92 - 28 = 64

i ja bih zamolio ovih 64, da ne prebiramo po citavom spisku, da izvrse ono sto su obecali. Kako nas Tibor obavjestava knjiga je tu, samo što nije...a po onome kako smo na poèetku zamislili: mostarska raja finansira knjigu i spisak donatora æe biti odštampan u knjizi, a taj spisak mora se do petka dostaviti štampariji...zamolio bih još jednom sve koji su se javili da izvrse uplate. Uplata preko PayPala ili preko one donatorske organizacije obavlja se za minut dvije...èim uplatite, na ovom kontu pojavi se vaše ime i Tibor dobije informaciju. Dakle utorak, srijeda, èetvrtak...Šteta bi bilo biti donator a da vam ime ne bude u knjizi...

POVODOM TRISTO SLIKA TOBORA VRANÈIÆA
Grad bez duše
Kad doðem u Mostar imam neke rituale. Prve zore dok svi moji još duboko spavaju od naporna puta krenem ja na Tržnicu da omirišem ljude, da trefim koga poznata með’ švercerima ,tezgarošima i kupcima. Zatim svratim “kod Zeke” ispod Kolonade na “krmleljušu”. I veæ nakon prvog gutljaja i laganog otvaranja oènih kapidžika neko æe od gostiju: “De mala upali teletext.”
Na prvi pogled novopridošlica skonta svu pošast famozne kladionice i ne može se oteti èuðenjima i predrasudama, ali nije sve crno kako izgleda.
Tu upoznah èovjeka što zna sve holandske treæeligaše, pa time i sve holandske selendre za koje ja za petnaest godina boravka u “niskozemskoj” nikada nisam èuo. Aferim. Mogao bi moj novopeèeni jaran komotno predavat zemljopis Evrope, ali njegovi ðaci nikada ne bi saznali za Almere,iako Almere nije selo veæ veliki grad, ali na žalost po njih nema fudbalskog ligaša.
Amsterdam je veliki grad, jedan od tri najpoželjnija za živjeti na Svijetu, mjesto u kome svaka svjetska zvijezda i zvjezdica želi imati apartman sa pogledom kanale , na par koraka od kofišopa u kome mogu nesmetano i nekažnjeno džoint zadimiti. A taj i takav Amsterdam ima starosjedioce, klošare ,ovisnike i ljude koji su se njemu rodili u njemu njemu živeiI rade koji mu daju šarm,boju i miris i tu bi rada da skonèaju… Tako da je vremenom “grad koji nikada ne spava” postao je sve veæi tjesniji..i skuplji, za tzv “obiène ljude”. Mnogi graðani Amsterdama bi radije kao kažu da dobiju garažu nego nagradu na Lottu.. Nije šala iako tako izgleda.
I onda se sjete neki struènjaci da za “prekobrojne” naprave perfektni grad na domak “Venecije sjevera” Tako nasta Almere, grad perfektnih graðevina, geometrijski savršenih avenija, trgova i parkova …. I naseliše grad ljudima. Posadiše ljude ko biljke divljake u saksije.
Nedugo poslije, ustanoviše arhitekti humanog stanovanja da gradu nešto fali, da divljake ne mirišu u saksiji ko na ledini…U stremljenju perfekciji je nedostajalo nešto što treba postojati povrh krova nad glavom, granapa, bolnica i državnih zgrada i svakih drugih zgoda što èini grad gradom i ljude u njemu njegovim graðanima…Ustanoviše tako da grad nema prošlosti, fundamenta, duše i da niko nije rada biti graðanin gradu bez duše…Tad javno pozvaše umne ljude , pa tom prigodom èak izmisliše i novo zanimanje “gradski fuilozof” za èovjeka koji bi trebao skontat logiènu prièu, da smisli povjest, sadržaje, da udahne dušu gradu i ljudima smisao postojanja, nadu i ponos graðanina, proglasiše “gradskog poetu” koji bi stihom opjevao redove betona i dao im patina nezaboravljenog djetinjstva i radosti gologuzih godina radnièkih mahala.
Zaludu im posao, niko nije postao punoljetan što je puno jeo.

___________________________________________________________________
ne boj se ziivota s tobom je raja
ne boj se smrti idi do kraja

broj ispravljanja poruke: 4, zadnji put od strane gizenga57 dana 05-18-2010 u 05:48.

Vasina antikvarnica
Grad je bio veæ par dana ,te 1992, slobodan od snajpera, tenkova,topova i minobacaèa. Opuške je zamjenio Malboro, a u Zaliku je gorila jedna kuæa i pred mojom zgradom u Centru 2 je ležala hrpa knjiga iz stana komšije Jove.
Polupijani oslobodioci ispred “Rifinog kafiæa” rekoše mi da ono gori “èetnièka kuæa” i da se nisam usudio uzeti “èetnièke knjige”. Upozorenje bi ozbiljno i prijeteæe iako sam veæinu prisutnih poznavao, pa se ne usudih prpati po knjigama unatoè velikoj želji .Sluèajam ili ne, na vrhu hrnjage je stajala “Grbovi bosanskih plemiæa”
“Ova more ostat…” rekoh I uzeh je i borci ne rekoše ništa.
Nije od juèe i nismo mi izmislili, taktike paljenja kuæa i novèanica , sravnavanja sa zemljom viševjekovnih bogomolja i mostova “da se nikad ne vrate, da se nemaju na šta ni zašta vratiti” niti smo prvi što su žegli knjige , pa je baš to mogao bit razlogom da ne èinimo što smo èinili.
Brisati tragove postojanja vlastitog biæa i duše nije baš pametno.
Svi oni koji nekada nešto pisali, pa bilo to i “zadaænica” na “zadanu temu” znaju da je najteže napisati prvu reèenicu na èistu papiru. Revolucionari su oni što brišu povjest silnom gumicom, a da nisu ni slike pogledali, a kamoli tekst proèitali i kada im pred oèima pukne praznoæa papira najèešæe i najradije bi da poènu tekst sa vlastoruænim potpisom, nazivom ulice sa vlastitim imenom ,registarskom tablicom sa vlastitim nadimkom..

Na njihovu žalost na Tržnici na Aveniji svako jutro stoji Vaso sa svojom antikvarnicom podobnih i nepodobnih knjiga iz svih vremena, knjiga što preživiše sve revolucija što nas poharaše od ne tako davnih poèetaka naše pismenosti …. A u tim, po tavanima i podrumima više zaboravljenim nego svjesno zašnjiranim knjigama, što nisu završile na hrnjagama i lomaèama pišu umne glave o dobru i dobrima, o vremenima davnima što ne smiju da se zaborave….o Mostaru i mostarcima,o pozorištima, banjama, rudarima, Veležu, raji I raijnluku,bogomoljama,liskama , neretvanskim peæinama, jeziku, cimskim trešnjama,iliækim kavadama, ibrahimbegovim èoskovima, svjetlosti …I onda ja rovarim satima, prevræem, tražim, nalazim, pravim sebi kamaru što je hoæu nezaboravit.. I onda mi Vaso moje blago skonta po tri marke po komadu ko starom mušteriji i ja idem kuæi velik ko general što je izvukao svoju vojsku iz opasna okruženja. Za mnom, gospoje sa cekerima punim zerzevata, u èudu gledaju benevreka što umjesto blitve, sira i jufke sa tepe nosi naramak knjiga.

___________________________________________________________________
ne boj se ziivota s tobom je raja
ne boj se smrti idi do kraja

Globalni Mostar
Sjedeæi jednog ljeta na jednoj mostarskoj tarasi primjeti moj stariji sin “Ove mostarke sve dive, sve hodaju ko gazele, ko da je sav svijet njihov …ko kraljice”…Jedne druge prilike reèe:” Šta me gledaš po mostarski?”….U robnoj kuæi u Njemaèkoj naletih na dva zemljaka I spontano ih upitah “Odakle su zemljaci?”. a jedan æe:” Mi iz Tuzle, a ti si bezbeli …Mostarac” I mogo bih reðati bezbrojne primjere da bi dokazao postojanje osobenog identiteta koji budi ponos, biti mostarac..I baš taj ponos je nešto što mi èesto izgleda neosnovano i neobjašnjivo. Odakle i od èega ponos pripadnosti neèemu za što nisi ništa uèinio i to nešto eto nosiš u sebi da je tebi sveto i golemo, a drugima znak simpatije koji ti na prvu otvara mnoga vrata u stranom svijetu .
Da sam ostao u Mostaru sigurno ne bih razmišljao o ovome, pisao i tražio neke korjene i suštinu svog biæa. Ušuškan u lakoæu mostarskog bitisanja i moja bi se ljubav spram grada manifestovala èinjenicom da ne mogu više od dva dana ostati na moru, a da se u Mostar ne vratim i za to ne bi tražio objašnjenja.” Normala, štaš na moru bez raje. ”
Ova moja jednadžba sa jednom nepoznatom,mostarski ponos, je nerješiva u stvarnosti kada se shvati da ni sve poznate nisu baš poznate, da nisu konstante nego varijable u vremenima što prohujaše i ostaviše traga na stvorove, na njihov stav,moral,karakter…ljude što imaju razloga da se dièe time što su.
A mnogi od nas “Bogom danih i mostarom žigosanih” su ovih godina sa istim pitanjima negdje daleko rasuti po globusu , a u tren svi na jednom mjestu,na Rondou , u Starom gradu, na Aveniji …najbržim prevoznim sredstvom na Svijetu, našim mislima na krilima emocija.
I u tom Globalnom Mostaru nema “lijeve I desne” strane nema podjela, nema strasti, nema mržnje,nema osvete, kivnosti, zavisti…..u tom Mostaru sem Raštanskog,Carinskog, Titovog ,Starog Luèkog I Tekijskog imaju forumski , telefonski, skajpski, mailski, telepatijski mostovi , kajaci i brodice što stalno idu sa jedne obale Neretve na drugu…Mostar iz snova , grad sklada i suživota postoji samo nije više na mjestu što se Mostar zove.
I za èudo u tom prostoproširenom Mostaru naðoh ljude koji znaju odgovor na moje pitanje, žašto se ja ne osjeæam bezdušno i izgubljeno ko graðanin Almeira iako je moje mostarsko pravo graðanstva po svim papirima istekao rok valjanosti. Šta je uzrok mog ponosa?
U Globalnom Mostaru , negdje u Puli, koja je baš kao i Štokholm i Pariz i Njujork postala prigradskom mahalom Glavnog grada Hercegovine živi jedan Tibor koji se odluèio da štampa knjigu o Mostaru nekad i danas, u tristo slika i još toliko priæa, da štampa knjigu sa nadom da æe biti vrijedna , nekada, Vasine antikvarnice i nekog èitaoca u potrazi za istinom.
Varate se ako mislite da vam preporuèujem ovu knjigu za èitanje i da mislim da æete kao Mostarac naæi u njoj sve razloge svog ponosa, ali neke zasigurno.
Na moju i na vašu žalost ne mogu vam presaditi, ali mogu vam otkriti i pokušati objasniti uzrok mog ponosa, Uzrok mog ponosa je u èinjenici da poznajem Tibora, mog sugraðanina i komšiju, èovjeka umna, uæena i raborita, èovjeka koji svojim životom i djelom uspjeva osvojiti ljude , osvjedoæiti ih u dobro, uliti im povjerenje u dobre namjere,okupiti ih, ujediniti ih, dati im nadu u postojanje, vjeru u isplativost poštenja i iskrenosti, dati ideju i smisao življena, …..
On i slièni njemu je razlog mog mostarskog ponosa i volio bih da dok govorim, hodam i gledam onako “po mostarski” ljudi vide i u meni neke od ovih vrlina koje njih krase .

Zdenko Boškoviæ
Roggel , maj 2010

___________________________________________________________________
ne boj se ziivota s tobom je raja
ne boj se smrti idi do kraja

Zdena

___________________________________________________________________

Bjeri Zdena, gdje si ranije da ovo uvrstim u knjigu

___________________________________________________________________

Tibore, slièan smo posao uradili. Ja sam prikupila pjesme od poèetka pa do danas u kojima je opjevan Mostar, Stari Mostar, Neretva, Hum, mostarci, dakle , sve vezano za Mostar. Stavila sam i neke slike, recimo Starog mosta, Huma, šipaka, behara,poznatih mostaraca i tako. Sav materijal je na nekih 300 stranica.

___________________________________________________________________

citat od mami:

Tibore, slièan smo posao uradili. Ja sam prikupila pjesme od poèetka pa do danas u kojima je opjevan Mostar, Stari Mostar, Neretva, Hum, mostarci, dakle , sve vezano za Mostar. Stavila sam i neke slike, recimo Starog mosta, Huma, šipaka, behara,poznatih mostaraca i tako. Sav materijal je na nekih 300 stranica.

___________________________________________________________________

Pošto je dosta raje uplatilo donaciju za knjigu, a nemaju obavijest o tome, evo da nabrojim èije uplate su do sada stigle:

Amna Salèin Imamoviæ
Hajra Šinkovec
Tarik Ljevo... Više
Darko Janjiæ
Mila Vanoviæ
Anka Pešorda
Ružica Miloviæ
Jagoda Drljeviæ
Esmir Šuta
Arman Hadžimahoviæ
Adis Behmen
Edin Tanoviæ
Edin Djuliman
Denis Markiæ
Dejan Popara
Nataša Mariæ
Djenita Murtiæ
Silvana Begenešiæ
Aida Sigur
Armin i Senada Delaliæ
Edin Imamoviæ
Mila Vukojeviæ
Sanja Taslaman ex Behram
Davor Popoviæ
Emira Pašiæ
Huso Æatoviæ
Smail Špago
Džemil Džiho
Branko Šulenta i
Denijal Behram

___________________________________________________________________

Hajmo raja sad privesti obu Tiborovu knjigu do kraja...

a onda bi se morali skontati, razmisliti i formirati ili osnovati jednu fondaciju ili nesto slicno tome, gdje bi pored raje ukljucili i jos neke organizacije iz svijeta...pa da se objavljuje ovo sto je takodjer gotovo: Gizenga, MosHer, mami...i jos mnogi drugi koji su se javili ovdje sa svojim prilozima, a koji su takodjer zasluzili da se nadju, recimo u jednoj mostarskoj biblioteci, ciji bi osnovac bila mostarska raja...vjerujem da dosta raje vec ima neke snjure prema ovakvim organizacijam po svijetu...eto, ja napisah, pa bujrum da prodiskutujemo...ima dosta autora koji bi se cak i honorara odrekli u humanitarne svrhe, a da im ono sto su napisali bude objavljeno...

citat od kmosst:

Hajmo raja sad privesti obu Tiborovu knjigu do kraja...

a onda bi se morali skontati, razmisliti i formirati ili osnovati jednu fondaciju ili nesto slicno tome, gdje bi pored raje ukljucili i jos neke organizacije iz svijeta...pa da se objavljuje ovo sto je takodjer gotovo: Gizenga, MosHer, mami...i jos mnogi drugi koji su se javili ovdje sa svojim prilozima, a koji su takodjer zasluzili da se nadju, recimo u jednoj mostarskoj biblioteci, ciji bi osnovac bila mostarska raja...vjerujem da dosta raje vec ima neke snjure prema ovakvim organizacijam po svijetu...eto, ja napisah, pa bujrum da prodiskutujemo...ima dosta autora koji bi se cak i honorara odrekli u humanitarne svrhe, a da im ono sto su napisali bude objavljeno...

Ovo sam razgovarao s Gizengom i ovo je super ideja - da se osnuje jedna biblioteka, izdanje raznih radova pod jednim kuišobranom. Ja sam za i dat æu sve u prilog ovoj inicijativi.

___________________________________________________________________

citat od kmosst:

Hajmo raja sad privesti obu Tiborovu knjigu do kraja...

a onda bi se morali skontati, razmisliti i formirati ili osnovati jednu fondaciju ili nesto slicno tome, gdje bi pored raje ukljucili i jos neke organizacije iz svijeta...pa da se objavljuje ovo sto je takodjer gotovo: Gizenga, MosHer, mami...i jos mnogi drugi koji su se javili ovdje sa svojim prilozima, a koji su takodjer zasluzili da se nadju, recimo u jednoj mostarskoj biblioteci, ciji bi osnovac bila mostarska raja...vjerujem da dosta raje vec ima neke snjure prema ovakvim organizacijam po svijetu...eto, ja napisah, pa bujrum da prodiskutujemo...ima dosta autora koji bi se cak i honorara odrekli u humanitarne svrhe, a da im ono sto su napisali bude objavljeno...

___________________________________________________________________

o knjizi "Mostar - krhotine prošlosti" prilog na forumu Sarajevo-x.com

http://www.sarajevo-x.com/forum/viewtopic.php?f=27&t=76489&p=3897190#p3897190

Kmosst, procita li se PP ikad ?

___________________________________________________________________
Nije znanje Znanje znati....vec je znanje Znanje dati...

rijetko, jer mi se tamo rijetko ko i javlja, sad sam procitao, bice obavljeno...hvala...

Pošto je dosta raje uplatilo donaciju za knjigu, a nemaju obavijest o tome, evo da nabrojim èije uplate su do sada stigle:

Amna Salèin Imamoviæ
Hajra Šinkovec
Tarik Ljevo...
Darko Janjiæ
Mila Vanoviæ
Anka Pešorda
Ružica Miloviæ
Jagoda Drljeviæ
Esmir Šuta
Arman Hadžimahoviæ
Adis Behmen
Edin Tanoviæ
Edin Djuliman
Denis Markiæ
Dejan Popara
Djenita Murtiæ
Silvana Begenešiæ
Aida Sigur
Armin i Senada Delaliæ
Edin Imamoviæ
Mila Vukojeviæ
Sanja Taslaman ex Behram
Davor Popoviæ
Emira Pašiæ
Huso Æatoviæ
Smail Špago
Džemil Džiho
Branko Šulenta
Denijal Behram
Djemila Rahimic
Indira Durakoviæ
Miliæ Petroviæ i
Bera Lasiæ

___________________________________________________________________

broj ispravljanja poruke: 1, zadnji put od strane djemila dana 05-18-2010 u 21:51.

citat od kmosst:

Hajmo raja sad privesti obu Tiborovu knjigu do kraja...

a onda bi se morali skontati, razmisliti i formirati ili osnovati jednu fondaciju ili nesto slicno tome, gdje bi pored raje ukljucili i jos neke organizacije iz svijeta...pa da se objavljuje ovo sto je takodjer gotovo: Gizenga, MosHer, mami...i jos mnogi drugi koji su se javili ovdje sa svojim prilozima, a koji su takodjer zasluzili da se nadju, recimo u jednoj mostarskoj biblioteci, ciji bi osnovac bila mostarska raja...vjerujem da dosta raje vec ima neke snjure prema ovakvim organizacijam po svijetu...eto, ja napisah, pa bujrum da prodiskutujemo...ima dosta autora koji bi se cak i honorara odrekli u humanitarne svrhe, a da im ono sto su napisali bude objavljeno...

Pravi naziv, prava nakana

Gdje stari stadose, neka mladji nastave i dalje zive pisci i pjesnici, muzicari grada Mostara

___________________________________________________________________
Nije znanje Znanje znati....vec je znanje Znanje dati...

broj ispravljanja poruke: 1, zadnji put od strane djemila dana 05-18-2010 u 21:56.

ja sam još duboko u razmišljanju o ovome...u svakom sluèaju kad doðemo do imena tu æe morati stajati ovo MOFO RAJA...pa æemo vidjeti dalje...MOFO RAJA KULTUR ili slièno...ali u svakom slušaju ime koje æe biti privlaèno i za strance, da odmah u startu vide o èemu se radi...i naravno da ih privolimo da uplaæuju...

a tvoj sinoænji san...pa i to je dokaz da su sva raja ovdje na istoj talasnoj dužini...lijepi pozdrav...

citat od tvrancic:


citat od mami:

Tibore, slièan smo posao uradili. Ja sam prikupila pjesme od poèetka pa do danas u kojima je opjevan Mostar, Stari Mostar, Neretva, Hum, mostarci, dakle , sve vezano za Mostar. Stavila sam i neke slike, recimo Starog mosta, Huma, šipaka, behara,poznatih mostaraca i tako. Sav materijal je na nekih 300 stranica.

Pa šta je s tim? Je li to knjiga objavljena ili samo imaš na kompu??

___________________________________________________________________