Maja 
bice nesto od mene
Poruka: 307
Location: Oslo
 |
|
Trenutno je jedna od vrucih tema u cijeloj Evropi da li zabraniti nosenje vjerskih "simbola" u osnovnim skolama, univerzitetima, javnim mjestima, u Belgiji cak predlozeno i u javnim instansama kao sto je sud itd. Mene debate koje kolaju norveskim medijima sokiraju. Problematika je izpolitizirana do krajnosti i vise nije rijec samo o nasusnom pravu covjeka da nosi na glavi, vratu, celu sta hoce nego se debata kako se meni cini svede na prosto pitanje smijemo li dozvoliti strancima (muslimanima, uglavnom) ovolike slobode.
Ja ne smatram da je marama vjerski simbol? Prvo to. Da li je sve to samo rezultat americke paranoje i hajke na muslimane? Ili, jesu li u pravu vlade Francuske, Belgije i inih zemalja koje ne zele da ugraduju posebne tuseve za muslimansku djecu po skolama, sklanjaju s prozora figurice prasica iz porodilista, ne zele da dobiju besplatnu informaciju o tome ko je kakve vjere zavisno sta ti visi o vratu ili stoji na glavi?
Ne smeta mi sta ljudi nose. I da pjevca na glavu neko stavi, stavio je. Smeta mi ta skoro diktatorska odlucnost pojedinih vlada, e hajmo sada ukinuti marame iz skola.
___________________________________________________________________
Zivjeli 100 godina!
|
|
 02-05-2004 09:03 |
    |
Maja
bice nesto od mene
Poruka: 307
Location: Oslo
pokretac teme 
|
|
Upravo to Djemila, ne smatram nosenje marame nicim drugim nego licnim izborom, kod mnogih je naroda to tradicija, a vjernici znaju kad im ju je nositi. Ovdje je jedna djevojka posao izgubila radi tog svog izbora da nosi maramu, radila je u prodavnici namjestaja kao prodavacica i hampa se poslije toga digla. Nego cinjenica da hoce da uvedu zabranu, da u jednu ruku skrse ljudske slobode u demokratskim drustvima, to me sokira. U Norveskoj se ograduju samo na malu djecu, da se njima zabrani, argumenti su da malo dijete ne moze odluciti da li ce nositi maramu ili ne i da li mu se to svida ili ne. Paradoks: sami svoju djecu od kad se rode pitaju za misljenje, kad sam radila u prodavnici bilo je situacija da dodu sa tek prohodalom djecom i da ih pitaju: "Zelis li sreco jogurtic od jagoda ili od malina", ko da to djete konta o tome. Ma u nas je to bilo najbolje, jedi sto ti se stavi, nema ni zucnut. Skrenuh s teme, ne bih zeljela da je pokvarim, a o odgoju djece mozemo na drugoj temi.
___________________________________________________________________
Zivjeli 100 godina!
|
|
| 02-05-2004 11:55 |
|
obrisana
Gost
|
|
jel' se samo marama smatra simbolom
ili uopste ukidanja nosenja i drugih simbola
kao sto je krst , mjesec i zvijezda .. privjesak , nausnica i tako to
|
|
| 02-05-2004 12:24 |
|
obrisana
Gost
|
|
cula sam o diskusijama zabrane marama i u Svedskoj , Francuskoj , Italiji
procitala sam jedan clanak o zabrani marama u Turskoj
pa curice nose perike preko marama , da bi na taj nacin prikrili maramu
tesko je reci da li je to uredu ili ne
Objasnjene zabrane nosenja marama je navodno povecani broj agresivnih
napada na mlade djevojke i veca rasprostranjenost gledanja porno filmova kod omadine
u skolama . Naime , muskarci koji su odgojeni u tom religioznom duhu , smatraju,
moderne mlade djevojke , prostitutkama , dok djevojke iz islamskih zemalja , marama
stiti od tih napada. Kazu da je zato primjetno povecanje broja ucenica koje u skolu dolaze
povezane maramama. Zbog svega toga ,marame su zabranjene u skolama.
to moze dovesti samo do suprotnog efekta
da li je to strah od fundamentalizma ?
zabrana marama , uslovila je zabranu svih vjerskih obiljezja
|
|
| 02-05-2004 15:26 |
|
Dosadno
Gost
|
|
Muslimanski veo je postala vruca politicka tema u Francuskoj ali Stella White ne moze da vidi zbog cega sva ova guzva. Katolkinja iz Kenta nam objasnjava njeno kompletno uzivanje u pokrivanju.
Za emancipovane zapadnjake, hidzab ili veo, je prepreka za zenstvenost. To za njih simpbolizira krah zenskog duha i simbol ropstva koji zenu transformira u pasivni dio, kojoj je jedino dozvoljeno van kuce da kupi muzu rucak.
Kada se ovaj komad platna nadje na nogama, Englezice bi obicno susretale oci koje su piljile vani pune tuge i skromnosti. Za njih, hidzab predstavlja zivu smrt. Ovo bi takodje mogao biti osjecaj francuskih zvanicnika koji su odlucili da baniraju hidzab u skolama, vjerujuci da ni jedna mlada djevojka ne bi trebala nositi simbol represije na svojoj glavi.
Jos za mnoge, ukljucujuci i mene, veo nije nikakav instrument tlacenja, nego znak slobode. Licno, nikada se nisam osjecala ovako slobodno dok ga nisam pocela nositi.
Ali prije nego i zakljucite da sam ja zrtva propagande vjere koja mi je isprala mozak, ja cu vam naznaciti da sam ja katolkinja a ne muslimanka! Nisam sa misterioznog Istoka, nego tridesetdvogodisnja zena iz dosadnog Kenta. U moj zivot se ubraja da sam egzoticna plesacica i veliki model. Imala sam tri veze sa muslimanimskim muskarcima, no niti jedan nije od mene zahtijevao da nosim hidzab; cinjenicki, nasli su da je moje ponasanje malo nezgodno. Nema nikoga iz moje proslosti da je uticao na mene da nosim veo. Jednostavno to radim jer ja to volim.
Uzivam u privatnosti, u barijeri koju kreira hidzab izmedju mene i zla, pomamnog svijeta, posebno u Londonu. Pronalazim veliki mir iza vela: ne osjecam se zaokupljenom prolaznicima; guzvom, bukom dok masa izgleda manje mocnom. Mogu se vratiti svome licnom sigurnom svijetu cak i dok hodam, u prakticnom nivou, osjecam se kompletno bezbjednom od nepozeljnih ispada.
Hidzab je takodjer finansijski bezbjedonosni sistem. Kao vecina pjesaka u Londonu, ne mogu priustiti sebi da svakom beskucniku dam sitnisa kad ga vidim, ali se osjecam krivom kad ih ugledam. U svome hidzabu, svoju brigu mogu sakriti. Takodjer se osjecam sigurnom od dzeparosa. Gledaju na mene i sigurno misle ilegalni emigrant, ne vrijedi truda, zakljucujuci da moja velika tasna sadrzi samo nepotrepstine, jeftino povrce za mojih sesnaestero djece.
U mome hidzabu kupovina je takodjer jeftinija. Mala zajednica muslimanskih trgovaca operira u oblasti. Kod njih se obrce pomisao jedna nasa pa cijene budu veoma nize nego sto bi to bile za zapadnjake. Ako zelim da nesto kupim, obavezno se hidzabiram.
Najvelicanstveniji efekat nosenja hidzaba je da automatski postajes clan muslimanske zajednice i postupa se sa tobom u skladu svih privilegija digniteta zene muslimanke. Kad udjem u muslimansku prodavnicu, muskarac ce mi blagonaklono reci Selam alejkum! Kako vam, damo, mogu pomoci? U autobusu, muskarci muslimani iz Afrike, bliskog i dalekog Istoka ce se pomjeriti u stranu i reci, Poslije tebe, sestro!.
Kancelarije, barovi i klubovi Londona su puni engleskih djevojaka u kratkim suknjicama i visokim sandalama, od kojih mnoge traze ljubav. Zene koje nose hidzab, ruzno okarakterisane od zapadnjaka, stvarno osjecaju sazaljenje prema ovim zapadnjackim zenama, koje se moraju ranjavati sa visokim sandalama, stetnim po kozu sminkama i teskim dijetama sve u cilju da bi nasle muskarca.
Jedna moja prijateljica Iranka, je uspjesna poslovna zena. Ona svaki dan ide vani uglacana, nalakiranih noktiju, ostrih kostima i perfektne sminke. Dok sam bila u Iranu, bilo je mnogo lakse. Kaze ona. Ustajala bi u devet, nabacila bi na sebe crnu veliku haljinu i uskakala u auto. Sada, moram da potrosim dva ili tri sata da bih se sredila, svako jutro.
Mnogo puta hidzab je smatran kao stvar fundamentalista. Ali i u krscanskoj tradiciji, Sveti Pavle je naredio zenama da pokriju svoje glave, sve do sezdesetih, ni jedna zena se nije mogla naci u Crkvi Engleske bez sesira i rukavica. Mnoge Englezice su oblacile vani sesire. Indijke i Sikhkinje su i dalje trazene da pokrivaju svoje glave zbog njihova digniteta ili ponosa a ortodoksne Jevrejke su tradicionalno oblacile salove oko njihove kose da bi se sklonule od muskaraca koji nisu njihovih muzevi. Ipak, izmedju svih ovih kulturnih grupa, jedino su muslimanke izgleda opisane kao one koje su slabe, potlacene a na racun njihovih pokrivaca.
Dvije nepozeljne zene su, muslimanka koja nosi hidzab i militantna feministkinja. Kada su zene u sedamdesetim pocele da se sisaju na kratko, nosile komfortnu obucu, one su odbijale ideju patnje u ime mode i odbijale da ucestvuju u frantickim ritualima da bi privukle gladne, nezadovoljne muskarce. Tako shodno tome i zena u hidzabu moze zadrzati svoj identitet a bez da bude rob nikada zadovoljenoj zapdnoj zelji za ljepotom.
Posebno tuzan artikal je izasao u popularnom zenskom magazinu prosle sedmice, nazvan: "Kako da manje mrzis svoje tijelo." Ja sam to pokazala mojoj prijateljici, Arapki, koja se zove Melika. Uhvatila se za glavu i rekla: "U mojoj kulturi, muskarci su tako zahvalni kada se ozene zenom koju vide svojom velicanstvenom princezom pa kakva god izgleda i velicine ona bila."
Sa hidzabom, muslimanke znaju svoju moc i vrijednost. Jedan mi je musliman rekao:"Moja zena je kao lijepi dijamant. Biste li napustili lijepi dijamant da dobijete drugi isparan i ukraden sa ulice? Ne, zamotat cete ga u velvet. E ako bas hidzab cuva moju zenu, koja mi vise vrijedi nego bilo koji nakit.
Naravno, ako bi bilo ko pokusao da skine moj veo ili da me natjera da ga obucem, ja bih se pobunila nasilnicki. Imam privilegije da zivim u zemlji u kojoj mogu nositi sta zelim. Nisu sve zene tako sretne. Licno, pronasla sam u hidzabu andjela cuvara.
Moja mati, kako god, tvrdi da ga nosim jer se ne volim cesljati.
Stella White
The Daily Telegraph (31.12.2003)
|
|
| 02-05-2004 20:19 |
|
TigricaX
zvrk hanuma
Poruka: 6105
Location: Nesvrstana
|
|
Kanada je zemlja imigranata. Nema odakle da nema dosljaka....Indijci nose one svoje turbane, zene sa istoka hodaju pokrivene, neke samo sa maramama, neke od glave do pete, samo da im se oci vide, kinezi slave svoje Nove Godine, dzamije se grade, crkve razne (to nikako da pohvatam koliko nekakvih drugacijih ima), ljudi mogu nositi svoje vjersko obiljezje u bilo kojoj velicini i obliku bez problema. Za mene je to sloboda izbora. Neko voli da stavi mali kriz ili mjesec i zvijezdu, ili sta vec, oko vrata jer se tako "osjeca sigurnijim", jer bas voli da je to tu, ispod majice negdje. Neko opet bas papanski izbaci kilu zlata samo da se vidi da ima, i ko je i sta je. Hejbet nekakvih novokomponovanih vjernika sto je doslo iz bivse Juge....To mi se gadi.
Nakon 11 Septembra 2001, i tragedije u NY, pojavila se nekakva presutna averzija prema muslimanskom svijetu. Niko ne smije nista na glas reci - ovdje je to zakonom zabranjeno, ali se osjeti u zraku. Im'o ti tu maramu, il' mjesec i zvijezdu, il' nem'o...ako si malo tamnije puti, il' ti je ime Muhamed il' Mustafa, svako ce te pogledati izkosa. Na zalost.
___________________________________________________________________
"Nema ljepše nade od one što je nikla iz tuge
i nema ljepših snova od onih što ih raða bol."
|
|
| 02-07-2004 18:24 |
|
|
|
.
___________________________________________________________________
Volim, fudbal, kosarku, tenis, .... al' od svega najvise volim sport.
broj ispravljanja poruke: 1, zadnji put od strane Senad Hadzifejzovic dana 02-19-2005 u 09:33.
|
|
| 02-07-2004 19:23 |
|
|
|
.
___________________________________________________________________
Volim, fudbal, kosarku, tenis, .... al' od svega najvise volim sport.
broj ispravljanja poruke: 1, zadnji put od strane Senad Hadzifejzovic dana 02-19-2005 u 09:34.
|
|
| 02-11-2004 20:48 |
|
|
|
.
___________________________________________________________________
Volim, fudbal, kosarku, tenis, .... al' od svega najvise volim sport.
broj ispravljanja poruke: 1, zadnji put od strane Senad Hadzifejzovic dana 02-19-2005 u 09:34.
|
|
| 02-12-2004 13:27 |
|
|
|
  |
|
ANJE ZA NEVINOST...
