Register Kalendar Lista Forumasa Administratori i Moderatori Pretraga Foruma Pitanja i Odgovori Forum
Moforaja » NAUKA I DRUŠTVO » KULTURA » Likovni umjetnici Mostara i Hercegovine 1 Votes - Average Rating: 4.001 Votes - Average Rating: 4.001 Votes - Average Rating: 4.001 Votes - Average Rating: 4.00 » Vozdra Gost [Sezame otvori se|Registruj se]
Zadnja Poruka | Prva Neprocitana Poruka Print Page | Preporuci Prijatelju | Dodaj Temu u Favorites
Stranica (10): « prethodna 1 2 3 [4] 5 6 7 sljedeca » ... zadnja » Postavi novu temu Odgovori
Autor
Odgovor/Poruka « Prethodna Tema | Slijedeca Tema »
Humska Humska is a Female
samo sto nisam




Poruka: 997
Location: nema dalje

Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

MoSHer 33.gif

___________________________________________________________________
Sve sto vrijedi nosim u sebi...

02-24-2008 21:20 Humska is offline Posalji email za Humska Pregledaj poruke od Humska Dodaj Humska u listu prijatelja
MosHer MosHer is a Male
brato




Poruka: 653
Location: U. S. of A.
pokretac teme Thread Started by MosHer

Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

Humska 33.gif 10.gif 01.gif

___________________________________________________________________
"Hrabrost je odbraniti sebe od drugog, a junastvo odbraniti drugog od sebe samog!"

02-25-2008 01:03 MosHer is offline Posalji Email za MosHer Homepage of MosHer Pregledaj poruke od MosHer Dodaj MosHer u listu prijatelja
MosHer MosHer is a Male
brato




Poruka: 653
Location: U. S. of A.
pokretac teme Thread Started by MosHer

Koncentracija Likovnog Izraza Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

    KONCENTRACIJA LIKOVNOG IZRAZA


    *NAPOMENA: Tekst koji slijedi napisao je Semsudin Serdarevic, a objavljen je u oktobru 2001. godine.



U Podkujundziluku, pod okriljem 26. Mostarskog ljeta, kao ambijentalan sadrzaj, priredjena kolektivna izlozba mostarskih likovnih umjetnika na kojoj je uzelo ucesce preko cetrdeset stvaralaca iz cijelog grada odasiljuci poruku da je umjetnost pobjedila.

Na ovoj velicanstvenoj izlozbi, kakva u Mostaru nije vidjena posljednjih decenija, svoje likovne radove slike, crteze, skulpture, bareljefe u bakru i instalacije pokazali su: Zarifa Velic, Ekrem Moca Dizdar, Ramiz Pandur, Cedomir Hadzic, Grupa SIN, Vesna Oborina, Ahmed Trcalo, Dragan Pezelj, Akif Brkic, Titko Balic, Jusuf Ljevo, Salem Hadziomerovic, Milan Majerski, Enisa Sator, Ibrahim Novalic, Sefik Torlo, Mustafa Beso, Nijaz Batlak, Adnan Huskovic, Becir Buric, Azur Karamehic, Jusuf Kosaric, Dragan Jelcic, Senad Lizde, Maja Behmen, Halko Cilic, Edin Ramic, Nadija (Huskovic) Fazlic, Aleksandar Janicic, Sanja Kazazic, Avdo Abaza, Sejo Vejzovic, Pamuk Serhat (Istambul), dr Nusret Velic, Ekrem Smajic, Ekrem Handzic, Alica Jakirovic, Anel Jakirovic, Djani Jakirovic, Meliha Sandzaktar, Senad Fetahovic, Halil Gerin, Amira Golos, Adnan Badzak i Roki.

Tokom trajanja izlozbe svoje stihove govorile su poetese Sanela Kuko, Marela Jakovljevic, Kimeta Causevic i Alma Obad, dok je Ferid Nurkic poznati kompozitor i muzicar na flauti izvodio stare dobro poznate evergrinove.

Veceras cvjeta umjetnost, veceras se otvaraju duse mostarskih umjetnika u jedinstvenoj zelji da trijumfuje artizam i da se gradu vrati epitet slikarske metropole. Podkujundziluk nikad u svojoj visevjekovnoj istoriji nije ugostio toliko likovnih umjetnika kao sada - nikad nije bio obasut tolikim izlivom osjecaja kao veceras i zbog toga je danasnji dan odredjen da bude zapisan u kulturnu istoriju grada.

Letargija, ako je ikada dodirnula prefinjene duse nasih stvaralaca, sada je proslost jer njihova kreacija dolazi do punog izrazaja. 26. Mostarsko ljeto okupilo je likovne stvaraoce iz cijelog grada koji u zajednickom nastupu uspostavljaju dijalog ne samo preko svojih radova nego i u direktnom kontaktu. Njima se veceras pridruzuju pjesnici i muzicari da zajednicki vrate duh stvaralastva po kome je Mostar oduvijek bio prepoznatljiv, pamtljiv i osoben.

Suzivot, dijalog, tolerancija i zivot po mjeri savremenog covjeka su one konstante koje definisu njihov kredo. Umjetnost je odredjena da bude most izmedju razlicitosti koje predstavljaju kvalitet savremenog promisljanja i nacina zivljenja. Postivanje razlicitosti je umijece opstanka i nacin da se potvrdi specificnost pojedinacnog identiteta.

26. Mostarsko ljeto i ovim sadrzajem potvrdjuje da se samo njegovanjem tradicijskih vrijednosti, uz prisustvo i inkorporiranje u savremene izraze i stremljenja, moze napraviti program koji ce privuci publiku sa ciljem da se ona identifikuje kroz pojedine umjetnicke izraze. Veceras su muze progovorile univerzalnim jezikom i ta nit je doprinjela stvaranju mosta povjerenja potrebnijeg vise nego ikad do sada. Okupio se Mostar da se pokloni zastitnicima njegovog duha koji odasilju poruku mira sa ispruzenom rukom pomirenja i zelje za stvaranjem ljepse buducnosti. Podkujundziluk kao dio stare carsije, a veceras je to likovna pozornica, postaje prostorna komunikacija u kojoj se prozimaju specificnosti kultura i na toj osnovi se verifikuje tradicija grada i njegova buducnost. Otvaranje prema drugom, kao spas od samounistenja i dekadence, otvara perspektivu i prisustvo u savremenom svijetu. Izlozba preferira da reflektuje razlicitosti kako bi se u njima prepoznao individualitet i osebujnost svake licnosti. Tradicionalno razvijeni i kvalitetni mostarski likovni izraz ovom postavkom se potvrdjuje kao konstantna vrijednost i gradska prepoznatljivost.

Kolektivnu izlozbu mostarskih slikara proglasavam otvorenom uz iskrene cestitke za doprinos afirmaciji kulture i povezivanja gradskog prostora u jedinstvenu cjelinu.

___________________________________________________________________
"Hrabrost je odbraniti sebe od drugog, a junastvo odbraniti drugog od sebe samog!"

02-25-2008 02:47 MosHer is offline Posalji Email za MosHer Homepage of MosHer Pregledaj poruke od MosHer Dodaj MosHer u listu prijatelja
MosHer MosHer is a Male
brato




Poruka: 653
Location: U. S. of A.
pokretac teme Thread Started by MosHer

Izlozba Reminiscencija Salke M. Peze Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

    IZLOZBA REMINISCENCIJA SALKE M. PEZE


    *NAPOMENA: Tekst koji slijedi napisao je prof. dr. Ismet Dizdarevic, a objavljen je u martu 2004. godine.



    Izrastanje umilnih zvukova iz tisina utkanih u spoju vode i kamena


Nadahnuta ostvarenja nadarenog likovnog umjetnika Salke Peze govore jezikom neobicnosti u obicnom, jezikom vjecne ljepote u stalno prisutnoj igri smaragdne rijeke i njene izbrazdane stijenovite obale, jezikom zvuka koji izranja iz prostranih tisina usadjenih u, likovno osmisljenim, otkinutim prostorima. Senzibilno oblikovanje hladnoce u plahovitoj uzurbanosti zelene ljepotice Neretve i njenog presvlacenja u pjenusavu bjelinu u trenucima preskakanja pecina budi, u nasoj intimnoj nutrini, blagi osjecaj spokoja, nadculnog smiraja i zudnje za meditativnim poniranjem. Iz naslucivanja ili otkrivanja nevidljivih poruka u umjetnickim ostvarenjima akademskog slikara Salke Peze, utkanih u platnima koja percipiramo, spoznajemo puteve njegovog dugog traganja i nalazenja smisaonosti u pojavama koje, senzorno primamo nesmisaonim, ali ih u dubokim slojevima nesvjesnog dozivljavamo mogucim.

U fluidnom susretanju nasih unutrasnjih dozivljaja i likovnog govora prezentiranih ostvarenja Salke Peze osjecamo kako nas umjetnik, iz tokova zorne uhodanosti, uvodi u svijet zvuka boje i zvuka tisine, omogucava i da cujemo govor kamena i njegovih izvajanih kosina i da dublje shvatimo nasu prolaznost u vjecitom zivljenju plahovite Neretve. U dubine naseg intimnog svijeta naziremo i osjecamo kako prisutnost metafizicke tisine pojacava hladna, zelena i, nekad, plahovita bjeline Neretva. ”Robinja Neretva”, kako je u uzvisenom stihu nazva poeta Aleksa Santic, ne ostaje samo u svom toku vec, u skladu sa svojim odsjajem i refleksijom na brdu, unosi u prostor i atmosferu neobicni smiraj, duhovnu otvorenost i odanost svemu sto je u hodu, ritmu i odrazu Neretve utkano. Slike Salke Peze jesu umjetnicki dozivljen izgled i tok Neretve kao i titraji njenih kamenih usjeklina, ali one nisu samo to. One su i govor prostranijeg i tananijeg duhovnog naziranja ritma bila svakog kamena, uzurbanog suma voda, plavetnila nebeskog svoda, one su izatkani izdanci neobicnih drazi Hercegovine.

Sta je pokrenulo vrsnog likovnog stvaraoca da na ovakav, osebujan nacin iskaze ono sto, do ovog trenutka, nije likovnim jezikom iskazano? Sta ga je nosilo u danima stvaranja, u casovima zagledanosti u proticanja i koloritna presvlacenja Neretve, sta ga je cinilo spokojnim u trenucima traganja za otkrivanjem onoga sto stoji iza vidljivog izgleda Neretve i njenog susretanja sa kamenjem? Ocito je da je intuitivno nazirao stvaralacke podsticaje koji izviru iz metafizickih stanja likovnih elemenata. Ocito je i da posmatranje visokih sedimentnih brda kako i njihovom prirodnom redu i izvajanom slozaju tako i u njihovom sjedinjavanju sa plahovitom, zeleno smaragdnom ljepoticom Neretvom donosi osjecanja spokoja u unutrasnjem, duhovnom pulsiranju. Uvidjanjem smisla od iskona spajanih tananih niti rijeke i kamena je praceno osobnim dozivljajem skladnosti ritma i nepatvorne prisnosti atmosfere. Nadahnutim prenosom spoznaja, naziranja i nagovjestaja o onome sto je dozivio u komunikaciji sa Neretvom i njenim refleksijama, Salko Pezo je svojim ostvarenjima otkrio ne samo likovnu vrijednost ocitog vec i onoga sto postoji iza ocitog. U dubljem emotivnom i misaonom dozivljavanju skladnih likovnih formi i kompozicija metafizickih likovnih elemenata, stvaralacki utkanih u platnima Salke Peze, moguce je, u njima, osjetiti i hromatski uspon boja, zvuka, ritma i neobicne atmosfere i to od dna do beskraja, od Neretve do neba.

Sve izreceno i ono sto nije moguce izreci (vec samo nazrijeti) o vrijednosti umjetnickih ostvarenja Salke Peze jasno govori o originalnosti njegovog likovnog izraza, o njegovom izlazenju iz uobicajenih, ”zdravorazumskih” okvira o, ustvari, njegovom istancanom osjecanju za likovnim otkrivanjem sklada u pojavno neskladnom, neobicnog u obicnom, vjecitog u prolaznom, prostranog u prostorno omedjenom, dinamicnog u nepokretnom, u... Tacke nema, jer slike Salke Peze ne govore o kraju, vec o beskraju, ne govore o konacnosti likovnog jezika, vec o trajnosti trazenja i iznalazenja novog, ne pokazuju prelamanje svijeta oko nas samo u svjesnim, vec i u nesvjesnim slojevima dusevnog zivota covjeka.

___________________________________________________________________
"Hrabrost je odbraniti sebe od drugog, a junastvo odbraniti drugog od sebe samog!"

02-27-2008 03:58 MosHer is offline Posalji Email za MosHer Homepage of MosHer Pregledaj poruke od MosHer Dodaj MosHer u listu prijatelja
MosHer MosHer is a Male
brato




Poruka: 653
Location: U. S. of A.
pokretac teme Thread Started by MosHer

Mostarski Likovni Krug U Splitu Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

    MOSTARSKI LIKOVNI KRUG U SPLITU


    *NAPOMENA: Tekst koji slijedi napisala je Anita Zovko, a objavljen je u novembru 2001. godine.



    Izlozba mostarskih likovnih umjetnika u splitskoj palaci Milesi


Devet mostarskih likovnih stvaratelja, 7 slikara i 2 kipara, predstavila je svoje radove u utorak na otvorenoj izlozbi u splitskoj palaci Milesi. Bilo je to prvo poslijeratno predstavljanje mostarskih umjetnika u prijateljskome Splitu. Posljednji mostarski likovnjaci u tom su gradu 1991. godine organizirali aukciju slika kao pomoc odbrani Dubrovnika.

    VEZA MOSTAR - SPLIT


Upravo, ta prijateljska veza Mostara i Splita bila je povodom za organiziranje izlozbe uprilicene na poticaj grada Mostara i splitskoga Zavoda za znanstveni i umjetnicki rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Devetorica umjetnika, Kresimir Ledic, Vlado Puljic, Florijan Mickovic, Nikola Njiric, Zlatko Melcher, Mladen Soldo, Salko Pezo, Mirsad Begoviæ i Jusuf Jusa Niksic, poklonicima likovne umjetnosti predstavili su se uljima na platnu, kombiniranim tehnikama, akrilicima, te radovima u kamenu, bronzi i drvetu. Za nase oko posebno su bili zapazeni radovi Vladimira Puljica, koji je u dosadasnjem radu priredio tridesetak izlozbi u zemlji i inozemstvu i sudjelovao je na vise od sto skupnih izlozbi. Puljic je izlozio cetiri rada radjena tehnikom ulja na platnu. Izmedju ostalih, zanimljivi su bili i radovi kombinirane tehnike na platnu slikara Zlatka Melchera, cije su izlozbe zapazene, kako u zemlji, tako i u inozemstvu.

    PRIJATELJI MOSTARA


"Neobicno nam je drago sto su mostarski umjetnici ponovno u Splitu. Za nas je to dozivljaj tim vise sto smo mi prijatelji Mostara", kazao je Ivo Petrovic, voditelj Zavoda za znanstveni i umjetnicki rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Dodao je kako je Mostar mediteranski grad, te kako su umjetnici mediteranskim bojama dali svoj pecat slikama. I sami autori izlozenih radova nisu krili zadovoljstvo. Nadaju se kako ce ovakvih zbivanja biti i u buduce, te tako i na umjetnickoj razini jos jace vezivati Mostar s prijateljskim gradovima, ali i predstaviti visoku razinu mostarskih likovnosti.

Na otvaranju izlozbe bio je i mostarski gradonacelnik Neven Tomic, i pri tomu je istaknuo kako je nakana slicne izlozbe organizirati dva puta godisnje u svim prijateljskim gradovima u Evropi, ali i svijetu. Podsjecajuci na dugogodisnje prijateljstvo Splita i Mostara, splitski gradonacelnik Ivica Skaric kazao je kako ce se i osobno zaloziti za jos jacu povezanost i suradnju dvaju gradova. Izlozbi su glazbeno prinijeli clanovi Gudackog kvinteta Mostar.

___________________________________________________________________
"Hrabrost je odbraniti sebe od drugog, a junastvo odbraniti drugog od sebe samog!"

02-29-2008 05:20 MosHer is offline Posalji Email za MosHer Homepage of MosHer Pregledaj poruke od MosHer Dodaj MosHer u listu prijatelja
LanaMo LanaMo is a Female
moforaja




Poruka: 2125
Location: Svugdje Pomalo...Pretezno vise tu nego tamo...

Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

MosHer samo nastavi... 33.gif 33.gif 33.gif

___________________________________________________________________
Ne misli da je trenutak sreæe nešto maleno!

02-29-2008 05:38 LanaMo is offline Pregledaj poruke od LanaMo Dodaj LanaMo u listu prijatelja
MosHer MosHer is a Male
brato




Poruka: 653
Location: U. S. of A.
pokretac teme Thread Started by MosHer

Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

Lana, HVALA PUNO 33.gif 33.gif 33.gif nastojat cu da buduci tekstovi budu sto redovniji i nadam se zanimljivi i vrijedni citanja... 33.gif 33.gif 33.gif

___________________________________________________________________
"Hrabrost je odbraniti sebe od drugog, a junastvo odbraniti drugog od sebe samog!"

02-29-2008 06:16 MosHer is offline Posalji Email za MosHer Homepage of MosHer Pregledaj poruke od MosHer Dodaj MosHer u listu prijatelja
MosHer MosHer is a Male
brato




Poruka: 653
Location: U. S. of A.
pokretac teme Thread Started by MosHer

Dijalog S Prirodom Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

    DIJALOG S PRIRODOM


    *NAPOMENA: Tekst koji slijedi napisao je Dusan Djokic u novembru 1982. godine, a ponovo je objavljen u martu 2000. godine.



    Povodom devetogodisnjice smrti slikara Sahzudina Zubcevica


(Slikar Sahzudin Zubcevic rodjen je u Rasovcu - Dzivar, kod Trebinja, 3.5.1915. godine, umro u Mostaru 5.10.1991. godine. U Mostaru je zivio od 1918. godine.

Godine 1945. polaze prijemni ispit na Drzavnoj skoli za likovnu umjetnost u Sarajevu na kojoj diplomira 1950. godine. Clan ULUBiH-a postaje 1962. godine. Sa Podruznicom ULUBiH-a za Hercegovinu i DLU-Mostar, sudjelovao je na mnogim kolektivnim izlozbama te priredio znatan broj samostalnih. U Mostaru je radio i kao nastavnik likovnog vaspitanja u osnovnim i srednjim skolama do odlaska u penziju 1979. godine. U Kujundziluku je imao atelje-galeriju, u kojoj je bila stalna prodajna izlozba.

U prilogu objavljujemo tekst likovnog kriticara Dusana Djokica povodom Zubceviceve samostalne izlozbe u Umjetnickoj galeriji BiH-ekspozitura Mostar na Rondou, odrzanoj u novembru 1982. godine.)


Istancana, realisticko - poetska nit predstavljala je u dugogodisnjem umetnickom radu Sahzudina Zubcevica cvrstu okosnicu; u toj prednosti i okrenutosti prirodi i ljudskom liku, posebno hercegovackom pejzazu, ispunjena je bila bezmalo u celosti izlagacka aktivnost umetnika, protegnuta u periodu od preko tri decenije, uz istovremeno bavljenje likovnopedagoskom delatnoscu. No, iza te poznate linije razvoja, obelezene duhom direktnog prenosa tradicije, gde se u punoj meri ispoljavala mnogostranost Zubcevicevih izrazajnih mogucnosti, kroz precizan analiticki crtez, poletan i bogato nijansiran akvarel, slojevitu i to specificnog, ekspresivnog zamaha dovedenu sliku, javlja se, narocito pocev od sredine sezdesetih godina, sklonost ka drugacijim, alternativnim oblicima izrazavanja, teznja da se prekoraci i na ”drugu obalu”, da se udje u prostore nereprezentativnog i fantasticnog.

Vec u pojedinim laviranim crtezima iz 1965.-66. godine Zubcevic je u okviru manjih, intimno - poetskih intoniranih komada stvarao neobicne aglomeracije, gde je kroz mrezoliku strukturu gde-gde provejavao hitro zabelezen ljudski lik, gotovo izgubljen u masi organoidnog, difuznog tkiva i zbijenih, na arabeske nalik, fino zalancanih poteza perom. U tim asocijativnodvosmislenim strukturama, ipak je preovladavao razudjeni i ne-klasicni kompozicioni poredak, u prvom planu se isticala interna struktura, nastala u spoju crtackog automatizma i medidativne opcinjenosti lepotom nasumce nabacenih tonskih pasaza akvarelisane podloge.

Kao da je izvor inspiracije nastajao u tesnoj zavisnosti od internih struktura nalik na zilice bilja i oblike korenja, koje su se javljale prilikom mehanickog pritiskivanja jos vlaznih bojenih partija: iskustvo znano i omiljeno kod nekih slikara - nadrealista.

Na ovo se gotovo prirodno nadovezivao gotovo filigranski, istancan crtez perom, prelazeci katkad u grozdaste mase sa jasno naznacenim pravcima prostiranja, kao kontrast lakim besfornim tonskim akcentima u pozadini, zatvarajuci svetli prostor pozadine sistemom prepletenih mreza, napetim, reklo bi se, unutrasnjim silama. U crtezima iz iste grupe radova, onih izradjenih u periodu 1981.-82. godine izvedenih sa osetnom formalnom slobodom i zamahom, lavirinti linija postall su plasticki koherentniji, postignuta je ravnoteza sa partijama izvedenim cetkom, ili pak, kao na jednom primeru najnovijeg datuma, otiskivanjem ovlazenog dlana na podlogu papira. Podvucen je, utoliko vise, autobiografsko - enigmaticni karakter ovih radova, njihova spontana organika i razrudjena, antifokusna morfologija. Taj pristup spontanim, direktnim oblicima izrazavanja verovatno je nastao kao odziv na pojedine momente prakse iz sopstvenog likovno - pedagoskog iskustva, iz rada sa najmladjima. Medjutim, pored primera tog, uslovno receno ”organskog” ciklusa predstava zagonetnih ”svetova u malom”, Zubcevic je paralelno, od 1981. godine, radio i crteze sasvim drugacije po karakteru. Ti crtezi ”konstruktivnog” karaktera, evocirajuci nesto od duha kubizma, dati su sa jasno naglasenim tonskim gradacijama, sa naglasenom plasticnoscu, ”metafizickim” verizmom datih slozenih sklopova apstraktnog pejzazima.

Srodne strukture razvijao je Zubcevic i na nekolikim uljima na platnu, ”slikama bez naziva”, u specificnom, durskom tonalitetu, nabujalom sarenilu, u spoju dekorativnih i plasticno - poetskih, izrazajnih vrednosti. Medjutim, za razliku od pojedinih formacija crteza, pa cak i akvarela, koji bi, u nacelu, ipak zadrzavali osobine zatvorenih celina, odnosno ”ciklusa”, Zubcevic je u slikama ispoljio veci raspon interesa, od izrazito ekspresivnog, dinamicnog i apstraktnog ”pejzaza” iz 1975. godine, sa ritmovanim i uzajamno sukobljenim partijama zelene, zute, umbre, crvene i ljubicaste, do, recimo, dvosmislene i fantasticne, nadrealne vizije pod naslovom ”covek, kamen i vreme” iz iste godine. Tek u novijim slikama iz 1980.-82. godine uzece prevagu ”tema” konglomerata razvijena u crtezima, usledice neka vrsta plodotvornog dijaloga, mada jos uvek u izrazito kamenim, intimnim dimenzijama. Sam Zubcevic je, u toku razgovora vodjenog u ateljeu, jednog mostarskog popodneva, napomenuo da je ta pozna orijentacija izraza ka unutrasnjem, fantasticnom i zagonetnom, nekako spontano usledila posle penzionisanja; dijalog sa prirodom i svetom prenet je na podrucje dela samog, koje, u svojim najdubljlm slojevima ostaje zagonetka i za posmatraca i za autora.

___________________________________________________________________
"Hrabrost je odbraniti sebe od drugog, a junastvo odbraniti drugog od sebe samog!"

03-03-2008 04:15 MosHer is offline Posalji Email za MosHer Homepage of MosHer Pregledaj poruke od MosHer Dodaj MosHer u listu prijatelja
Kutljaca Kutljaca is a Female
Kuharica ipo




Poruka: 6617
Location: V.I.P

Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

mosher brravo 01.gif 33.gif 33.gif

___________________________________________________________________
simply the best

03-03-2008 19:29 Kutljaca is offline Posalji Email za Kutljaca Pregledaj poruke od Kutljaca Dodaj Kutljaca u listu prijatelja
MosHer MosHer is a Male
brato




Poruka: 653
Location: U. S. of A.
pokretac teme Thread Started by MosHer

Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

Majo, od srca HVALA 33.gif 33.gif posebno mi je drago da ti se svidja ova tema, a nadam se da ce i ubuduce 33.gif 33.gif 01.gif

___________________________________________________________________
"Hrabrost je odbraniti sebe od drugog, a junastvo odbraniti drugog od sebe samog!"

03-04-2008 05:00 MosHer is offline Posalji Email za MosHer Homepage of MosHer Pregledaj poruke od MosHer Dodaj MosHer u listu prijatelja
MosHer MosHer is a Male
brato




Poruka: 653
Location: U. S. of A.
pokretac teme Thread Started by MosHer

Analiticnost Krajolika Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

    ANALITICNOST KRAJOLIKA


    *NAPOMENA: Tekst koji slijedi napisao je Marko Demicheli 1982. godine, a ponovo je objavljen u septembru 2001. godine.



    Nad platnima Jusufa Niksica


Prije desetak godina jedan od danas vodecih bosanskohercegovackih slikara Jusuf Niksic - Jusa kao predgovor katalogu svoje samostalne izlozbe slika, zapisao je ispovijest koja je neobicna ponajprije literarnim predloskom, koji odaje slikarevu opcinjenost krajolikom, i njegovu izuzetnu skromnost.

Navodjenje teksta iz kataloga sa mostarske izlozbe zasigurno ima svoga razloga:

”Izidjem iz zida kao pauk iz rupe
sto muhu vreba ali me svjetlost rastoci
oglodje me do kosti
pa se vratim slijep tamo odakle sam posao.
Vratim se uzaludnosti svojoj.
Umoran navucem ocne kapke
i sve se ponovo prikazuje
hodam bosonog s kamena na kamen
preskacem rijeku, a ona me tegli natrag
ne da mi dalje.
Otvorim prozor, a zvuk me razbije
pa ne znam kako da se pokupim
zagrizem kamen od jada i ne slutim
da sam postao lisaj na ovom tlu.”

Tekst o kojem je rijec ima neraskidivu vezu izmedju Niksiceve slike i rijeci, pupcanu vrpcu kojom je vezan napor autora da se na sisi izvorista ispije datost koja izbija iz krajolika. Jos je davno veliki engleski slikar John Constable (1776. – 1838.) ponajprije poznat po svojim predstavljanjima pejsaza, u koje je unosio do tada novo osjecanje, i transformacije prirodnih datosti, govorio: ”Slikar pejsaza mora da stupa kroz polja s poniznoscu, nitko tko je arogantan nije nikad imao sposobnost da vidi prirodu u svoj njenoj ljepoti”.

Shvacanje i organizacija pejsaza od romantizma, impresionizma, fovizma, kubizma i drugih slikarskih pravaca utire put revolucinarnim saznanjima, koja su se odigrala tokom jednog stoljeca. Slikar je trazio svoj odnos prema slikarskoj materiji, bespostedno tragajuci da bi nasao novo jutro, mirkokozmos, prve planove podsvijesti, i na taj nacin transponirao svoje vidjenje krajolika. U ovom slucaju radovi slika Jusufa Niksica - Juse konstantna su analiza krajolika, stanovit rentgensko-emotivni snimak nacinjen ”pod suhim nebom” - kako slikar kaze, i u kojemu dise Hercegovina. Na tim slikama svjetlost je podbodena kandzijom, lebdecim ili naglim padovima u intenzitetu gdje se zaticu obrisi likovnog rekvizitarija (brda, stabla, raspeta zemlja, izbrazdane daljine), a to je osovina oko koje se okrece Niksicev izazov. Analiticnost slikareva postupka kao da doziva odnos glazbe, njenih registara i harmonskih sklopova koji prozimajuci se sa tonskim i korisnickim vrijednostima donasaju svojevrsnu fugu krajolika. Skrtost palete ovog slikara proizlazi iz sazetka njegove percepcije, uz prisutnost sive, okera, pecene zemlje, kobaltne plave i crnih oivicenja koja su ponegdje naznacena.

Radost ove slikareve akcije upravo je u toj samo na izgled tonskoj skrtosti, uz preplet kompozicijskog skeleta Niksicevog kadra.

Godine 1972. nastaje ciklus slika pod naslovom ”Gnijezdo u kamenu” u kojima slika poprima gotovo apstraktnu impostaciju; uz sirok zamah kista i ponegdje jasno crnom bojom omedjenim skeletom, koji se penje perifernim stranama dvodimenzionalne osnove. Boja je i dalje suzdrzana; plohe su obojene u nekoliko hladnih i toplih tonova, zaustavljajuci obojenu sinkopu koja klizi prema sredistu slike. Ovaj ciklus slika nagovjestava jedan novi prodor koji u sustini prijeti da se gotovo sve ne pretvori u brzi zapis blizi intelektualnom nego emocionalnom. On nagovjestava kvalitetniji novi odnos koji ce se pojaviti u djelima ”Pod suhim nebom” gdje su i dalje prisutni bijela uz sivu sa okerno svjetlijim i okerno tamnijim srafazama koje se pretakaju u obojene povrsine. Slike podsjecaju na svojevrsna torza kojima cirkulira avers i revers skrtosti hercegovacke zemije. Odnosi citavom kompozicijom ipak su graficnog oslonca, i nema karakteristicnih sudara boje koja ce se pojaviti u kasnijim temperama koje su u stvari zarisna tacka ovog slikara. Postepeno Niksic svojim brojcano nevelikim opusom dospijeva u boju koju slikar nanasa varirajuci krajolik iz naznake brda, stabala, puteva i ”plamenih bjelina”.

Novina koju umjetnik donosi u ovim temperama, razgradba je valovitih formi podignutih do barokizirajucih shvacanja, pikturalnih povrsina, kojima kadar poprima svojevrsni uzmah, djelujuci poput fuge krajolika. Prostor slike ima tendenciju puta u beskonacnost, krajolik traje, linija horizonta je podignuta, i slikar kao u brisucem letu ili s nekog uzvisenja posmatra i donosi novi krajolik u kojem napokon ulaze i planovi, obojene povrsine. Desno ili lijevo od sredista slike postavljena je u glavnom elipsasta masa sa naznakama stabala i granja. Time je sve dovedeno gotovo do simbola, sadrzavajuci ipak oblike predmetnosti. Bjeline koje se pojavljuju u slici postavljene su iznad obrisa brda, djelujuci kao vibrata magijskih stanja prvih vatri.

Ovim temperama akademskog slikara Jusufa Niksica - Juse problem slikareve akcije pretocio se u njegov identitet koji se pojavio nakon sustavnog (ipak analiticnog odnosa prema slikarskoj materiji, a vidljiv je na oko tridesetak tempera koje su bez sumnje najvrijednije u opusu ovog umjetnika.

    ”Odjek”, Sarajevo 1982. godine.

___________________________________________________________________
"Hrabrost je odbraniti sebe od drugog, a junastvo odbraniti drugog od sebe samog!"

03-05-2008 06:03 MosHer is offline Posalji Email za MosHer Homepage of MosHer Pregledaj poruke od MosHer Dodaj MosHer u listu prijatelja
MosHer MosHer is a Male
brato




Poruka: 653
Location: U. S. of A.
pokretac teme Thread Started by MosHer

Cilim Plave Neretve Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

    CILIM PLAVE NERETVE


    *NAPOMENA: Tekst koji slijedi napisao je Franjo Likar u julu 1974. godine, a ponovo je objavljen u maju 2000. godine.



    O mostarskoj slikarici Sadeti Djikic


>>Slikarica Sadeta Djikic rodjena je u Mostaru 17.10.1920. godine. U Mostaru je zavrsila osnovnu skolu i Srednju strucnu skolu. Prvi put je izlagala samostalno u Mostaru u decembru 1953. godine. Slika posebnom tehnikom iznijansirane igre svjetlosti i sjenki, simbolicno - vizionarske kompozicije sa temom borbe dobra i zla. U prilogu donosimo tekst slikara Franje Likara o Sadeti Djikic. Franjo Likar se od 1972. godine intenzivno bavio istrazivanjem naivne umjetnosti BiH. Tekst je objavljen u sarajevskom ”Oslobodjenju” (2.7.1974. str.14.) pod naslovom ”Cilim plave Neretve”.<< S.S.


Sadeta Djikic iz Mostara od svih boja najvise voli plavu.

Jednom je Pikaso govorio - Ne smeta mi kada reprodukcija neke moje slike ispadne lose kada se izmijene boje. Slika mi tako donosi nesto novo i cesto me iznenadi.

Sadeta Djikic pedesettrogodisnja domacica iz Mostara, ne vjerujemo da bi se slozila sa rijecima velikog Spanca. Sadeta je od onih ljudi koji su veoma osjetljivi na boje, posebno na izvjesne boje. Izmedju bjeline kamena ove njene slike o Mostaru, poigravaju kupole zelenila, ali ovde mi ne vidimo da u njima svjetluca ona posebna prodornost kadmijumove zute u kojoj Sadeta pronalazi jednu pravu prisutnost sunca. Iskre tog istog kadmijuma nosi u sebi i ovaj cilim plave Neretve, ali u njoj cini osnovu ipak jedna sasvim druga boja koja je domacicu iz bijelog grada na Neretvi, po njemim rijecima, gotovo zavadila sa slikarstvom. Najskromnije reèeno, pariska plava i pruska plava neobicna je boja i slikari je obicno izbjegavaju. To je plavo veoma prodorno i nedavno se jedan nas slikar metaforicki izrazio – ”sa jednom tubom parisko plave moglo bi se obojiti vode za jos jedno Jadransko more".

Ali u zivotu je sve relativno. U ovom slucaju jedno veliko zlo pretvara se u jedno veliko dobro, jer Sadeta Djikic prisutnost pariske plave, u ovoj nasoj egzistenciji, smatra nenadoknadivim.

Osjetljiva na boje, boje koje ne voli, Sadeta ne oprasta ni u obicnom razgovoru. Nedavno je gotovo izasla iz kina kada je glumac u filmu ”Slika Dorijana Greja” spomenuo kobaltno plavo nebo.

Sadeta Djikic svojim brojnim slikama iskazuje nam se kao slikar autenticne naive, ona vjeruje da je slikom moguce izraziti i nemoguce.


    Samostalna izlozba:

1953. Mostar (u prostorijama tzv. Krivi ducani)

    Skupne izlozbe:

1975. Naivna umjetnost BiH (Mostar, Umjetnicka galerija na Rondou)
1977. NAIVO ’77 - Naivna umjetnost Jugoslavije (Zagreb, Gal. prim. um.)
1978. Naivna umjetnost BiH (Zagreb, Gal. prim um.)
1978. Naivna urnjetnost BiH (Mostar, Umjetnicka galerija na Rondou)
1978. Naivna umjetnost BiH (Igalo)
1978. Naivna umjetnost BiH (Sarajevo, Collegium artisticum)
1983. XXIII Annale izvorne umjetnosti danas (Porec)
1984. Naivna umjetnost BiH (Sarajevo, Collegium artisticum)
1984. Izlozba tri mostarske slikarice Silvija Curcija-Miladin, Sadeta Djikic i Branka Novak-Kulis (Trebinje, Zavicajni muzej)

___________________________________________________________________
"Hrabrost je odbraniti sebe od drugog, a junastvo odbraniti drugog od sebe samog!"

03-08-2008 05:46 MosHer is offline Posalji Email za MosHer Homepage of MosHer Pregledaj poruke od MosHer Dodaj MosHer u listu prijatelja
MosHer MosHer is a Male
brato




Poruka: 653
Location: U. S. of A.
pokretac teme Thread Started by MosHer

Okovani Grad Ramiza Pandura Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

    OKOVANI GRAD RAMIZA PANDURA


    *NAPOMENA: Tekst koji slijedi napisao je Semsudin Zlatko Serdarevic, a objavljen je u aprilu 2004. godine.



    20. jubilarni Internacionalni festival Sarajevo ”Sarajevska zima 2004”


Internacionalni festival Sarajevo ”Sarajevska zima” s puno razloga moze nositi epitete kulturne manifestacije koja predstavlja simbol slobode, stvaralastva i upoznavanja sa razlicitim kulturama i civilizacijama svijeta. Walter Schwimmer, generalni sekretar Vijeca Evrope, jedan od glavnih pokrovitelja ove manifestacije, u jednoj izjavi naglasava da je ”Sarajevska zima 2004” od posebnog znacaja za Vijece Evrope, ne samo po tome sto nas podsjeca na jedinstveni angazman umjetnika, intelektualaca i gradjana tokom proteklih decenija u cilju stvaranja slobode kroz kulturu s projektom Sarajevo – kulturni grad Evrope, nego je i u samom srcu proslava koja cini Sarajevo prvim Interkulturnim gradom Vijeca Evrope. Tokom 44 dana koliko je trajala Zima, na 150 programa predstavilo se 1185 umjetnika iz 37 zemalja. U takvom elitnom drustvu jedini Mostarac koji se predstavio Sarajlijama i gostima iz drugih zemalja bio je Ramiz Pandur, dugogodisnji clan Udruzenja likovnih umjetnosti primjenjenih umjetnika BiH sa nizom medjunarodnih izlozbi u gotovo svim evropskim metropolama i ucescem na dva medjunarodna kongresa primjenjenih umjetnika.

Pandur se predstavio postavkom od pedesetak radova naslovljenom Okovani grad aludirajuci na godine posljednje ratne kataklizme kada je Mostar bio potpuno blokiran, ostavljen i prepusten sam sebi. Lance je trebalo pokidati i trijumfovati na silama destrukcije. Pandur je svakako zelio pokazati vitalnost njegovih gradjana, neunistivost njihovog duha, zelju za opstankom i kreativnu komponentu koja ni tada nije utihnula.

Vecinu izlozenih slika u bareljefu na bakru, radjenih u tehnici bojbak, umjetnik je stvorio posljednjih godina dok je samo mali dio predstavljao ranije radove cime je predstavio svoju uzlaznu umjetnicku stazu. U centralni dio postavke autor je smjestio rad Okovani grad zeleci ga akcentirati, jer je smatrao da poruke i sama njegova storija imaju univerzalno znacenje jer se odnose na sve gradove slicne sudbine. Time je stvorena referentna tacka izmedju umjetnikovih opservacija prije i poslije ratne kataklizme.
I dok su radovi iz prethodnog perioda prepuni lirske zanesenosti koja se preplice sa fantastikom zamisljenih egzoticnih predjelista, sa uvijek prisutnim zavicajem kao nezaobilaznim inspirativnim generatorom, Okovani grad cini sliku opskurne zbilje sa manifestacijama intelektualne i fizicke patnje umjetnika koju je prosao dijeleci sudbinu grada unistavanog sa okolnih brda.

U osnovi raspjevani lirik i zastitnik Erosa, duboko potresen destrukcijom i unistavanjem civilizacije Ramiz Pandur emanira reminiscencije na te dogadjaje koji su se duboko urezali u njegovu memoriju. Okovani grad je likovna hronika patnje, vapaja, potistenosti, neprebola ali i nadanja ovde datog u simbolu pjeva ptice koja nije odletjela kao sto ni covjek nije otisao iz svog zavicaja. Nizu se simbolicne predstave cija konacna znacenja i iscitavanja ostaju trajno otvorena i kao takva postaju vise intrigantna.

Na otvaranju izlozbe u galeriji Muzeja Sarajeva ”1878.-1918.” promotivno je izvedena kompozicija Okovani grad kompozitora Mire Pandura, sina umjetnika. Po prvi put otac i sin su zajedno nastupili sa djelima jedinstvenog naziva. Ocito da je inspiracija bila zajednicka. Slika je muzicki nadogradjena, njena je snaga jos vise potvrdjena, muzika je dala cetvrtu dimenziju ovom likovnom djelu. Otkrile su se zamagljene naslage pod posrebrenim bareljefom na bakru. Atmosfera je u eksplicitnoj formi naglasena i slika je dobila nove obrise, nove slojeve koji su je cinili slozenijom i jedinstvenijom.

Fragmenti slike sa vertikalno raspetim lancima, bez obzira sto podcrtavaju okove nad gradom, asociraju na vjecitu borbu za apsolutnu slobodu i potrebu covjeka da izadje iz zatvorenog svijeta samookovanog tijela. Kontemplacija autora ovde je daleko vise dosla do izrazaja nego ranije, sto jasno govori u prilog cinjenici da se kvalitetna djela radjaju u nevolji a sa znatnom dozom iskustva. Konzistentnost slike, koja za razliku od ostalih nema kolorisanih povrsina, kako bi se istaklo vrijeme mraka i povampirenog uma, postignuta je kompozicionom strukturom i reduciranjem raspolozivih simbola na relativno malom prostoru. Cilj je bio saciniti sto jednostavnije rjesenje a uz to postici snaznu likovnu ekspresivnost o vremenu prepunom iskusenja i unistavanja slobode.

___________________________________________________________________
"Hrabrost je odbraniti sebe od drugog, a junastvo odbraniti drugog od sebe samog!"

03-11-2008 05:50 MosHer is offline Posalji Email za MosHer Homepage of MosHer Pregledaj poruke od MosHer Dodaj MosHer u listu prijatelja
MosHer MosHer is a Male
brato




Poruka: 653
Location: U. S. of A.
pokretac teme Thread Started by MosHer

Hommage Mustafi Pezi (1927.–1987.) Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

    HOMMAGE MUSTAFI PEZI (1927.–1987.)


    *NAPOMENA: Tekst koji slijedi napisao je Vlado Puljic u oktobru 2005. godine, a objavljen je u januaru 2006. godine.



Umjetnicka i ljudska fizionomija Mustafe Peze cini jedinstvenu konstantu njegova bica.

Kao 18-godisnjak seriozna izgleda i produhovljenog izraza usao je bojazljivo na vrata Drzavne skole za likovnu umjetnost u Sarajevu 1945./46. godine. Bila je to prva umjetnicka skola u Bosni i Hercegovini s akademskim programom i probranim nastavnicima i polaznicima. Spomenimo imena cuvenih profesora: Roman Petrovic, Sigo Sumereker, Vojo Dimitrijevic, Ismet Mujezinovic i dr. U Pezinoj generaciji istakli su se: Ljubo Lah, Marijo Mikulic, Vlado Vojinovic, Mensur Dervisevic, Nada Novakovic i dr.

U vrijeme skolovanja Mustafa Pezo je nenametljivo svojom obdarenoscu i entuzijazmom ovladao tajnama carobnog likovnog jezika, te po zavrsetku skole 1949./ 50. godine nostalgicno nastavlja u svom rodnom Mostaru stvarati, aktivno sudjelovati u poslijeratnoj duhovnoj nadgradnji, svestrano unositi svoj patriotizam i steceno znanje.

Kao prvi poslijeratni mostarski skolovani slikar odmah je svoju djelatnost usmjerio ozivotvorenju likovne tradicije, koja je ratnim i drugim okolnostima izgubila kontinuitet, ali nije i pecat koji su dali istinski umjetnici Antun Motika i Karlo Afan de Rivera. Oni su izmedju dva rata unijeli ozracje moderne evropske umjetnosti u nase ”tmurno podneblje”. Motika desetogodisnjim (1930.-1940.) radom, stvorio je bogat slikarski opus s prozracnim motivima Mostara, ulicama, bascama, alejama, cvijecem, prepunim svjetla i poetike razigranih crta – Utrilovski skladne kromatike. U slicnom maniru popularni Karleto postigao je vrhunski domet u akvarel tehnici. Nesto kasnije stilski ih je slijedio Meho Sefic, pretjerujuci ponekad dominantnom bjelinom na kojoj bi se jedva nazirali obrisi motiva.

I Mustafa Pezo je po svojoj vokaciji hronicar Mostara. I on svojom paletom ispisuje motive Starog grada, fragmente i simbole Hercegovine, ali na potpuno svoj nacin, svojim jezikom, koji je veoma suprotan od spomenutih prethodnika.

Poznajuci njegovu blagu i dobrocudnu narav, sjetno i odmjereno interijerski zatvorenog dijaloga, on motive Starog grada slika prigusenom gamom boja ili kontrastima svjetla i sjene s pastuoznom teksturom koja vremenskom patinom aktualizira motiv. Ovdje, treba citirati osvrt vrsnog istoricara umjetnosti i poznavatelja Pezinog djela Radomira Stanica, koji je dao u katalogu trece samostalne izlozbe, januara 1965. godine u Sarajevu. On istice: ”Njegov dosadasnji umjetnicki razvoj, koji se odvijao bez velikih skokova i uzleta, ali u znaku stalnog i postepenog rasta i sazrijevanja osvjetljava ga kao stvaraoca siroke radoznalosti. U njegovom slikarstvu najevidentnija je opcinjenost zavicajem – Mostarom i Hercegovinom. Zaljubljen je u jasno odredjeni tematski registar, u svijet koji transponuje sa strascu i koga uglavnom sacinjavaju jednostavni, pomalo sumorni fragmenti proslosti, svjedocanstva prohujalih decenija, vjetrovima i kisom isplakane i trosne fasade, zidovi na kojima je vrijeme ugraviralo svoje nezaustavljeno prelazenje, groblja predaka on slika bez formalne i stilske strogosti, ali zato u svoje vizije uvijek unosi dovoljno osjecanja i srca.”

Da! Pezo je tiho, nepretenciozno gradio svoje djelo, stalno trazeci istiniti i autenticni izraz koji nam intimno i uspjesno otkriva na svojim slikama. To traganje za sustinom likovnosti od skolskog socrealizma do apstrakcije – odmjerenog ritma geometrijske stilizacije stecaka i interijerskih okvira, znalacki uspostavljene ravnoteze, odlike su njegove kompozicije. Posebno treba istaci Pezinu ljubav prema ”Mrtvoj prirodi”, prema zrelim plodovima smokava, sipaka i dunja iz njegove basce pokraj bistre i slavujske Jasenice.

On je sa svojim plodovima znao satima sabrano sutjeti i razmisljati dok ne izvuce socne boje i osnovne crte satkane u strukturi i konstituciji svoga duha. Neposrednim i studioznim prozimanjem karaktera oblika i boja s naglasenom konturom zatvorenih linija tezio je istaci dvodimenzionalnost motiva.

U slikama mrtvih priroda on je najvjerniji sebi, svom sutljivom mentalitetu, kad s jednom rijeci, ili jednim potezom kista kaze sve dajuci pravi akcenat emotivnom dozivljaju svoga kreda. U registru interesovanja jedna od Pezinih dimenzija je i primijenjena umjetnost. Bavio se i grafikom, a u terakoti oblikovao je reljefe i figure manjeg formata inspirisane steccima i Starim mostom. Slicne motive obradjivao je i u bakru, sto je prezentirao u svojoj galeriji u starom Mostaru. Iako suvenirskog i komercijalnog tipa ova galerija je svojim umjetnickim vrijednostima obogatila bazarske sadrzaje i potisnula naplavu kica i plagijata.

Osim sto je Mustafa Pezo svestrani stvaralac, umjetnik odredjene fizionomije, jedna od sublimnih odlika jeste njegova drustvena angazovanost, kako kaze R. Stanic: ”duboka i svestrana privrzenost tokovima likovnog zivota ovoga grada, kom je od samog pocetka svoje umjetnicke aktivnosti, podredio sebe, svoje stvaralastvo. Kao inicijator osnivanja i voditelj Podruznice ULUBiH-a za Hercegovinu, on je postao i ostao ne samo duhovna spona izmedju drustvene sredine i umjetnika koji u Mostaru zive i stvaraju, vec i uporni borac za afirmaciju likovne umjetnosti, za punije i potpunije stvaralacke uslove ovdasnjih slikara i vajara i za njihovo adekvatnije predstavljanje javnosti.”

Iznad svega Pezo je uzoran i uspjesan likovni pedagog. Osuvremenio je i obogatio, inace stereotipnu nastavu crtanja, novim sadrzajima i programima likovnog odgoja mladih, za sta je sa ucenicima dobijao Republicka i Savezna priznanja na mnogim smotrama djecijeg likovnog stvaralastva.

Ipak, Pezo je pored visestruke angazovanosti, ostao prioritetno slikar tihe, jednostavne i autenticne zavicajne tematike. Ostao je spona izmedju spomenutih utemeljitelja likovne umjetnosti i pridoslih novih akademskih obrazovanih slikara i kipara, spona i karika u tradiciji neprekidnog lanca talentovanih umjetnika iz okruzja i svoje porodice. Njegov brat Salko kao mladi ucitelj bio je daroviti slikar, ali nazalost, zivotni put izgubio je u 23. godini u Drugom svjetskom ratu. U njegovo ime Mustafa, ili kako smo ga popularno zvali Mirzo, dao je sinu ime Salko-Braco koji je akademski slikar i danas profesor na Nastavnickom Fakultetu ”Dzemal Bijedic” u Mostaru, poput oca svesrdno drustveno i kulturno angazovan. Salkina kcer Sabina nastavlja porodicnu slikarsku tradiciju, ona je danas studentica Likovne akademije u Sarajevu. Sa desetak najmladjih sa diplomama drugih akademija, Mostar ima garantirano dobru likovnu podlogu koju treba visestranom brigom podizati.

U posljednjih dvadesetak godina umrlo je 14 mostarskih likovnih umjetnika od svjetske i domace reputacije koji su afimirali Mostar kao znacajan kulturni centar, a kojima su danas, zaboravljene humke, ali njihova djela se ne mogu i ne smiju zaboraviti. Medju njima je Mustafa Pezo, umro u 60. godini, u naponu kreativne snage. Zahvaljujuci sinu Salki i Centru za kulturu skupljena su djela iz njegove ostavstine i na ovoj posthumnoj izlozbi ponovo i potpunije mozemo sagledati njegovo iskreno djelo za koje je za zivota dobio brojna priznanja i odlicja, medju kojima je i ”14. februarska” nagrada grada Mostara.

___________________________________________________________________
"Hrabrost je odbraniti sebe od drugog, a junastvo odbraniti drugog od sebe samog!"

03-12-2008 06:17 MosHer is offline Posalji Email za MosHer Homepage of MosHer Pregledaj poruke od MosHer Dodaj MosHer u listu prijatelja
MosHer MosHer is a Male
brato




Poruka: 653
Location: U. S. of A.
pokretac teme Thread Started by MosHer

Jezik Drveta Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

    JEZIK DRVETA


    *NAPOMENA: Tekst koji slijedi napisao je Manfred Milz u decembru 1995. godine, a ponovo je objavljen u oktobru 2000. godine. Ovaj tekst je prevela Sabine Kirfel-Kukavica.



(Vajar Milivoje Bokic rodjen je u Domasevu kod Trebinja 1.4.1934. godine. Vajarsku karijeru zapoceo je 1959. godine. U Mostar dolazi 1962. godine i radi kao vajar, kreator lutaka, scenograf i kostimograf u ”Pozoristu lutaka” do 1986. godine. Bio je clan ULUBIH-a i Drustva likovnih umjetnika Mostara. U Kujundziluku je imao svoj atelje. Zbog rata i neprilika prouzrokovanih ratom od 1993. godine zivi i stvara u Berlinu i Trebinju. U prilogu donosimo tekst Manfreda Milza povodom Bokiceve izlozbe u Berlinu, odrzane u periodu novembar - decembar 1995. godine.)


    Milivoje Bokic i njegove naturalisticke apstrakcije


Retko je u svetu vajarstva umetnicko delo shvaceno kao organizam kako to cini Milivoje Bokic kod koga se skulptura najcesce ostvaruje u bipolarnoj uzajamnosti drveta i kamena.

Radovi od drveta bez kamena predstavljaju klanjanje puno postovanja pred stvaralackom snagom prirode kojoj umetnik daje dusu. Samim tim obelodanjuje snagu prirode ljudima koji se susrecu s ovim skulpturama. Oci posmatraca postaju pipajuci prsti kojima se otvara mikrokosmos pejsaza u reljefu cvornatog drveta.

Jesenska melanholija okruzuje drvena bica tog vajanog herbarijuma, ukljucujuci ona koja su se spojila sa kamenom, ali to toliko neraskidivo da se cini da drvo radja kamen: Materijal sa dusom grli mrtvu materiju. Ono sto je staticki, postalo je sastavni deo dinamicnoga. Tako smo suoceni sa harmonijom neke simbioze izrasle iz kontrastnih elemenata. Potpuna simbioza drveta i kamena neostvarena je zelja jer izmedju biljnog i mineralnog pola vlada stalna napetost.

Kad stojimo pred Bokicevim skulpturama secamo se Geteovih misli o prirodi u kojima je pesnik u snaznom spletu korena starog drveca i na kvrgastim stablima prepoznao covekolike crte: carobne arabeske trenutnog snimka iz baletske koreografije umetnice - prirode.

Iz takve inspiracije - koja je istovremeno i medijum izvor - tece asocijativna snaga, snaga jedne mreze kombinacije koja rusi granice sposobnosti imaginacije, a koja je time svojstvena nadrealizmu. U blizini ovog umetnickog smera punog simbola sa pogledom uperenim unutar, nalaze se i Bokicevi crtezi perom. Koloplet tankih zila koji se, naprimer, sastoji od glava jaraca koje se slivaju u kombinaciju tektonskih oblika planine, odrazava skupinu odlomaka secanja na hercegovacke planinske predele. Sto se same tehnike tice, izgleda da Bokic svesno koristi strukturu drveta, ”mikrokosmos drveta” i za prikazivanje makrokosmosa, tj. sveta koji nas okruzuje.

Vajar svesno stupa u pozadinu, sto je moguce dalje, mrtva bica svojih buducih skulptura oslobadja iz njihovoga prirodnog konteksta pejsaza time sto ih nalazi u prirodi i kasnije prevodi na samo njemu svojstveni umetnicki jezik.

Ono ”iskopano” sa punim pravom nadvladjuje; umetnicki zahvat ne deformise, nego pomaze pri radjanju novog zivota. Necemu sto je vec tu, jednom prirodnom smislu pridodaju se novi akcenti, a tako se u Geteovom smislu radjaju umetnicka dela koja sama sebe izrazavaju. Ova dela dozvoljavaju sirok spektar interpretacija i odbijaju ”dodeljivanje” naslova ili definicije kako bi izbegli da budu liseni zacaranosti putem bitisanja u nekom jezickom obliku.

Rat u nekadasnjoj Jugoslaviji prekinuo je i estetsku postojanost Bokicevog dela u stilistickom smislu. Na svojoj trecoj Berlinskoj izlozbi umetnik pokazuje tri predmeta kojima je svojstvena ocita promena u umetnickom izrazu, a koji samim tim predstavljaju novu generaciju skulptura.

Najveci objekat ove grupe na zidu ima duzinu od 1,30 metra, a sastoji se od ukupno osam fragmenata korenskog drveta povezanih kao udovi kratkim, ali grubim konopcima. Posmatrac ove kompozicije otprilike ima utisak jedne vage bez postolja.

Strogoscu geometricke redukcije na jednu semu, na formulu od beskompromisne simetrije, Bokic uspeva da pokaze maksimalni minimum na granici nicega. On pokazuje coveka paralizovanog u stanju izmedju onoga sto se jos nije dogodilo i onoga vec proslog, kao isusenu pojavu na putu ka kosturu, na rubu ponora.

___________________________________________________________________
"Hrabrost je odbraniti sebe od drugog, a junastvo odbraniti drugog od sebe samog!"

03-17-2008 03:36 MosHer is offline Posalji Email za MosHer Homepage of MosHer Pregledaj poruke od MosHer Dodaj MosHer u listu prijatelja
MosHer MosHer is a Male
brato




Poruka: 653
Location: U. S. of A.
pokretac teme Thread Started by MosHer

Zlatne Ruke Mostarskih Zena Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

    ZLATNE RUKE MOSTARSKIH ZENA


    *NAPOMENA: Tekst koji slijedi napisala je Ranka Mutevelic, voditeljica Keramicke radionice, a objavljen je u martu 2000. godine.



... zidni ukras, vaze, pepeljare, svijecnjaci, okviri za slike, te raznoliko posudje, predstavljaju cijeli jedan pregled rada polaznika Keramicke radionice. Ovi keramicki predmeti odisu rucnom izradom, pri cemu sve tehnicke nepreciznosti postaju dekorativni elementi.

Oblici i forme su raznoliki, variraju od onih pomalo rusticnih i prekolorisanih, pa sve do cistih oblika i formi bliskih savremenom dizajnu. Osim jednostavnih oblika, polaznici ove radionice trudili su se da urade i nesto zahtijevnije i vise nego sto im pruzaju trenutne sposobnosti, sto je sasvim dovoljno da uz kontinuiran i strpljiv rad jednog dana postanu keramicari. Kao dekorativni element pojavljuje se i ornamentika sacinjena od listova i grancica, ponekad utisnuta, a ponekad izgravirana na predmetima.
Interesantni su i bojeni efekti nastali prilikom izucavanja glaziranja predmeta. Bojeni u nijansama koje variraju od prirodne zemljane boje do ljubicaste, plave, zelene i crne, izlozeni keramicki predmeti su jednostavni ali interesantni, topli, prirodni, harmonicni...

Dugo vremena u Mostaru se niko trajno ne bavi keramikom, iako ovde postoji tradicija koja seze duboko u proslost... Na lokalitetu iznad Vrela rijeke Bune u Blagaju, akademik Alojz Benac otkrio je vrijedne keramicke predmete iz neolita, stare vise od pet hiljada godina.

Ova izlozba polaznica pocetnog seminara Keramicke radionice predstavlja rezultat visemjesecne kolektivne edukacije - zena iz cijelog Mostara.

Zamisao i ostvarenje projekta Keramicka radionica realizovan je zahvaljujuci finansijskoj potpori Evropske unije i UNHCR-a, uz pomoc organizacije Malteser Hilfdienst, a u okviru projekta Inicijativa zena BiH. Projekat je implementiran preko Udruzenja ”Zene Mostara” Mostar. Cilj projekta Keramicke radionice je da pruzi osnovna znanja o oblikovanju i kolorisanju gline, kako bi se polaznice osposobile da prave ukrasne i suvenirske keramicke predmete i njihovom prodajom obezbijede dio novca koji im je potreban za zivot. Daljnjim osposobljavanjem i praksom polaznice ce postepeno ulaziti u tajne proizvodnje unikatne, odnosno umjetnicke keramike.

    Zene polaznice prvog seminara Keramicke radionice:

Hamida Abaza, Amra Balic, Mirjana Bubas, Ivona Cvitkovic, Selma Cucak, Rahima Coric, Indira Demirovic, Jadranka Dragoje, Dzenana Grebovic, Vera Gubeljic, Sabira Habibovic, Ismeta Hadziomerovic, Zuhra Kekic, Majla Maksumic, Senada Rahimic, Milenka Trifkovic, Dragana Vlasic, Duda Zugor.

___________________________________________________________________
"Hrabrost je odbraniti sebe od drugog, a junastvo odbraniti drugog od sebe samog!"

03-19-2008 04:27 MosHer is offline Posalji Email za MosHer Homepage of MosHer Pregledaj poruke od MosHer Dodaj MosHer u listu prijatelja
MosHer MosHer is a Male
brato




Poruka: 653
Location: U. S. of A.
pokretac teme Thread Started by MosHer

Svjetlost I Vid Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

    SVJETLOST I VID


    *NAPOMENA: Tekst koji slijedi napisao je akademski slikar Salko M. Pezo, a objavljen je u aprilu 2004. godine.



”Bez svjetla nema ni najbljedje boje!”
C.G. Muller, M. Rudolf

Plameni cvijet, igre svijetla, carolija, jutarnji silenzio, biseri od svijetla, valeri, treptaj neki su od naziva fotografija Josipa Usaja koje sam imao priliku vidjeti. Sami nazivi nam govore o kakvom se senzibilitetu radi. Imati privilegiju od boga da vidis sto drugi ne vide, da osjetis sto drugi ne osjeca, da oplemenis i koru masline, fasadu stare kuce, nevjesto ofarban prozor bojom koja je zaostala i jos se nije stvrdla, budi u gledaocu davno zatrti san, nesto pohranjeno u podsvijesti, neke slike potisnute iz stvarnosti.

Sta je stvarnost? Sta je realizam? Je li to ono sto svakodnevno gledamo i preko cega ravnodusno prelazimo pogledom? Da li se ljepota krije u ”stvarnosti” ili je ta stvarnost u nama, a da je nismo ni svjesni? Jesu li fotografije Josipa Usaja nastale slucajno osluskujuci stvarnost oko sebe, ili su nastale kao potreba da se ukaze na ljepotu koja nas okruzuje?

Noseci istancan nerv u sebi za onom skrivenom ljepotom, za onim sto je bogom dato da se iskaze u vidu beznacajnog, ali svojim unutrasnjim hromatizmom oplemenjenog, sada i taj obicni motiv izlazi kao jedna sasvim nova vizuelna realnost.

Realnost koja je prosla unutarnji filter iskristalizirana kroz ”Rhapsody in blue”, ”Jutro poslije kise”, ”Figurae naturalis”, ”Paleta II”, ”Dobro jutro more” i druge davno dozivljene u podsvijesti pohranjene i na nasu srecu zabiljezene motive prepoznatljivog rukopisa i podneblja iz kojeg dolaze. Polja lavande, makovi samo su neki od motiva koji svojim koloritom, a fotografskim osjecanjem Usaja bude u nama onaj zaboravljeni miris polja, onu vrelinu ljetnjeg dana negdje na Hvaru, Pagu...

Crpeci sve ”sokove” iz prirode ostajemo zateceni metafizickim osjecanjem pete dimenzije kroz miris cvijeca i vrelinu dana, ili smiraj ”Slike u sivom”, ”Ribar i more”, ”Horizontale”...

___________________________________________________________________
"Hrabrost je odbraniti sebe od drugog, a junastvo odbraniti drugog od sebe samog!"

03-21-2008 04:30 MosHer is offline Posalji Email za MosHer Homepage of MosHer Pregledaj poruke od MosHer Dodaj MosHer u listu prijatelja
MosHer MosHer is a Male
brato




Poruka: 653
Location: U. S. of A.
pokretac teme Thread Started by MosHer

Slike Pune Poezije Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

    SLIKE PUNE POEZIJE


    *NAPOMENA: Autor teksta koji slijedi je N. Dedic, a objavljen je u martu 2004. godine.



    U galeriji ”Most” izlozba Vesne Oborine


U galeriji ”Most” u toku je izlozba ”U tisini hrama” Vesne Oborine. Postavku cini 30-ak ostvarenja radjenih u tehnici akvarela, suvog pastela i laviranog tusa. Poklonici likovne umjetnosti mogu da kroz sedmu samostalnu izlozbu radova ove svestrane licnosti pogledaju slike bogatog arhitektonskog kulturnog nasljedja Mediterana ukomponovane u pitome pejzaze, plavetnilo nad rodnim joj Mostarom, svjetlost pod Ostrogom, crkvu i dzamiju u Tuzima, manastir Rezevici, katedralu svetog Tripuna...

U propratnom katalogu knjizevnik Veselin Brkovic je, pored ostalog, zapisao da je u ove slike udahnuta dusa. One su pune poezije, cednosti, njeznosti. Akademski slikar mr Seida Belegovic istice da djelo Vesne Oborina nosi humanu poruku ljepote koja prija, u kojoj nalazimo srecu.

Vesna Oborina je zavrsila Medicinski fakultet u Beogradu a u Sarajevu specijalizirala opstu medicinu i odbranila magistarsku tezu. Do 1992. godine zivjela je u rodnom Mostaru. Zaposlena je u podgorickom Domu Zdravlja. Oborina je objavila i dvije zbirke poezije ”Rekvijem” i ”Nostalgija”. Clan je Udruzenja izvornih umjetnika Crne Gore i Udruzenja haiku pjesnika Srbije i Crne Gore. Iza poetese senzibilnih osjecanja, emotivnih podsticaja i bujne imaginacije su brojne kolektivne izlozbe i lirski tokovi kojima daje vrijednost iskrenog dozivljaja sa opste ljudskom i univerzalnom porukom. Tako Vojka Vujinovic, novinar, biljezi da je rijec o carobnici koja ukrsta poziv ljekara i zelju da zakoraci u svijet slikarstva i poezije.

O likovnom stvaralastvu, poeziji, rodnom gradu i mostovima koji spajaju ljude i prostore, Vesna Oborina kaze:

Slikarstvom se bavim od 1992. godine. Pocelo je iz potrebe da prevazidjem sve ono sto mi se desavalo i da dolaskom u Podgoricu odagnam tugu, jad, cemer, beznadje, uzas i nemastinu koju su uslovila ratna desavanja. Bio je to nacin da pobjegnem od stvarnosti kako bi masta i snovi zadrzali makar djelic onoga sto je postojalo dotada u zivotu. Prvi radovi bili su vezani za moj Mostar i Stari most koji sam pamtila ili vidjela na nekoj od sacuvanih fotografija. Slikarstvo je bilo utociste u kojemu sam pronalazila mir i smisao zivljenja. Druzenje sa kicicom vracalo je i energiju nakon napornog profesionalnog angazmana.

Kao clan ”Slikarskog uranka” na radnim izletima sirom Crne Gore biljezila sam, pored ostalog, i brojne sakralne objekte koji su potvrda proslosti naroda ovoga kraja. Ta misticna atmosfera i tisina u njima djeluju umirujuce. Sve se desavalo spontano. Akvarel, moja slikarska opsesija iz djetinjstva, kao da je ostajao po strani sve dok unutrasnja snazna osjecanja nisu prokuvala. Tada nastaju slike i poezija. Mostar je bio grad umjetnika, kao i Crna Gora. Setnja Kujundzilukom (starom carsijom) pogledi u radnjicama gdje su i prodavci stvarali u akvarelu, kao i prozracne slike Afana de Rivere ostavile su traga. Zato sam u rodnom gradu prije dvije godine organizovala izlozbu ”Mostovi ljubavi” na kojoj je centralno mjesto pripalo Starom – mostarskom. Nije on bio samo most preko rijeke, nego mnogo vise od toga: svjetlost rodnog grada, njegova ljepota i neponovljiva dusa koju ljudi nose sobom, umjetnost. Ova izlozba u ”Mostu” simbolicna, iako tematski nije slicna, puno znaci. Ponovni susret sa prijateljima u Mostaru bice na praznik Vaskrsenja u galeriji ”Corovic”.

___________________________________________________________________
"Hrabrost je odbraniti sebe od drugog, a junastvo odbraniti drugog od sebe samog!"

03-24-2008 05:26 MosHer is offline Posalji Email za MosHer Homepage of MosHer Pregledaj poruke od MosHer Dodaj MosHer u listu prijatelja
MosHer MosHer is a Male
brato




Poruka: 653
Location: U. S. of A.
pokretac teme Thread Started by MosHer

Rasplesanost Volumena Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

    RASPLESANOST VOLUMENA


    *NAPOMENA: Tekst koji slijedi napisao je Ivan Vukoja, a objavljen je u avgustu 2004. godine.



    Povodom izlozbe skulptura i pastela Jerke Bakule u Centru za kulturu u Mostaru


U jednom razdoblju svoga likovnog stvaralastva, Jerko Bakula kiparske je forme radio u dosluhu s prirodnim oblicima. Poput djece cija masta u oblacima prepoznaje mnostvo figura i predmeta, Bakula je trazio i pronalazio skulpture u kojima su oblikotvorne snage prirode napravile cudesan otklon od svojih u ideji ili sjemenki prisutnih formi. Snaga rasta, razvoja i oblikovanja koje onom fizickom i mineralnom daju organske oblike, Bakula je nastojao sto neposrednije pokazati u gotovim, u prirodi pronadjenim oblicima koji zorno prikazuju zivu stvaralacku igru prirodnih snaga; snaga cijim djelovanjem su takvi oblici i nastali. Slovenski land art umjetnik Marko Pogacnik, ili uvjereni Tolkienovi poklonici rekli bi: stvaralacku igru elementarnih bica koja su ih oblikovala.

Uz prikazivanje i razotkrivanje tih stvaralackih snaga i principa djelatnih u mineralnim i biljnim carstvima, Bakula ih je pokusavao i slijediti na nacin da zatecene organske oblike vlastitim kreativnim uplivom doradjuje i pretvara u kiparske forme i skulpture, ne narusavajuci, nego primjenjujuci oblikotvorne principe u njima prisutne.

U zadnjem ciklusu, s kojim se i predstavlja na ovoj izlozbi, Bakula je bitno reducirao svoj odnos prema oblikotvornim i stvaralackim snagama prirode. Dominantan motiv postaje ljudska figura, za koju iz prirode preuzima samo materijal u kojem radi, a to je u vecini slucajeva drvo oraha. Ljudska figura prikazana je geometriziranim i stiliziranim oblicima u kojima je bogatstvo detalja zamijenjeno prikazivanjem cistih volumena. Oslobodjeni doslovne mimeticke opisnosti, ljudske figure svedene su na izraz napetosti vlastitog volumena, i uglavnom prikazane u pokretu, u plesu i u kompoziciji s drugim figurama. U Bakulinim skulpturama taj ples biva zaustavljen u jednom polozaju/pokretu, koji je zapravo osnovni motiv ovih djela. Ne prikaz ljudske figure, nego izraz zive organske forme prikazane stiliziranim ljudskim oblicjem.

Upravo zbog reduciranja figurativnih obiljezja, geometriziranja i stiliziranja oblika, skulpture mogu prikazati unutarnju napetost odredjenog (plesnog) polozaja. Kao sto je u ranijem ciklusu nastojao predociti djelatnost oblikotvornih snaga u prirodi i biljnim oblicima, ovim radovima Bakula nam pokusava prikazati kako kroz covjeka, u ljudskom obliku djeluju snage kretanja i kako se pretvaraju u izraze igre/plesa.

Elipticni oblici rasplesanih tijela u naponu unutarnje snage koja kao da zeli iskociti iz tijela u okolni prostor, sugeriraju da je pokretacka snaga covjeka u njemu samom a ne u njegovoj okolini. Prateci takve oblike i pogled gledatelja biva elipticno odbacen s napetih volumena figura i skulptura, tako da uvijek iznova moramo na njih vracati pogled zelimo li jos jednom uhvatiti karakteristicni oblik tijela zaustavljenog u jednom plesnom polozaju, ili nekoj drugoj pozi naglaseno elipticne i dinamicne kompozicije.

Kada bi Bakula u pristupu skulpturi bio malo ekspresivniji i radikalniji, njegov likovni izraz bio bi sve vise usmjeren prema kubizmu i futurizmu. Beskompromisnim i analitickim pristupom dublje i kompleksnije bi prodirao u stvari/oblike/figure, te snaznije i dramaticnije prikazivao pokrete i kretanje. I na pastelima, kojima prikazuje likove na slican nacin kako figure tretira u skulpturama, Bakula se ne bavi dekonstrukcijom nego stilizacijom oblika. A kako vise nije u razdoblju kada mladalacka snaga naprosto buja iz svakog oblika i pokreta, Bakulin je izraz u isto vrijeme zrelo, muzevno uravnotezen i zenstveno blag i graciozan. A njegove skulpture i crtezi ispunjeni nekim snenim i melankolicnim dinamizmom i lelujanjima tijela koja nas podsjecaju na ples vodenih valova ili igru vitkih stabljika trske na vecernjem povjetarcu.

___________________________________________________________________
"Hrabrost je odbraniti sebe od drugog, a junastvo odbraniti drugog od sebe samog!"

03-26-2008 04:35 MosHer is offline Posalji Email za MosHer Homepage of MosHer Pregledaj poruke od MosHer Dodaj MosHer u listu prijatelja
MosHer MosHer is a Male
brato




Poruka: 653
Location: U. S. of A.
pokretac teme Thread Started by MosHer

Odlazi Jedno Plemenito Ljudsko Bice - Odlazi Nasa Sadeta Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

    ODLAZI JEDNO PLEMENITO LJUDSKO BICE - ODLAZI NASA SADETA


    *NAPOMENA: Tekst koji slijedi napisao je Jusa Niksic (originalno u januaru 2005. godine), a objavljen je u februaru 2005. godine.



    Sadeta Djikic (1920.-2005.)


Za zivota – ako tako uslovno govorimo, niko ne zna da li je bila srecna, ili je ona u sebi nosila onu stranu intimnog i duboko duhovnog zivota koji se nikada ne moze upisati u jednu biografiju.

Ziveci sa svojim najblizim – cesto u nesporazumu, ona je svojim djelom kazala o sebi mnogo toga koje se ne moze iskazati niti gestom, niti rijecima – ne postoji takva mocna lingvistika koja bi bila dostatna.

I sada, kada pokusavamo uci u njeno vrijeme i njeno stanje, kada je bila u snazi svojih snovidjenja, nasi susreti bili su neuobicajeni. U tom ”obilju” nesvakidasnjih kazivanja i metafora koje prelaze granice logicnog i poznatog, ona je govorila svojim jezikom.

Jednom prilikom zamolio sam moga kolegu velikog slikara Franju Likara da podjemo do Sadete (on je tada pripremao i organizirao prvi monografiju naive u BiH). Ostao je iznenadjen ljepotom i originalnoscu, koja podrazumijeva prostor naivnog govora, koja na najbolji nacin razdvaja pojam diletantskog i oponasajuceg odnosa prema svijetu. I naravno, odmah je kandidirana u sami vrh bosansko-hercegovacke naivne umjetnosti.

Ako su ljudi imali srece i intelektualne radoznalosti da u rukama imaju monografiju pod naslovom ”Likovna pozornica Mostara”, koju je priredio marljivi gospodin Salko Saric, mogli su vidjeti planetarnu sliku, na pocasnom mjestu – na samim koricama monografije. Slika je ostala bez naziva – ni to nije slucajno. To je bila najozbiljnija i ujedno najveca satisfakcija jednom umjetniku – i to zeni.

Malo je umjetnika koji se mogu predstaviti na tako reprezentativan nacin. Ali sve to ostaje u marku naseg kronicnog zaborava, potvrdjujuci mjeru naseg postovanja i suosjecajnosti.

Sadeta nije gajila iluzije o nekakvoj umjetnickoj satisfakciji ili koristi od onoga sto radi, a ako je nesto i trazila, trazila je od prijatelja koji su dobro znali za njene potrebe. Znala je govoriti onako za sebe – meni treba ”parisko modra” boja sa kojom bih mogla naslikati cijeli okean. U njenom svijetu, svijetu izmedju zivota i snova prisutne su univerzalne vrijednosti duha. To su oni ”sretnici” koji stoje na iskonskim nogama izmedju stvarnog i metafizickog, ali u stalnoj muci oko realizacije zeljenog. Samo snazni duhom ostaju u vjecnoj samoizolaciji.

Trebalo je navesti bar dvije-tri slike dostatne da nas uvjere ali i da nas uvedu u stanje ”levitacije duse” izmedju neba i zemlje, izmedju zivota i smrti: slike ”Pakao i Raj”, ”Knjiga zivota”, ”Slika bez naziva” su slike koje ce duzi vremenski period bit predmetom rasudjivanja, ne ovovremenskog raskalasnog nego rasudjivanjem nematerijalnom metafizickom poetikom.

Sadeta je kao endemska rijetka vrsta ljudskog roda, istrgnuta iz vremena i prostora, van svakog estetskog i tehnoloskog iskustva, ona je govorila jezikom arhaicnim i podsvjesnim sto je najljepsi i najpoeticniji dokument licnosti.

Mostar, januar 2005. godine

___________________________________________________________________
"Hrabrost je odbraniti sebe od drugog, a junastvo odbraniti drugog od sebe samog!"

03-28-2008 04:39 MosHer is offline Posalji Email za MosHer Homepage of MosHer Pregledaj poruke od MosHer Dodaj MosHer u listu prijatelja
Stranica (10): « prethodna 1 2 3 [4] 5 6 7 sljedeca » ... zadnja » nove poruke | aktuelne teme | forum
Postavi novu temu Odgovori
Go to:
preveo sa engleskog: T&T   contact: admin@moforaja.com