Draga moja Alma,
evo vec 8 dana, kako sam saznala za Emmicin odlazak, neprestano mislim
na tebe i tvoju porodicu i uzasno mi je tesko. Iako se dugo nismo
vidjele, i nekako nas je zivot razdvojio svaku na svoju stranu, cesto
sam se s radoscu sjecala nasih "ratnih" dana na Malti i nase raje.
Kada smo se cule u prosli petak, nakon sto sam procitala citulju u
Avazu, nisam prvo ni znala sta da ti kazem, od soka i bola, a nisam
prepoznala ni Waela preko telefona, kojeg sam prvo dobila (broj sam
slucajno nasla na vasoj poslovnoj internet stranici, ne znajuci ciji
je). Ne postoje rijeci utjehe koje tebi i tvojoj porodici mogu uputiti,
osim da kazem da moja mama, Edin i ja iskreno suosjecamo sa vasim bolom, i da
svaki dan molimo dragog Allaha dz.s. da vam podari sabur i snagu da
nastavite dalje.
Pregledala sam forum Moforaja i rasplakala od Emmicinih predivnih
slicica i lijepih porukica od tvoje i Nirvanine raje i porodice, kao i
od drugih ljudi. Osobito me je potresla pjesma, u spomen na Emmu.
Isprintala sam sa prve stranice foruma sliku male dzennetske pticice
koju je postavila vasa prijateljica Zuta, i stavila je u svoj album,
gdje cuvam neke nase zajednicke slike sa Malte, tako da je imam zauvjek.
Draga moja Alma, i meni je ovo bila teska godina, jer mi je iznenada
umro otac, nana mi je tesko bolesna i sad se brinem o njoj, umrlo mi je
par ljudi iz blize familije, prijatelja i poznanika. Odjednom, u svega
par mjeseci, nestalo mi je tako puno voljenih i vaznih osoba, da jos
uvijek sebi ne mogu doci, ali kazem samoj sebi da je sve to bila volja
Bozija, i da ja tu nista nisam mogla uciniti.
Stalno mislim na tebe i tvoju porodicu i molim dragog Boga da vam podari
snagu da prebrodite ove teske momente. Zao mi je sto ne zivimo blize, da
budem sada uz tebe.
Puno te voli i pozdravlja, kao i svu tvoju porodicu,
Azra
___________________________________________________________________
|
