Sevels
moderator tra-la-la
Poruka: 6556
Location: Cernica-Mo-London
|
|
|
02-15-2011 23:32 |
|
|
nobelovcu Ivi Andriæu i falsificiranju istorije
NADAN FILIPOVIÆ: Smatram da nije na odmet upustit se u komparativnu analizu opisa nabijanja na kolac iz èlanka "Primjer francuskog divljaštva – muèenièka smrt Sulejmana el-Halebije“ koji je objavljen u "Sarajevskom listu“, broj 127, godište izlaženja 38, dana 7.maja 1915. godine i Andriæevog opisa skoro iste scene u hronici-romanu "Na Drini æuprija“.
Da se ne bi kome uèinilo da se ovde iznose neke podmukle neistine o pokojnom nobelovcu Andriæu, jasno je treba prezentirati autentièni tekst iz gore navedenog èlanka.
"Pošto je Sulejmanova desna ruka posve izgorjela, tako da je ostala sama kost, poèela se pripremati operacija za nasaðivanje na kolac. Na zemlji je stajao jedan kolac od sedam-osam stopa duljine. Dok je Bartolomeo Sera svojim bodežom oštrio vrh kolca, Sulejman je stajao posve ravnodušno. Njegova je desna ruka bila posve izgorena i pretvorena u ugljen.
Krvnik ga povali na tle i razreže mu nožem veliku ranu na tragu. Poslije približi kolac ovoj rani i poène ga jednim maljem utjerivati u tijelo. Kad mu je kolac dospio u prsa, zaveže mu ruke, digne ga u zrak i kolac zabije u zemlju.
Dok se ova grozna kazna vršila, bijedni mladiæ, osim što se nije tužio, nije od sebe davao ni glasa. Naravno da mu je duša gorjela i da je osjeæao najžešæu bol, ali mu se na licu moglo vidjeti da ovo nije htio da oda. Kad je dignut u zrak, pogleda na narod, visokim glasom izrekne "Kelimei-šehadet“ (svjedoèanstvo da je Bog samo jedan) i zamoli da mu se donese vode.
Jedan vojnik koji je èuvao stražu kod kolca htio mu je ispuniti želju. Bartolomeo Sera mu to zabrani rekavši "Sta to èiniš? Ako mu dadneš vode, odmah æe krepati!“
Sulejman je na uspravljenom kocu živio èetiri sata. Gdjekada je uèio neke citate iz Kur’ana, a pogled je upro u nebo. Da se iza odlaska Bartolomea Sere stražar nije smilovao i dao mu vode, možda bi još nekoliko sati živio.
Sulejman je umro èim je popio vodu. Iza njegove smrti otvoreno mu je bodežom na tijelu petnaest rana. Glava mu je pala na lijevo rame i tako je na kocu ostavljen èetrdeset i osam sati.
Sulejmanov kostur je oèistio vojnièki kirurg Lerrey i onda je otpremljen u Pariz da se izloži u muzeumu.“
(Ovo je prijevod Saliha Bakamoviæa koji je objavljen u "Prièa i stvarnost oko Ive Andriæa, prvog južnoslavenskog nobelovca“, Bosanski pogledi, 1960-1967, Pretisak, London, 1984, stranica 235).
Radi opšteg utiska o gore navednom èlanku "Primjer francuskog divljaštva – muèenièka smrt Sulejmana el-Halebije“ objavljenom u "Sarajevskom listu“, broj 127, godište izlaženja 38, dana 7.maja 1915. godine, a da bi se pokazala ta morbidna sliènost i maltene podudarnost sa istom sekvencom iz romana "Na Drini æuprija“ treba i tu sekvencu citirati od rijeèi do rijeèi.
"Kada su Radisavu naredili da legne, on je oklevao jedan trenutak, a onda je ne gledajuæi Cigane ni sejmene, kao da ih nema, prišao bliže Plevljaku, gotovo poverljivo, kao nekom svom, i rekao mu tiho i potmulo: "Slušaj, tako ti i ovog i onog svijeta, uèini dobro i probodi me, da se ne muèim kao pas.
Plevljak se trgnuo i viknuo na njega kao da se brani od tog suviše poverljivog naèina razgovora: "Sikter, Vlaše! Zar si ti toliki delija da carsko rušiš a ovamo bogoradiš kao žena. Biæe kako je nareðeno i kako si zaslužio.“
Radisav obori glavu još niže, a Cigani mu priðoše i stadoše s njega da svlaèe gunj i košulju. Na grudima se ukazaše rane od veriga, potprištene i pocrvenele. Ne govoreæi više ništa, seljak leže kako mu je nareðeno, okrenut licem prema zemlji.
Cigani priðoše i vezaše mu prvo ruke na leða, a potom za svaku nogu, oko èlanaka, po jedan konopac. Zategnuuše svaki na svoju stranu i široko mu raskreèiše noge. Za to vrijeme Merdžan (Cigan musliman, NF) je položio kolac na dva kratka obla drveta, tako da mu je vrh došao seljaku meðu noge. Zatim izvadi iza pojasa kratak, oštar nož, kleknu pored ispruženog osuðenika i nagnu se nad njim da mu zaseèe sukno od èakšira meðu nogama i da proširi otvor kroz koji æe kolac uæi u telo. Taj najstrašniji deo krvnikova posla bio je, sreæom, za gledaoce nevidljiv. Videlo se samo kako vezano telo zadrhta od kratkog i neprimetnog uboda nožem, kako se podiže do pasa, kao da æe ustati, ali ponovo pade natrag i tupo udari o daske.
Èim je to svršio, Ciganin skoèi, dohvati drveni malj sa zemlje i stede njime da udara donji, tupi deo koca, laganim i odmerenim udarcima. Izmeðu dva udarca stao bi malo i posmatrao prvo telo u koje zabija kolac a zatim dvojicu Cigana, opominjuæi ih da vuku lagano i jednomerno. Telo raskreèenog seljaka grèilo se samo od sebe; kod svakog udarca malja kièma mu se svijala i grbila, ali su ga konopci zatezali i ispravljali. Tišina je na obe obale bila tolika da se jasno razabirao i svaki udarac za sebe i njegov odjek negdje na strmoj obali. Najbliži su mogli èuti kako èovek udara èelom u dasku i pored toga jedan drugi neobièan zvuk; ali to nije bio ni jauk ni vapaj ni hropac, ni ma koji ljudski glas, nego je celo to rastrgnuto i muèeno telo širilo od sebe neku škripu i grohot, kao plot koga gaze ili drvo koje lome. Posle svakog drugog udarca odlazio je Ciganin do ispruženog tela, nadnosio se nad njega, ispitivao da li kolac ide dobrim pravcem, i kad bi se uverio da nije povredio nijedan od najvažnijih živih delova iznutrice, vraæao se i nastavljao svoj posao.
Sve se to slabo èulo i još manje videlo sa obale, ali su svima noge drhtale, lica bledela i hladneli prsti na rukama. U jednom trenutku kucanje prestade. Merdžan je video kako se nesretniku pri vrhu desne pleæke mišiæi ratežu i koža odiže. On priðe brzo i proseèe to ispupèeno mjeto unakrst. Bleda krv poteèe, najprije oskudno pa sve jaèe. Još dva - tri udarca, laka i oprezna, i na proseèenom mjestu stade da izbija gvoždem pokovani šiljak koca. Udario je još nekoliko puta, dok vrh nije došao do u visinu desnog uha. Èovek je bio nabijen na kolac kao janje na ražanj, samo što mu vrh nije izlazio kroz usta nego na leða i što nije jaèe ozledio ni utrobu ni srce ni pluæa. Tada Merdžan odbaci malj i priðe. Razgledao je nepomièno telo, zaobilazeæi krv koja je curila sa mesta gdje je kolac ušao i izašao, i hvatala se u malim mlakama. Dvojica Cigana okrenuše ukruæeno telo na leða i stadoše da mu vežu noge pri dnu uz kolac. Za to vrijeme Merdžan je gledao da li je èovek živ i pažljivo posmatrao to lice koje je najednom došlo podbuhlo, šire i veæe. Oèi su bile širom otvorene i nemirne, ali oèni kapci nepomièni, usta rasklopljena i obe usne ukoèene u grèu; iza njih su belasali stegnuti zubi. Pojedinim od liènih mišiæa više nije mogao da vlada; stoga mu je lice izgledalo kao maska. Ali srce je bilo muklo i pluæa radila kratkim ubrzanim dahom.
Dvojica Cigana stadoše da ga dižu kao brava na ražnju. Merdžan je vikao na njih da paze da ne drmaju telom; i sam je pomagao. Uglaviše donji debeli dio koca u zemlju, zatim pozadi podupreše kratkom žiokom koju prikovaše za kolac.
Kad i to bi gotovo Cigani se izmakoše i pridružiše ostalima a na onom praznom prostoru ostade sam izdignut za èitav metar od zemlje, uspravan, ispršen i go do pojasa Radisav na kocu. Iz daljine se samo nasluæivalo da kroz njega ide kolac za koji su mu vezane noge pri èlancima, dok su mu ruke vezane na leðima.
Tad Cigani priðoše ponovo muèeniku i stadoše da ga zagledaju izbliza. Niz kolac je tekao samo slab mlaz krvi. Bio je živ i svestan. Slabine su mu se dizale i spuštale, žile na vratu kucale, oèi su kolutale sporo ali neprekidno. Kroz stisnute zube naviralo je otegnuto režanje u kome su se teško razabirale pojedine reèi:
- Turci,Turci.. - grcao je - ... da paski skapavate... paski pomrete!... (Na Drini æuprija, III izdanje, Svjetlost, Sarajevo, strana 45).
Slijedi dalje niz jezivih detalja i pojedinosti i na ovom dijelu knjige mnogi èitaoci su je odložili i više nisu ni otvorili.
Srpski i hrvatski nacionalisti preokrenuli su ovakav opisani èin kažnjavanja u simbol turske i muslimanske surovosti, kao ne znajuæi za èinjenicu da postoje na hiljade historijskih dokumenata koji svjedoèe da se nabijanje živog èovjeka na kolac mnogo èešæe prakticiralo u kršæanskim zemljama Evrope, a posebno u Austriji i Njemaèkoj. Nabijanje na kolac u Turskoj carevini bilo je zaista rijetko prakticirano i to samo u sluèaju kažnjavanja najtežih ubojica i zloèinaca.
Najpoznatiji "nabijaè na kolac“ u Srednjem vijeku bio je Princ Vlad iz Vlaške (kasnije transformiran u legendarnog Grofa Drakulu). Usput samo da napomenem da Princ Vlad nije bio musliman, veæ Vlah koji je sa Srbima i imao zajednièku pravoslavnu vjeru.
I dok je Ivo Andriæ u okupiranom Beogradu i na ladanjima po Vrnjaèkoj Banji pisao "Travnièku hroniku“ i "Na Drini æupriju“, uživajuæi punu zaštitu Gestapoa i kvislinške srpske policije, dotle su èetnici u proljeæe 1942. godine na Crnom Vrhu nedaleko Sarajeva na kolac nabili sarajevskog komunistu i ilegalca Mustafu Dovadžiju. (Rodoljub Èolakoviæ, Zapisi iz oslobodilaèkog rata, knjiga III, Sarajevo, strana 145)
___________________________________________________________________ "Da li je Kur`an od vjeènosti za to ne pitam. Da je on knjiga nad knjigama vjerujem iz muslimanske dužnosti!"
(Johann Wolfgang Goethe)
|
|
04-05-2013 21:59 |
|
|
Aziz Kadribegoviæ, urednik Preporoda, objavio je prije nekoliko godina u Takvimu tekst u kojem se po prvi put u našoj javnosti spominje pjesma ''Kairski bazar'', koju je napisao Niko Miroševiæ Sergo, prijatelj Ive Andriæa i konzul nekadašnje Kraljevine Jugoslavije u Klagenfurtu u Austriji.Kairski bazar "" posveæeno mome prijatelju Ivi Andriæu
Mujezin pjeva sure svome bogu
Alah da mu oprosti jerbo lažno pjeva
Nije to ljubavi veæ pjesma gnjeva
Poziva na kavgu a odbija na slogu.
Pastirova koza, vezana za nogu,
Oko sebe mlijeko nevješto proljeva,
A muhe se kupe. Lijeni Arap zjeva
U prljavu svoju obavijen togu.
U prašini gustoj djeca zamazana
Otresaju neèist sa èupave glave,
Dok džamija stara, ko krastava rana
Zapušteno zjapi, svjedok prošle slave,
K nebu se uzdiše miomiris gnoja
I Homerov masni dio ovnujskoga loja.
Ivo Andriæ odgovorio je svome prijatelju Niki Miroševiæu pismom u kome kaže: ''Naroèito me veseli tvoja lepa zbirka pesama, u kojoj ima i jedna posveæena meni. Mene takoðer ova sredina smrada, loja, lenosti i pokvarenosti poklonika arapskog varalice guši, pa sam više u Beogradu nego u Bosni.''
bas dobr cojko beshe ovaj Ivek
___________________________________________________________________ "Da li je Kur`an od vjeènosti za to ne pitam. Da je on knjiga nad knjigama vjerujem iz muslimanske dužnosti!"
(Johann Wolfgang Goethe)
|
|
10-11-2013 09:05 |
|
prowler2
moforaja
Poruka: 5249
Location: usa
|
|
|
10-12-2013 04:55 |
|
Stari Grad
moforaja
Poruka: 10597
Location: iza zvijezde
|
|
Kad je neko toliko bezobrazan I neupuchen I nacionalista I samo u svoje mishljenje toliko ufuran ...toliko mrznje proljeva nad neistomishljenicima ... naravno da che me izpizditi I nagnati me da ga nazovem takvim pogrdnim imenima. Nije u redu slazem se , ali u njegovom sluchaju , kombinirajuchi shta sve govori na drugim temama , nisam se mogao saulisati. Sad me sankcionishite ako smatrate da je neophodno. Pozdrav.
Iz intervjua s Markom Tomašem, i iako se ne slažem ni sa njim 100% u svim viðenjima (do u detalj), vrijedno razmišljanja u kontekstu diskursa ove "rasprave" ovdje...
Nisam 100% siguran šta on podrazumijeva pod ovim pomenutim "novojugoslovenskim" tvrdim netolerantnim stavom, ne vidim još (nije nemoguæe da sam potpuno u krivu ovdje) da se isti toliko jasno iskristalisao,
ali kako rekoh, ovaj pasus iz èlanka može biti vrijedan razmišljanja...
citat:
"Neæu da budem pretencizoan, ali moram te pitati koje je dugoroèno riješenje za Mostar i Bosnu i Hercegovinu, kako da iz stanja primirja, zakoraèimo u stabilni mir?
Tomaš:
Imali smo rat kojeg nitko nije dobio, što znaèi da mir realno ne postoji, nego primirje. Antifašizam je kod nas prezrena vrijednost u javnomm diskursu kojom vladaju nacionalistièke matrice. Ej, antifašizam na kojem je sazdan cijeli zapadni svijet! To, kako reèe Orwell, uopæe nije pitanje politièkog opredjeljenja, nego stvar elementarne pristojnosti. Biti antifašist je, jednostavno, stvar pristojnosti. No, ja ne vidim da itko nudi nekakvu platformu na osnovu koje bi se moglo izgraditi pomirenje. Pojavila se nova, èetvrta radikalna strana. Ona je sve bolje organizirana ali se u javnim istupima èesto koristi istim diskursom i istim metodama kao i nacionalistièke opcije. Iza toga se krije nekakvo kvazijugoslavenstvo, koje je skoro pa jednako netolerantno prema drugom i drugaèijem. Postavlja se i pitanje tko je Antifa pokretu dao koncesiju na antifašizam? Mislim, tu ima ljudi koji svakom èovjeku koji se nacionalno izjašnjava odrièe pravo da kaže da je antifašist. To je jedna jako opasna stvar i mi sa takvim pristupom ne možemo nikako stvoriti dijalošku platformu pomoæu koje bismo mogli otvoriti važna i bolna pitanja koja konaèno moramo rješiti prije nego poènemo izgradnju neèega što bi moglo imati oblik civiliziranog društva. Antifašizam je slobodno ljudsko uvjerenje i nitko nema pravo da kaže da ima koncesiju na to, da definira odreðene stvari. Naravno, super je da se kolektivno reagira na neke devijantne pojave, ali i u svemu tome se krije dosta stvari koje su toliko radikalne da prelaze granicu dobrog ukusa, jer imaju za cilj iskljuèivo obezvrijediti drugaèije, bez nijansi u pristupu. Nalazimo se u toj nekoj sivoj zoni, potpuno zatrovani trima nacionalizmima i sad raste i taj èetvrti, kvazijugoslovenski, ali nitko se ne bavi suštinom i svi bi da gurnu na stranu ove druge pa da oni odreðuju šta i kako dalje. Ne mislim da je to put ka realnom pomirenju...."
-------------------
___________________________________________________________________ ne zelim biti niciji advokat , ali mislim da se tvojim zlobama i proganjanjima ljudi treba stati na put...
on je nastavljao da svojim kvaziintelektualnim napadima izvrgava mene (moju licnost , a ne moj forumski lik!!! ) uzasnoj , SVAKODNEVNOJ , kampanji proganjanja i omalovazavanja...
...sad ce se on malo presabrat pa napisat jedno dvije stranice seciranja moje licnosti i djela...sa papagajskim ponavljanjem niza neistina...
.. dosta je vise i tebe i tvoje ...
|
|
10-16-2013 18:26 |
|
|
|
|
|