Ricina dragi...ovo pitanje postavljamo godinama i postavljacemo sve dok zivimo (bar mi koji smo pripadali tom "sretnom puku"...
Skoro svi...ili svi mi putujemo na tim oblacima iznad Mostara,..(neki ce priznati, neki ne..) ali znam da taj osjecaj pripadnosti, miris have u Mostaru, kavade...vrelog asfalta....jutarnje svjetlosti...povecerja, toplih noci.. nikad nece isceznuti...

Nove generacije, svi koji nisu osjetili sve ove ljepote nemaju razloga rusiti "zidove"-ovo je njihov Grad..a mi lagano umiremo po prostranstvima kugle zemaljske..daleko od svog Grada.

___________________________________________________________________
Nije znanje Znanje znati....vec je znanje Znanje dati...

Otimaju nam se iz ruka

One generacije iza II svetskog rata su imale neke ideale..Podigli su zemlju poslije rata sa svojim rukama i znanjem.. Mozda je za neke to bilo pogresno a za neke je to ispravno. U svakom slucaju, rasli smo u slobodi i miru koji je silom nametnut, ali ipak je funkcionisao na neki nacin.. Sto cesto nasa starija generacija kaze "mogao sam spavati na klupi u parku bez straha da cemi se nesto desiti"...Tacno... Danas to mi ne mozemo iako je "mir i sve funkcionise" kako treba. Da li funkcionise , pitam se ?
Nezaposlenost preko 50 % , nemamo zdravstvo placeno, skolstvo u kolapsu sa 18 razlicitih programa u BiH , nesigurnost da cete imati radno mjesto sutra kada dodjete ne posao, mrznja medju narodima , crkve i dzamije su najposjecenije ustanove a nacionalne partije vladaju.... Je li to raj sto su nam obecavali ?
Jednonacionalno druzenje za stolom, jednonacionalno vjencavanje , nema vise "narodnih" imena , nema vise kumova druge nacionalnosti, nema vise prijatelja druge nacionalnosti....
Jesmo li se za ovo borili ?
Oni koji su se borili i ostali invalidi imaju 150 KM mjesecno ? Nije dovoljno ni da struju plate a ne da zive... Sta ostavljamo sljedecim generacijama ? Dobro pitanje... U svakom slucaju, nacionalizam ce splasti godinama, tako da ce za 20 godina biti puno manji i ljudi ce se okrenuti businessu a manje vjeri.. Mozda , negdje za 20 godina, poceti ce opet "mjesani" brakovi, kumovi drugih vjera, "narodna" imena...Ponovo ce se vratiti 70-desete godine i neki novi "komunizam".. A sta je sa nasim generacijama ?? Hocemo li se ponovo "ibretiti" i cudno gledati sta se ovo sve desava kao sto su nasi roditelji radili kada smo se mi vjencavali sa drugim vjerama, druzili sa ljudima koji nisu nase vjere i tako dalje...
Zar se ovo sve moralo desiti da nakon 30-40 godina ponovo dodljemo u neke nove 80-te , da sjedimo na nekom novom "rondou" , da ne gledamo ko je ko i kako se zove i da neki nasi roditelji, rodjaci ponovo proipremaju neki novi rat za one generacije koje dolaze ?
Sta treba uraditi da se istorija, historija, povijest ili zgodovina ponovo ne desi ?
U svakom ratu su ubijali prvo intelektualce i one sto su bili glasni... Prije je bio "ustaski" i "cetnicki" lobi van granica koji je finansirao sukobe...Da li smo dodali ovim ratom i jos jedan tako da su sve strane podjednako zastupljene i ravnopravne? Mozda ce sljedeci rat biti bez nas ali bar sa 3 lobija koji ce finansirati sve tri strane...
Sve zemlje idu naprijed samo mi nazad... Korak naprijed a dva nazad... Pameti i para je uvijek falilo... Uglavnom , nasa generacija koja je izasla iz rata i nasa djeca su izgubljene generacije u svemiru... Nasa djeca su se prilagodila novom zivotu i sistemu a mi, koji smo odrasli u jednom sistemu, nametli nam rat koji nismo htjeli i sada zivimo u sistemu koji nikad necemo prihvatiti, mi smo ni na nebu niti na zemlji...Cekamo da dan prodje i vakat da umiremo da ovo sve ne gledamo vise sa nadom da ce se ipak nesto promjeniti do posljednjeg dana kada budemo isli nogama naprijed u lezecem stavu... Nadam se da cemo ipak i pored svega dozivjeti koji srecan dan prije posljednjeg odlaska sa ovog svijeta...

I na kraju postavljam pitanje svima koji citaju...: Da li nam se djeca otimaju iz ruka i idu nekim svojim putem ? Nemaju nista zajednicko sa Mostarom, niti su nasa sjecanja interesantna za njih, niti misle na nas nacin, kompjuteri su uzeli nase mjesto i sva ova moderna tehnika... Nadam se da ce ipak biti nesto od nase djece...

___________________________________________________________________
"Cega se pametan stidi , tim se budala ponosi" .. Ramadan Asovic

broj ispravljanja poruke: 2, zadnji put od strane Ricina dana 04-25-2010 u 11:17.

Lijepo je proèitati tvoje razmišljanje, Ricina. Bez ikakvih polemièkih namjera želim samo dodati nešto o našoj djeci. Oni jednostavno pripadaju novom vremenu i tako bi bilo da odrastaju i u Mostaru. Naša zadaæa je da im omoguæimo da im narastu krila i onda dozvolimo da odlete kuda ih vodi srce i pamet. Teško je to ponekad prihvatiti ali oni nisu naša svojina mada smo ih rodili i odgojili. Najviše a zapravo i jedno što im možemo dati je istinska ljubav. I jednog dana oni æe nam je vratiti. Kada budemo najmanje oèekivali. Svaki èovjek s vremenom se vraæa korijenima. Tako æe biti i s našom djecom. Budu li osjeæali da su voljeni to æe s više strasti preuzimati naše vrijednosti. Meni se je neki dan desilo ovo: zatièem sina u Veležovom dresu!!!! A nikad mu nisam punio glavu time, èak štaviše uredno sam ga vodio na sve tekme njegovog Maribora.

Slažem se s obojicom. Samo da nadopunim Abru. Ima u Gibranovom "Proroku" jedna predivna usporedba roditelja i djece. Roditelj je luk, a djeca su strelice. Luk usmjerava, odabire cilj i odapinje strelicu. Kad ih odapnemo više nemamo kontrole nad njima. Naše je samo da dobro usmjerimo, odaberemo cilj i da odapnemo.

___________________________________________________________________

Akrep

Proslo je puno godina od rata.. Svakim dolaskom u Mostar sjetim se nekih scena i dozivljaja ali svaki put zelim da ih potisnem u stranu.. Tesko, ali ide nekako. Jos uvijek, kada sjedim na terasi "Bristola" , pogledam prema Podvelezju i ocekujem granatu...Jos se mozak nije navikao na to da , bar za sada, nema rata. Nadam se da ga nece vise ni biti, ali ko zna.
"Spremajte se kao da ce sutra rat a zivite kao da ce biti mir 100 godina"...cesto bi znao reci Josip Broz Tito. Previse je oruzja sakriveno i niko ga ne da.Zlu ne trebalo..kako kazu.
Jos uvijek ne mogu da se skroz opustim kada setam Mostarom. Cesto stanem na "Titov" most i gledam u Neretvu...Ona kao da zna da je gledam , pa izgleda kao da malo brze tece i da mi se smije... Nema vise ni kajaka, ni "Brodara" , ni ribara a ni onih koji bar sjede na "Ploci" i igraju remija i pokera. Obala je zarasla, smrdi na kanalizaciju i prljava..
Ali ipak je to sve "moje" i negdje u dubini duse stoji ista stara slika staroga Mostara koja se prkosno brani i ne dozvoljava ovoj novoj slici da nadje svoje mjesto. Kada gledam Neretvu , za tren se vratim kao u transu i ponovo vidim hakanja sa obale , dozivanja onih na mostu , vidim one koji sjede na Devi i prepucavaju se sa onima na Ploci....
Rat mi je sve odnio ali ove slike ne moze...Ne dam ih nikome...
Daleko sam od mog Mostara ...2000 km nas dijeli... Cesto, haman skoro svaki dan odem na obliznje jezero i sjednem maksuz na klupu i "blejim" u vodu... Ta vodena povrsina, mir , po koja patka , me vraca u mislima u stara vremena. Prije nekoliko dana sam sjedio na klupi i "meditirao" kad cuh iza sebe "Halo akrepe. Nadje li ista u vodi ?"... Obicno ne "trzam" jer svi pricaju svedski oko mene ili neki drugi jezik ali "akrepe" moze samo na jednom jeziku... Mostarskom...
Okrenuh se i ugledah Misu kako mase... Krenuo je prema meni i ljohnu na klupu kao vreca... "Sta to radis?"..upita me veselo...
Gledao sam ga par sekunda...vadio je cigaru polako i ceprkao po dzepovima trazeci upaljac.
"Evo blehnem u ovu vodurinu i kontam.."..odgovorih .
"Cuj ..konta. Skonta li sta ?".. upita pripaljujuci cigaru . Namjestio se fino na klupi i gledao me. Cekao je odgovor.
Sta da mu odgovorim ...Jesam li ista skonto ? Ni ja sam ne znam odgovor...
"Nisam nista konkretno ali ipak jesam."..rekoh..
"Da ti posteno kazem..." nastavio sam da govorim kad me prekinu Miso..."Cuj mostarac pa posteno. To moze samo ako ne moze drugacije"..nasmija se lopovski.
Uspio me je nasmijati a to mi se ne desava bas cesto...Ponovo mi se vratilo ono mostarko i one provale i podjebavanja na svim poljima... Ni toga vise nema... U stvari nema sa kim .
Napravili smo pauzu...Nismo govorili par minuta.. Jednostavno nam se jezik zavezao..Gledali smo u vodu i "kontali".

___________________________________________________________________
"Cega se pametan stidi , tim se budala ponosi" .. Ramadan Asovic

broj ispravljanja poruke: 4, zadnji put od strane Ricina dana 09-28-2010 u 21:12.

Akrep 2 dio.

Prije sam se znao i saliti, ujedati , dizati tlak i na sve nacine pokusati da te nasekiram ali sada mi nije vise bio ceif.. Bilo je prazno i bezvrijedno to raditi.
"Sta mislis ti gdje ces ostariti ?"..upitah Misu... "U ovoj vukojebini necu sigurno..Cekam da mi se djeca dokopaju kakvog posla, ja i moja stara u penziju i nizastranu... Da me zavezu, nece me moci zaustaviti..."..odgovori sa osmjehom koji je davao ozbiljnost njegovim rijecima.
"Sta ti planiras?"...upita me radoznalo.
"Pa... iduce godine moj sin ode svojim putem... Ja cu vjerovatno vec biti u penziji pa razmisljam da krenem ka jugu...".. rekoh.
"E jesi supak. Vazda si i bio. Sto ne sacekas jos malo?"...pogleda me ljutito. "Sto bi cekao? Da mozda ne bi trebao tebe sacekati pa da idemo skupa?".. rekoh u sali.
"Jasta...Pa neces valjda bez mene?"...pogledao me tuzno...
"Da ti kazem nesto Ricina... Ja sam gotov pomahnitati ovdje. Jedva cekam dan da svane samo da nesto radim i da mi prodje vrijeme. Najgori dio dana mi je noc...Nikako rospija da prodje.
Kada se svane ko da se rodim ponovo... Zima mi je jos gora...Nije se ni svanulo da valja a ono mrak...Ubi me moj Ricina. Gledam moju zenu...Ko biljka bez vode...Samo suti, radi , ponekad se nasmije a zaplace kada cuje "Dinu Merlina ili Harija "... Hocemo li zivi kutarisati odavde ?"...pogleda me ocajnicki..
"Jasta nego hocemo...Sabur... Doce i taj dan. "..rekoh.
"Eto ti ode iduce godine...Ja bi dao obe ruke da mogu sa tobom..."..pogledao me je i u ocima sam vidio suze... Uzeo je cigaru i zapalio... Nismo pricali koju minutu...
"Sta bi sada dao za cevape u starom gradu, hladnu biru u Mimozi i jednu brzu kafu kod Muje trovaca ? Nema para cijeli svijet da me zadrzi van Mostara . Serem im se na pare, auta,kuce.... ".. rece kratko Miso.
Tesko je disao i jedva zadrzavao suze... "Poludicu moj Ricina ako ostanem jos koju godinu ovdje. Ni moja zena se ne osjeca dobro. Djeca su navikla i oni idu svojim putem. A sta je sa nama ?"..rece i udahnu duboko.
"Nego...pises li jos na Moforaji? Nemoj slucajno ovo da pises i da sam plako ko pizda. Jesi li cuo ?"..rece ozbiljno..
"Pa ako i napisem, necu pisati tvoje pravo ime tako da niko nece znati, osim mene, ko si ti u stvari."..rekoh mu.
Vrtio je sumljicavo glavom... "Sjecas li se ti kako smo sjedili na Rondou?.. Oni stari stolovi, nakve klimave stolice, nervozni Hamica tabijasus konobar, kuhana jaja od prije 100 godina u korpi na sanku , miris cevapa sa rostilja, hladna bira, prljavi stolnjaci, Franja, Isma Tuce....Sjecas li se ?"..upita ..
"Sjecam moj Miso...Kako ne sjecam. To vidim svaki dan kada legnem u krevet i cekam necu li zaspati i nece li proci i ta jos jedna noc isto kao i tebi. "..pogledah ga kratko...
"Sta ces raditi kada odes u Mostar? Da cujem...Malo mi olaksaj dusu..."..nasmija se.
"Ne znam jeli ti se zuri negdje...Ima tu dosta da se isprica.." rekoh podjebavajuci ga .
"Vidi konja...Ama da me kralj ceka kuci ne bi sada iso...Samo ti pricaj...Slusam. Ti znas , naletu jedan, to slikovito opisati. Citao sam ja tvoje tekstove. Ja i moja stara smo citali onu pricu o Azrici. I sada mi suze krenu kada se sjetim toga. hajde ...pucaj. Slusam ja i ne zuri se. Ja imam vremena"..rece Miso.
Pogledao sam u nebo pa rekoh..."Izgleda da ce kisa...Mozemo nastaviti drugi put?.. Moze?"..pogledah ga .
"Slusaj...Da ti ne lomim i ruke i noge ovde, bolje je da pocnes. Da ce iz neba i iz zemlje padati, mi ne idemo nikuda. Nacemo kakav kastras pa cemo naprdivati,samo ti nigdje ne ides dok ne ispricas"..izgledao je ozbiljno ...
Pogledao me je molecivo i pored prijetecih rijeci . Znao sam da se sali ali sam u ocima vidio onu nadljudsku zelju da cuje malo o Mostaru i o tome sta bi ja radio u Mostaru. To je bila dusevna hrana za Misu i nizasta na svijetu to ne bi propustio..."..

___________________________________________________________________
"Cega se pametan stidi , tim se budala ponosi" .. Ramadan Asovic

broj ispravljanja poruke: 1, zadnji put od strane Ricina dana 09-27-2010 u 00:27.

Akrep 3 dio

"Da ti kazem prijatelju, najvaznije je jutro kako ustanes.."..poceo sam polako.. Miso je sjedio ko dijete na tuti i upijao svaku rijec. Covjek od 50 i koju godinu da tako slusa i da ne dise, tesko se moze opisati rijecima.
"Ustanes...obuces se i polako u carsiju.. Nadjes svoju logu za jutarnju kafu i tu svako jutro dolazis. Trebalo bi to biti negdje u Fejicevoj da vidis ko sve prolazi i da sretnes kojeg prijatelja da ti pravi drustvo. Prva se kafa pije da se probudis a druga malo sporije da se skroz havizas a treca je za naprdivanje... Obicno dodje "novi kolac" pa se popije i sok, koja tulumba,sampita i limunada. Nakon 2-3 sata, nastavlja se prema Tepi...Treba malo obici Gumu i popiti jos nesto da se cuju najnoviji tracevi. Da nam je Habiba-Greta ziva, ona bi nam sve ispricala sta se sve desava u Mostaru. Onda treba nesto brcnuti tj u kljun ubaciti...Po koji cevap , luka, i moca lepinja i to vruca... a onda dolazi hladna loza i to hladjena u vodi... Jos je boca orosena"..rekoh sa seretskim osmjehom.
"Da sad imam cim da te udarim , udario bih te"..rece Miso.
"Stoooo?"..upitah ga. " Ja sam vec vidio cevape i lepinu i vec mi se voda u ustima pravi..."...odmahnu glavom...
"Da prekinem?"..upitah Misu.
"Jasta ces, pa da ti kicmu slomijem...nastavi..".. rece sa osmjehom.
"E tu se klepi koji cevap, pa dodje malo dzigarice sa saftom i saransakom...Nije kao u strine iz Abrasevica ali moze proci... tanjir sa kavada-salatom i malo luka, mladog sira sa Goranaca i malo polaganog Nevesinjskog kajmaka...."..stadoh na kratko..
"Evo sav sam u balama...Curi mi sve niz vrat...Nema veze ...nastavi"..rece Miso...
Nasmijao sam se... Cijela glava mu se pretvorila u oci i usi...Nije disao niti trepcao...
"Boze da je samo jedan takav dan u mjesecu, vrijedno je otici... Onda se polako odgegas do kuce i bohtis do veceri... E tada narod izmili iz rupa i seta Fejicevom... Vruc asfalt, poneki konobar polijeva slaufom ne bi li bilo malo hladnije.. Tacno mozes cuti kako "cvrci" asfalt dok ga voda hladi...Ponekad se moze viditi i para kako se dize sa asfalta...
"Mostar je jedan od rijetkih gradova koji ima takav polozaj i klimu. Poseban ugodjaj daje i mentalitet stanovnika kojih na zalost je sve manje a sve vise "dosla". Oni pretvaraju grad u varos , carsiju u predgradje a ljepote grada u monotoniju.
Pravom mostarcu nije vazna zgrada gdje stanuje, cesta kojom hoda niti ovi seljaci koji su naselili grad.... Pravom mostarcu je vazan Mostar sa svojoj posebnoscu , mentalitetom i rajom koja je u Mostaru. Zgrade ne cine grad nego ljudi. "Drzava je tvorevina naroda"..pise u medjunarodnom pravu...Kod nas je drzava pojedinaca a narod ko sisa..."..rekoh brzo. Miso nije progovarao...zapalio je jos jednu cigaru i slusao..
"Nama je vazno kako se mi osjecamo. Samo ustajanje u Mostaru, pa oblacenje na tenane....Cesto sam preskakao prvu jutarnju kafu samo da iznesem guzicu napolje i da sretnem moju raju...Da malo smradamo, olajavamo, tracamo, hakamo a desi se da i koju pametnu prozborimo. Toga je nestalo sada... Nasa djeca su se promijenila, prilagodila novom-boljem svijetu za njih. Oni nikad nece moci da osjete ljepotu koju smo mi osjetili. Krasti karpuze na Tepi i hladiti na obali Neretve, staviti biru u ceker i zavezati kanafom pa u Neretvu... Vruce kifle od Dugalica, kajmak,pa i grozdje , kombinacija na koju se groze "dosle"...
"Ja ne trebam brdo para , zlatni lancic sa kojim mogu cuku zavezati i Rolex izbacen tako da ga svi mogu viditi.....Marlboro na stolu i zlatni upaljac kao i obavezni viski sa ledom...
Meni treba malo para da mogu ziviti, pocastiti raju i malo uzivati u onim starim stvarima koje zivot znace.
U tudjini sam naucio da se pare lako trose a tesko zaradjuju... Sreo sam i upoznao dosta bogatih ljudi koji nisu niti jednim gestom pokazali da imaju puno para... To je velicina ljudi a ne racun u banci.
Znam da se mostarci jeze od "dijaspore" kada dodje kao tornado svako ljeto...Ali i mostarci treba da razumiju da ta dijaspora je dio Mostara i da pored svih blagodeti tudjine , nije lako zaraditi koju paru..."..rekoh u cugu..

___________________________________________________________________
"Cega se pametan stidi , tim se budala ponosi" .. Ramadan Asovic

broj ispravljanja poruke: 2, zadnji put od strane Ricina dana 09-27-2010 u 10:51.

bogati Ricina,klepi li te Sejo
ja bi davno,sta si bola rastego...
evo mi i laku noc djeco prodje a ti tek poceo

___________________________________________________________________
volim te svojse-volim te svekoliko...djenabetu moj


"Za mudru osobu cijeli je svijet uèitelj, a za budalu je cijeli univerzum pun neprijatelja." Charaka

Akrep 4 dio

"Disati punim plucima mogu jedino u mom Mostaru..Jedva cekam kada cu se vratiti moj Miso"..pogledao sam u Misu i vidio suze...Nije pricao samo je sjedio i pusio cigaru za cigarom...
"Mnogo nasih je vec prihvatilo da ovdje ostanu i umru. Ja nisam nikad niti cu. Ja sam vec mrtav samim dolaskom i ostankom ali cu zaprave umrijeti u mom Mostaru.. Nikad se necu moci pomiriti sa cinjenicom da mi je ovdje fino i da ne trebam nigdje ici. Fino mi je ali mi je dusa tamo gdje sam se rodio... Zato cu se vratiti sto prije mogu... Ovdje disem na pola...Sve ima nista nemam.."...
Malo smo napravili pauzu... Nismo pricali...
"Volio bih ponovo da se pentram po Podvelezju i sadim borove, da gledam Mostar sa visine, da pijem vode iz catrnje iz Herceg-kule , da vidim djecu kako se igraju klikera,trule kobile, da se narod smije i druzi, hakaju prolaznici, natezu raja za turu pica, puna Tepa nafaiza i raje, miris vrucih kifla i vruce jagnjetine...To bi volio da vidim i bar jos jednom dozivim... "..
"Najvise od svega bi volio da sretnem stara lica "dijaspore" koja su se vratila u Mostar , da ne pricamo sta je bilo nego sta ce biti..da naprdivamo bez diskusije kako se nema para i kako je sve gore i da nece biti bolje...Znam...lako je meni govoriti ali kazem da bi to volio... Bez obzira sa kim sjedio, doci ce do teme koja je osjetljiva i eto sranja... Prije smo se mogli i zajebavati sa skoro svim stvarima a sada je ostalo veoma malo podrucja na kojima to mozemo raditi. Postali smo preosjetljivi iako vrijeme neumorno ide svojim tokom. Na zalost, nasim otrovom trujemo i nasu djecu koja ce ostati iza nas..."... malo smo prestali pricati i gledali smo u vodu bez nekog cilja...
"Dobro ...i sta sad ? Kako to rijesiti?"..Upita nakon kratke pauze Miso..
"Dobro pitanje na koje trenutno nemam odgovor.. Svi treba da malo popuste na uzdi i da nadju kompromis moj Miso, ali izgleda niko nije voljan da to uradi jer se boji one druge strane da ce zajebati... Moramo napraviti prvo male korake i izbaciti nemir iz srca ljudi, pomiriti nemirne duhove i ponovo krenuti nekim novim putem koji je za sada neizvjestan. Normalno da se to nece sviditi onima na vlasti jer im rusimo "koncept" vladavine i otimacine ali treba krenuti... Sto vise naroda to su oni na vlasti nemocniji... "..odgovorih Misi...
"Trebamo krenuti od osnovne stvari a to je : skupiti sve one koji vole Mostar . Poceti sa tim ljudima i krenuti dalje... Vremenom ce se skupiti puno ljudi i ta grupa vise nece biti manjina nego vecina.. Tada se nesto moze uraditi...".. dodah kratko..

Gledao me je i razmisljao... "Ima tu neke logike...Jelde?"..upita sumljicavo.
"Naravno da ima...Znas mene.."..rekoh sa osmjehom.

"Znam,znam ...Nesto se tu kotrlja iza brda"..rece vrteci glavom.
"Znas li ti Ricina , koliko meni nedostaje Mostar?"...upita me i povuce dim...
"Znam...Malo manje nego meni"..rekoh da ga ujedem.
"E sad zajebavas... Ko ti vise volis Mostar od mene ?"..podigao je obrve da bi naznacio znacenje rijeci...
"Pa hajmo iduce godine zajedno nazad..."..rekoh sa niskim udarcem ispod pojasa...
Udahnuo je duboko i pogledao me.. "Rado, da mogu rijesiti neke stvari"...rece Miso.
"Znas li sta mi najvise nedostaje ? Nedostaje mi miris zumbula, sum Neretve, hakanje sa mosta, miris cevapa, Fejiceva, stari most, mostarska prava raja i jos puno stvari sto bi mijenjao za svoj zivot samo da to dobijem..."..
Nisam nista htio reci...Vidim da je Misi bilo tesko i da jedva govori...
"Znas li koliko je mojih prijatelja poginulo u ratu, umrlo za ove sve godine, bolesnih od teskih bolesti??? Puno moj Ricina , previse. Nema moje generacije...Kruni se i nestaje. Ali je tu vjecni Mostar... On mi daje snage i nade da cu bar jos jednom dozivjeti onaj Mostar prije rata..." rece tuzno..
"Znam moj Miso...Doce i taj dan kada ces nizastranu prema Mostaru"..rekoh da ga malo utjesim.
"Jes moj Ricina, sa nogama naprijed do Sutine. Reko sam djeci i zeni...Ako umrem u ovoj usranoj zemlji, nemojte da vas djavo odnese pa da me ovdje zakopate . Mrtav cu vas zadaviti golim rukama. Hocu u moj Mostar."..rece Miso ljutito..
"Znam , i ja sam svima rekao... Ako me sudbina zajebe i umrem, nemojte me vi zajebati i ovdje zakopati. Pravac Mostar direktno bez presjedanja"..rekoh sa malo humora..
Pruzio mi je ruku da se rukuje da bi pokazao odobravanje. Rukovali smo se...Drzao mi je ruku cvrsto i gledao me u oci... " Pozdravi moj Mostar kada odes. Hoces li? Obecaj mi."..nije pustao ruke...
"Hocu... pozdravicu ga sa Starog mosta.."..rekoh Misi.
"Hvala ti moj prijatelju...Vjerujem da ces odrzati obecanje jer me do sada nisi nikad prevario ako si obecao.Evo vec je vece...Mi naprdivamo vec 3 puna sata. Nije mi zao..Malo sam razgalio dusu i sada mi je lakse..sad ce ona zmija sikcati cim udjem...Dje si do sad? Sve se ohladilo. Jebla je hrana...Ovo je moja hrana nije ono sto jedem na zor."..rece vadeci jos jednu cigaru...
"Odoh...vrijeme je da idem bilo davno. Cujemo se i vidimo moj prijatelju"..rece pruzivsi ruku jos jednom.
Krenuo je laganim korakom prema cesti..Zastao je malo, okrenuo se i dodao : "Produzio si mi zivot danas bar za 5 godina ovim razgovorom. Hvala ti puno prijatelju"..rece i mahnu za pozdrav.
Mahnuo sam mu i gledao za njim... I ja sam isti..Hodam bezvoljno, radim stvari sto moram i u slobodno vrijeme "sanjam" o Neretvi, Starohanu mostu, Tepi,Fejicevoj....
Bice i to, nadam se jednog dana. Nadam se da ce se to desiti svima koji iskreno vole Mostar i zele da se vrate... Neka vam je svima sretno u nastojanju da se vratite u vas,nas,moj Mostar ,gdje god smo sada ....Mostar u srcu - Velez do groba...

Vas Ricina

___________________________________________________________________
"Cega se pametan stidi , tim se budala ponosi" .. Ramadan Asovic

broj ispravljanja poruke: 8, zadnji put od strane Ricina dana 09-28-2010 u 21:10.

Ricina,uzivam citajuci.Pisi.Nikada nemoj prestati.

___________________________________________________________________
Prestani brinuti o tome ko te ne voli
ko ima vise ili ko sta radi.
Umjesto toga pocni cijeniti odnose sa onima koji te vole.

ovo mi je uz jazzbinu definitivno najdraza tema na forumu.
jeste da ima malo offovanja, sto se vidi, ali dobro....divno u svakom slucaju...

Hodoljublja

Cijenim sve dobronamjerne komentare i misljenja . Ja pisem onako kako mi ispricaju uz dodatak nekih mojih razmisljanja koja ne mijenjaju namjeru,cilj niti poentu price. To su price obicnih ljudi koji su propatili puno , neko dozivio sretne trenutke ali u vecini smo svi nesretni neko manje neko vise... Svi mi imamo nesto sto bi volili da se desi a mozda nece nikada... Takav je zivot..
Hvala na komentaru El-tozzinjo...

___________________________________________________________________
"Cega se pametan stidi , tim se budala ponosi" .. Ramadan Asovic

broj ispravljanja poruke: 1, zadnji put od strane Ricina dana 11-21-2010 u 08:34.

Ricina..nastavi

___________________________________________________________________
Nije znanje Znanje znati....vec je znanje Znanje dati...

Stvarno Ricina, odavno nisi ništa objavio, a tako te je lijepo èitati

___________________________________________________________________
"... Zbog èega primatima nikada ne iskljuèuju elektriku, oni u principu i onako rijetko èitaju
a i to što èitaju - krive stvari èitaju, pa zašto im onda ne iskljuèuju elektriku..."

Prozivamo se ?????

Djemka, Luka ....
Pa...pojedinci me hakaju da pisem "srceparajuce" price, da izmisljam,da "offiram" i sl...
Oni ne shvataju da su to price obicnih ljudi , malo "nakicene" sa moje strane da bude bolje opisano... Ovih mjeseci nisam imao bas inspiraciju, ali cu potraziti po stanu, imam negdje papire koje sam pisao prosle godine... Tu imam nekoliko prica, pa cu izabrati jednu...

Pozdrav...

___________________________________________________________________
"Cega se pametan stidi , tim se budala ponosi" .. Ramadan Asovic

proèita sam sve tvoje prièe, smatrm ih dobrim životnim prièama malog èovjeka,
nastavi pisati za nas koji èitamo, a kome se ne sviða neka ne èita.

RE: Prozivamo se ?????

citat od Ricina:

Djemka, Luka ....
Pa...pojedinci me hakaju da pisem "srceparajuce" price, da izmisljam,da "offiram" i sl...
Oni ne shvataju da su to price obicnih ljudi , malo "nakicene" sa moje strane da bude bolje opisano... Ovih mjeseci nisam imao bas inspiraciju, ali cu potraziti po stanu, imam negdje papire koje sam pisao prosle godine... Tu imam nekoliko prica, pa cu izabrati jednu...

Pozdrav...

A moj Ricina, samo ti pisi za one koji citaju..

PS koliko smo romana i filmova vidjeli, veze nema s istinom pa smo ih prozivljavali...

de ti napisi koju cim inspiraciju dobijes

___________________________________________________________________
Nije znanje Znanje znati....vec je znanje Znanje dati...

Moja razmisljanja..

Godine prolaze i nestaju...a mi sa njima.. Nikako da ih stignemo i uhvatimo korak sa njima. Djeca nam se "izvlace" iz ruka i kontrole, a mi tonemo. Tonemo polako ali sigurno... Tonemo u nasa razmisljanja, sta bi se desilo da smo ostali u Mostaru ? Sta bi sada radili da nije bilo rata? Koliko festa smo propustili? Igranke u Abrasevicu,Studenskom domu, Ekonomskoj skoli....i jos inim mjestima u Mostaru gdje su se okupljali svi po nadimku a ne po imenu i naciji..Tu su bili sinovi i kceri direktora i radnika,profesora i inzinjera, ljekara i sefova... Svih zanimanja a nije se niko pitao to.. Nije bilo potrebno i nije nikome bilo interesantno jer su vaznije feste, cirkuzanja, zajebancije, vjecna sjedenja na Rondou, u Starom gradu, kaficima...
Ona kifla kod Dugalica u 3 ujutro je bila ljepsa i ukusnija od crnog ruskog kavijara, hladna piva na Rondou od najboljeg viskija i cure, cure mostarske sto namjerno vrcaju guzicama samo da provociraju kada prolaze pored Rondoa...cure najljepse na svijetu...
Sve je to negdje u mislima, memoriji i divnim , nazalost davnim, sjecanjima... randesi i cmakanja po velikom parku, toplim mostarskim vecerima , povjetarcu koji dodje ko kec na desetku u vrelim mostarskim danima, zagrljeni i zaljubljeni parovi na svakom mjestu...i smjeh, smjeh koji je bio prepoznatljiv za mostarske ulice...Sve je nestalo. Trazim po Mostaru...trazim to mjesto gdje je sve to sakriveno... Pitam Pandoru ...Gdje je ta kutija u koju je sve to zatvoreno da je ja otvorim ako ti neces...
Neko je otvorio takvu kutiju ali umjesto da ostanu sva zla svijeta u kutiji, zla su izasla , izasao je rat, izasla je mrznja i netrpeljivost... Sve ono sto je bilo dobro u Mostaru je uslo u kutiju... Neka zla dusa je tu kutiju zatvorila da to tamo i ostane...
Lutam po Mostaru...Nigdje vesela lica da sretnem.. Svi se o sebi zabavili...Kamara raje sjedi i nigdje, ama bas nigdje , se ne cuje smijeh i hakanje... Tisina boli..Razdire prsa kao noz... Prije sam mogao vise pod vodom nego u kuci... Cim bi sa posla, malo jeo istusirao se i na randes ili u grad.. Ko bi me mogao zadrzati u kuci ?
Uvijek sam govorio : "Da je kuca dobra i vuk bi je imao".. Mozda ima istine u tome... Sada sjedim i gledam u tanjir... ima sve ali nema ono sto daje ukus jelu... Ne jedem vise sa apetitom i osmjehom...Jedem jer moram. Nije kukanje ali se mozda svi prepoznaju u nekom dijelu ovog teksta.
"Kod mene nije tako...Ja sam sretan"..reci ce neko...Cista laz...Laze mene a najgore od svega toga je sto laze sebe.. Treba stati pred ogledalo i sve reci sebi...
Sta bi ja sada volio?? Pitaju me... Malo fina zivota, dobro zdravlje, para dovoljno da zivim, vruce kifle sa Luckog mosta , kajmak iz mjeha, kavada sa Tepe, 4-5 struka mladog luka i malo soli sa strane, sira iz mjeha , hladna orosena boca Loze sa mostarskom lozom u boci, stara raja da se malo izasiremo i lazemo, da vrijeme stane...samo da se cuje Neretva i galebovi sa Banje, ako neko ima gitaru da se malo zapjeva, osmjeh na licu i sjaj u ocima a narocito smjeh...smjeh vraca dusu i pokrece srce. Obozavam slusati kada se beba smije i kikoce... To me uvijek razveseli i navuce osmijeh na moje lice.
Onda kad ovo sve napisah, pogledah oko sebe... Sjedim pred ovim govnetom od kompjutera i pisem...Svega ima ali niceg nema sto meni treba..
Ali ne gubim nadu... Jednog dana....svi cemo se vratiti u Mostar, ponovo sjediti na Rondou mozda sa stapom ovaj put i sjecati se pok. Franje koji je isto tu sjedio, i pricati mladjoj generaciji koja ce vrtiti glavama i podsmijavati nam se , o vremenima kada smo mi bili mladi i da oni nista ne znaju kako je fino zivjeti u Mostaru....
I nama su stariji tako govorili pa nismo slusali...I mi cemo isto tako govoriti pa nas nece slusati... Sve se ponavlja i sve se vrti u krug.
Volio bih da se vrati normalno stanje u Mostar...da se mrznja zatvori u Mostarsku kutiju zajedno sa nacionalizmom, nepovjerenjem,zlom i svim sto je izaslo 1991 godine. Volio bih tu kutiju uzeti, staviti najveci katanac, zakovati je ekserima i zakopati 100 m duboko da je vise niko, ama bas niko, ne nadje i ponovo otvori... To bih volio...

___________________________________________________________________
"Cega se pametan stidi , tim se budala ponosi" .. Ramadan Asovic

broj ispravljanja poruke: 1, zadnji put od strane Ricina dana 04-12-2011 u 23:26.

tvoje želje su želje sviju nas, tvoja sjeèanja su i naša, doæe i taj dan da se svi vratimo u grad i opet sjedimo i prièamo kao nekad.

citat od Viribus:

tvoje želje su želje sviju nas, tvoja sjeèanja su i naša, doæe i taj dan da se svi vratimo u grad i opet sjedimo i prièamo kao nekad.

___________________________________________________________________
"... Zbog èega primatima nikada ne iskljuèuju elektriku, oni u principu i onako rijetko èitaju
a i to što èitaju - krive stvari èitaju, pa zašto im onda ne iskljuèuju elektriku..."