vuja
raja
Poruka: 1521
Location: Serbia
|
|
evo odlicnog teksta..
Pregled razvoja procesa urbanizacije u svijetu
Tradicija života u gradovima stara je tisuæe godina, meðutim kada su nastali prvi gradovi, gdje su bili centri urbanog razvoja tijekom povijesti, kako je tekao proces urbanizacije u svijetu, koji su gradovi nekoæ bili najveæi, a koji su to danas - proèitajte u ovom èlanku.
6.2.2004 Vera Graovac
Na karakteristike i dinamiku rasta stanovništva znaèajno utjeèe smještaj i velièina urbanih centara. Danas oko 45% svjetskog stanovništva živi u gradovima, s tim da postoje znaèajne razlike izmeðu udjela urbanog stanovništva u razvijenim zemljama i zemljama u razvoju. U razvijenim zemljama Europe, Japanu, Australiji i Sjevernoj Americi taj udio se kreæe oko 80% (npr. Island 97%, Izrael 90%, Japan oko 80%, Danska i Australija 85%). S druge strane, u veæini zemljama Azije, Afrike i Južne Amerike udio urbanog stanovništva je u prosjeku 35%, ali u nekim zemljama je izrazito nizak, npr. Nepal 10%, Ruanda 5%.
Vrlo ilustrativan primjer daje nam Indija, koja je druga zemlja na svijetu prema broju stanovnika, a ima otprilike 30% urbanog stanovništva. Meðutim, tih 30% znaèi oko 270 milijuna stanovnika, što je jednako ukupnom broju stanovnika SAD-a. Isto tako, važno je napomenuti da Indija ima osamnaest gradova s više od milijun stanovnika, od èega ih tri spada u red najveæih gradova na svijetu (Bombay, Calcutta i New Delhi).
Slika 1. Calcutta
Razvoj prvih gradova
Smatra se da su prvi gradovi nastali prije otprilike 10 000 godina na Bliskom Istoku. Na temelju arheoloških nalaza najstarijim gradom smatra se Jerihon na zapadnoj obali Jordana. Naseljen je oko 7 500 g. pr. Kr. i 7 000. g. pr. Kr. imao je oko 2 000 stanovnika. U sljedeæih nekoliko stoljeæa nastala su druga urbana naselja u toj regiji. Veæina ih je, poput Jerihona, bila omeðena zidinama i bili su otprilike jednake velièine kao i Jerihon. Do 4 000. g. pr. Kr. nastali su neki od najpoznatijih antièkih gradova - Babilon, Teba i Sumer. U dolini rijeke Ind nastali su Mohenjo-Daro i Harappa. Iako su ti gradovi bili relativno veliki i gusto naseljeni za tadašnje pojmove, to nije bilo presudno za njihov status. Ono što ih je razlikovalo od ostalih naselja i što ih je karakteriziralo u svim periodima razvoja je:
- znaèajan udio njihovog stanovništva bio je zaposlen u djelatnostima koje nisu ukljuèivale proizvodnju hrane i sirovina (iako, dio stanovnika je i dalje radio i u poljoprivredi);
- odvojen politièki sustav;
- bili su omeðeni zidinama;
- imali su tržnice.
Na temelju ovih karakteristika može se zakljuèiti zašto su se gradovi upravo tad i upravo tamo razvili. Od presudnog znaèenja za razvoj gradova bilo je otkriæe novih oruða i metoda u proizvodnji hrane: pluga, navodnjavanja i uzgoja stoke. Primjenom ovih inovacija i njihovim daljnjim širenjem, došlo je do znaèajnog napretka u sposobnosti ljudi da se sami uzdržavaju i smanje stope smrtnosti do mjere koja je bila dovoljna da potakne relativni rast u duljem vremenskom periodu.
Ovom prvom agrarnom revolucijom omoguæeno je redovito stvaranje viškova koji su dozovoljavali ljudima da se u puno veæem opsegu poènu baviti trgovinom, manufakturom i drugim aktivnostima. Takoðer su stvoreni uvjeti za novu podjelu rada, koja je ukljuèivala odjeljivanje posla od obiteljskih djelatnosti i proizvodnje. Ova kombinacija stalnih viškova i nova razina složenih društvenih odnosa omoguæila je, i na neki naèin uvjetovala, osnivanje prvih gradova. Naravno, treba naglasiti da ove promjene nisu imale jednak utjecaj na sva podruèja i na sva tadašnja društva, jer su neka podruèja, bez obzira što su bila zahvaæena agrarnom revolucijom, i dalje tisuæama godina ostala ruralna.
U razdoblju izmeðu neolitika i poèetka nove ere broj gradova se poveæao, kao i njihov utjecaj na okolno podruèje. Ovaj period je bio obilježen mnogim društvenim, kulturnim i gospodarskim promjenama te osnivanjem prvih država. Antièki gradovi nisu samo imali svoju autonomiju i administraciju, veæ su ujedno bili i države, tj. gradovi-države (grèki polisi). Sliène primjere imamo i danas - Singapur, Monako, Luksemburg. Na temelju svoje politièke institucionalizacije gradovi su mogli naplaæivati poreze, uvoditi vojnu obvezu i provoditi popise stanovništva u zaleðu. Vrlo je zanimljivo napomenuti da je u tim gradovima-državama oko 5% stanovništva živjelo unutar zidina, dok je ostalih 95% živjelo u okolici, baveæi se poljoprivredom ili drugim primarnih djelatnostima.
Meðutim, ove promjene nisu bile karakteristiène samo za Bliski Istok i dolinu Inda, veæ su se pojavile neovisno na mnogim podruèjima na Zemlji. Osim Tebe i drugih antièkih egipatskih gradova, Afrika je imala još urbanih naselja prije 1. g. poslije Kr., dok je Kina još 221. g. pr. Kr. ujedinjena s Pekingom kao glavnim gradom. Tragove urbanih naselja iz tog doba nalazimo i u Indokini te Srednjoj i Južnoj Americi. Ovi gradovi su takoðer osnovani u dolinama rijeka, bili su zahvaæeni agrarnom revolucijom, razvili su svoje politièke strukture i u njima je isto tako živio vrlo mali udio stanovništva cijele okolne regije (3-5%). Meðutim, taj manji udio stanovništva je ipak dominirao u politièkom, kulturnom i gospodarskom životu regije. Ova pojava poznata je pod nazivom teorija centralnog naselja. Osnovna postavka ove teorije je da je centar nekog podruèja (grada ili države) toèka koja je najdostupnija stanovništvu tog podruèja. Prvi gradovi su iskoristili upravo tu prednost, postali su mjesta proizvodnje i razmjene za širu okolicu, akumulirali su društvenu i gospodarsku moæ te utjecali na organizaciju prostora. Stvorivši nadreðeni položaj, gradovi su postali centri o kojima je periferija ovisila. Kako su gradovi postajali brojniji i veæi, sve su više iskorištavali i uèvršæivali svoj centralni položaj. Na svom vrhuncu Rim je imao oko 800 000 stanovnika, a vladao je prostorom od nekoliko milijuna kvadratnih kilometara i milijunima ljudi koji su živjeli na tom prostoru.
Slika 2. Bombay
Urbanizacija prije industrijske revolucije
Prema današnjim standardima, od prapovijesnih vremena do Srednjeg vijeka broj i velièina gradova bili su relativno mali. Meðutim, neki gradovi su vjerojatno dostigli brojku od 100 000 stanovnika èak prije 1360. g. pr. Kr. Babilon je sigurno imao više od 50 000 stanovnika, a Teba 225 000 stanovnika. Oko 500. g. pr. Kr. nešto manje od 100 000 stanovnika živjelo je unutar zidina grada-države Atene (ne ukljuèujuæi Pirej). Prema nekim procjenama, do poèetka 1.g. n. e. imao je izmeðu 350 000 i milijun stanovnika. U svakom sluèaju, Rim je bio najveæi grad tog doba i dugi niz stoljeæa najveæi europski grad. Padom Rimskog Carstva 455. godine broj stanovnika se smanjio na manje od 100 000. Od tad pa sve do 1300-ih, razvojem feudalnog sustava centar društvenog života Europe premjestio se u okolicu. Centar urbane civilizacije premjestio se na istok, tako da su dva najveæa nasljednika Rimskog Carstva bili Kinesko i Tursko carstvo.
Do 361. g. Konstantinopolis je imao 350 000 stanovnika, a Peking vjerojatno isto toliko. U isto vrijeme nešto usporeniji rast bilježili su London, Pariz i drugi europski utvrðeni gradovi. U vrijeme normanskog osvajanja 1066. g. London je imao samo 18 000 stanovnika, a Pariz je oko 1300. g. imao manje od 60 000 stanovnika. Izuzetke nalazimo na Iberskom poluotoku, gdje su gradovi poput Cadiza, Lisabona i Barcelone rasli zahvaljujuæi gospodarskom razvoju. Meðutim, iako su ovi gradovi smješteni u Europi, bili su u biti muslimanski gradovi u sklovu Maurskog carstva do 1411.
Krajem 14. st. feudalizam je poèeo slabiti, a javlja se novi pokret, renesansa, koja to nije bila samo u kulturnom smislu, veæ i u pogledu urbanog razvoja Europe. U sjevernoj Italiji, nekoliko gradova razvilo se u kulturne i bankarske centre. U poèetku su to bili gradovi-države, meðutim kasnije su imali znaèajan utjecaj na cijelu regiju i na svijet. Bili su to Padova, Bologna, Venecija (s 78 000 stanovnika 1363. g.) i Firenza (55 000 stanovnika). London je i dalje bilježio porast, ali je ipak u to vrijeme imao samo 35 000 stanovnika. U 15. i 16. st. Konstantinopolis i Peking su i dalje bili najveæi svjetski gradovi, dok su u Italiji, Španjolskoj i Porugalu i dalje bili najveæi urbani centri Europe. Iberski poluotok je osobito dobio na važnosti osvajanjem novih teritorija u Novom svijetu. Engleska se u to vrijeme još uvijek nije nametnula kao kolonijalna sila, ali oko 1550. g. London je imao oko 100 000 stanovnika. Rim je u to vrijeme imao samo 55 000 stanovnika. Godine 1650. manje od 2% stanovništva Europe živjelo je u gradovima veæim od 20 000 stanovnika.
Razvoj industrijskih gradova
Krajem 16. st. centar kolonijalne vlasti premjestio se na sjever, u Nizozemsku i Englesku. Tehnološke inovacije, zajedno s bogatstvima iz novoosvojenih podruèja i politièkim promjenama doveli su do raspada feudalnog sustava. Rezultat je bio druga agrarna revolucija. Poveæala se domaæa produktivnost, dovozile su se sirovine iz koloniziranih podruèja, stvarali su se proizvodni viškovi, što je rezultiralo poveæanjem standarda. Sve ovo potaklo je preseljenje stanovništva iz okolice u gradove. Izumom parnog stroja i njegovom primjenom poveæala se poljoprivredna proizvodnja, ali i potreba za industrijskim radnicima u gradovima. Engleska je u to vrijeme doživljavala industrijsku i urbanu revoluciju. Godine 1750. London je dostigao brojku od 750 000 stanovnika, s prosjeènom godišnjom stopom porasta urbanog stanovništva od 10%. Samo je Peking bio veæi. Oko 1800. g. Peking i London su dostigli milijun stanovnika i tako postali prvi milijunski gradovi na svijetu. U isto vrijeme, 10% Engleske je bilo urbanizirano.
Upravo su poèetkom 19. st. nastale velike razlike izmeðu stupnja urbanizacije industrijaliziranih zemalja i današnjih slabije razvijenih zemalja. Industrijska revolucija proširila se na cijelo Ujedinjeno Kraljevstvo, kontinentalni dio Europe i Sjevernu Ameriku i bila je popraæena snažnom urbanizacijom. Gradovi su ubrzano rasli, tako da je krajem 19. st. u svijetu bilo 16 milijunskih gradova, od kojih je 12 bilo u Europi i jedan u Sjevernoj Americi (New York). Oko 50% stanovništva Engleske živjelo je tad u gradovima. Tijekom 20. st. došlo je do stvaranja megalopolisa. S druge strane, industrijska revolucija nije se proširila na zemlje Latinske Amerike i Afrike, koje su bile samo izvor sirovina i radne snage za Europu. S vremenom došlo je do nejednakog i sporog urbanog razvoja. U kolonijalnim podruèjima razvili su se veliki luèki gradovi koji su služili za izvoz u kolonijalne sile. Osim tih luèkih gradova nisu se razvili drugi urbani centri, tako da je u unutrašnjosti bilo uglavnom ruralno stanovništvo, a taj trend je u velikom broju sluèajeva prisutan i danas. Naime, najveæi urbani rast se danas bilježi u podruèjima gdje je stupanj urbanizacije najniži. Zbog sve veæeg pritiska stvorenog snažnim porastom ukupnog stanovništva, jaèanja industrijalizacije i gospodarskih promjena, danas je u slabije razvijenim zemljama prisutan trend preseljenja stanovništva iz ruralnih u urbana podruèja, posebice u primarne gradove, tj. najveæe gradove u pojedinim državama, poput Bombaja, Nairobija i Mexico Cityja. Veliki rast gradova u slabije razvijenim zemljama zasigurno æe obilježiti naredna desetljeæa. Istovremeno, visoko urbanizirane zemlje, ukljuèujuæi Englesku i SAD, dostigle su toèku zasiæenja, jer veæina stanovnika tih zemalja veæ živi u gradovima. U tim je zemljama pak prisutan jedan drugi trend, a to je preseljavanje iz grada u okolicu.
Slika 3. Porast broj urbanog stanovništva 1950.-2030- g.
Koji je najveæi grad u svijetu danas? Na to je pitanje teško odgovoriti jer postoje razlièiti podaci iz razlièitih izvora. Prema podacima Amerièkoga statistièkog ureda najveæi gradovi 2003. g. bili su Bombay (12,4 mil. st.), Buenos Aires (12,1 mil. st.), Karachi (10,5 mil. st.), Manila (10,2 mil. st.) i New Delhi (10,2 mil. st.). Što se tièe urbanih aglomeracija, prema podacima UN-a 2001. g. na prvom mjestu bio je Tokio (26,5 mil. st.), zatim Sao Paulo (18,3 mil. st.), Mexico City (18,3 mil. st.), New York (16,8 mil. st.) i Bombay (16,5 mil. st.). Amerièki statiskièki ured pak predviða da su najveæe aglomeracije 2003. g. bile Tokio (31,1 mil. st.), Mexico City (21,2 mil. st.), New York (21,2 mil. st.), Seoul (20,0 mil. st.) i Sao Paulo (18,8 mil. st.).
Slika 4. Kretanje udjela urbanog stanovništva po kontinentima 1950.-2030.
Prema izvještaju UN-ova odjela za stanovništvo, u sljedeæih 30 godina gotovo sav porast broja stanovnika bilježit æe urbana podruèja. Takoðer, po prvi put u povijesti broj urbanog stanovništva æe nadmašiti broj ruralnog, i to 2007. godine. Godine 2000. oko 2,9 milijardi stanovnika živjelo je u gradovima, a oèekuje se da æe se ta brojka 2030. g. popeti na 5 milijardi (60% stanovništva svijeta). Porast udjela urbanog stanovništva u slabije razvijenim zemljama u periodu 1995.-2000. g. iznosio je 3,0% godišnje, a u razvijenim zemljama 0,5%. Na temelju tih kretanja oèekuje se da æe se u sljedeæih tridesetak godina taj udio u slabije razvijenim zemljama poveæavati za 2,4% godišnje. Istovremeno, doæi æe do transformacije ruralnih naselja u gradska. Ukupno urbano stanovništvo svijeta æe rasti za 1,9% godišnje, što znaèi da æe se udvostruèiti za 38 godina. Umjesto zakljuèka….
___________________________________________________________________ okle slika frajeru?
|
|
01-03-2007 17:59 |
|
behar
samo sto nisam
Poruka: 1141
|
|
Tana, nadam se da nije off, da ne otvaram baska temu...
http://www.sarajevo-x.com/clanak/070102031
Nauènici na pragu ispunjenja Einsteinovog sna o Teoriji svega
Ljudska fascinacija religijom nestat æe za par decenija, zavladat æe mir u svijetu i nauènici æe pronaæi formulu kojoj je Einstein posvetio 30 godina svog života - formulu koja æe objasniti sve tajne života, predvidjelo je 150 svjetskih nauènika i intelektualaca.
Internet magazin edge.org pitao je više od 150 nauènika što oni pozitivno oèekuju u buduænosti . Mnogi od njih su rekli da se nadaju produžetku životnog vijeka èovjeka, svijetloj buduænosti za autistiènu djecu i kraju nasilnim konfliktima u svijetu.
Filozof Daniel Denett vjeruje da æe za 25 godina religija dominirati znatno manjim dijelom populacije nego što je to danas. “Informacije æe polako i skoro neprimjetno umanjiti religijski utjecaj i netoleranciju.”, izjavio je Denett.
.
Einstein je posljednjih 30 godina života proveo u potrazi za jednostavnom jednaèinom koja bi objasnila sve fizièke fenomene - od stvaranja èovjeka, njegove DNK, zaljubljivanja do supernove, atoma i molekula. Odgovorila bi na pitanja kao što su: da li je moguæe napraviti vremensku mašinu, što se desilo prije Velikog praska itd.
Steven Pinker, psiholog i profesor na Harvardu, naglasio je smanjenje nasilja u svijetu. “Mnogi ljudi, zasiæeni nasiljem 20. stoljeæa, ne vjeruju da je to moguæe. Ipak, dokumenti pokazuju sveukupni trend pada ratova i drugih nasilja kroz stoljeæa i milenijume.”
Neurobiolog Leo Chalupa predviða da æe do sredine ovog stoljeæa biti sasvim uobièajeno da ljudi vode aktivne živote preko 100 godina. “Moæi æemo regenerisati one dijelove mozga koji su istrošeni. Vrijeme je da mladi ljudi danas poènu planirati što æe raditi sa poklonjenim godinama života u buduænosti.”, dodao je Chalupa.
___________________________________________________________________
|
|
01-04-2007 11:17 |
|
Mayan
guster
Poruka: 61
Location: Mostar
|
|
naravno to je po zvanicnoj arheologiji, mada postoje anomalije - "nalazi koji se ne bi smjeli nalaziti na tom mjestu" (prema zvanicnoj arheologiji), a to su nalazi koji upucuju da je covjecanstvo mnogo mnogo starije nego sto na zvanicna nauka, historija i arheologija uce.
neki od dokaza:
1. Poèetkom ljeta 1844. pronaðena je u Engleskoj kod Rutherford Millsa u živoj stijeni, èija se starost procjenjuje na èetrdesetak milijuna godina, fino izraðena zlatna nit dugaèka oko 2,5 metra. Nitko ne može odgovoriti tko ju je i kako naèinio te kako je dospjela u stijenu. Prema svim službenim evolucijskim tablicama tada su Zemlju nastanjivale rane vrste velikih majmuna, a (pra)ljudskom rodu još nije bilo ni traga;
2. Godine 1891. otkrivena je u rudniku kod Morrisonvillea, u amerièkoj saveznoj državi Illinois, u jednom grumenu ugljena tanka 8-karatna zlatna nit vrlo precizne izrade, duljine oko 25 centimetara, koja nikako nije mogla nastati prirodnim putem. Struènjaci Državnog geološkog zavoda u Illinoisu procijenili su starost ugljenog ležišta iz kojeg je izvaðen taj grumen ugljena sa zlatnom niti na 260-320 milijuna godina;
3. Godine 1851. pronaðen je u Austriji kod Salzburga, u jednom savršenom oblikovanom, velikom kristalu kvarca, èija starost je procijenjena na oko 12 milijuna godina, dio željeznog èavla izraðenog neèijom vještom rukom. U to doba, smatraju evolucionisti, došlo je tek do razdvajanja roda velikih majmuna i najstarijih predaka praljudi koji su tek sišli s drveæa na tlo i poèeli nezgrapno gegati na stražnjim udovima;
4. Iz jedne gromade ugljena iskopane u rudniku Wolfsegg u Austriji, koja potjeèe iz tercijara, izvadio je dr. Gurlitt 1885. gotovo savršenu kocku od tvrde slitine ugljiènog èelika i nikla tešku 785 grama. Kolièina sumpora u njoj bila je odviše niska da bi se mogla smatrati prirodnim kristalom pirita koji ponekad tvori vrlo lijepe i skladne geometrijske oblike. Štoviše, oko sredine te neobiène kocke protezao se vrlo jasan tehnološki trag - dubok ravan urez, dok su njezine dvije nasuprotne stranice velièine 47 milimetara bile precizno zaobljene s ispupèenjem od 10 milimetara. Sve to nedvosmisleno upuæuje da je tajanstvena "Gurlittova kocka" bilo djelo nekog inteligentnog biæa vještih ruku koje ju je naèinilo prije najmanje desetak milijuna godina. Sve do 1910. ta se neobièno vješto izraðena pradrevna kocka èuvala u muzeju u Linzu, a tada je jednog dana misteriozno nestala iz vitrine. Sreæom je prije toga bila izraðena njezina replika koja se i danas tamo èuva. Time je nerješiva zagonetka njezina podrijetla koja je 25 godina ozbiljno uznemirivala mnoge znanstvenike pozitivistièke orijentacije napokon bila, uz mnoge uzdahe olakšanja, vrlo elegantno skinuta s dnevnog reda;
5. Godine 1871. otkriveno je kod Lawn Ridgea u Illinoisu, prilikom bušenja jednog bunara, na dubini od oko 35 metara nekoliko prastarih artefakata. Jedna od njih je bakreni novcoliki predmet poligonalnog oblika s jasno raspoznatljivom slikom u središnjem dijelu i nekim natpisom oko nje na obje strane. Njegova je starost prema geološkom sloju u kojem je pronaðen procijenjena na 200-400 tisuæa godina. Usporedbe radi, dosad najstariji nalaz kovanog novca potjeèe iz Male Azije, gdje se koristio u VIII. stoljeæu pr. Kr.;
6. Prije nekoliko desetljeæa južnoafrièki su rudari pronašli, prilikom miniranja stijena u zapadnom Transvaalu, nedaleko gradiæa Ottosdala, na stotine precizno izraðenih spljoštenih metalnih kugli (elipsoida). One su naðene u stijenama pirofilita starim oko 2,8 milijardi godina. Postoje dva tipa kugli. Jedne su pune (masivne) i izraðene su od izuzetno tvrdog plavkastog metala s bijelim mrljama na površini, dok su druge šuplje i ispunjene nekom bijelom spužvastom tvari. Jedna od tih kugli ukrašena je èak trima jednolikim usporednim brazdama oko ekvatora. Oèito je da te misteriozne metalne kugle strogo pravilna oblika i precizne izrade nikako nisu mogle nastati pukom igrom prirodnih sila.
___________________________________________________________________ IZA CEGA MOGU JOS DA SE SAKRIJEM, A DA ME NESTO NE POGODI...
|
|
09-27-2007 16:09 |
|
|
Jerihon, neolitièko naselje.
Najstarije gradsko naselje, utemeljen 8350. – 7350. prije n. e. Naselje je bilo okruženo bedemom s kulama, a unutar bedema je živjelo oko 1000 – 1500 stanovnika. Kuæe su bile od èerpiæa (sušena opeka). Na nalazištu su uoèljivi slojevi koji ukazuju na kontinuitet života.
Jerihon A je stupanj za koji su karakteristiène okrugle kuæe od èerpiæa. U kasnijem razvoju naselje je veæ i u toj fazi utvrðeno kamenim zidom ispred kojeg je jarak. Saèuvana je 8 metara visoka kula. Kameno oruðe je još uvijek mezolitsko. Snažno utvrðenje se tumaèi strateškim položajem grada.
Jerihon B je faza u kojoj još uvijek nema keramike (valja napomenuti da je razdoblje nastanka Jerihona unutar razdoblja akeramièkog neolitika), dok se u graditeljstvu sve više javljaju pravokutne graðevine, a oko dvorišta je grupirano više prostorija. Zidovi i podovi zgrada su premazani ilovaèom, a katkad su crveno obojeni.
Pokojnici su pokapani ispod kuæa. Kosturi su pronaðeni u zgrèenom položaju, a lubanje su bile uklonjene i posebno tretirane (školjke u oènim dupljama) kao kultni predmeti. Postoji teorija da je takvo pokapanje svojstveno zemljoradnièkim društvima. Ponekad su pokapane i statue u prirodnoj velièini, vjerojatno kao surogat ako bi tijelo pokojnika bilo nemoguæe pokopati.
toliko o Jerihonu...
Jes vuja imo smisla za otvorit temu.Svaka ti cast,da nesto napisem ne ide, kad nema osnivaca teme teme,pa ja..........
___________________________________________________________________ Jaaa,moja ti sto se ispricasmo
|
|
09-27-2007 20:39 |
|
|
|
|
|