... po laganoj kišici dodosmo do kraja današnje etape puta - Backog Novog Sela.








Podigosmo kamp pored Carde u vrbiku ..





... a onda pocesmo ispitivati zalihe šanka. Upoznah i dvije Australke koje idu od izvora Dunava do ušca. Nas troje imamo skoro 200 godina, ali eto plovi se ...






Prema planu zapoce i oficijelni dio vecere uz dobrodošlcu domacina i zahvale domacinu na doceku ...





... a potom pocesmo "tamaniti" riblju corbu po kojoj je domacin nadaleko poznat i ponosan...





... cak ju je i kolegica iz Madarske pohvalila ...





Uspio sam "uhvatiti" zajedno cijelo osoblje Carde. Blistali su od zadovoljstva vidjevši kako njihova riblja corba nestaje u našim želucima. Zaista je bila odlicna, za svaku pohvalu.





Dobismo i informaciju da je današnje nevrijeme poharalo podrucje u Bogojevu sa kojega smo jutros krenuli. Lomilo je stabla, odnosilo crijep sa krovova. Umakosmo mu na vrijeme.

Siti i napiti u neko doba noci potražismo po kiši svoje šatore ...

___________________________________________________________________

U samo jutro, nešto prije 7 sati probudio nas je zvuk aviona koji je uokolo letio na niskoj visini stvarajuci veliku buku. Potpuno nas je razbudio pa ustadosmo.






Kako je jucer padala kiša iskoristih jutro da malo razgledam okolinu ...








Carda se nalazi na samoj dunavskoj obali medu velikim topolama. Ovako ujutro djeluje prelijepo. Avion nas i dalje nadlijece, pa su se neki zapitali što se zbiva. Strucno sam im objasnio da je to prirodni nacin za rastjerivanje komaraca, kojih je bilo u izobilju. Ovakvo ih je objašnjenje umirilo. Još sam im objasnio da oko podne kada navale obadovi, lokalno stanovništvo poziva u pomoc MIG-ove kako bi ih rastjerali. Let MIG-ova pouzdano rastjeruje obade. Sumnjicavo su me gledali, ali nisu komentirali ništa.

___________________________________________________________________

Nakon obilaska okoline podoh na dorucak, prethodno degustirajuci šljivku na šanku.





Tek sam na kraju primjetio ovu tablu, pa neka se zna ..





I "moja" mala ekipa, gledajuci s lijeva udesno Rade (iz BG) Vali, Maja i Vasko iz Bugarske izmigoljili iz šatora. Onako sneni jedva su pristali da ih slikam.





Nakon što smo popili jutarnje osvježenje odlucismo poci u samo selo. Trebalo nam je kruha i ponešto tekucih problema ako ih nademo.





Put je od Carde vodio do nasipa, preko njega ravno u selo. A selo kao i svako backo selo koje je nastalo prema projektima Nijemaca koji su nekada, do kraja II svj. rata živjeli u njemu. Sada u njemu žive ljudi iza rata doseljeni iz BiH, pretežno Muslimani, koji su se privikli na Backu i sistem života u njoj.

___________________________________________________________________

U selu me iznenadio ovaj spomenik. Ocuvan i skromno ureden, ali cijel. Cestitke svima koji ga održaše ovakvime.





Doduše crkvu baš ne ocuvaše, ali kako smo culi, uskoro je i ona na redu.





Po djelomicno obavljenim "šopingu", vratismo se u kamp. Domace rakijice nismo pronašli u selu. Kao nitko je ne prodaje. Šteta.
U kampu dobih i cuvara svojega šatora. Kako nije tražio novac za cuvanje dadoh mu stari kruh koji sam imao. Radosno je prihvatio dnevnicu...





Neki su davno prije krenuli. Krenusmo i mi ...





Nocas Dunav nije rastio, ali nije ni opadao što znaci da je vrhunac vala stigao. Lijepe scene obale se izmjenjuju ...

___________________________________________________________________

Danas nam se ne žuri. Etapa nije dugacka, a u Backoj Palanci trebalo bi stici do 16.00 sati tako da lagano održavam pravac kanuu prepustivši rijeku da me nosi...








Lijeva obala rijeke pokazuje koliko je zapravo visok rijecni vodostaj.





Na desnoj strani je obala povišena tako da sama cinjenica da se voda uvukla u raslinje kazuje isto.





Vrijeme je toplo i oblacno bez padavina. Našavši najudobniji položaj tjela u kanuu gotovo dremuckam na vodi. Doplovih i do Šarengrada...








... a rijeka se pruža prema horizontu i stapa se sa njim...

___________________________________________________________________

Prodoh neprimjecen pored para zaljubljenih, Novozelandanke i Nijemca Svake godine se sastaju na ovoj regati i plove zajedno, a onda se dogodine ne vidaju. Svaki svoj trenutak koriste da bi bili zajedno.











Na desnoj strani rijeke na hrptu povišene obale poceo se pojavljivati grad Ilok.











Poceo mi se "približavati" i most preko Dunava koji spaja Backu Palanku sa Ilokom.

___________________________________________________________________

Doplovih i do ulaza u Tikvaru, mjesta gdje cemo postaviti kamp za nocenje. Sa obje strane prolaza rijekoljupci postaviše svoje šatore, ali umjesto da uživaju u miru i tišini pustili su preglasno da trešte novokompovani narodnjaci pretvarajuci oazu mira u oazu buke i neukusa.





Polako ulazim kroz prolaz. Pogled lijevo, prema izvoru nesnosne buke ...





... a potom udesno prema strpljivcima koji tu buku stiocki podnose .





Sama Tikvara me oduševila. Nisam odmah pošao prema mjestu gdje cemo postaviti kamp, vec sam je poceo obilaziti kružnom plovidbom u lijevo gdje se nalaze splavovi.

___________________________________________________________________

Na poziv društva sa jednoga splava pristao sam uz njih i popio nekoliko domacih hladnih rakijica. Od društva dobih informaciju da cemo za veceru imati ovcetinu u kupusu, te iako oni pripremaju gilaš, da ce svratiti na ovcetinu jer je nezaboravna i nenadmašna po okusu. Još me pozvaše i da navratim i jedem kod njih kada gulaš bude gotov. Zahvalio sam im na pozivu i obecao da cemo se poslije vidjeti u kampu.

Dolaskom u kamp postavih šator i uselih se u njega. Cak dobih i cuvaricu šatora.








Potom podoh malo u obilazak. Susretoh i jednoga jako radoznalog labuda koji kada mi se približio, najednom me uhvatio kljunom za palac. Oguljena koža sa palca osta mi kao uspomena na njega, ali i ova fotografija.





Vidjeh i kuhare kako spremaju jelo za nas...

___________________________________________________________________

Sredenost Tikvare me oduševila ... za svakoga ima ponešto sadržaja ...








Vidjeh i plovilo u vlasništvu nekoga sa foruma Moja ladja. Potajno sam se nadao da cu vidjeti i vlasnika, ali nisam ga vidio.






A onda prema protokolu okupismo se u 16.00 sati kod autobusa koji su došli po nas. Cilj je bio posjeta jednome svetom mjestu za pivoljubce





Do njega dodosmo za dvadesetak minuta vožnje...





Svidjelo mi se uredeno dvorište, mirisi koji u njemu vladaju ...





Malo da se i vi obrazujete...

___________________________________________________________________

Nakon detaljnog razgledanja muzeja piva, pocesmo i sa konzumacijom istoga, tu na samom izvoru. Iskoristih situaciju da nazdravim sa svojim lanjskim prijateljima sa Kupe, a sa kojima sam se ove godine susreo u Mohacu i zajedno zaplovismo.

Od 12 ucesnika lanjske regate na Kupi, susreo sam 7 na ovoj regati. Lani sam im umjesto opraštanja rekao da se necemo opraštati, vec cemo se pozdravljati kada se sretnemo na rijekama, te neka znaju da kada god zaplove rijekom povezani su sa mnom, jer sam možda i ja toga trenutka u nekoj rijeci. Bili su sumnjicavi u mogucnost ponovnoga susreta. Dobro su to zapamtili i spomenuli mi te rijeci. Bili su presretni kada smo se vidjeli na ovoj regati.





Zatim napravismo bezbroj zajednickih fotografija...





... a onda odoh tamo gdje sam se najljepše osjecao ...





Nakon obilaska pivovare, vratismo se u kamp. Tu je sve bilo spremno...








... dobismo i živu muziku ...




... domacini nam zaželeše najtopliju dobrodošlicu ...

___________________________________________________________________

... a mi im se zahvalismo, malo ih darovasmo skromnim pokloncicima...





... a onda se prihvatismo ovcetine ....





.. i kupusa ...





Bolje jelo žlicom do sada nisam jeo. Upoznah i kuhare, uzeh od njih recept da probam to kod kuce napraviti. Zaista vrhunsko jelo. Svaka cast majstori .





Zapoce i veselje ...





...potece i pice, razgovori ...





... pridruži nam se i društvo sa splava ...





... uz pivce svakakve price potekoše. I tako do duboko u noc. A onda je i kiša pocela, najprije lagano, a kada sam otišao u šator spavati pocela je jako da pada. Sva sreca da mi dno šatora nije propuštalo nakupljenu vodu koju je krov neometano propustio. Imao sam priliku spavati u pravom vodenom krevetu.

___________________________________________________________________

Prode i ova burna, kišovita noc. Šator mi je propuštao kišu tako da sam imao osjecaj kao da nemam krova na njemu. Dobro da sam imao najlona tako da se ipak nekako zaštitih od kiše i ne smocih se posve. Krišom sam promatrao ostale regataše i vidjeh da i oni "dobiše" kišu kroz krov svojih šatora. Nije da mi je od toga bilo lakše, ali nekako mi je bilo milo da nije baš moj šator najgori.

Sinoc je jedan regataš iz Austrije dobio nemilu, tragicnu vijest, da mu je sin poginuo vozeci traktor. Bilo nam je žao covjeka i suosjecali smo se s njegovom tragedijom.

Poslije dorucka, kavice i rakijice pocnemo raspremati logor, pakirati se da podemo dalje...








Put do Dunava vodi nas ispod malenoga mosta koji spaja omaleni otocic sa obalom, ustvari dio obale koji s jedne strane razdvaja prolaz kojim sam jucer ušao u Tikvaru i prolaz s druge strane za izlaz iz Tikvare. Odmah po prolasku ispod mostica ulazimo u rijecnu struju Dunava.








Prodosmo i pored kupališta gdje se Backopalancani kupaju na Dunavu...





... a potom ispod mosta što Srbiju s Hrvatskom povezuje.

___________________________________________________________________

Danas je Rade dobio pomocnika u svojem kanuu, sina našeg prijatelja. Kako mu je bilo teško veslati zadirkivali smo ga da mora paziti da mu veslo ne bude suho. Kada god smo mu se približili brže bolje bi zaveslao i pokazivao nam da je veslo mokro.








Uz obalu vidjesmo i prekrasnih vikendica. Neke su za prošloga vodenoga vala bile do pola u vodi ...








Ni danas nismo sami na vodi. Rijecni saobracaj ide neometano...






Vidjesmo i poneku plažu koju visoka voda nije potopila. Vecinom su posjecene od kupaca ili izletnika koji pored nje postaviše šatore pa dane provode suncajuci se i kupajuci. Poneki i ribe pecaju...





Susretoh se i sa svojim znancima sa Kupe od prošle godine. Bracni par Engleza svake godine dio odmora provodi na rijekama. Pošli su iz Budimpešte pa idu do Bugarske. Vrlo ugodni i veseli ljudi koji odišu životnim optimizmom.

___________________________________________________________________

Prema gustoci vikend naselja uz rijeku "osjeti" se da smo u gušce naseljenom kraju ...








... a na jednom pristaništu sacekao nas je "u zasjedi" s fotoaparatom naš dobro znani forumaš Marinkovic Zoran. Pozva nas u goste...





...neki su spretno pristali i izašli iz kanua, ali Vasko, regataš iz Bugarske, krivo je procjenio dubinu vode uz samu obalu i umjesto da pri iskoraku iz kanua dotakne dno on se izvrnu sa kanuom jer nije dotakao dno. Tu je rijeka dubine oko 2 metra. Ljubazno smo ga molili da to ponovi više puta kako bi ga snimili iz svih uglova.

Nije prihvatio naše molbe...





Ispred Zoranove vikendice sve je bilo spremno za docek gostiju...





... i Vasko je uspio pristati i izaci iz rijeke ...





... potom kao kompletirana ekipa, osvježismo se ponudenim picima od strane domacina i njegove supruge. Ocekivali oni da mi mižemo ostati duže pa da se razgori žar i nešto na njemu da se ispece. Sudbina nam nije bila naklonjena, imali smo obaveza zbog kojih nismo raspolagali sa toliko vremena da ostanemo. Zadovoljismo se sa nekoliko izvrsnih pica pa podosmo dalje ...

___________________________________________________________________

... neki pretvoriše kanue u jedrilice...





... a Vali iz Ruse, Bugarska, pretvori svoj gliser u kanuu. On je zapoceo regatu u Budimpešti dovezavši kamionom svoj gliser. Od Budimpešte vecinom vesla, a kada toliko zaostane da nikoga ne vidi od ucesnika regate, upali motor i ode ispred ekipe iz Bugarske, pa onda opet gasi motor i vesla. Dobar drugarcina, skromnih zahtjeva i vesela srca.








... na nekima mjestima Dunav baš i nije toliko pitom. Zna biti dosta jakih virova koje je poželjno obilaziti..





Veslajuci pored Vala zacusmo u daljini pjesmu i graju ljudi, a iz raslinja pored obale dizao se dim. Pridosmo malo bliže, a onda neki ljudi izadoše na malu cistinu na obali i pozvaše nas da dodemo. Poziv rado prihvatismo.





Dolaskom bliže vidjesmo da tu ima jako puno ljudi okupljenih oko vatri i stolova. Nekakva fešta...

___________________________________________________________________

... fešta je bila i te kakva. Okupili se mještani obližnjega Backog Petrovca pa napraviše fišijadu. Kotlica na sve strane. U njima se krckaju "tajni sastojci" zacina i razne vrste riba ...





... na platou iznad plaže postavljeni su stolovi sa svim "alatima" da se riblja corba isproba i iskonzumira...





...a veselo društvo brižljivo priprema riblju corbu (ili riblji paprikaš, baš nisam siguran)...





... naši domacini "potegoše" pivcu na nas te nas pozvaše da im se pridružimo u isprobavanju jela. Pivcu prihvatismo, ustvari dvije, ali nismo mogli cekati još nešta više od sat vremena na jelo. Zato smo se malo sa njima porazgovarali, razmjenili neke price...






... fotografirali se ...





...pa podosmo dalje. Bilo mi je žao što sam knap sa vremenom. Rado bi im se pridružio degustirajuci pripremljeno. Nisam nikada imao prilike prisustvovati takvoj jednoj manifestaciji. Za pohvalu je kakav je štimung bio kada smo došli.

___________________________________________________________________

... Dunav nam otkriva nezaboravne scene ...








... pogled na Banoštor ....









... susresmo i regataše koji potražiše odmor na obali, a možda još nešta ...





...dode i do nesporazuma. Naš forumaš Misha D ocekivao me na ulazu u Dunavac kod Cerevica, medutim nisam shvatio tacno gdje se trebamo vidjeti tako da udoh u Dunavac nasuprot Banoštra kod skele. A u Dunavcu lijepi prizor ...

___________________________________________________________________

Dodosmo i do Cerevica, mjesta gdje su mi, prije nekoliko godina, provalili u šator i iz nega ukrali lovacki nož koji sam nosio. Nož koji baš nema neku posebnu vrijednost, ali ima sentimentalnu...





... na lijevoj strani rijeke su vikendice ...





... a onda ulazak u Dunavac. Pored ušca Dunavca je carda, a pored nje vezana plovila Mishe D i njegovog društva ciji postadoh gost...









Nakon okrepe o kojoj je vec bilo rijeci na ovom forumu, krenusmo ispraceni Mishom D ...





... bilo nas je velikih, ali i malih rijekoplovaca ...

___________________________________________________________________

Fruška gora nam je pokazivala svoje cari i ljepote ...





... na putu sretoh i regatašicu Žuži iz Slovacke. Komunikativnu i veselu ženu koja vec godinama plovi Dunavom na TID-u...





...pred Novim Sadom veliko ruglo od vikendica koje sprijecavaju prilaz obali rijeke. Svaki vlasnik je uzurpirao onoliko obale kolika je širina njegove vikendice pa neplanski ureduje samu obalu kako želi. Vjerujem da je to sve bespravno sagradeno...





... i najvece je ruglo koje sam do sada vidio uz sve rijeke kojima sam plovio ..








... "preko puta" kojim plovimo lijepo se vidi Ratkovac...

___________________________________________________________________

.. cilj današnje etape je blizu. Puštamo da nas voda nosi uživajuci u prelijepom suncanom danu koji polako izmice...








...polako prilazimo sve bliže ...





... i Sremsku Kamenicu vidjesmo ...





... ali i jednu lijepu vilu ...

___________________________________________________________________