Tibore,hvala Ti na trudu. Sa uzivanjem citam.

___________________________________________________________________
Prestani brinuti o tome ko te ne voli
ko ima vise ili ko sta radi.
Umjesto toga pocni cijeniti odnose sa onima koji te vole.

Hvala, ali ja s uživanjem prepisujem.

___________________________________________________________________

Mnogi stranci koji dolaze u Bosnu i Hercegovinu kušaju crnu kafu i odmah nastoje nauèiti njeno pripremanje. Kupe turski kafeni mlin, koji kafu mnogo bolje samelje nego mlinovi uobièajeni na sjeveru, a takodjer kupe i orijentalni ibrièiæ. U kafani oni znatiželjno gledaju kafedžiju kako radi, i na povratku nose sobom prijatno uvjerenje da æe i kod kuæe uspjeti popiti pravu tursku kafu. Postupak su sigurno pri kuhanju taèno vidjeli. Ali im nije palo u oèi da je kafedžija kafu samo lagano ispržio i sada dožive razoèarenje. Kafeni prah od prepržene kafe pliva na vrhu kao lagani drveni ugalj i neæe da se taloži. Ostaje samo mutna mješavina koja ostavlja djeliæe taloga telve izmedju zuba, a nema ni oèekivani dobar miris.
U toplo godišnje doba ima kafana i po bašèama, osobito na Šetalištu i uz Radobolju. Zimi rade samo kafane u ulicama. Neke kafane su u isto vrijeme i brijaènice. Tu neki muslimani uoèi petka briju cijelo svoje vlasište.


Sokaci izmedju starih kuæa uski su i imaju mraèan izgled, jer malo prozora gleda na ulicu. Saobraæaj se usmjerava kroz glavnu ulicu mahale, tako ovi uski sokaci izgledaju kao izumrli. Samo ih s vremena na vrijeme oživljava grupa djece svojom veselom razigranošæu.


U glavnim ulicama saobraæaj je vrlo živ. Bezbrojne karavane natovarenih mazgi, konja i magaradi svakodnevno sa svojim vodièima silaze sa okolnih brda u grad. Kroz sokake se veoma èesto tjeraju stada goveda, ovaca i koza. Kako zbog oskudice u prostoru nisu podignute staze za pješake, po cijeloj širini ulice nastaje èudno miješanje ljudi i životinja. I tamo gdje su velike gužve, nastaju zastoji èije rješenje opet pruža uznemirujuæu sliku. Ako se ukaže potrebno jednu takvu karavanu konja ili mazgi okrenuti u suprotnom pravcu ulice – svaka životinja ponaoosb privezana je jednim dugim užetom za samar one ispred – ili prevesti karavan s jedne strane ulice na drugu, ulica æe tada za neko vrijeme biti odmah zatvorena. Jer teško natovarene životinje sa bremenima nisu više brze u svojim koracima. Još je gore ako prolazi stado ovaca. Ove životinje koje se u divljim brdima sa zaèudjujuæom sigurnošæu penju po strmim stijenama i sa ljupkim skokovima preskaèu najopasnija mjesta, u gradu su potpuno bespomoæne. One su u stanju da traže zaštitu medju kotaèima kola ili ispod konja, od opasnosti prijeteæeg pritiska sa ulice.Tu kao da su izgubile svu spretnost. Još je ostao samo osjeæaj pripadnosti stadu tako da èobaninu, ipak, uspije da dozivanjem, udarcem šipke ili vukuæi za rogove predvodnika ovna protjera stado kroz ulicu.
Poslovni život domaæeg stanovništva odigrava se u starim magazama i èaršijama s obje strane Starog mosta. Na desnoj obali je èaršija, na lijevoj Velika tepa, ulica brojnih trgovina. Sa Velike tepe silazi se stepenicama do uskih obalnih sokaka gdje æurèije, terzije, opanèari imaju svoje duæane, i stiže se zatim na Malu tepu. U magazama Male tepe stranci nalaze najpogodniju priliku za kupovinu domaæe i orijentalne robe.


Na Maloj tepi je tržnica Mostara. Svakako ova tržnica je tako malena da èovjek pomisli da se novcem za zidanje nije sasvim kako treba raspolagalo. To je jedan èetverokutni krov, ne veæi od jednog malog duæana, postavljen na èetiri polukružna luka. Nekoliko punih vreæa mogu potpuno ispuniti zaštiæeni prostor krova. Ipak je ova tržnica jedno od najpoznatijih zdanaj Mostara, ali ne kao mjesto trgovine, veæ kao omiljena kafana. Susjedni kafedžija našao je ovo malo mjesto kao prikladno da ovdje u toplo godišnje doba poslužuje svoje mušterije. Tako mala tržnica nosi zgodno ime «Kafe luft» (Ova gradjevina je bila jedini nadkriveni objekat stare mostarske tržnice u mahali Mala tepa. U proljeæe, ljeto, pa sve do kasne jeseni, ovaj objekat je iznajmljivan i pretvaran u kafanu. Sve do 1886.g. bila je poznata ova kafana pod imenom «Tepica», a naziv «Caffe luft» dao joj je prijestolonasljednik princ Rudolf za svoje prve posjete Mostaru 9.4.1886.g. Malo niže, u blizini ove stare mostarske tržnice na Maloj tepi vremenom se izgradila nova. I sada se u Mostaru kaže za otiæi na tu tržnicu «idem na Tepu»). Ovaj naziv dobila je od princa Rudolfa prijestolonasljednika, kada je prilikom svoje prve posjete okupiranim krajevima došao i u Mostar. (Sin cara i kralja Austro-Ugarske monarhije Franje Josipa, prijestolonasljednik princ Rudolf (1858-1889) posjetio je dva puta Mostar. Prvi put bilo je to 9.4.1886.g., a drugi put u Mostaru boravi 20 i 21.6.1888.g.) Kafedžija koji mu je pružio fildžan, živi još uvijek i èuva dukat kojeg je tada dobio za svoj dobar napitak.


U starim èetvrtima grada nadje se ponegdje i han, vrlo jednostavno svratište za ljude sa sela, gdje sa karavanom mogu prenoæiti.
Ponajviše kuæa u evropskom stilu imaju: Glavna ulica na lijevoj obali do blizu Starog mosta, na desnoj obali gradski dio u susjedstvu željeznièke stanice i cijela èetvrt vila. U ovom dijelu grada, koji je ranije bio moèvaran i nezdrav, domaæe stanovništvo nikad nije zidalo kuæe. Kroz predio grada sa novosagradjenim vilama vodi lijepo Štefanijino šetalište od staniène ulice prema dolini Radobolje sa dva reda krasnih široko-krunastih platana. (Ulica od Gimnazije do Balinovca nosila je naziv Štefanijino šetalište «Stephaniealee» po princezi Stephanie (1864-1945), ženi prijestolonasljednika princa Rudolfa, sina cara i kralja Franje Josipa). Ova stabla su zasadjena tek iza okupacije, ali su veæ na kraju XIX vijeka imala snagu i velièinu starih stabala, jedan dokaz za neusporedivu plodnost ove doline.


Od evropskog utjecaja ostali su nedirnuti: na desnoj obali stari gradski dijelovi smješteni u podnožju Huma i velikim dijelom mahala Cernica, odmah uz Neretvu, dio koji leži uz Neretvu pored Novog mosta i pruža se prema Starom mostu. Malo je evropskog došlo u Brankovac – gradsku èetvrt koja poèinje od Carine prema brdu. Od Starog mosta nizvodno, na lijevoj obali, je mahala Luka.
U poèetku unakazuju je visoke evropske gradjevine, no dalje, Glavna ulica pruža nekoliko lijepih slika, a još više sokaèiæi koji vode dolje na Neretvu. Na jednoj golemoj brdskoj terasi iznad Luke, leži èetvrt Bjelušine u kojoj stanuju gotovo samo pravoslavci.
Ne smije se propustiti da se potraže najskrovitija mjesta starih mahala. A isto tako mora se tamo otiæi sasvim kasno uveèe. Takav put može dovesti èak prilièno ozbiljnog èovjeka u èudno uzbudjenje, kao da ga opsjedaju pustolovine iz bajke. Bat koraka iza zidina, zatvaranje vrata, prigušen šapat iz neke busije, jednolièna pjesma iz daljine, svaki najmanji glas èudnom snagom uæi æe mu u krv. I sama tajanstvena tišina jednog prozora pokrivenog mušebakom, ostavit æe možda na njega dublji dojam nego negdje kakav iznenadni dogadjaj.

(Nastavlja se)

___________________________________________________________________

ovo zanimljivije nego romani kapetana mikija ('nastavice se...')

Nego taj pisac-amerikanac je bio musliman, hebo majku ako nije

___________________________________________________________________
prest'o sam

citat od makso:



ovo zanimljivije nego romani kapetana mikija ('nastavice se...')

Nego taj pisac-amerikanac je bio musliman, hebo majku ako nije

Nije bio musliman, al skoro

___________________________________________________________________

X – PRIRODA I OKOLINA


Mostar je èudan grad, no prije svega èudna je zemlja koja je stvorila ovaj grad. I ovoj hercegovaèkoj zemlji pripada sasvim i posebno hercegovaèko nebo.
Nebo je istina katkad zastrto dubokim, teškim oblacima, koje ovamo dotjera južnjak s mora, i brda sasvim tamno oboje. Ali sa sjevera nikad ne izostane odgovor. Bura dodje i potjera guste mase opet ka moru, a posljednje oblaèke nestrpljivo istrga u dronjke i baca ih na kamenite padine, da se raspadnu u neprovidno ništa. Brda tad pod sunèanim zracima odmah ponovo postaju svjetlosiva, a nad njima vedro nebo, duboko plavo, skoro tamno. No, tamna modrina nije jedina boja. Na širokim, siromašnim, kamenitim površinama nebo ima ogledalo koje mu svjetlost sunca odbija u raznolikim prelamanjima. Ni vodeno ogledalo Jadrana nije daleko. Tako na nebeskom svodu nastaju sunèani refleksi. Ne bih znao spomenuti ni jednu boju, nijednu ma kako rijetku nijansu bilo koje boje, koju veæ nisam vidio na mostarskom nebu. Èudesna je osobito igra boja pri svitanju, a najviše pri zalasku sunca. Glavni motiv prirode ove zemlje je škrtost krša. Na mnogim mjestima u brdima oko Mostara gubi se vjerovanje da u unutrašnjosti ovih širokih sivih horizonata ima išta drugo osim siromašnog pustog kamenjara. A tada naidjemo na kamenu prepreku koja se u opštem sivilu ne opaža, i iza nje ugledamo jednu mrlju tamnosmedje zemlje s vitkim širokolisnatim duhanom ili sa èvornatim èokotima. Takav pogled prekine domašaj oka i oko opet nalazi tu i tamo neki zakržljali žbun ili èak drvo, naravno od sunca i vjetra ogoljeno, sprženo i sivo kao kamenjar.
Kad se poslije višesatnog hoda kroz pustu viziju krša naidje na veliko zeleno stablo koje ima dubok korijen i dosta snage da se svojom lisnatom krunom oèuva od vjetra i sunca, to je zbilja jak doživljaj. Takvo jedno stablo može sasvim nenadano iskrsnuti pred oèima, a da se prije toga nije ni primijetilo. Oèi naviknute preko cijelog dana samo na sivu boju, zaboravile su da iz daljine razlikuju neku drugu, ili se èovjek veæ tako umori da više uopæe ni na što drugo ne gleda nego na put. I sad usred prostranog kamenjara, izidje pred oèi ovo èudo jakog zelenog stabla. To je lijepo prividjenje i ujedno stvarnost. I zbilja tada prvi put shvatimo da stablo postoji, njegovo jako zahvatanje korijenom duboko u tamnoj zemlji i sigurno postojanje debla što se grana u zraku i raste prema svjetlosti.
Nanese li zimi èovjeka put na jedno takvo stablo, neæe ga naæi u zimskom snu. Ono svoje zaledjene grane zbija na studenom vjetru tvrdo jedno uz drugu, kao da bi tako zagrijalo svoju unutrašnjost. Deblo mu je pokriveno na vjetrovitoj strani jakom ledenom korom i tako prisiljava svog neprijatelja da ga sam štiti.
No najljepše je iznenadjenje kad se putujuæi kroz hercegovaèke uzvisine dodje do kraja duboke doline i dolje, u nizini, ugleda bujno rastinje tropske plodnosti. Kad se sadje dolje, kako le se bogato naplati dugo gledanje sivog kamena. U ovim bašèama u dolini, katkad u izobilju, bratimi se vegetacija sjevera sa onom juga.


Nije nikakvo èudo kad u nekoj knjizi proèitamo da u okolini Mostara ima jedna vrsta topole, koja inaèe nigdje drugo ne postoji. Èovjek je, štaviše, uvjeren da u biljnom svijetu ovih prostora ima još dosta posebnoga, koje æe neki istraživaè uskoro otkriti.
U životinjskom svijetu ima èudnijih iznenadjenja. Da u planinama ima medvjeda i da glad zimi goni vukove sve do torova u nizini, nije nepoznato. Zanimljiv je podatak da je u godini 1886.u jednoj peæini u Podveležju u blizini brda Stolac bio ubijen jedan ogroman sljepimiš, koji inaèe u Evropi ne postoji. (Odnosi se na sljepimiša (šišmiša) iz roda Pteropus. Ostaci ovog sljepimiša nalaze se u Zemljskom muzeju u sarajevu. Prema opisu kustosa Muzeja Othmara Reisera iz 1889.g. ovaj sljepimiš u ošteæenom stanju imao je 95 cm.i spadao je u vrstu koja je u Evropi i sjevernoj Aziji skoro potpuno nepoznata. U Mostaru je za sljepimiša naziv bio i letipas). Ili da medju mnogim jastrebovima koji se vakodnevno vide kako krstare nad Humom i Podveležjem, ima jedna vrsta koja živi još samo u Egiptu. U Mostaru sam vidio prvi put plemenite zebe u cnoj i bijeloj boji, kosovce sa bijelim prslukom, lijepu crvenokljunu kamenjarku i avetinjski let sove kroz sumrak, neuobièajeno lijepe ptice koje vrebaju na pèele i stanuju u rupama u zemlji. Tu sam prvi put èuo kako slavuji pjevaju u horu. Prièali su mi lovci da se pojavljuju uvijek nove vrste èaplji i ždralova. I kako bih se zaèudio, kad bih pažljivo razgledao plijen lovca koji se vraæao s Mostarskog blata ili sa Neretve kod Gabele.
Èak i u svijetu insekata pokazuje se osobitost ove zemlje. Da navedem samo èudne peæinske bube, koje izgledaju kao æilibarske kaplje i nemaju oèiju. Samo od ovih našle su se kod Mostara neke nove vrste.
Okolina Mostara neæe više dugo držati skrivena svoja blaga. U dolini kod Suhodola ima slojeva uglja, a tako isto i u dolini Radobolje. U brdima prema Èitluku ima mnogo sumporastog šljunka. Ako idemo iz grada stazom preko vinogradskog kraja u dolini Radobolje, doæi æemo do zemljanih naslaga, koje obeæavaju bogato iskorišæavanje cementa. Moram isto tako pomisliti i na onu duguljastu stranu brežuljka u Bišæu, na drumu prema Buni, gdje tu i tamo, u nekom malom kamenolomu, klesar kleše grobne spomenike. Ovdje sigurno leži dosta gradjevnog materijala za jedan grad svijetlih kamenih palaèa. Na sve ovo nailazimo šetajuæi. Ova kamenom oklopljena zemlja skriva sigurno u svojoj unutrašnjosti još mnoga druga nesluæena blaga.
Okolina Mostara za geologa je otvorena knjiga sa slikama. Malo je mjesta na zemlji koja sliènom jasnoæom napuštaju tajnu svoga razvitka.
Stranac koji u Mostar dodje, teško æe se odluèiti ostaviti ljupke bašèe nizine, pa da se penje na negostoljubiva brda. Pa ipak, ne bi trebalo da iko propusti krenuti na ovaj put, jer se ljepota jednog grada može tek shvatiti ako se dobro upozna njegova okolina. Naravno, neæe se svak potruditi da se popenje na padine Podveležja po jednoliènom putu, da poslije dugog zamornog penjanja stigne da vidi krasan nakit visoke Veleži. S druge strane, na sunèanim padinama, vodi mnogo zgodnija i nenaporna šetnja u još jedan planinski kraj. Mislim na drum prema Biskupovoj glavici, onaj drum koji preko uvale, izmedju isturenog brda Huma i drugih brda, vodi u krševite visove, pored Mostarskog blata, dalje preko Èitluka u Ljubuški. (Godine 1906.na dijelu otkupljene parcele Bakamoviæa glavice, od porodice bakamoviæ, izgradjena je nova biskupska rezidencija u Mostaru i od tada se za Bakamoviæa glavicu kaže i Biskupova glavica. Toponim Bakamoviæa glavica spominje se i u knjizi: Katzer Friedrich: «Exkusrsion durch Bosnien und die Hercegovina – Fuehrer exkusrsion Oesterreich, Beè, 1903.str.10.). Kod Dvizac džamije (Baba Beširove džamije) drum se odvaja od onog što vodi u dolinu Radobolje, i poèinje se odmah penjati. Ubrzo se dodje do ljupko smještenog starog katolièkog biskupova sjedišta u Vukodolu.


Iz uvale kod Vukodola krivuda drum brzo uza stranu i na boku Huma èini široku omèu. Sa krajnjeg zavoja ove omèe pruža se lijep vidik na veliki dio Mostara, na cijelo Bijelo Polje i na Podveležje, sve do snijegom pokrivenih vrhova veleži i planine Prenj. Odatle se najbolje vide gornji dijelovi Biskupove glavice. Ovdje se pogled otvara na prostrano Bišæe sve dolje prema klancu Neretve. Naravno, teško je èovjeku vraæati se veæ odavde, jer je vrh Huma neodoljivo blizu. A da ovaj vrh mora pružiti divan pogled unaokolo, vidi se veæ po njegovom položaju. Odatle se može pogledom obuhvatiti cio prostor grada. Ako pogledamo oko sebe, shvatit æemo da prvi stanovnici ovih podruèja nisu mogli za svoja prva naselja naæi bolje mjesto, nego vrh Huma i dobro æemo razumjeti što je u kotlini izmedju ovog brda i Podveležja, koja se kao zaton širi prema sjeveru i jugu, najzgodnije i ujedno i najljepše mjesto za glavni grad zemlje.

(Nastavlja se)

___________________________________________________________________

Ovdje uzivam citajuci razabirem rijec po rijec i divim se svakoj napisanoj recenici .
Hvala ti tvrancicu

___________________________________________________________________
Drzite srecu kao pticu: sto njeznije i lakse ?Bude li se osjecala slobodnom ostace Ti rado u ruci"

Ili, neæemo moæi odoljeti želji da drumom prodiremo naprijed u nepoznato planinsko podruèje. To se isplati koliko i penjanje na Hum. Samo ne bismo smjeli prekinuti put prije nego vidimo Mostarsko blato i daleke horizonte krševitih predjela prema Èitluku. Poslije ovakvog pješaèenja, vratit æemo se u grad kao svom dragom prijatelju.
Za toplih dana uživat æemo šetajuæi do hladnog vrela Radobolje više nego sve drugo. Ali inaèe, kako susreæemo izletnike uz Radobolju na sve strane na ovu šetnju ne treba unaprijed ni ukazivati.


Jedna šetnja u Bijelo Polje, Neretvom uzvodno, pored kasarne Sjeverni logor prema Suhodolu i Skakalima, ima mnogo draži. No Bišæe polje sa historijskim mjestima Bunom i Blagajem, koji su ljepotom drago kamenje, ima veæu privlaènu snagu.
Na južnom izlazu grada drum vodi izmedju harema Šariæa džamije, pa pored Duhanske fabrike, i, najzad kroz prostrani Južni logor s njegovim vojnièkim i bolnièkim barakama, u Mostarsko polje ili Bišæe. Nasadi Južnog logora o kojima se vojska brine i koji se i sada gaje, izrastaju u dobroæudne bašèe, koje æe pružiti dobru zaštitu zimi protiv bure, a ljeti protiv žege. To upada tim više u oèi, jer u Bišæu nema gotovo nikakvog drveæa. Na ovom prostranom polju bura ima lak posao. Ona ovdje ima toliku snagu da se seljak ne usudjuje odstraniti kamenje sa svog polja ili vinograda, jer æe mu sljedeæa bura odnijeti svu zemlju s njih. Ova ravnica, ipak, nije neplodna. Na padinama Podveležja i na mnogim mjestima usred polja uspijeva izvrsna loza. Zemaljska vlada je uz cestu prema Blagaju podigla Stanicu za vinogradarstvo i voæarstvo (Carski vinogradi) koja uspješno potièe uzgoj ovih kultura. Mnogi dijelovi Bišæa plodni su ne samo za vinogradarstvo nego i druge grane poljoprivrede. Prva veæa obrada pokušana je ovdje 1873.g. Seljaci kršæani poèeli su bijednim drvenim ralom obradjivati neke parcele neiskorišæenog zemljišta, ali kad je trebalo da njihovi napori budu nagradjeni bogatom žetvom žita, mostarski zemljoposjednici uništili su im sve sazrele usjeve.
Hercegovci us prvenstveno pastiri. Od ovaca dobijaju mlijeko, sir i meso za hranu, kožu za opanke i silahe, vunu za odijelo u gunjce. Za vrijeme okupacije, sadnja duhana i vinogradarstvo bili su znatno unaprijedjeni, dok je zemljoradnja uèinila skroman napredak. Okolnost da seljak ne može držati zapravo nikakva kola, bez obzira na neplodnost krša, sprjeèavala je razvoj poljoprivrede. Istina ima tu i tamo domaæih kola, èudnih srednjovjekovnih vozila, gradjenih bez ijednog metalnog sastavnog dijela. Austrijanci su im dali naziv «bogumilski fijaker». Hercegovac se može služiti uopšte samo mazgom, jer van druma nigdje ne može s kolima prispjeti. Ako seljak negdje u brdima otme komad polja od kamena na nekom pogodnom mjestu, obradjivanje je teško, jer on nikakvim kolima tamo ne može doprijeti.


Naèin obradjivanja zemlje ovdje daje èudan i nazadan dojam. Upravo u Bišæu može se hercegovaèko poljodjelstvo najbolje posmatrati. Vrlo interesantni su im uredjaji za navodnjavanje polja «sakkije», na koje se na raznim mjestima naidje. To su ogromni vodeni kotaèi pomoæu kojih se voda hvata u visoke vodove, ostavština pradavnih orijentalnih kultura. U Bišæu ovakve «sakkije» (pojaèi, jažve) pojavljuju se osobito na rjeèici Jasenici.


Na kraju Bišæa, tamo gdje se brda opet zatvaraju i gotovo brane Neretvi otjecanje, leži mjesto Buna. Svoje najveæe znaèenje Buna je mogla imati za vrijeme rimske vladavine. Bogati nalazi svjedoèe da je ovdje bila rimska naseobina. Najdragocjenija uspomena iz onog doba saèuvana je u starom «rimskom mostu».(takozvani «rimski most» preko rijeke Bune bio je najveæi most u Hercegovini. Godine 1945.pri povlaèenju Nijemci su ga minirali i na njegovu mjestu danas je novi betonski most. Prvi put ovaj most spominje turski putopisac Evlija æelebija i bilježi ga pod imenom Danijal-pašin most na Buni. Po nekima dao ga je sagraditi Karadjoz-beg a tu i tamo ovaj most je pripisivan Rimljanima. O svemu tome ne može se ništa sa sigurnošæu reæi na osnovu do danas poznate dokumentacije). Ovaj most premošæuje na trinaest jakih kamenih svodova rijeku Bunu, nedaleko od njenog utoka u Neretvu. Poslije doseljenja Slavena, èiji knezovi svoje sjedište smjestiše u susjednom Blagaju, Buna odmah izgubi važnost, ali se kao veliko selo održalo sve do danas. Iz turskog doba ima jedna naoèita džamija, blizu koje je jedan ljetnikovac, koji je u devetnaestom vijeku dao sagraditi moæni Ali-paša Rizvanbegoviæ.


Rijeka Buna, koja je pred ušæem tako široka da je za njeno premošæavanje potrebno bilo izgraditi most sa trinaest svodova, ima kratak tok. Ušæe joj je tako blizu izvora da se šum vrela gotovo slijeva sa žuborom valova plahovite Neretve. Buna pripada onim tipiènim rijekama krša èiji se tok katkad prekine uslijed potpunog išèezavanja u nepoznate dubine. Njeno vrelo je oticanje jedne rijeke koja se prije visoko u planinama kod Gacka izgubila.
Blagaj, koji leži blizu vrela rijeke Bune, bio je sjedište slavenskih vojvoda. Ali kad su Turci proglasili Mostar glavnim gradom Hercegovine, Blagaj je poèeo postepeno propadati i bio bi danas zaboravljeno selo, da ga priroda nije tako preobilno obdarila. Za sva vremena ostaje oblagorodjen èudesnom ljepotom vrela Bune. Iz velikih kamenih usta sa tamnim usnama, èiji se hladan dah osjeti daleko, u širokom talasu nadire Buna, zatim kao da nalazi mir u širokom kamenitom koritu, da bi odmah u prenaglom padu poèela svoj kratki tok. U bistroj vodenoj površini ogledaju se ogromne strme litice koje se u vrtoglavim visinama uzdižu nad vrelom. U špilji izvora bruje gusta jata peæinskih golubova sa èudnim lepetom krila, kao da im tajanstveno nešto nikad ne da da se smire. A gore u okomitim stijenama bezbrojni orlovi i jastrebovi viju svoja sigurna gnijezda.


Strmena stijena je naglo spuštanje brda Vranjeviæa na èijem boènom hrptu stoje još i danas ruševine stvrdjave Stjepan-grada.
Legenda kaže da je u peæini vrela Bune gazdovao u stara vremena jedan strahoviti zmaj, kome je narod svake godine morao izruèiti kao dar jednu mladu djevojku za žrtvu. Red je došao i na lijepu Milicu, kæer hercega Stjepana. Iz grada je vodio jedan podzemni hodnik sve do jedne stjenovite izboèine, usred strmene stijene. Tamo je Milica izložena nemilosti zmaja.
U Blagaj je upravo bio došao iz Sirije pobožni derviš Salih, plavi. Pri pogledu hercegove kæeri vatrena ljubav upali mu srce i dade mu takvu nadljudsku snagu i smionost da je zmaju uzmogao istrgnuti dragocjeni plijen. Zmaj se silovito borio sa Salihom i svojim repom je odvaljivao teške blokove strmene stijene, dok najzad pod udarcima Salihovim nije ognjenu dušu ispustio. Iz zahvalnosti dade herceg hrabrom dervišu svoju kæer za ženu i sagradi mu tekiju na mjestu gdje je zmaja pobijedio. Narod ga je poštovao kao sveca. Živio je kao šejh s Milicom u tekiji sve do svog blaženog kraja. Još danas se pokazuje u Tekiji na vrelu Bune grob Saliha i njegovog sluge, topuz kojim je zmaj ubijen i maè sveca. Èuvar tekije stavi svako veèe napunjen krèag vode na grob da svetac ne propusti ritualno pranje. Svakog jutra tlo ostane vlažno i krèag se mora napuniti ponovo.
Poslije Salihove smrti, tekija je postepeno propadala. Ipak se nekoliko derviša uvijek u njoj zadržavalo. Tek Omer-paša obnovi tekiju 1862.g Svog vjernog druga po oružju, Indijca Muhamed-efendi Hindiju postavi za šejha tekije, obdari ga sa dvije unosne mlinice iz ostavštine poginulog Ali-paše.
Novi sjaj tekije nije dugo trajao. Godine 1871.jedan kameni blok odvali se i probije svod zgrade. Šteta je samo djelomièno uklonjena. Malo godina iza toga umre Muhamed-efendi Hindija (Indijac) kao posljednji šejh tekije. Jedan od njegovih sinova nadzire i danas staru zgradu.
O slavi i propasti Stjepan-grada oèuvale su se razne prièe kako slavenskog tako i turskog porijekla.
Kao i sam Mostar, tako i njegova okolina nosi jasne znake o dogadjajima bogate i znaèajne prošlosti. I kao u Mostaru, svuda u okolini pokazuju se dobri zameci buduæeg skladnog razvoja.
Èovjeka obuzme sjeta što ljudi koje volimo nezadrživo stare, ali, ko voli stari Mostar, rastuži se kada pomisli na to da ovaj grad ide u susret neizbježnom osuvremenivanju, gubeæi šarm neponovljivog starog Mostar.

(Kraj)

___________________________________________________________________

broj ispravljanja poruke: 1, zadnji put od strane tvrancic dana 11-24-2009 u 10:58.

Zao mi je da je kraj knjige.Lijepo je bilo ujutro sjesti i uz kafu procitati.Nadam se da ce biti nesto novo.Tvrancicu,hvala za nesbican trud.

___________________________________________________________________
Prestani brinuti o tome ko te ne voli
ko ima vise ili ko sta radi.
Umjesto toga pocni cijeniti odnose sa onima koji te vole.

vrancicu stvarno cijenim tvoj trud .

znam da nije bilo lako sve ovo odraditi

___________________________________________________________________
kad ce mostar mama?

Hvala na pohvalama. Nadam se da æu se doèepati još pokoje knjižice o Mostaru, pa æe opet biti tabirenja ujutro uz kaficu.

___________________________________________________________________

citat od tvrancic:

Hvala na pohvalama. Nadam se da æu se doèepati još pokoje knjižice o Mostaru, pa æe opet biti tabirenja ujutro uz kaficu.

___________________________________________________________________
"A onda, kad im to nije uspjelo poèeli su prièati sve glasnije i glasnije da Bosne nema.Pa koga ste onda pokušali osvojiti??"

"Skloni obuæu kad prelaziš Unu,Savu,Drinu. Operi noge u rijekama Bosna je æilimom zastrta."

'ruka osiljena,drska.Stari most obori-bruka,
najljepsa munara bio,opet bice-nasa odluka.

Vrancicu hvala na pisanju , ljepo sam se odmarala citajuci
Steta sto je kraj

___________________________________________________________________
Drzite srecu kao pticu: sto njeznije i lakse ?Bude li se osjecala slobodnom ostace Ti rado u ruci"

citat od dolaf:


citat od tvrancic:

Hvala na pohvalama. Nadam se da æu se doèepati još pokoje knjižice o Mostaru, pa æe opet biti tabirenja ujutro uz kaficu.
,
kahva svakako,ma evo malo pride za trud

E vala prava domaæa - hvala

___________________________________________________________________

od mene kahva u MO, kad god se trefimo...

citat od kmosst:

od mene kahva u MO, kad god se trefimo...

Ako Bog da i to æe bit.

___________________________________________________________________