MARA: Ovo mi je najdraže priznanje jer dolazi iz mog grada PDF Ispis E-mail
Subota, 21 Sijeèanj 2012 12:31
MOSTAR - Ima jedna stara poslovica koja glasi kako šeæer uvijek dolazi na kraju, tako je izgleda i kod mene, komentirao je legendarni vratar mostarskog Veleža i reprezentacije bivše Jugoslavije Enver Mariæ priznanje za životno djelo koje mu je prije nekoliko dana dodijelio Sportski savez Grada Mostara
Najdraže priznanje
- Naravno, ja se zahvaljujem svima koji su me predložili kao i onima koji su glasovali za mene. To je za mene veliko priznanje, najveæa nagrada koju sam u životu dobio i najdraže priznanje jer dolazi od grada u kojem sam odrastao i u kojem sam proveo gotovo cijelu karijeru. Priznanje ne ide samo meni, nego i mom klubu Veležu gdje sam igrao kao i svim ljudima koji su bili uz mene, kazao je Mariæ koji zbog neodgodivih obveza nije mogao biti nazoèan na samoj sveèanosti dodjele.
No veæ krajem veljaèe put ga vodi k Mostaru, kada æe mu i osobno biti uruèeno priznanje.
- Krajem drugog mjeseca dolazim u Mostar i namjeravam ostati malo duže, bar dva-tri mjeseca. Kažu: Svugdje poði, ali kuæi doði, pa tako i ja. Trenutaèno imam zakazane lijeènièke preglede i kontrole koje moram obaviti i nakon toga dolazim u Mostar, kazao je Mariæ. Kad je u pitanju njegovo zdravstveno stanje, navodi kako je najvažnije da se sada, nakon svega, osjeæa dobro.
- Lijeènici kažu kako je mi trenutaèno stanje stabilno, meni je najvažnije da se osjeæam dobro i nadam da æe ostati ovako, kazao je Mariæ.
Umirovljenièki život
Kaže kako trenutaèno živi umirovljenièki život, a od rujna prošle godine i službeno je u mirovini.
- Malo prošeæem sa suprugom ili odem pogledati djecu na treningu i to je to, nema nekih velikih aktivnosti. I zima je ove godine blaga, evo, još nema ni snijega, kazao nam je Mariæ prilikom juèerašnjeg razgovora. Podsjetimo, krajem 2010. Mariæ je nakon operacije srca doživio težak moždani udar. Bila je to vijest koja je duboko zabrinula sve Mostarce i Veležove navijaèe. No, i iz teške bolesti, popularni Mara, koji je ljubitelje nogometa toliko puta oduševljavao svojim bravuroznim i èudesnim obranama u dresu Veleža i reprezentacije Jugoslavije, i iz ove je, njegove najteže bitke u životu, izišao kao pobjednik.
Sport je skup sport
Mariæ je ovom prilikom i komentirao razvoj sporta u Mostaru navodeæi kako je upravo sport ogledalo društva.
- I u njega bi se puno više trebalo ulagati, meðutim, u kakvoj situaciji se trenutaèno nalazi država, ništa više od ovoga se ne može ni oèekivati. No s obzirom na sve uvjete i neuvjete, mladi ljudi postižu odliène rezultate. Preko interneta pratim sportska dogaðanja u gradu, sve su to mladi ljudi koji ne bi mogli uspjeti da su sami. Potpore mora biti, ili od roditelja ili sportskog kluba ili trenera. Sportski uspjeh je djelo više ljudi, sam èovjek ne može ništa. Sport je skup, bez novca nema ništa, kao i u svemu, nažalost, kazao je Mariæ.
Za Velež odigrao više od 600 utakmica
Enver Mariæ je roðen 25. travnja 1948. u Mostaru. Sa 12 godina nogometom se poèeo baviti u Veležu, u èijem dresu je napravio impresivnu karijeru, a za prvi tim debitirao u sezoni 1967./1968. Prvu utakmicu za reprezentaciju bivše Jugoslavije igrao je 1972. godine protiv SSSR-a u Beogradu. Za državni tim je odigrao 32 utakmice, a uknjižio je nastup i na Mundijalu 1974. godine u Njemaèkoj. U dresu Veleža je odigrao više od 600 utakmica, a za Schalke 04 u Bundesligi više od 150 meèeva.
“Leteæi Mostarac” bio je èlan poznatog Veležovog trija “BMW” - Bajeviæ, Mariæ, Vladiæ, koji je igrao u jednoj od najuspješnijih generacija kluba s Neretve.
Ostat æe upamæen po tome da je tri puta branio za reprezentaciju svijeta i Europe. Upravo uoèi Svjetskog prvenstva u Njemaèkoj, proglašen je 1973. godine za najboljeg nogometaša tadašnje Jugoslavije. Poèetkom devedesetih, u ratnom vihoru, odlazi u Njemaèku, gdje trenira vratare, prvo nekoliko godina u Fortuni iz Dusseldorfa, potom u Schalkeu i na koncu u berlinskoj Herthi, gdje se i najduže zadržava. Uvijek je bio i ostao pravi sportaš i radnik te je kao veliki profesionalac ostavio neizbrisiv trag u domaæem, njemaèkom pa èak i europskom nogometu. Nakon dugog niza godina rada u Bundesligi, s vremenom se zasitio nogometa. Prošle godine, nakon ispadanja Herthe iz Bundeslige, završio je s trenerskom karijerom. I odmah nakon što je 'kopaèke objesio o klin' imao je zdravstvenih problema te doživio èak i moždani udar.
Piše: Ivana Previšiæ
|