Kobac 
puter
Poruka: 90
Location: CG
 |
|
|
 07-16-2008 22:57 |
   |
|
|
@Kobac, ne stoji to samo na wikipedia, to je vise opcepoznata cinjenica i to ni vrli srpski istoricari vise ne poricu…
Evo par “casnih i junackih” bitaka pa se konslutuj sa nekom nezavisnom literaturam i procitaj sta kazu o istim:
bitka kraj Angore 1402 zajedno sa sultanom Bayazitom Yildirom (zvanim Munja), je ucestvovao i Stefan Lazarevic, sin Lazara, nevjestog ratnika,koji je jedini vladar u historiji ratovanja bio dovoljno glup da nesvjesno udje u turske linije, i na kraju pozdravlja sa “Pomoz Bog braco”  .
pa bitka na Nikopolju, gdje sa jedne strane krscanska vojska (savez, tadasnji NATO koga su cinile Kraljevina Ugarska, Sveto rimsko carstvo, Francuska, Vlaška, Poljska, Kraljevina Engleska, Kraljevina Škotska) na celu sa Sigismundom, a na drugoj strani turci i srbi.
evo sta o tome kaze jedna ljudina crnogorska: 
KADA JE MIT POLITIÈKI PROGRAM
Snaga njegovane laži
Veliki južnoslovenski istorièar i intelektualac Ivan Lovrenoviæ u eseju Lament nad Beogradom piše o bitci kod Nikopolja, na bugarskoj obali Dunava, godine 1396. Ta bitka, iako za evropsku povijest kudikamo bitnija od one Kosovske, u nas je sistematski prešutkivana. Lovrenoviæ piše kako je boj na Kosovu, kojim smo bombardovani iz svih izvora saznanja, od školskih udžbenika, preko televizije do usmenog predanja, "realno, tek jedna od etapnih bitaka u silnom nadiranju osmanslijske vojske i ekspanziji osmanlijske države u jugoistoènoj Evropi, koja je u opštoj istoriji tog vremena zabilježena tek kao oveæa fusnota".
Bitka kod Nikopolja, o kojoj nismo uèili ništa, dešava se dakle sedam godina nakon Kosovskog boja. Do tog trenutka sultan Bajazit (ili, kako bi bilo taènije izgovarati, Bajazid) pokorio je Srbiju i Bugarsku, i sada ga istorija zatièe kako nadire na vrata Ugarske. Sigismund, ugarski kralj, okuplja vojnu alijansu sastavljenu od francuskih, njemaèkih i engleskih vitezova. To je NATO tog vremena, i Sigismund pun nade maršira pred moænom vojskom od 120 000 ljudi. Dok èitava hrišæanska Evropa gleda u njega i moli se da njegova snaga bude dostatna da zaustavi nadiranje Turaka, Sigismund se u Nikopolju priprema za krvavu bitku.
Naša predstava o srednjovjekovnim bitkama uveliko je stvorena filmskim prikazima tih klanica. Objektivna slika bila je još surovija. Stotine hiljada tijela u sudaru za sobom su ostavljale rijeke krvi, koje su se kod Nikopolja ulile u plavi Dunav, raskomadana ljudska tijela po poljima i smrt, dokle god je, kroz dim spaljenih kuæa i krike unesreæenih, dosezao ljudski pogled.
Na trenutak se èinilo da æe hrišæani, voðeni hrabrošæu, prije svega francuskih vitezova, ostvariti veliku pobjedu i iz Evrope izgnati Bajazita, zvanog Jildirim - munja. Ali sultan je bio briljantan strateg, koji je u odsudnom trenutku potegao svoje skriveno, a najmoænije oružje. Na vrhuncu bitke on na hrišæane pušta svoju "elitnu vojsku" - pet hiljada srpskih vitezova na èelu sa Stefanom Lazareviæem. Srpskim despotom a njegovim vazalom". Hronièar dalje piše: "Dio hrišæanske vojske koji uteèe pokolju, potopi se u Dunavu, a dio dopade Turskoga ropstva". Pozivajuæi se na amerièku istorièarku Barbaru Tuchman i njenu knjigu Daleko ogledalo, Lovrenoviæ ovako opisuje posljedice trijumfa srpskog oružja kod Nikopolja: "Cijela tri vijeka od tada, sve do Jana Sobieskoga i bitke pod Beèom 1683, neæe Zapad uspjeti sakupiti snage ni sloge da se odupre Osmanlijama".
Bitka kod Nikopolja zabranjena je tema, jer kao trulo stablo u samom korijenu ruši Kosovski mit. Jer njegova suština jeste srpsko stradanje zarad odbrane Evrope. Bitka kod Nikopolja to demantuje - srpski angažman nije bio presudan za odbranu, nego za trovjekovni poraz Evrope.
Istorijski podaci su, meðutim, nemoæni pred razornom snagom mita, koja je fundirana u nekritièkom masovnom mišljenju - a nije li to binarna opozicija mišljenju, nužno individualnom. Nijedno naknadno saznanje ne dotièe mit, tu mašinu koju pokreæe sinergija neobaviještenosti i zadrtosti mase.
Uoèavajuæi to, Lovrenoviæ citira potcijenjenog srpskog intelektualca Miodraga Popoviæa, koji je još 1976. proroèki pisao: "U zrelim civilizacijama jasno se razlikuje šta je mit a šta istorijsko mišljenje, šta poezija a šta zbilja, šta bajka a šta živa stvarnost. U civilizacijama koje tek sazrevaju, ovi pojmovi se mešaju, meðusobno prožimaju, što dovodi do stalnih sudara, lomova, nesporazuma, do pseudodinamike... Kao trajno stanje duha, vidovdanski kult može biti koban po one koji nisu u stanju da se išèupaju iz njegovih pseudomitskih i pseudoistorijskih mreža. U njima, savremena misao, duh èovekov, može doživeti novo Kosovo: intelektualni i etièki poraz".
Èak ni danas, kada su malobrojni preostali kosovski Srbi, kao živuæi spomenici pogubne politike Beograda na Kosovu, izloženi teroru albanskih ekstremista, nikome ne pada na pamet da razloge vlastitog poraza potraži u mudrim Popoviæevim rijeèima. Žrtve "vidovdanskog kulta", zapravo nesposobnosti da se život razluèi od mita, i dalje ostaju zatoènici mitologije.
Destruktivni rad mita i na mitologiji zasnovanih stereotipa nipošto nije ekskluzivna odlika samo srpskog društva. Crnogorci su imali tu privilegiju da vide kako se uživo, pred njihovim oèima, tokom napada na Dubrovnik, pod nogama rezervista koji su uprtili konavoske pršute, u travestitskoj zabavi ratnika koji su oblaèili donji veš Tereze Kesovije, raspada mit o herojskoj Crnoj Gori. Nešto kasnije æe oni koji su hvatali izbjeglice utekle u Crnu Goru razoriti i mit o èojstvu. Hrvatski stereotip o sopstvu koji je korišten tokom devedesetih bio je vrlo slièan srpskome: Tuðman je kao mantru ponavljao frazu o Hrvatskoj kao "predziðu kršæanstva", zemlji i naciji èiji je zadatak da katolièki svijet saèuva od "barbara sa istoka". Bošnjaci danas plaæaju panislamski entuzijazam Alije Izetbegoviæa, a autentièna bosanska verzija islama mukom odolijeva uvezenim vehabijskim uticajima. No Kosovski mit je najupeèatljiviji primjer destruktivnosti mita pretvorenog u politièki program.
To je evidentno, no kao da se to srpske politièke i intelektualne elite ne tièe. Cjelokupna politièka djelatnost prosrpskih politièkih partija zasnovana je na razornom djelovanju stereotipa. Odbija se voditi dijalog sa neistomišljenicima - jedini dijalog na koji se pristaje jeste onaj sa vlastitom mitologijom. U kojem se svi o svakom pitanju u svemu slažu. Za sve ostale, one izvan tog mitološkog obora, ma koliko uporno pozivali na dijalog i razum, rezervisana je samo mržnja i status neprijatelja, Jer u mitu nema dijaloga i argumenata: ima samo pobjednika i poraženih. Ali neodgovornost u djelanju prosrpske opozicije u Crnoj Gori beskrajna je i upravo proporcionalna odgovornosti za mir i buduænost Crne Gore koja je na njima. Ne u mitu, nego u realnosti.
Andrej Nikolaidis
pa bitka kod Varne … paaaaaa, da ne nabrajam dalje stamota je  
pa opjevani kraljevic Marko gine boreci se protiv krscanskog -vlaskog vojvode Mircea, onako kao turski saveznik.
a da ne pricamo o tursko-srpskoj saradnji vec 1385 kada je mladjahna Olivera, kcerka Carice Milice zavrsila u turski miraz mnogo prije Kosova.
No, vidim sad (u profilu) da si ti vec covjek u 50-tim, a u tim godina se tesko usvajaju nova znanja, jos teze oslobadja od starih predrasuda (nista licno, znam to po mojoj mami  ) Jedino sto mozes uciniti je ne pricati unucima ”lovacke price”
broj ispravljanja poruke: 1, zadnji put od strane Amaryllis dana 07-17-2008 u 10:53.
|
|
| 07-17-2008 10:50 |
|
Kobac
puter
Poruka: 90
Location: CG
|
|
to @bago care, podrzi me meni "poturici" @Kobac nista ne vjeruje 
Amarillys,
To što si gore napisao stoji i to je èisto kao suza. To piše u mnogim istorijskim knjigama u Evropi.
Pa ne samo to nego još mnogo, mnogo toga što se dosada kod nas nije znalo jer se nije uèilo.
Evo samo par stvari:
- na Kosovu polju 1389 g , od svih balkanskih, slovenskih naroda jedino nisu uèestvovali Crnogorci (tada naziv Dukljani) jer je crnogorski kralj Balša prije toga vodio ratove sa srpskim kraljevima iz dinastije Nemanjiæa.
- Bosansku vojsku na Kosovu je predvodio ban Tvrdko Kotromaniæ i Vlatko Vukoviæ po nekima oba hrvatskog a po nekima oba srpskog porijekla. Istina je da su oba bili od tu iz Bosne, što znaèi da su bili bosanskog porijekla.
To na kraju nije ni važno. Važno je to, da se je praktièno sva Evropa digla da zaustavi nadiranje Turaka i njihovega islama u Evropu. Pri tome su imali samo djelimièan uspjeh jer su Turke uspjeli zadržati na zapadnim granicama Balkana.
SVE JE LISTOM PALO POD TURKE OSIM OKO 1/4 CRNE GORE, KOJA JE OSTALA KAO MALI OTOK SLOBODE U VELIKOM OTOMANSKOM CARSTVU.
Vidiš da ja te stvari prilièno dobro poznajem i nisam zaslijepljen mitovima i epskim tvorevinama.
ALI IMA NEŠTO DRUGO!
I šta je pri svemu ovome sporno:
Sporno je to, što Amarillis velièa islam, pa kaže da žali što Turci nisu poturèili još mnogo njegovih djedova. Islam kao vjera na ove prostore je došla sa Turcima tj. našim okupatorom.
To znaèi da si ti pregazio tradiciju i vjeru svojih predaka i uzeo vjeru okupatora, koju još i velièaš.
Zato sam ja gore rekao: TI SI ONAJ, KOJI JE NAŠEMU OKUPATORU RAŠIRIO RUKE DOBRODOŠLICE.
|
|
| 07-17-2008 12:19 |
|
Dude
SexNepoznat
Poruka: 9
|
|
Amariyllis, kani se corava posla, ti ces za ovu pticu grabljivicu uvijek biti neko ko je "...pregazio tradiciju i vjeru svojih predaka i uzeo vjeru okupatora, koju još i velièaš" bit ces vazda prevrtljivica i neko kome se ne treba vjerovati, i tako dalje, i tako dalje(prdile zrele, opadale zelene), i samo da znas da si 500 godina poslije TI i TEBI SLICNE jos uvijek krive sto ti je pra-pra-pradjed presao na islam! Kako te samo nije stid "zivotinjice"?!!!! 
Kobac je izgleda neko kome je, cini mi se tradicija predaka jako, jako vazna, bez obzira kakva bila( one famozne recenice u stilu: "...tako je radio moj otac, a prije njega njegov otac i otac njegovog oca..." , bla, bla, bla) - jer ipak je ugodnije i jednostavnije tradiciju postovati, raditi i zivjeti kao sto drugi rade i zive, biti dio mase je jednostavno ugodno, zasto misliti, zasto se blizoj okolini zamjerati, a Bogu mi nije ni krv voda, svaka ptica svome jatu leti, bez obzira koliko je ptica u tom jatu bolesno...
I tako mnogi njegovi sunarodnjaci ostadose pocetkom 90-ih vjerni svojoj vjeri a Bogu mi i tradiciji pa prosetase malo do Mostara grada, a Bogu mi i na more se poslo, do Dubrovnika se doslo, onako za rekreaciju i koji topcic povukose sa sobom, pa nako po junacki pocese da razvaljuju, pljackaju i ubijaju... Cojstvo i junastvo...
Poserem se na takvu tradiciju...
|
|
| 07-17-2008 13:38 |
|
Dude
SexNepoznat
Poruka: 9
|
|
ama ne corim ja na jedno oko pticice - ne rekoh ja svi, vec rekoh mnogi...
A demonstracije u Cetinju su nam strasno pomogle, ne pitaj, hvala puno...
Sta meni kod tebe jednostavno smeta da ti sa dvije mjere mjeris
Ti si k'o biva demokrata strasni, vjere postujes, za tebe je vjera INDIVIDUALNA STVAR SVAKOG POJEDINCA, ateista si, tolerantan si, nacitan si, ma supericka, ne pitaj, med i mlijeko...
Ali kad napises ovakvu recenicu:
"To znaèi da si ti pregazio tradiciju i vjeru svojih predaka i uzeo vjeru okupatora, koju još i velièaš."
samim tim pobijes sve tvoje "vrline" u koje bi mi trebali vjerovati a posebno da je za tebe "...vjera INDIVIDUALNA STVAR SVAKOG POJEDINCA..."
Shvatas sta mi kod tebe bode oci? Ako da, ko onda curi ovdje na jedno oko?
U danasnjem svijetu ljudi konvertiraju, sa kriscanstva na islam i obrnuto, budista sve vise, ma da ne nabrajam...
To sto su nasi preci birvaktile napredni bili , eh 'ebi ga, to ti smeta...
|
|
| 07-18-2008 12:30 |
|
|
|
  |
|
stoji u desetercima i guslarskim junackim pjesmama 
.