kaokakao
raja
Poruka: 1583
Location: A11-A@
|
|
|
02-26-2008 23:32 |
|
Kutljaca
Kuharica ipo
Poruka: 6617
Location: V.I.P
pokretac teme
|
|
Toliko sam ostala zeljna sokaka..igre..posljednje vrijeme mi je to sve stalno u mislima, i malo pred ocima, jer se bas ne sjecam..subota, 23.02., jos jedan vikend proveden u drustvu dragih osoba, i u polumraku vec vidjenog scenarija. Sve nekako obicno do trenutka sljedeceg. Iznenada mi prilazi muskarac u crnini, crne kose i kaze imam te nesto pitati..mislila sam da sad ide standardno pitanje na koje sam navikla, kazem pitaj...on suti i nesto trazi po podu u mraku...kad je to nesto nasao...kaze ma nije sad trenutak...rekoh pa pitaj!!!..kaze dostavio je jedan Francuz u nasu arhivu slike iz rata, curica ista ti na BMX biciklu...pa sam ti htio dati tu sliku...onda sam se pocela nekontrolisano smijati jer mi je to zvucalo suludo...cuj da me prepozna nakon 11 godina, ni slicna nisam, a nikad me nije ni poznavao..stalno sam se smijala..juce se probudih, kaze mi mama ovo ti je neko dodnjeo na posao... mama mi pokaza sliku A4 formata...ja na mom najdrazem i prvom biciklu, plavom BMX-u., biciklo za koje smo se otimale, mi djevojcice, a bilo je bratovo. Ne sjecam se kad sam se tako isplakala...pa se onda smijala, pa plakala...nesto preljepo, iako je slika iz rata...nicega se ne sjecam...samo sad mogu da posmatram..stvarno konture lica ostale iste..ne cudi me kako me prepoznao..tene malo velike, njih se jos kroz maglu sjecam...i sjecam se da sam tad tek naucila da vozim...tako da moja zamisljenost i skoncentriranost na ulicu i voznju ne moze da se sakrije..
dragi moji posto je slika vec obisla svijet..htjedoh je i podijeliti sa vama dragim ljudima...necu vam reci gdje je slikano...jer znam da ce vecina mostaraca prepoznati...mada je slika "naopaka"...dakle sto je ljeva strana ustvari je desna...hvala "nepoznatom muskarcu" koji me toliko usrecio!!!
Jao Majooooooooooo
Sjecas li se skole u Hotelu Ruzi???
ma daj! nisi valjda i ti tamo isla??Kako da ne sjecam moja fanki...daj bona reci ko si, ti mene znas i ja tebe sigurno!! Meni je ucitelj bio Mustafa Orucevic dok sam u ruzu isla...aaa sve prokisnjavalo i izgranatirano...
kaokakao hvala ti na divnim rijecima!!!!
___________________________________________________________________ simply the best
|
|
02-26-2008 23:34 |
|
Kutljaca
Kuharica ipo
Poruka: 6617
Location: V.I.P
pokretac teme
|
|
|
02-26-2008 23:40 |
|
Kutljaca
Kuharica ipo
Poruka: 6617
Location: V.I.P
pokretac teme
|
|
ja sam je prikacila u svoju arhivu. pokazala sam muzu . prisjetili smo se nekih trenutaka vezano za nasu djecu , tuzna sjecanja , ali radost da ste zivi
neka se vise ne ponovi .
a isto tako da svi ratovi prestanu , da djeca palestine, afganistana , iraka ....imaju sretno djetinjstvo .
za svu djecu svijeta
...A JA NAPISAH OVO...
MOJ SAN!
Izmedju hiljadu djece ugledah jednu djevojcicu koja je ostavila neizbrisiv trag na mene za sva vremena, koja je promjenila moj «iskrivljeni» pogled na ovaj svijet. Ležala je na vrucem pijesku, nepomicna, gledala me najljepsim i u isto vrijeme najtuznijim ocima koje sam ikada vidjela. Sekunde su mi postale sati, mrzila sam sebe, htjela sam povratiti svaki pojedeni komadic hljeba, htjela sam svaku sekundu svog uzivanja dati njoj. Njene oci su me hipnotisale, gledam ih i pisem romane. Postavljaju mi milion pitanja na koje nemam odgovore. Zasto bas ja? Zasto bas ona? Dok sam nezadovoljna lezala na cistom, udobnom, raskosnom krevetu, milioni ovakvih «neznanih» mi nisu padali na pamet. Upitah prolaznike drhtavim glasom: «Ko je ova djevojka» Odgovorise mi tiho. Ona lezi, cekamo da umre, od kada je rodjena nista nije jela. Okrenuh se, podjoh da odem, da zaboravim, ali tisina me opet vrati, te oci me opet zovu. Zasto sam uvijek mislila da tisina ne privlaci, zasto sam uvijek voljela buku? Zasto sam ja spavala na najudobnijem krevetu, a ona je «zadovoljna» sto je dosla na svijet, zivot provodila na uzarenom pjesku? Zasto sam ja gazila kroz lokve vode i uzasno se nervirala kada pada kisa? A ona tamo cekala kap «Bozije slobode». Zasto sam ja pricala bez prestanka, a ona svoj glas ne moze da pusti? Zasto sam ja imala toliko snage? A ona pored mene mrtva a ziva? Zasto sam bas ja drzala rigrozne dijete? A sad gledam skelet pored sebe, da da, skelet ili kostur. Ona nikada nije zaspala sa milion neostvarenih zelja, sita i punog trbuha, nikada u ogledalu vidjela obrise svoga tijela. Molila se Bogu i cini mi se u isto vrijeme zahvaljivala sto je dosla na ovaj svijet. Nikada vjerovala nisam da cu iz necijih ociju citati price bez kraja. Zasto sam ja svakodnevno isla u kupovinu, pa istu tu odjecu ne razmisljajuci o tome da je potrebna nekome bacala na otpad. Dadoh joj ime «Silent saly», Tiha saly!
Ovo sto se dogadja nije istina, uporno sebi govorim. Zasto mi nikada nisu rekli, nije li to egoizam? Da sam znala, pomogla bih. Ne bi Silent Saly umirala pred mojim ocima. Sada u sebi ponavljam recenicu koju sam ne znam gdje i ne znam kada, procitala : Milion mrtvih je statistika, jedan mrtav covjek je tragedija! Znam da lasta ne cini proljece, znam da kap ne cini okeane, ali bez kapi zar ima okeana? Sada mi u usima odzvanja svaki pokret muhe na njenom nepomicnom tijelu, bezbroj ih je. Sva akumulirana snaga pretvori se u bol kada sam joj stisnula tanku rukicu. Skelet je prekrivala ispucala koža sa tragovima pijeska na sebi, njene pore napola vidljive kao kanjoni presuseni, bez vode.
Nije li ironicno njeno postojanje? Htjedoh da je podignem, ali mi iskliznu, i u rukama mi osta samo nepomicno tijelo!
Poznat glas tiho mi odzvoni u glavi. Probudih se, i ugledah meni najdraže lice, svoju majku. Zacudjeno me pita sta si to sanjala, sta se dogodilo, njezno me zagrli bas kao i kad sam bila djevojcica, i tiho mi sapnu na uho: Milo moje, sada je sve uredu!
Ali ne, ja nisam sanjala.
Prije nekoliko dana gledala sam emisiju Oprah Show. Uspjela sam odvojiti pola sata vremena, jer danas je moj kao i tvoj, kao i njen/njegov zivot u kontinuitetu ispunjen nepotrebnim i stetnim sadrzajem. Ovaj put Winfrey Oprah je svijetu pokazala istinu koju mnogi nikada nisu znali. Ispricala je kako je na jednom od svojih mnogobrojnih putovanja u Afriku medju hiljadama djece ugledala jednu na pola mrtvu djevojcicu. Odlucila je da joj pokusa spasiti zivot. Doktori su joj davali minimalne sanse da prezivi. Ali snaga, volja i odlucnost Boga su bile odlucujuce. Nakon vise godina u emisiju je dovela djevojcicu. Nevjerovatno, ali ona je sada prelijepa mlada dama, redovno se educira i jako je pametna. Znaci, Oprah joj je pruzila ruku pomoci, nije kao i mnogi se okrenula i samo otisla. « Ne idi utabanim stazama, tamo je vec neko bio».
U zivotu treba polusati, a ne na startu odustati. Ako ne mozes spasiti neciji zivot, barem pokusaj da mu pomognes, svaki dan je dragocjen. Mrav ne moze izbjeci da ga covjek zgazi, ali on se bori, stvara, iza sebe ostavlja traga. Bas kao i mi, ljudi. Zasto se ljudi ne probude? Zasto ratuju? Kada bi svaki covjek odvojio po jednu marku i dao u dobrotvorne svrhe to bi bilo 6 milijardi, za siromasne, bas kao sto je i ova djevojcica bila. Zasto u Kini postoje sobe za umiranje? U koje se na najmorbidniji moguci nacin muce djevojcice, one su trebale biti necije majke, da, da, djecake jako cijene jer su buduca radna snaga, a djevojcice ubijaju jer je natalitet jako visok? Vezu ih, muce ih, ne hrane ih, i one na poslijetku umiru? Odakle nekome pravo na to? Pitamo se zasto se dogadjaju elementarne nepogode razornih snaga? Nekad je neko rekao da ce u 21. stoljecu prezivjeti samo pojedinci, i da ce zlatnom kasikom jesti! Zar se to vec ne dogadja? Materijalizam je okupirao nase mozgove, nase tijelo. Zelimo samo vise i vise. Idemo iz krajnosti u krajnost
Mala misija ove poruke jeste da pobudi misli ljudi, pokrenite se odmah, jer mozda sutra ne postoji, pruzite ruku pomoci, ona je uvijek potrebna. Otvorite svoje srce, poslusajte razum, ne okrecite glavu od siromasnih, i oni su samo ljudi, i oni tragaju za trenutkom srece, mnogo vise nego sto mozemo da zamislimo, skromnost je njihova vrlina. Ako ne mozete pomoci materijalno, mozete duhovno, osmjehnite se, uljepsajte nekome dan! Zivot cine mare stvari, male stvari cine i srecu. Nisam licno mogla pomoci Silent Saly ali mogu pomoci njoj slicnima. Gdje je nestala humanost, kojim krivim putem je otisao covjek? Ljudi kloniraju druge ljude, proizvode viruse, nisu li otisli predaleko? Kaze:
Brod je siguran u luci, ali radi toga se ne grade brodovi! Riskirajte, zaplovite uzburkanim morem, izaberite izmedju plime i oseke.
Usuditi se, to je cijena napretka!
Nikada nisam bio siromasan, ali sam bio bez novca! Biti bez novaca je prolazno, biti siromasan je stanje duha.
Oni koji se pretjerano bave malim stvarima, cesto postaju nesposobni za velike.
Niko nikada nije postigao nesto zaista veliko, a da se nije izlozio riziku.
Vi vidite stvari i pitate «ZASTO»?, a ja sanjam o stvarima kojih nije bilo i pitam «ZASTO NE»?
Strpljenje je moc. S vremenom i strpljenje i dudov list postaje svila.
Covjek pun duha i u potpunoj se samoci izvanredno zabavlja svojim mislima.
Budite kao baklja na nebu, zraèeæi ljubav i svjetlost.
Zamislite hiljadu takvih baklji na nebu, poput sjajnih zvijezda u
dalekim galaksijama koje možete vidjeti za vedre noæi.
Vi imate u sebi istu snagu da zraèite ljubav i svjetlo i trebali biste
sjajiti poput zvijezde, od trenutka kad se probudite ujutro pa do
trenutka kad idete spavati.
Dakle, «ne brinite se tjeskobno za sutrasnji dan, jer ce se sutrasnji dan brinuti za sebe! Svakom je danu dosta njegove muke» : Biblija.
___________________________________________________________________ simply the best
|
|
02-26-2008 23:46 |
|
Kutljaca
Kuharica ipo
Poruka: 6617
Location: V.I.P
pokretac teme
|
|
Isti nam je i ucitelj,ma nije bitno ko sam,ali se znamo bona.
Sjecas se ekipe,Elvis Kurtovic,Darko,Selma Colic..........
Ma kako da se ne sjecam. Bitno je, cuj nije. Sad me bas kopka to. Darku vidjam svaki dan, sa Selmom studiram, cujemo se, druzimo, Selma Hebib maloprije bila kod mene, Nedzad Campara vidjam ga al me ne prepozna, Elvis mi se uvijek fino javi.....
eh kad se sjetim.....
___________________________________________________________________ simply the best
|
|
02-26-2008 23:52 |
|
Sunshine
moforaja
Poruka: 2365
Location: ..na suncanoj strani zivota
|
|
|
02-27-2008 00:05 |
|
pasha
Super Moderator
Poruka: 9503
Location: uh jebo te
|
|
|
02-27-2008 00:42 |
|
trambulin
moforaja
Poruka: 2260
Location: mostar
|
|
|
02-27-2008 08:25 |
|
Kutljaca
Kuharica ipo
Poruka: 6617
Location: V.I.P
pokretac teme
|
|
Moja Majo,sjeas se Zijadinih rijeci,nikada ne zaboravite,pricajte djeci da se ne ponovi.
Najbolja nastavnica je bila i Safija Ciber.
moja fanki! sad me ti podsjeti..pa zar nam je i Zijada u Ruzi predavala...lapim polako...kasnije u VI O.S nam govorila, kad vas neko pita ko je zapoceo rat, vi recite GRESKA...pa se mi smijali tome...vidjam Zijadu, uvijek ista, kosa zarko narandjasto-crvena, plavo sjenilo...a Safija mi je dala najvise kecina iz matematike, znala je i Zijada zaredati...hem mi napola(djeca)hem nas ubijaju u pojam...ja nisam znala sabrat dva sa dva...safiju sam neki dan vidila, sva je mila i ljupka i pozz sam je, mada se ona mene ne sjeca i cudno gleda...a meni odma one kecine pred oci...
___________________________________________________________________ simply the best
|
|
02-27-2008 11:02 |
|
|
|
|
|