bosonoga
lela
Poruka: 2804
Location: daleka polja
pokretac teme
|
|
|
02-19-2009 00:00 |
|
bosonoga
lela
Poruka: 2804
Location: daleka polja
pokretac teme
|
|
|
02-19-2009 01:33 |
|
Stari Grad
moforaja
Poruka: 10597
Location: iza zvijezde
|
|
Kasno vidjeh ovaj thread; u zadnje vrijeme su "izletila" neka imena i podaci o ljudima sa razlièitim formama raka, koji su se uspjeli "izlijeèiti" prelaskom na makrobiotièku ishranu, ili derivat iste.
Prinicip je da se jede i konzumira iskljuèivo hrana koja nije procesuirana, ili preraðivana.
U nekim sluèajevima je isto i (u svrhu èišæenja organizma) izbaèeno meso (crveno meso) potpuno iz ishrane, o ribi i piletini - æuretini i sliènom ne znam (ovo je naravno kontroverzno i sa stanovišta moderne medicine vjerovatno i upitno).
Takoðe je u nekim sluèajevima veliki doprinos lijeèenju i èišæenju organizma bilo svakodnevno korištenje sokovnika - bilo onih centrifugalnih, ili tzv. masticatora (jedan klip koji "cijedi" sok), ili onih sa dva klipa izmeðu kojih se voæe, povræe, i zelene trave i lisnato zelenje (spanaæ i sve forme kupusa i slièno, peršun i ostalo zeleno lišæe) cijedi (i do 90%) i na taj naèin brzo u organizam mogu unijeti veæe kolièine vitamina, minerala i, posebno korištenjem zadnje dvije vrste aparata, enzima.
Kolièine hranjivih i do neke mjere i ljekovitih prirodnih tvari koje se unesu u organizam su ovim naèinom unošenja daleko veæe nego obiènom ishranom, a takoðe je kudikamo veæi procenat saèuvanih hranjivih tvari, za razliku od kuhanja koje dosta zna i uništiti.
Jedan od principa je ovdje bio i uzimanje sirove hrane - tvari i èak i izbjegavanje uzimanja "kuhane" hrane (znam da ovo zvuèi èudno i pomalo i fanatièno, samo prenosim proèitano i viðeno) što je više moguæe.
Nisam u medicini i jako sam ogranièen sa ikakvim znanjem oko ovog; svakako treba ljekare slušati.
Prenosim samo ono što sam èuo, proèitao i vidio, postoje brojni linkovi sa web-a i youtube-a o svemu gore navedenom; a svaka i mala informacja ako bilo kome pomogne može biti vrijedna.
Ko želi neke bliže informacije, slobodno se može javiti pp-om; neke linkove koje imam mogu proslijediti vezano za sve navedeno u ovom postu.
Svima koji su se ovdje javili sa ovakvim problemima želim naravno oporavak i ozdravljenje njihovih najbližih i sreæu u borbi sa ovom opakom bolešæu.
___________________________________________________________________ ne zelim biti niciji advokat , ali mislim da se tvojim zlobama i proganjanjima ljudi treba stati na put...
on je nastavljao da svojim kvaziintelektualnim napadima izvrgava mene (moju licnost , a ne moj forumski lik!!! ) uzasnoj , SVAKODNEVNOJ , kampanji proganjanja i omalovazavanja...
...sad ce se on malo presabrat pa napisat jedno dvije stranice seciranja moje licnosti i djela...sa papagajskim ponavljanjem niza neistina...
.. dosta je vise i tebe i tvoje ...
broj ispravljanja poruke: 1, zadnji put od strane Stari Grad dana 08-28-2010 u 21:30.
|
|
08-28-2010 21:27 |
|
|
Da vidimo šta medicina kaže na moguænosti lijeèenja raka.
Prvo æemo malo epidemiologije.
(Za BiH su nepotpuni podaci, buduæi sam dosta vremena radio na programu registra raka u FBiH, i znam sve nedostatke i manjkavosti, tako da ih neæu postavljati ovdje jer neæemo dobiti pravi uvid)
Zato imamo RHrvatsku èija je incidenca gotovo potpuno jednaka onoj u BiH, pa to može poslužiti kao orijentir.
Zloæudni su tumori po uèestalosti drugi uzrok smrtnosti, odmah iza bolesti srca i krvnih žila. Prema podacima Državnoga registra za rak, u Hrvatskoj se godišnje dijagnosticira oko 24.000 novih sluèajeva zloæudnih bolesti, što znaèi 65 novih sluèajeva dnevno. Kod žena je najèešæi rak dojke, slijedi rak maternice i debeloga crijeva. Muškarci najèešæe obolijevaju od raka pluæa, zatim od raka želuca i prostate.
Uz Maðarsku, Hrvatska ima najveæi porast stope smrtnosti od raka u Europi u posljednjih 20 godina. Godišnje od raka umire gotovo 13.000 osoba. Od svih umrlih u Hrvatskoj, 23,3% umire zbog raka. Ukupan broj novodijagnosticiranih bolesnika s invazivnim rakom u 2007. godini Hrvatskoj bio je 20 051, i to 10 808 muškaraca i 9 243 žena.
Stopa incidencije je iznosila 451,9/100.000; 506,0/100.000 za muškarce i 401,6/100.000 za žene. Odnos M:Ž je 54:46. U Hrvatskoj je iste godine od raka umrlo 12.551 osoba, 7.364 muškaraca i 5.187 žena. Stope mortaliteta bile su 282,8/100.000, odnosno 344,8 (M) i 225,4/ (Ž). Odnos muškaraca i žena je 59:41, što i nadalje odražava visoki letalitet od raka traheje, bronha i pluæa, vodeæeg sijela raka u muškaraca.
___________________________________________________________________
broj ispravljanja poruke: 1, zadnji put od strane Magistar dana 08-28-2010 u 23:19.
|
|
08-28-2010 23:18 |
|
|
Karcinom se lijeèniku karakteristièno manifestira kao abnormalan rast ili tumor koji uzrokuje bolest stvaranjem biokemijski aktivnih molekula, lokalnom ekspanzijom, ili invazijom u susjedna ili udaljena tkiva. Simptomi bolesti ovise o specifiènim molekularnim produktima i lokaciji tumora. Svaki tip tumora ima svoj relativno osobit prirodan tijek koji ukazuje kakav bi mogao biti klinièki tok pojedinog neoplastiènog procesa. Za stvaranje prikladnog plana lijeèenja pojedinog pacijenta s malignom bolesti potrebno je odrediti razmjer proširenosti bolesti, kao i poznavati prirodan tijek bolesti i raspoložive terapijske alternative za taj tip karcinoma
Razvitak uèinkovite terapije raka je jedan od glavnih zadataka biomedicinskih istraživanja. Kao izravni rezultat osnovnih i dodatnih istraživaèkih napora, neke malignosti su prošle promjene od neizbježno smrtonosnih do gotovo izljeèivih bolesti.
Razvitak novih naèina lijeèenja raka izazvao je mnogo pažnje i uzbuðenja. Takoðer je došlo do naglog napretka u otkrivanju bioloških sredstava koji mogu biti od velike važnosti u medicini. Novi kemoterapijski lijekovi, od kojih neki predstavljaju nove vrste citotoksiènih sredstava, ulaze u klinièku upotrebu. Razni agensi kao i terapijski postupci nalaze svoje mjesto u istraživaèkim pristupima kod prevencije i terapije nekih malignosti.
Glavno uporište terapije karcinoma je podijeljeno u tri subspecijalnosti koje meðusobno djeluju jedna na drugu. Uloga kirurga, radiologa-onkologa i medicinskog onkologa se nastavlja mijenjati kako novi agensi postaju dostupni, a multidisciplinarni pristup raku postaje pravilo. Lijeènik opæe medicine i dalje ostaje u prvom planu obzirom na prevenciju i rano otkrivanje karcinoma. Daljnje definiranje faktora rizika te preciznije i specifiènije tehnike otkrivanja karcinoma omoguæuju internisti da utjeèe na broj oboljelih i stopu smrtnosti.
Pristup terapiji karcinoma, bilo da on ukljuèuje eksperimentalnu terapiju u sveuèilišnim bolnicama ili standardnu suvremenu terapiju u društvenim bolnicama, mora poèeti s adekvatnim bazama podataka. Svaki pacijent zahtijeva ispravnu histološku dijagnozu karcinoma. Nadalje, zahtijeva se adekvatno utvrðivanje stadija bolesti i plana lijeèenja.
___________________________________________________________________
|
|
08-28-2010 23:24 |
|
|
Da skratim.
Hajdemo na terapiju.
Sustavna kemoterapija (kemoterapija)
Sustavna kemoterapija je jedan od osnovnih oblika terapije kojim raspolažemo u lijeèenju malignih bolesti. Napredak u medikamentoznoj terapiji doveo je razvitkom kemoterapije do poboljšanja u terapiji nekih tumora. Kemoterapija igra važnu ulogu u ublažavanju simptoma, èesto s produženim preživlja¬vanjem u nizu drugih tumora. Meðutim, u nekim sluèajevima kod solidnih tumora kemoterapija igra malu ulogu.
Jedna od najvažnijih uloga sustavne kemoterapije koja se i dalje unapreðuje jest njena primjena u adjuvantnoj terapiji. Adjuvantna terapija se provodi nakon završene kirurške obrade pacijenata koji nema klinièkih, radioloških ili patoloških dokaza ostatne maligne bolesti. Njezina svrha je ukloniti mikrometastaze koje se ne mogu otkriti
Izraz neoadjuvantna terapija odnosi se na primjenu kemoterapije prije izvoðenja kirurškog zahvata. Ovaj pristup je prihvaæen u lijeèenju karcinoma glave i vrata, te karcinoma mokraænog mjehura. Ukoliko bolest reagira na kemoterapiju, ona mu može koristiti više od obiène lokalne terapije.
Kemoterapija provedena s ciljem izljeèenja ili ublažavanja simptoma, sastoji se od višestrukih ciklusa. Poželjno je postizanje terapijskog uèinka prije završetka terapije. Prekidanje neuèinkovite terapije omoguæava uvoðenje drugih oblika terapije, ili u njihovom nedostatku izbjegavanje nepotrebnog intoksiciranja. Odgovaranje na terapiju može se predoèiti direktno, palpacijom površinskih masa tumora, te indirektno, dijagnostièkima prikazom lezija. Indirektno predoèavanje je moguæe, ali manje poželjno u ocjenjivanju odgovora tumora na terapiju
___________________________________________________________________
|
|
08-28-2010 23:32 |
|
|
Naješæa indikacija za primjenu kemoterapije je proširena, uznapredovala maligna bolest pa stoga veæinu bolesnika nije moguæe njima posve izlijeèiti veæ se primjenjuju u svrhu ublažavanja bolesti i produljenja života bolesnica s karcinomom dojke, oboljelih od karcinoma prostate, mikrocelularnog karcinoma bronha i sl. Iznimka je lijeèenje gestacijske trofoblastiène bolesti (mola, koriokarcinom), Hodgkinove bolesti, tumora zametnog epitela jajnika i testisa gdje je moguæe postiæi izljeèenje. Najèešæi tumori koji se javljaju u populaciji još uvijek nisu izljeèivi u uznapredovalom stadiju.
• Prije operacije
Kemoterapija se može primijeniti prije operativnog zahvata (neo-adjuvantna terapija) kojom se smanjuje tumor. Citostatici se obièno daju bolesnicima èija je tumorska masa prevelika ili preèvrsto vezana uz zdravo okolno tkivo, da bi se olakšalo kirurško odstranjenje tumora.
• Nakon operacije
Kemoterapija se ponekad primjenjuje nakon operativnog zahvata (adjuvantna kemoterapija), kada je sav vidljivi tumor odstranjen, ali postoji rizik ostatnih, prostim okom nevidljivih stanica (mikrometastaza ili mikropresadnica). Cilj je uništiti eventualna mikrometastatska žarišta bolesti i time smanjiti rizik recidiva, tj. ponovne pojave bolesti. Adjuvantna kemoterapija u pravilu se zapoèinje unutar mjesec dana od kirurškog zahvata.
• Za vrijeme terapije zraèenjem
Kemoterapija koja se primjenjuje istovremeno sa zraèenjem naziva se kemoradioterapija.
• U uznapredovalom raku
Kemoterapija metastatske bolesti ima najèešæe za cilj produženje života, olakšanje simptoma bolesti i poboljšanje kvalitete života bolesnika. To je palijativna kemoterapija i obièno se primjenjuje dok god postoji terapijski odgovor.
• Visokodozažna kemoterapija
U lijeèenju nekih zloæudnih tumora (s visokim rizikom recidiva) primjenjuju se visoke doze citostatika radi postizanja boljeg terapijskog odgovora. Buduæi da visoke doze citostatika uništavaju koštanu srž (koja proizvodi krvne stanice), u tim je sluèajevima potrebno i presadjivanje (transplantacija) srži. To se postiže davanjem tzv. matiènih krvnih stanica koje se skupljaju iz koštane srži ili periferne krvi, od samog bolesnika (prije visokodozažne terapije) ili od druge osobe (donora) s podudarnim stanicama.
___________________________________________________________________
|
|
08-28-2010 23:36 |
|
|
Magistre, izuzetni tekstovi, korisni i jasni i onom ko nema veze s medicinom. Svaka cast.
Interesantna tabela o odgovoru tumora na hemo, nisam nesto slicno vidjela ni citala.
Pa ovo je dio jednog rada (u kome je i moja malenkost sudjelovala)
Mislim, inaèe kemoterapija ima ono djejstvo koje ljudi pripisuju raznoraznim dijetama, preparaima, travama, konjogrizima i bokvicama. To je to, samo 1000 puta jaèe.
Evo malo, ako se mogne protumaèiti, a ako ne, svejedno, neka stoji, možda nekad (ne dao bog) i zatreba nekome za informaciju:
Mehanizam djelovanja
Kemoterapija je naziv za sistemsko lijeèenje zloæudnih bolesti kemijskim tvarima prirodnog ili sintetskog podrijetla koje se još nazivaju antitumorski lijekovi, citotoksièni lijekovi ili citostatici. Naziv kemoterapija koristi se jer se ovim lijeèenjem rast zloæudne stanice kontrolira kemijskim putem. Prema mehanizmu djelovanja citostatici najèešæe remete sintezu i/ili funkciju makromolekula (DNA, RNA, bjelanèevine) ili funkciju staniènih organela, osobito mitotskog aparata koji omoguæuje diobu stanica. Kao posljedica ovih uèinaka dolazi do smrti stanica (9).
Podjela citostatika
Citostatici se dijele u slijedeæe skupine: alkilirajuæa sredstva, antimetaboliti, protutumorski antibiotici, sredstva biljnog podrijetla
- Alkilirajuæa sredstva
Prvi alkilirajuæi agens, sumporni iperit, sintetiziran je u 19. stoljeæu, a kao kemijsko oružje je primijenjen u Prvom svjetskom ratu. U razdoblju izmeðu dva svjetska rata sintetiziran je dušikov iperit koji se prvi put klinièki primjenjuje 1942. godine i ta se godina smatra poèetkom razvoja moderne kemoterapije zloæudnih tumora.
Alkilirajuæi agensi u kemijskoj strukturi imaju jednu ili dvije alkilne grupe koje reagiraju s biološki važnim dijelovima stanice. Agensi s dvije alkilne grupe su aktivniji.
U skupinu bifunkcionalnih alkilirajuæih agenasa spadaju:
- dušièni iperiti (ciklofosfamid, ifosfamid, mekloretamin, melfalan, klorambucil)
- etilenimini i metilmelamini (tiotepa)
- alkilsulfonati (busulfan)
- derivati nitrozoureje (karmustin, lomustin, semustin, streptozocin)
- triazeni (dakarbazin)
Najvažniji citotoksièni uèinci ovih lijekova su onemoguæena transkripcija i replikacija DNA, ometanje metabolizma proteina i aktivnosti enzima. Stoga je njihovo djelovanje slièno uèinku ionizirajuæeg zraèenja. Otpornost tumorskih stanica na alkilirajuæe agense posljedica je pojaèanog popravka DNA, smanjenja staniène propusnosti za lijek te poveæanja inaktivacije lijeka.
-Antimetaboliti
Antimetaboliti su sintetski lijekovi koji zbog svoje kemijske sliènosti s fiziološkim tvarima blokiraju stvaranje DNA i na taj naèin sprjeèavaju rast tumorskih stanica i uzrokuju njihovo nepovratno ošteæenje. Tumorske stanice su osjetljivije na djelovanje ovih lijekova zbog dokazanih metabolièkih razlika izmeðu normalnih i zloæudnih stanica.
Antimetaboliti su slijedeæi:
- analozi folne kiseline (metotreksat)
- analozi pirimidina (5-fluorouracil, 5-fluorodeoksiuridin, citarabin)
- analozi purina (merkaptopurin, tiogvanin, pentostatin, kladribin)
Svi ovi lijekovi djeluju specifièno u fazi S staniènog ciklusa. Primjenjuju se u lijeèenju akutne limfoblastiène, mijeloiène i limfatiène leukemije, non-Hodgkinova limfoma, karcinoma dojke, testisa ili bronha.
- Protutumorski antibiotici
Ovi lijekovi su inhibitori staniènog rasta. Njim pripadaju antraciklini (doksorubicin, daunorubicin), aktinomicin, bleomicin, mitomicin, plikamicin.
- Sredstva biljnog podrijetla
U sredstva biljnog podrijetla za lijeèenje zloæudnih lijekova spadaju biljni alkaloidi (vinblastin, vinkristin, vinorelbin, paklitaksel). Ovi se lijekovi vežu za diobeno vreteno, zaustavljaju diobu stanice u metafazi mitoze i uzrokuju njezinu smrt. Stoga se u literaturi vi lijekovi još nazivaju i metafaznim otrovima ili otrovima diobenog vretena.
Podofilotoksini su polusintetski lijekovi izolirani iz biljke Podophyllum peltatum. U ovu skupinu lijekova pripadaju etopozid i tenipozid. Ošteæuju DNA i njeno uzdužno cijepanje (10).
Veæ je naglašeno da za sada ne postoji idealan antitumorski lijek koji bi uništio samo zloæudne stanice, bez štetnog djelovanja na normalna tkiva. Najviše stradavaju zdrava tkiva èije se stanice brzo dijele, što èesto uzrokuje nuspojave. Nuspojave se dijele na opæe ili zajednièke za veæinu citostatika i specifiène, vezane uz primjenu pojedinih citotoksiènih lijekova.
- Opæe nuspojave
Opæe nuspojave, s obzirom na vrijeme javljanja, mogu biti akutne (rane) ili odgoðene (kasne).
Akutne su: muènina, povraæanje, povišena temperatura, bolovi, alergijske reakcije, razgradnja krvnih stanica, bubrežne komplikacije.
Odgoðene nuspojave jave se nekoliko dana do nekoliko tjedana nakon primjene citostatika, kao posljedica ošteæenja zdravih stanica u organizmu. To je, prije svega, ošteæenje koštane srži zbog kojeg je smanjeno stvaranje crvenih krvnih tjelešaca (eritrociti), bijelih krvnih tjelešaca (leukociti) i krvnih ploèica (trombociti). Posljedice su slabokrvnost s umorom i opæom slabosti, sklonost infekcijama i krvarenju.
Najèešæe nuspojave vezane uz probavni sustav jesu: upala sluznice usne šupljine (stomatitis ili mukozitis) s ranicama u ustima, upala sluznice jednjaka, želuca i crijeva, bolovi u trbuhu, proljev, zatvor.
Gubitak kose (alopecija) je èesta nuspojava kemoterapije, ali svi citostatici ne uzrokuju ispadanje kose. Ispadanje dlaka može se javiti na svim dijelovima tijela, ukljuèujuæi vlasište, lice (obrve i trepavice), ruke i noge, pazušne jame i stidne regije, postepeno ili u pramenovima. Kosa naraste nakon prestanka citostatske terapije, a nekim bolesnicima poèinje rasti još za vrijeme lijeèenja.
Najèešæe su kasne nuspojave kemoterapije ošteæenje imunološkog sustava, neplodnost, sekundarni tumori. Iako je trudnoæa moguæa za vrijeme lijeèenja, ne preporuèa se jer citostatici mogu uzrokovati ošteæenja ploda. Stoga se ženama reproduktivne dobi savjetuje primjena neke od kontraceptivnih metoda (obièno kondom ili dijafragma). Za žene s rakom dojke nisu prikladne kontracepcijske pilule. Ako je rak otkriven u trudne žene, može biti moguæe odgoditi kemoterapiju do poroda. Ako pak zloæudna bolest zahtijeva brže lijeèenje, moraju se procijeniti moguæi štetni uèinci kemoterapije na fetus.
- Specifiène nuspojave
Specifiène nuspojave vezane su uz primjenu pojedinih citostatika. To su npr. ošteæenje srca (antraciklini), jetre (lomustin, L-asparaginaza), pluæa (bleomicin, busulfan), mokraænih organa (cisplatin, ifosfamid), živèanog sustava (prokarbazin, vinka alkaloidi), sluha (cisplatin) te niz drugih.
Popratne pojave kemoterapije mogu biti neugodne, ali se uvijek moraju promatrati naspram sposobnosti citostatika da unište rak. Stoga je vrlo važno svakog bolesnika koji zapoèinje lijeèenje detaljno informirati o terapijskom planu i moguæim popratnim pojavama vezanim uz pojedine citostatike. Neke nuspojave mogu se predvidjeti i postoje djelotvorni lijekovi kojima se mogu ublažiti ili otkloniti. Najèešæe se koriste lijekovi protiv muènine i povraæanja (antiemetici), u obliku injekcija ili tableta, te tzv. faktori rasta, specijalne bjelanèevine koje se normalno stvaraju u tijelu, a danas se proizvode u laboratoriju: granulocitni faktor rasta potièe stvaranje leukocita i time smanjuje rizik od infekcije, a drugi faktor rasta - eritropoetin potièe stvaranje eritrocita, èime ublažava simptome slabokrvnosti i potrebu za transfuzijama krvi.
Ponekad bolesnici misle da kemoterapija nije efikasna ako nemaju nuspojava ili, ako imaju nuspojave, da je kemoterapija djelotvornija. To je potpuno netoèno, jer nuspojave jako variraju od osobe do osobe i od lijeka do lijeka, i uopæe nisu znak da li su citostatici djelotvorni ili ne.
- Rezistencija
Osim nuspojava, razvoj otpornosti na citostatike je takoðer ogranièavajuæi èimbenik za primjenu ovih lijekova. Otpornost najèešæe nastaje zbog genske strukture tumorske stanice i stvaranju razlièitih mehanizama otpornosti (rezistencije). Da bi se nadvladala rezistencija tumora na citostatike, danas su u širokoj primjeni brojni protokoli u kojima se primjenjuje veæi broj antitumorskih lijekova koji su pojedinaèno dokazali djelotvornost protiv odreðenog tipa tumora, koji imaju razlièit mehanizam djelovanja i razlièit spektar toksiènosti. Lijekovi u kombinacijama trebaju se primjenjivati u najmanjim moguæim ciklusima gdje razmaci izmeðu pojedinog ciklusa kemoterapije omoguæuju oporavak zdravim tkivima organizma.
___________________________________________________________________
broj ispravljanja poruke: 1, zadnji put od strane Magistar dana 08-28-2010 u 23:56.
|
|
08-28-2010 23:55 |
|
|
|
|
|