove osjeæaje, predrasude, taštinu i subjektivni dojam. Takoðer, argument je moguæe prepoznati po patetiènom tonu kojim se iznosi i po jasnom dojmu da je naglasak na formi, a ne na sadržaju argumenta.
Argumentum ad misericordiam
Ako koga optužuju da je pronevjerio novac a on odgovara da ima bolesnu ženu i malu djecu, reæi æemo da upotrebljava argumentum ad misericordiam (argument milosrða). Taj pseudoargument upotrebljava dakle onaj tko izbjegavajuæi raspravu o biti sporne stvari nastoji probuditi samilost u sugovornika.
Argumentum ad verecundiam
Doèim se neki rado pozivaju na opæeprihvaæeno mišljenje, drugi se više vole pozivati na mišljenje istaknutih pojedinaca, velikih ljudi, autoriteta, eksperata, znalaca. Takvo pozivanje ima smisla kada se nestruènjaci prepiru o nekom struènom pitanju. Ali ono nije dokaz i ne može odluèiti u sporovima meðu struènjacima. Najmanje je takvo pozivanje na mjestu kada se autoritet u jednoj oblasti citira kao arbitar u drugoj; npr. kad se crkveni oci citiraju kao autoritet u znanosti ili kad se politièari citiraju kao autoritet u umjetnosti. Pogreška kada se sporna teza dokazuje pozivanjem na mišljenje autoriteta naziva se argumentum ad verecundiam (argument strahopoštovanja prema autoritetima).
Argumentum ad ignorantiam
Ako se primjerice tvrdnja da je neka bolest neizljeèiva potkrepljuje samo time što još nije pronaðen lijek za nju, kažemo da se upotrebljava argumentum ad ignorantiam (argument neznanja). Bit je tog argumenta u tome što se dovoljnim dokazom za neku tvrdnju smatra nepostojanje dokaza za tvrdnju koja joj je proturjeèna.
Argumentum ad baculum
Kada se velika i mala država raziðu u mišljenju pa velika država poène gomilati trupe na granici male, kažemo da velika država upotrebljava argumentum ad baculum (argument batine). Opæenito, taj "argument" sastoji se u tome što u nemoguænosti da drukèije dokažemo svoju tvrdnju prijetimo silom ili èak i direktno upotrebljavamo silu protiv onog tko se ne slaže s našom tezom.
Non sequitur
Moguæe je da se u dokazu služimo istinitim argumentima i da pomoæu njih dokazujemo baš tezu koju bi trebalo dokazati a da dokaz ipak ne bude dobar. To se dogaða kada teza koju želimo dokazati nije zasnovana na argumentima kojima se služimo, kada se ona nikakvim valjanim zakljuèkom ne može izvesti iz njih. Takvu pogrešku nazivamo non sequitur (ne slijedi).
Ta pogreška dogaða se uvijek kad izvodeæi tezu iz argumenta pogrešno zakljuèujemo. Zato se može pojaviti u bezbroj razlièitih varijanti, naime u svima u kojim se pojavljuju logièke pogreške u zakljuèku.
Accent
Èesto se u pisanju dogaða da se neke stvari krivo shvate, jer ista reèenica izvuèena iz konteksta može zvuèiti potpuno drukèije od duha u kojem je bila napisana. Accent je pogreška kojoj je specifièno svojstvo da se naglašavanjem pojedine rijeèi mijenja znaèenje reèenice. U primjeru vidi se kako se može mijenjati smisao reèenice, ovisno o tome koje su rijeèi naglašene.
Ne smijemo govoriti loše o svojim prijateljima.
(Dakle, ne smijemo prijatelje ogovarati, govoriti ružne stvari o njima, lagati...)
Ne smijemo govoriti loše o svojim prijateljima.
(Ne smijemo govoriti loše baš o prijateljima, a o drugima smijemo.)
Naravno, ta se pogreška na forumima, gdje prevladava pisana rijeè, teško zamijeti (osim ako naglašena rijeè nije boldirana ili na neki drugi naèin istaknuta), no njezin se smisao može osjetiti po kontekstu.
Ad hoc
Postoji razlika izmeðu argumenta i objašnjenja. Ako želimo dokazati tvrdnju A a imamo tvrdnju B kao dokaz, onda je iskaz "A je zbog B" argument. No ako želimo dokazati istinitost tvrdnje B, onda iskaz "A je zbog B" nije argument nego objašnjenje.
Pogrešku ad hoc napravili ste kada dajete objašnjenje nekog iskaza koje se ne može primijeniti na sve situacije. Meðutim, èesto je ad hoc postavljen tako da izgleda kao argument, što može zbuniti. Na primjer, ako pretpostavimo da se Bog odnosi prema svim ljudima jednako, onda imamo sljedeæi primjer pseudoargumenta ad hoc.
"Ja sam se izlijeèio od raka."
"Onda se pomoli Bogu. To je sigurno njegova zasluga."
"Dakle, On æe izlijeèiti i ostale ljude koji boluju od raka?"
"Hmm... Putevi Gospodnji misterij su za smrtnike."
Malo je karikiran primjer, no shvatili ste poantu.
Argumentum ad antiquitatem
Ta se pogreška najèešæe potkrade kada argumentiramo je li što dobro ili loše na temelju toga koliko je staro ili koliko dugo egzistira. Suprotna je pogreška argumentum ad novitatem.
Primjer: "Dvije tisuæe godina kršæani vjeruju u Isusa Krista. Kršæanstvo mora biti istinito kada je toliko dugo opstalo."
Argumentum ad novitatem
Pseudoargument suprotan argumentum ad antiquitatem. To je pogreška u argumentiranju kada se dokazuje da je neka teorija ili stvar bolja ako je novija.
Primjer: "Windows 2000 bolji je izbor za operativni sustav od Windowsa 98, zato što je program noviji."
Argumentum ad crumenam
Pogreška koja se sastoji u tome da se kriterij koristi od neke teorije ili stvari objašnjava materijalnim ili novèanim argumentima u korist nje same; odnosno da su oni koji imaju više materijalne moæi u pravu. Suprotan je argument argumentum ad lazarum.
Primjer: "Microsoftov je softver nesumnjivo vrhunski, jer zašto bi onda njegov osnivaè Bill Gates danas imao toliko novca?"
Argumentum ad lazarum
Ta se pogreška temelji u pretpostavci da se kriterij èovjekovih ili teorijskih atributa odreðuje prema tome je li bogat ili siromašan, odnosno koliko posjeduje materijalnih dobara.
Primjer: "Sveæenici su bolje upoznati sa smislom života buduæi da su se odrekli materijalnoga."
Argumentum ad logicam
To je tzv. pogreška pogreške, kojoj je znaèajka argumentiranje da je neka stavka kriva zato što je iznesena kao konkluzija ili zakljuèak krivog argumenta.
Treba zapamtiti da se može doæi i do istinitog zakljuèka preko krivih argumenata.
Primjer: "Uzmimo razlomak 16/64. Ako skratimo broj 6 u brojniku i broj 6 u nazivniku, dobit æemo 1/4."
"Ali ne smijemo to napraviti jer to nije matematièki korektno!"
"Ali 16/64 ipak je jednako 1/4."
Ovdje vidimo kako smo krivim putem došli do toènog rješenja (sluèajno, naravno).
Argumentum ad nauseam
Ad nauseam zapravo nije logièka pogreška nego krivo vjerovanje da æe se neki argument ako se ponovi više puta postati komu prihvatljiv. Ako tko stalno ponavlja istu stvar, izglednije je da neæe biti prihvaæena nego da æe biti buduæi da svakome dosadi ponavljanje.
Argumentum ad numerum
Pseudoargument je vrlo slièan argumentu "ad populum". Sastoji se u tome da inzistira na istinitosti neke tvrdnje potkrepljujuæi je brojem ljudi koji vjeruju u nju, što se vrlo èesto upotrebljava.
Primjer: "Tisuæe ljudi vjeruje u horoskop, onda nešto od toga mora biti istina."
Logièka bifurkacija
Bifurkacija je logièka pogreška koja se sastoji u tome da tko postavi situaciju koja ima samo dvije moguænosti, a zapravo ih može biti više.
Primjer: "Ili je èovjek nastao onako kako Biblija sugerira ili je nastao od jednostavnih jednostaniènih organizama, kako znanost sugerira."
Kompleksno pitanje
Kompleksno pitanje (complex question) verbalistièki je pseudoargument koji se sastoji u tome da se koga prevesla (kako bi rekli u narodu) tako što æe mu se postaviti pitanje na koje ne može odgovoriti.
Primjer: "Jesi li prestao tuæi svoju ženu?"
Pitanje zahtijeva definitivan odgovor a da se prije nije postavilo pitanje "Jesi li tukao svoju ženu?", stoga se bilo kojim odgovorom "dokazuje" da je odgovaratelj tukao ili još tuèe svoju ženu.
Isto tako, taj se argument èesto upotrebljava u policiji ili na sudu kada ispituju osumnjièenika, kako bi ih naveli da odgovore upravo ono što bi potvrdilo njihovu krivnju.
Primjer: "Gdje si sakrio novac koji si ukrao?"
Jasno je da je pogreška u obliku gdje se pita nešto što još nije dokazano pa se u tome i sastoji logièka pogreška.
Pogreška kompozicije
Pogreška se sastoji u pretpostavci da se svojstva elemenata od kojih se sastoji neki objekt automatski odnose i na taj objekt.
Primjer: "Bicikl je izraðen od mnogo dijelova koji su lagani, pa je stoga i bicikl lagan."
Generalizacija
Vrlo èesta logièka pogreška iako se lako prepoznaje. Sastoji se u tome da se na osnovi promatranja nekog subjekta kojemu pripada neko svojstvo takvo svojstvo prenese i na cijelu skupinu koja ima neko drugo svojstvo koje dijeli sa subjektom.
Primjer: "XY je zao èovjek a deklarira se kao kršæanin, dakle svi su kršæani zli."
Error fundamentalis
Ako je razlog na kojemu poèiva èitav dokaz neistinit, valjano izvoðenje ne vrijedi mnogo. Ako na primjer u raspravljanju o aktualnim problemima Afrike i suvremenog svijeta poðemo od teze da su bijelci priroðeno talentiraniji od crnaca, naši dokazi neæe mnogo vrijediti èak i ako izvoðenje bude valjano. Pogreška u dokazu koja se sastoji u tome da se polazi od neistinitog razloga naziva se osnovna zabluda ili error fundamentalis.
Konvertiranje kondicionala
Konvertiranje kondicionala pogreška je argumenta èija je forma "Ako A, onda B, dakle ako B, onda A."
Primjer: "Ako prosjek pismenosti ljudi opada, onda opada i broj ljudi koji rabe internet. Dakle, ako vidimo da se smanjuje broj ljudi koji rabe internet, znaèi da opada prosjek pismenosti."
Petitio principii
Kad kao argument za neku tezu navodimo neku drugu tezu, koja je takoðer sporna i èije dokazivanje pretpostavlja dokazanost teze koju tek treba dokazati, kaže se da smo poèinili pogrešku petitio principii (anticipiranje principa). Tu pogrešku èini na primjer majka kad osporavajuæi optužbu da je njezin sin razbio susjedov prozor kaže: "Moj sin nije nikad razbio tuði prozor. Prema tome, nije razbio ni vaš prozor."
Idem per idem
Kad bi tko u prilog teze da se kroz staklo može vidjeti naveo razlog da je staklo prozirno ili u prilog teze da opijum uspavljuje argument da opijum ima moæ uspavljivanja, mogli bismo reæi da dokazuje isto istim (idem per idem). On naime i ne navodi nikakav razlog nego svoju tezu ponavlja drugim rijeèima.
Circulus in demonstrando
Katkad se ljudi pri dokazu služe argumentima koji su naizgled dokazani, ali u stvarnosti nisu. Uzmimo na primjer dokaz: "Ja sam pošten èovjek. Ako ne vjerujete, pitajte mog prijatelja XY. U ono što æe vam on reæi možete potpuno vjerovati. Jamèim vam da on nikad ne laže."
U takvim i sliènim sluèajevima, kada se teza A dokazuje pomoæu teze B a teza B pomoæu teze A ili kada se A dokazuje pomoæu B, B pomoæu C a C pomoæu A, možemo reæi da je poèinjena pogreška krug u dokazu (circulus in demonstrando).
Cum hoc ergo propter hoc
Pogreška slièna onoj post hoc ergo propter hoc. Pogrešku èini kriva pretpostavka da su dva istodobna dogaðaja istovremeno i uzroèno povezana, odnosno negiranje ostalih faktora koji su eventualno mogli prouzroèiti radnju.
Primjer: "Pismenost raste otkako je izumljena televizija. Dakle, televizija uzrokuje rast pismenosti."
Post hoc ergo propter hoc
Pogreška koja se dogaða zbog pretpostavke da je štogod uzrok nekog dogaðaja samo i iskljuèivo zato što se dogodilo prije tog dogaðaja.
Primjer: "SSSR se raspao nakon uvoðenja ateizma kao državne 'religije'. Dakle, moramo izbjegavati ateizam zbog toga."
Dicto simpliciter
Dicto simpliciter dogaða se kada se neko generalno pravilo prenese na partikularni sluèaj, ali atributi i znaèajke toga sluèaja nisu kompatibilne s tim generalnim pravilom. Dakle, to je pogreška kada se ide od generalnoga prema specifiènom, za razliku od èiste generalizacije.
Primjer: "Kršæanima ateisti generalno govoreæi nisu dragi. Ti si kršæanin pa zato sigurno ne voliš ateiste."
Pogreška se èesto dogaða ljudima koji ocjenjuju moralne ili neke druge kvalitete nekoga èovjeka stavljajuæi ga u generalno pravilo ili narodski reèeno šablonu.
Ignoratio elenchi/mutatio elenchi
To je jedan od dva tipa pogreške irelevantnosti koja se javlja u mnogo razlièitih oblika. Prema tome èini li se nesvjesno ili svjesno razlikujemo ignoratio elenchi (nepoznavanje pobijanja) i mutatio elenchi (promjena pobijanja). Primjerice, to se može pojaviti kada neki kršæanin poène argumentirati da je kršæanstvo u potpunosti istinit nauk. Ako bi to argumentirao tako da prikazuje kolikim je ljudima kršæanstvo pomoglo, bez obzira koliko dobro on to argumentirao, neæe dokazati prvotnu tezu odnosno tezu da je kršæanstvo istinit nauk.
Plurium interrogationum
Pogreška koja se sastoji u postavljanju kompliciranog pitanja na koje se traži samo jedan odgovor. Pogreška je slièna onoj "kompleksno pitanje", ali ne i potpuno ista.
Primjer: "Jesu li veæi porezi bolji ili lošiji za državu
___________________________________________________________________
"Da li je Kur`an od vjeènosti za to ne pitam. Da je on knjiga nad knjigama vjerujem iz muslimanske dužnosti!"
(Johann Wolfgang Goethe)
|
jeli ziv? Ni dlaka mu na glavi ne ostade. E golemo napadoste vanzemaljca tite mi