Register Kalendar Lista Forumasa Administratori i Moderatori Pretraga Foruma Pitanja i Odgovori Forum
Moforaja » NAUKA I DRUŠTVO » KULTURA » Likovni umjetnici Mostara i Hercegovine 1 Votes - Average Rating: 4.001 Votes - Average Rating: 4.001 Votes - Average Rating: 4.001 Votes - Average Rating: 4.00 » Vozdra Gost [Sezame otvori se|Registruj se]
Zadnja Poruka | Prva Neprocitana Poruka Print Page | Preporuci Prijatelju | Dodaj Temu u Favorites
Stranica (10): « prva ... « prethodna 5 6 7 [8] 9 10 sljedeca » Postavi novu temu Odgovori
Autor
Odgovor/Poruka « Prethodna Tema | Slijedeca Tema »
MosHer MosHer is a Male
brato




Poruka: 653
Location: U. S. of A.
pokretac teme Thread Started by MosHer

Slikar Lazar Drljaca Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

    SLIKAR LAZAR DRLJACA


    *NAPOMENA: Tekst koji slijedi napisao je Ismet Smajlovic, a objavljen je u junu 1998. godine.



    Zivot: Osvajanje slobode


"Ja sam poslije Rima i Pariza, gdje sam radio i izlagao, postao tvrdi bosanski seljak. Ja sam bogumil." Tako je, godine 1932., za sebe rekao, slikar Lazar Drljaca, izdvojivsi se svojim zivotom i djelom kao osobena stvaralacka licnost. Desio se paradoks: sklonivsi se od buke i bijesa zivota, od materijalnog obilja uzimajuci tek samo mrveni, Drljaca je puninom zivota naseljavao svoje slike, akvarele, crteze.

Do slikareve "postojbine ptica, divokoza i zaboravljenih ljudi", izmjestene u Jazvama, ponad Borackog jezera, zivot je zivovan svakovrsno.

Drljaca, suocivsi se sa zivotom 1883. godine (na drvenom biljegu iznad slikarevog groba pisalo je da je u zivot usao 1882.), iz zaseoka Blatine kod Bosanske Krupe krenuo je u egzistencijalnu i stvaralacku avanturu. Sarajevo je glavni grad Lazareve rane mladosti, potom austrougarski Bec, mediteranski Rim, a onda, zna se, Pariz, na Rue Descartes 11. Od osam pariskih godina, tri prve su fovisticke, i zivotom i slikarski (Drljaca ima atelje, istrazuje Luvr), pet narednih su tajnovite, skrajnute, tako da u zavicaju nista ne znaju o svom Lazaru. Tek 1919. proculo se da je, juznije, u Italiji, bio u logoru interniraca.

Dvadesetih godina vraca se u Krajinu, medju svoje planine, potom danima plovi rijekom Unom, u camcu koji je sam konstruisao "po ugledu na fenicansku ladju". Drljaca se vec tada, sagradivsi u zavicaju "slikarsku kolibu", pripremao za visedecenijski bogumilski zivot na Borcima.

Prije nego je 1931. definitivno postao zatocenik planinske ljepote, Drljaca intenzivno putuje. Najprije se odmetnuo od zavicaja, uputvisi se drvenom dvokolicom u Sarajevo, potom - niz Hercegovinu, sa stvaralackim izletima u dolinu rijeke Drine, do Mostara i pod Durmitor.

Poratno razdobije, koje nije u Drljaci umjelo da prepozna umjetnika, "prekvalifikovalo" ga je u sumskog radnika, pa u kosca. Poceo je da "gine od tereta zivotnoga". Uskoro ce se, godine 1970., smrt potpisati ispod njegovog zivota, koji kao da je stao u onaj epitaf sa stecka: "Dokle bih, posteno i glasovito bih".

    Djelo: Stvaralacki dijalog izmedju prirode i umjetnika


Od "Portreta Berte", prve zapazenije Drljacine umjetnicke kreacije, koja mu se dogodila 1909., pa do "Kopernika" i "Capinera" iz 1969. godine, stvaralacki vijek ovog bosanskohercegovackog slikara trajao je sest decenija.

Mijenjajuci mjesta zivljenja, mijenjao se i slikar, susretao sa razlicitim slikarskim poetikama, profilirajuci sopstveni stil.

Drljaca je, kao becki djak, bio "ozracen" tzv. beckim plenerizmom, karakteristicnim po "iskoraku" iz ateljea i ulasku u vrevu zivota. U slici "Iz bosanske mahale" Drljaca je na sokaku, boje su razlivene; iz slike, prema nama, idu najprije starac, pa, iza, pokrivena zena. Arhitektonska cvrstoca slike postignuta je kontrastiranjern sjenke vremesnih kuca, koje "nasrcu" na ljude i bljeska svjetlosti, pojacavajuci jos vise skrajnutost zivota.

"Tri konjanika" su iz pariskog perioda slikarevog. Mestar je sad u fovizmu, tom "derivatu" evropskog ekspresionizma. Konjanici odlaze od nas, u sliku, u neizvjesnost - dva minareta "zabodena" u nebo su im, izgleda, orijentir. Disperzija boja, kojima je naslikano nebo, takodjer pojacava dramu odlaska "junaka" slike.

Dvadesetih godina Drljaca "ide" prema akvarelu, hvatajuci u zamku slike impresije, ponajvise iz Italije, "na putu iz Firence za Viterbo", "vjencavajuci nebo i zemlju", receno blejkovski. Kroz Drljacine akvarele "proticu" Una, Neretva, pokatkad i Radobolja. Mlinovi su takodjer cesto u "fokusu" akvarela, ocito u vizuelnom "srodstvu" sa kolibama koje su bile dom slikaru. Rustikalni su pejzazi u koje bismo da se naselimo. Tek pokatkad borovi, u paru, kao usklicnici, sa akvarela nas opominju na okrutnosti egzistencijalnog kruga. Odmah tu negdje su i "Capineri", ciju je gotovo sizifovsku dramu Drljaca "ispricao" u cetiri akvarela.

Slikar je s planina, bojama, silazio i u gradove, na mostove. Akvarelima se pripremao za tu novu "koloristicku ekstazu", prepoznatljivu na slikama koje su ekspresionisticki odgovor na stvaralacki susret sa mostarskim i konjickim starim mostorn. Na tim slikarna Drljaca se upravo nije priklonuo nego je u "zavadi" sa tzv. "koloristickim realizmom", napravivsi otklon od "prepisivanja" stvarnosnog. Boje su ozvucene, stihijnost prirode ukrocena arhitektonikom mostova - to je svojevrsna slikarska sinestezija: slikama "sumi" Neretva.

"Koloristicki kosmar" bit ce uslikan i u portrete, one poznije, "kopernikanske", sa izvariranim likom tog astronorna s kojim ce se Drljaca "druziti" decenijama, cak do pred smrt. Nije li slikar svoje "emotivne pejzaze" posudjivao ovom renesansnom Poljaku?

I portret majke sa djecom, iz godine 1968., vidjen nedavno kod slikarevog "pobratima", bivseg lugara s Boraka Andrije Andjelica, sveden je na slikanje briznosti, emocija; otud i asketizarn, prigusenost boja, priklonuce ka odgonetanju "panike tijela", intimitetu, mentalnoj drami covjekovoj.

___________________________________________________________________
"Hrabrost je odbraniti sebe od drugog, a junastvo odbraniti drugog od sebe samog!"

12-01-2008 02:46 MosHer is offline Posalji Email za MosHer Homepage of MosHer Pregledaj poruke od MosHer Dodaj MosHer u listu prijatelja
MosHer MosHer is a Male
brato




Poruka: 653
Location: U. S. of A.
pokretac teme Thread Started by MosHer

Nebo Koje Voli Da Se Slika Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

    NEBO KOJE VOLI DA SE SLIKA


    *NAPOMENA: Tekst koji slijedi napisao je Rapko Orman, a objavljen je u avgustu 1998. godine.



    Kontinuitet radjanja i stvaranja


Da je veliki Zeus za mjesto svog boravka i djelanja slucajno ili svevisnjim samoodredjenjem izabrao jednu od bosanskohercegovackih planina (u uzi izbor bi usle i livanjske) imao bi sta i vidjeti: izuzetne vrhove, slikolike proplanke i krajolike, zivopisne predjele... a jedinstveni vidici otvorili bi mu oko da zapazi i um proroka da prokaze i omedji jos jedno polje umjetnosti - slikarstvo. U tom slucaju njegova zena Mnemosina rodila bi i desetu kcer - muzu, zastitnicu (n)ove umjetnosti. Ali...

Ono sto je propustio da vidi Zeus, nisu propustili (istina, mnogo stoljeca kasnije) veliki majstori palete: Gabrijel Jurkic, Pero Popovic, Petar Tijesic, Todor Svrakic, Vilko Seferov, Petar Sain, Branko Radulovic, Roman Petrovic, Karlo Mijic, Lazar Drljaca, Daniel Kabiljo, Djoko Mazalic, Ivo i Luka Seremet, Jovan Bijelic, Vlado Marjanovic, Ismet Mujezinovic i mnogi drugi slikari Bosne i Hercegovine i bosanskohercegovackih motiva. Oni su, slikajuci te motive, polagali temelj modernog bh. slikarstva na kome ce, vremenom, rasti zdanje sa brojnim osobenostima i specificnostima.

Livanjski slikari imali su vrlo zapazenu ulogu u ovom pionirskom poslu.

Gabrijel Jurkic je prvi Hrvat iz Bosne i Hercegovine koji je zavrsio akademiju likovnih umjetnosti i prvi bh. umjetnik koji je istupio samostalno u Sarajevu (1907). Uz njegovu veliku izlozbu u Sarajevu (1911), a koja je bila prenesena i u Zagreb, veze se i svojevrstan rekord nase likovne kritike - 50 napisa i kritika objavljenih u sarajevskoj i zagrebackoj stampi.

Drugi Livnjak Ivo Seremet, bio je izuzetan slikar, ali i pedagog, akademik, kulturni radnik, utemeljitelj Umjetnicke kolonije Pocitelj, Umjetnicke galerije BiH i njenih ekspozitura u vecim republickim likovnim centrima. Treci Livnjak, Vlado Marjanovic, slikar boem, nije stvorio tako velik opus kao Jurkic i Seremet, ali i njegovo djelo predstavlja znacajan segment u bh. slikarstvu. Istina, djelo ovog slikara (pejzazi, portreti, mrtve prirode, seko slikanje) jos nije temeljito istrazeno, obradjeno, valorizirano (kakva nepravda!) mada je ono u svakom pogledu vrijedno truda i napora. Ovdje spada i Luka Seremet, brat Ivin. Njegova zivotna i stvaralacka putanja je mnogo kraca, jer rana smrt (30 godina) nije dozvolila da se on razvije u pravog i istinskog umjetnika i stvori vece i znacajnije djelo. Medjutim, to ne znaci da nije znacajno i ovo sto je stvorio (priredio tri samostalne izlozbe). Iza svih ovih slikara ostala su djela koja i danas punocom zivota zive, traju, i sto vrijeme odmice, njihova vrijednost raste, a s njom i nasa svijest i ponos sto su ovakvi majstori nikli bas ovdje, pod ovim nebom.

U drugoj polovini stoljeca relativno velik broj slikara Livnjaka skoluje se u raznim sredinama: Veljko Kravarusic Tale - u Beogradu; Sisko, Konta, Kulis, Karaula… - u Zagrebu; Vrdoljak, Stanivuk, Brdar - u Ljubljani; Ljubuncic, Karaca, Pivcic, Sonja Jovanovic, Rosic, Bedro Seremet, Vlasic, Anic - u Sarajevu; Pervan - u Pragu, itd. Pored ovih, znatan broj Livnjaka samouka, vodjen intuicijom i zovom stvaralackog nerva, uplovio je u ove vode i sa uspjehom plovi i slovi u svijetu slika. Ovdje, prije svih, mislim na Ivicu Propadala, slikara internacionalca, cije se slike nalaze u muzejima, galerijama i privatnim zbirkama Evrope, Amerike, Australije... Pored njega, aktivni su i Zoroja, Latific, Djonlagic, Marija Dalic- Mioc... Svoju osobenost i vrijednost ima i djelo Nenada Kaica Kaje, a pogotovo djelo (izuzetni akvareli!) njegovog rodjaka i prezimenjaka fra Andjela Kaica. Ne smije se zaboraviti ni Pero Radulovic, tvorac vrsnih intarzija. Naravno, svi ovi slikari, iako nisu zivjeli i stvarali samo u Livnu, cvrsto su vezani za ovaj grad (brojne izlozbe), vole ga i nose u sebi i ugradjuju u svoja djela.

U ovom preletu- presjeku znam da nisam spomenuo imena svih slikara Livnjaka (znam da ce mi oni zbog toga oprostiti) ali zar i ovaj broj dovoljno ne govori o kontinuitetu radjanja i stvaranja majstora i svjetova likovne umjetnosti na ovom tlu. Mozda su to tlo na kojem su iznikli, siroki i nesvakidasnji vidici i nebo koje voli da se slika najvise i utjecali na stvaranje fenomena livanjskih slikara. U svakom slucaju, pazljivije i studioznije proucavanje ove teme sigurno ce otkriti i pronaci i druge relevantne momente, ali nece moci ni ove zanemariti i zaobici.

___________________________________________________________________
"Hrabrost je odbraniti sebe od drugog, a junastvo odbraniti drugog od sebe samog!"

12-03-2008 06:18 MosHer is offline Posalji Email za MosHer Homepage of MosHer Pregledaj poruke od MosHer Dodaj MosHer u listu prijatelja
MosHer MosHer is a Male
brato




Poruka: 653
Location: U. S. of A.
pokretac teme Thread Started by MosHer

Arhitektonski Roman Emira Buzaljka Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

    ARHITEKTONSKI ROMAN EMIRA BUZALJKA


    *NAPOMENA: Tekst koji slijedi napisala je Planinka Mikulic, a objavljen je u oktobru 1999. godine.



Definicija kaze da povijest pocinje s Gradom. A on je iznad svega ljudski proizvod pa je tako i ogledalo covjekovih stvaralackih moci i nemoci, potvrda njegove pameti i dokaz njegove ogranicenosti, cinjenica ljudskog uspjeha ili promasaja i poraza.

Svojim akvarelima Emir Buzaljko (Stolac, 1952-1992) gradi jedan neobican nenapisan arhitektonski roman o Stocu kojeg vise nema, o gradu koji je vise od kulture i povijesne cinjenice; o bijegu jedne visoko razvijene svijesti o civilizaciji.

Pri tome, nema citata "estetike" destrukcije: njegov je put graditeljski, stvaralacki - on se bavi ljepotom umjetnosti arhitekture, pitanjima sunca, zelenila, vode, prostora.

I tako, na jedan zacudjujuce jednostavan nacin, sasvim direktno, saopcava da se uvijek radi o memoriji, o zapitanosti nad stvarima i pojavama, o slojevitim odsjajima velikog svijeta u kojem zivimo na intimu naseg doma, nase kuce, vrta, avlije.

Radi se o proslim vremenima, o Gradu sto je bio, o kulturama ali i, konacno, o pitanju: nije li svaka gradnja pomalo i zaludna? Buzaljkova evokacija necega sto je bilo onako kakvo je bilo posredno govori i o razaranju, o rastakanju ljudskih vrijednosti iznad svega, o pokusaju unistenja tragova. O tragediji koja nije izazvana nikakvom "velicanstvenom" prirodnom katastrofom - poput potresa, vatre, vode, vec o tragediji koja je proizasla iz porazavajuceg odnosa ljudi prema ljudima. U eseju "Izopacena perspektiva" Annie le Brun pise: "Sunovracujuci covjeka izvan njegovih granica i njegove predodzbe svijeta, svodeci ga na to da vise nije nista doli beznacajno zrnce u pojavi u kojoj se moze spoznati zakonitost, pojam katastrofe ukljucuje obrat u odnose humanog i antihumanog".

U smislu "humanog" ova izlozba zivi je dokaz u prilog Le Corbisierove teze da su "sretni gradovi koji imaju arhitekturu". Valjda zato sto se i poslije razaranja odrzi njihov neobicni zivot, u nekim slojevima izvan prepoznatljivog, u onome sto cini sadrzaj i one vec slavne knjige "Zbirka najljepsih rusevina Lisabona nakon potresa, studenog 1757".

Masta, a ne samo materijalne cinjenice, daje gradu zivot - tu umjetnost funkcionira i to ne samo kroz artefakte. Ona je metafora neiscrpnih izvora ljudskog duha. Arhitektura, takodjer, funkcionira na toj razini. Kao, sto je uostalom i sve drugo izrazeno metaforama, a one se mogu saopciti samo umnima koji imaju dar razumijevanja.

Slike Emira Buzaljka pripadaju zanru koji se u umjetnosti oznacava kao umjetnost vedute. To je ono slikarstvo koje ima za predmet arhitekturu (nekada dvorci, gradine, crkve, samostani) ali je osnovna tema - grad - trgovi, ulice, neobicni uglovi, izuzetni ansambl... Ne izostaje katkad ni estetizirana priroda u formi kultiviranih basta i perivoja. Veduta je prisutna u svjetskoj povijesti umjetnosti jos od XVII stoljeca, od slavne slike Vermeera van Deflta "Pogled na Delft" iz 1660. godine. Poseban uspon dozivljava koncem XIX stoljeca, kada mletacki slikari uvode centralnu perspektivu. Unutar ovog zanra razlikuje se vise podvrsta: idealne vedute (predstave "idealnog" pejzaza), fantasticne (relativna prepoznatljivost arhitektonskih formi stvara privid zbilje), capriccios (predstavljanje objekata u slici koji inace nisu povezani), prozorski vedutizam ili maniere flamande...

U maniri klasicne vedute Buzaljkove slike Stoca prikazuju ili gradski kompleks ili specificne arhitektonske objekte. On izdvaja fragmente iz sireg konteksta - to je katkad cak samo sjenka na zidu ili ulomak gradjevine, ali je opservacija uvijek ostra i usmjerena samo na jednu odabranu temu.

Kao umjetnik i kronicar, Buzaljko drzi sirom otvorene oci; sva znacenja i sve poruke koje emanira njegovo umjetnicko djelo proizlaze ekskluzivno iz vizuelnog. Povijesno misljenje ne podrazumijeva redukcijom forme na oblik ili znak. Oblik moze biti preradjen ali opstaje i funkcionira jedino ako je i takav neupitan.

Ovo su crtacko-slikarski tragovi-dokumenti njegovog dozivljavanja svijeta - gledajuci tako svoj sanjarski tok, svoju umjetnicku praksu za crtackim stolom on dosljedno ispisuje svoju liriku i svoje teme i stvara jedan slikarski opus koji je izvan trendova, koji stoji kao svojevrstan stil za sebe.

___________________________________________________________________
"Hrabrost je odbraniti sebe od drugog, a junastvo odbraniti drugog od sebe samog!"

12-05-2008 05:57 MosHer is offline Posalji Email za MosHer Homepage of MosHer Pregledaj poruke od MosHer Dodaj MosHer u listu prijatelja
MosHer MosHer is a Male
brato




Poruka: 653
Location: U. S. of A.
pokretac teme Thread Started by MosHer

Sinteza O Umjetnosti Rezbarenja Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

    SINTEZA O UMJETNOSTI REZBARENJA


    *NAPOMENA: Tekst koji slijedi napisao je Ismet Smajlovic, a objavljen je u martu 2000. godine.



    Semsudin Mulic: "Konjicko drvorezbarstvo"; izdavac: Opcina Konjic 1999.


Pod finansijskim pokroviteljstvom Opcine Konjic u edicijama ”Most” i ”Kulturno naslijedje” dosad je objavljeno sest knjiga. Pod zastitnim znakom ”Mosta”, okrenutog beletristici, izasle su poetska monografija ”Neretva” Kemala Mahmutefendica, stihozbirka ”Bezavicajnik” Ismeta Smajlovica, knjiga proze ”Paprikas na obali Ohaja” Senadina Begtasevica, te prospekt ”Konjic na putu”, dok je u okviru edicije ”Kulturno naslijedje” pred minuli rat objavljena monografija ”Konjic i njegova okolina u vrijeme austrougarske vladavine”, kojoj se nedavno pridruzila jos jedna monografija, ovog puta o konjickom drvorezbarstvu. Valja i to reci da je u pripremi za stampanje knjiga o Konjicu u osmanskom periodu, a kulturni djelatnici ovoga grada imaju namjeru da istraze Konjic u intervalu izmedju dva svjetska rata.

Monografija ”Konjicko drvorezbarstvo” predstavlja dragocjeno, mogli bismo reci unikatno djelo, sintezu o umjetnosti rezbarenja, koju je nacinio Semsudln Mulic, Konjicanin, cija radna i stvaralacka biografija kazuje da je i sam bio vican drvorezbarenju, potom dizajniranju, pisanju udzbenika, sa desetak godina profesorskog staza na Pedagoskoj akademiji u Mostaru. Zapocevsi 1931. godine zivot u Konjicu, Mulic ga je okoncao 17. novembra 1993. godine u Mostaru, napisavsi ”Napomene o konjickom drvorezbarstvu” u septembru, dakle, na dva mjeseca prije smrti.

    I HAJR I LJEPOTA


Osim sto je istrazivanjem fenomena drvorezbarstva, ilustrovanim obiljem fotografija, ovo djelo monografija, ono je i vremeplov kroz evoluiranje rezbarstva od seoske naivne umjetnosti i gradskog obrta do savremene industrije. Mulic tako prati ”svoie” drvorezbare kad krajem XIX stoljeca, posredstvom Ilije Logarica, krecu u osvajanje Evrope, izlazuci i demonstrirajuci rezbarska umijeca u Budimpesti, Becu, Briselu, Parizu. Potom ”zaviruje” u njihove radionice, ”prebire” po njihovom alatu (usput pripominjuci da ”najdragocjeniji alat je ruka”); prepoznaje drvo ”na kome je do juce ptica pjevala”; odgoneta sare sa njihovih rukotvorina (ona ptica, ono drvo zivota, onaj jelen, ono trsje, onaj vojnik Gorcin ”preselio” se sa stecaka na sehare, musandere, peskune, dok su gorstaci, te Stari most, i konjicki i mostarski, ozivljeni na nekoj od grafika, inkrustacija Domicevih).

I tako redom: hodi Semsudin Mulic kroz vrijeme, kazujuci da je Konjic izmedju dva rata zivio od drvorezbarenja, da je imao registrovane 34 drvorezbarske radionice, do tada nastaju glasovite drvorezbarske dinastije Niksica i Mulica. Poslije Drugog svjetskog rata, reci ce autor, dolazi nedoba za rezbare jer nacionalizacija i ourizacija tjeraju majstore iz njihovih radionica u - tvornice, u stanceraj, a oni nisu, kao individualci, bili vicni kolektivizaciji. Kad su prema Mostaru, u SIPAD-ovu juznu ekspozituru, pocele odlaziti pare, a odozdo ne dolaziti ideje, poceo se konjickim drvorezbarima tanjiti zivot. I o tome ce promisljati Mulic.

    PET GENERACIJA DRVOREZBARA


Ova knjiga je i svojevrsni udzbenik za one koji bi da udju, makar i iz postovanja prema ovom umjetnikovanju, u tajne drvorezbarenja, na sta upucuje segment knjige zvani ”Osnovni podaci o drvorezbarstvu”.

Mulic je u dodatku ”Konjicki drvorezbari svih generacija” izvrsio svojevrsnu ”smotru” 218 majstora ovog zanata, ne pretendujuci da su svi ovi podaci ovjereni istinom i cinjenicama, pa ce, u nekim buducim djelima ovakve vrste, ovakav registar imena dozivljavati dopune. Posebnu draz ovom dijelu knjige cini udijevanje karakteroloskih osobina u skicuozne portrete rezbara. Ocito je da je sa dosta njih autor i saradjivao i drugovao. Tako, naprimjer, za rezbara sa nadimkom Kajmekanac reci ce da je ”bio veliki veseljak i da je trosio vise nego sto je zaradjivao”; rezbar Baja je ”bio veliki bekrija, ali i veliki majstor minijatura i dobricina”; Zvonimir Boras je iskoristio ”prelazni rok” u aranzere, a ”prava je steta sto se nije nastavio baviti rezbarenjem”; gotovo 90-godisnji Salih Fejzagic ”ziva je enciklopedija o konjickom drvorezbarstvu i zna fino pripovijedati”; Gunjo je ”ostao fanatican protivnik uvodjenja strojeva”; Andjelko Stanic je ”mastovit i neobicno radin, raspolaze raskosnim darom". Neki od Mulicevih rezbara otisli su u fakultetlije, magistre, policajce, otisli u rat, u svijet i ne vrativsi se u grad na Neretvi.

Knjigu je autor pokatkad literarizirao, osvjezavao anegdotama, govornim formulama karakteristicnim za komunikaciju izmedju rezbara, a iznad poglavlja, kao moto, ispisivao je dragocjene sentence. Posebno poglavlje posvetio je svom ocu Ismailu, koji je 1955. godine utemeljio Muzej drvorezbarstva ”Mulicev Rekord”, ucinivsi ga po svemu sudeci prvim ovakve vrste u svijetu.

Sa sedamdesetak crno-bijelih i kolor fotografija i ostalih ilustrativnih referenci monografija predstavlja i foto-vremeplov, ali i svojevrsni album cije korice zatvara “Summary” na engleskom jeziku.

Ovu preporuku za iscitavanje i posjedovanje knjige o konjickom drvorezbarstvu zavrsit cemo blagoslovom ”Neka su zlatne ruke ovih majstora”, koju je prije pola stoljeca, nakon susreta sa drvorezbarskim majstorijama, izrekla profesorica na Sorboni dr. Seka Dragic.

I za sam kraj valja izreci pohvale Stampariji IC Mostar za kreativno rjesenje izgleda knjige koja je odstampana u tirazu od 1.500 primjeraka.

___________________________________________________________________
"Hrabrost je odbraniti sebe od drugog, a junastvo odbraniti drugog od sebe samog!"

12-08-2008 05:28 MosHer is offline Posalji Email za MosHer Homepage of MosHer Pregledaj poruke od MosHer Dodaj MosHer u listu prijatelja
nedjo nedjo is a Male
avenija kruzno


Poruka: 110
Location: tamo daleko

Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

Shahzudin Zubcevic je i meni predavao likovno.I bio komsija,malo odalje.Bio je nastavnik za sve generacije,covjek.

___________________________________________________________________
mostarac

01-23-2009 20:19 nedjo is offline Pregledaj poruke od nedjo Dodaj nedjo u listu prijatelja
djemila djemila is a Female
Naj-Moder 2008




Poruka: 11452
Location: Mostar

Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

Tako je Nedjo, 10.gif

Sahzudin Zubcevic 33.gif

___________________________________________________________________
Nije znanje Znanje znati....vec je znanje Znanje dati...

01-23-2009 21:16 djemila is offline Pregledaj poruke od djemila Dodaj djemila u listu prijatelja
MosHer MosHer is a Male
brato




Poruka: 653
Location: U. S. of A.
pokretac teme Thread Started by MosHer

Hod Sa Stoljecem Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

    HOD SA STOLJECEM


    *NAPOMENA: Tekst koji slijedi napisao je Rapko Orman, a objavljen je u martu 2000. godine.



    100-godisnjica rodjenja slikara Ive Seremeta


Ivo Seremet zapoceo je svoj zivotni hod s dvadesetim stoljecem, s njim se uspjesno nosio sve do pocetka posljednje dekade kada se njegov korak umorio, i zastao na dosta dugoj stazi. Mozda je bard naslutio vihore koji dolaze, pa se na vrijeme sklonio, ili je smrt htjela da ga odnese i postedi prizora koji su strasniji i od nje same. U svakom slucaju, Ivo je odzivio zivot, zaokruzio svoje vrijeme i otisao tiho, mirno.

Kuca Ivinih roditelja, Stipe i Kate rodj. Granic, nalazila se u Livnu, na mjestu gdje se sada nalazi kuca Rahmije Jahica (Ulica M. Marulica). U njoj je Ivo rodjen 13. veljace 1900. godine. U Livnu je proveo djetinjstvo i zavrsio osnovnu skolu. Obitelj Seremet preseljava 1912. godine u Sarajevo, gdje Ivo pohadja Veliku realku. Poslije Prvog svjetskog rata (1919.) odlazi u Zagreb, a potom u Bec i Krakov, gdje zavrsava slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti. Od 1928. godine zivi u Beogradu, od 1941. do 1948. godine u Zagrebu, a potom se vraca u Sarajevo, i tamo ostaje do kraja zivota. U Sarajevu je utemeljio Umjetnicku galeriju BiH (1959.), u republickim kulturnim centrima otvorio njezine ekspoziture. Utemeljitelj je i Umjetnicke kolonije u Pocitelju. Od 1967. godine bio je dopisni, a od 1973. godine redovni clan ANU BiH.

Od prve Seremetove izlozbe u Sarajevu 1926. godine do posljednje (za zivota) takodjer u Sarajevu 1980. godine proslo je vise od pola stoljeca. Izmedju tih vremenskih odrednica dogodile su se njegove brojne samostalne (Beograd, Novi Sad, Zagreb, Sarajevo, Livno, Tuzla, Zenica) i grupne izlozbe (Krakov, Beograd, Skopje, Sarajevo, Banja Luka, Zagreb, Ljubljana, Pariz, Berlin, Bec, Moskva, Lenjingrad, Bratislava, Prag, Varsava...)

U svom dugom stvaralackom radu Seremet je prosao nekoliko razvojnih perioda (krakovski, beogradski, zagrebacki, sarajevski), a neki od njih imali su i posebne razvojne faze. Kriticari su vrlo rano uocili da je Ivo ”vjestak da nadje motiv i da ga istinito, neposredno i toplo prikaze”. Zavicajni pejzaz (motivi iz okolice Konjica i Sarajeva) raznjezuju ga i ocaravaju. Otvarajuci jednu njegovu izlozbu (1933.), karikaturista Pjer Krizanic je saljivo uocio: ”Bavi se pretezno pejzazom, a u pejzazu mu je glavni predmet brdo Trebevic. Trebevic s istocne, zapadne, sjeverne, juzne, jugozapadne, sjeveroistocne itd. strane. On je izraziti kolorist kod kojega je svako slikarsko djelo duboko proosjecano i majstorski naslikano.”

Ako se letimicno osvrnemo na Ivine pejzaze, iz njihovih cemo naziva odmah otkriti mjesto nastanka tih slika. Naprimjer: motiv iz Krakova, Pejzaz iz Tatra, Motiv iz Pariza, Trebevic, Prenj, Jajce, Motiv iz Prozora, Stolac, Dubrovnik, Splitska luka u svitanje, Pocitelj, Cvrsnica, Ostrozac na Uni, Motiv iz Jablanice, Stari most u Mostaru, Selo u Kupresu... Moze se navesti jos mnogo Ivinih pejzaza, ali nijedan nas nece odvesti u Livno.

Je li Seremet livanjske vidike i pejzaze svjesno prepustio Jurkicu, Marjanovicu i generacijama slikara koji su iza njih dolazili, ili ga, mozda, oni nisu privlacili? Je li on, po preseljenju u Sarajevo, navracao u Livno i bolje ga slikarski upoznao? Je li njegov kozmopolitizam, uz prisutnu dozu boemstine, rodno Livno potisnuo na kraj pameti, pa ga nema na platnima? Ili su stvarno postojali neki razlozi koji nama nisu poznati? U svakom slucaju, domaci pejzaz kod Ive znatno nadrasta granice i sirinu zavicaja.

Iz istih razloga, bez dvojbe, Livnjaci su cekali vise od pola stoljeca Seremetovu izlozbu u Livnu. I odmah da kazemo: cekanje se isplatilo.

Na insistiranje tadasnjeg SIZ-a kulture Livno izlozba je priredjena 1977. godine. Bila je to najveca izlozba koja je ikada priredjena u Livnu. Sav raspolozivi izlozbeni prostor Narodnog univerziteta, bio je prekriven Ivinim slikama. Slika do slike, umijece do umijeca. Hod kroz vrijeme i boje koje nose ”licno i slikarsko” - od njezno posrebrenih Vrba (1928.), preko sivih sjevernjackih tonova, vrelog i okera, ratnih tamnih tonova, do cudesne svjezine zelene boje i njene intenzivne dominacije (krajem seste i pocetkom sedme decenije). Na izlozbi je bila i posljednja, nedovrsena, Ivina slika - portret njegova unuka. Nedovrsena, jer se ironija zivota i s njim poigrala: izgubio je (u oku) spektar boja, i njegova paleta bila je osudjena na klin. A Ivo je jos zelio, jos htio. U veljaci 1977. godine na poziv livanjskog SIZ-a kulture, Ivo je boravio u Livnu. Zarko je zelio da dodje i na proljece, na otvorenje svoje izlozbe. I zamislite - bolest se isprijecila, pa je izlozba otvorena (od 28. svibnja do 5. lipnja) bez njezina autora.

Ivine slike izlagane su u Livnu i u sklopu tematskih izlozbi: Pejzaz u bh. slikarstvu XX vijeka, Mrtva priroda u slikarstvu XX vijeka i sl. - koje su priredjivane u okviru livanjskih kulturnih mozaika.

Iza Ive Seremeta (umro krajem srpnja, sahranjen 1. kolovoza 1991. u Sarajevu) ostao je veliki broj slika - pejzaza, mrtvih priroda, aktova, portreta, autoportreta... Znatan broj u fundusu Umjetnicke galerije (bio je njezin prvi direktor), veliki broj u vlasnistvu obitelji (Ivin atelje), a bilo ih je dosta i u posjedu Sarajlija i raznih sarajevskih institucija. Naravno, bilo ih je i u mnogim mjestima i galerijama ove i bivse drzave. I u fundusu Umjetnicke kolonije u Pocitelju, dakako.

Nije nam poznata ratna sudbina svih Ivinih slika, ali znamo da je veci broj prezivio kataklizmu. Za nestalim slikama valja tragati. Stogodisnjica rodjenja je pravi povod. Ne znamo razmislja li se o tome u Sarajevu. Livnjacima, na zalost, to (jos) nije ni na kraj pameti.

___________________________________________________________________
"Hrabrost je odbraniti sebe od drugog, a junastvo odbraniti drugog od sebe samog!"

04-29-2009 05:35 MosHer is offline Posalji Email za MosHer Homepage of MosHer Pregledaj poruke od MosHer Dodaj MosHer u listu prijatelja
MosHer MosHer is a Male
brato




Poruka: 653
Location: U. S. of A.
pokretac teme Thread Started by MosHer

Zagledan U Cudesa Prirode Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

    ZAGLEDAN U CUDESA PRIRODE


    *NAPOMENA: Tekst koji slijedi napisali su Jusa Niksic i Sanjin Lugic, a objavljen je u avgustu 2000. godine.



    Povodom izlozbe slika Ibrahima Novalica u galeriji "Domicil"


Ibrahim Novalic-Beli nije dosao iz ”Potemkinovih sela” kao metafore jednog vremena, niti iz latentne etablirane hijerarhije, sa preporukama, dosao je iz obicnog, zdravog zivotnog miljea, u kojem se covjekove vrijednosti mjere drugacijim mjerama.

Beli je zapoceo umjetnicku avanturu jos kao dijete, zagledan u blagotvorne i cudesne vizije prirode, zagledan u bistre potoke i ciste boje zavicaja, koje nisu nicim pomucene i koje egzistiraju u njegovim slikama. Duboko zaronio u slikarsku materiju - boju, kao rudar koji u utrobi zemlje trazi ono najbitnije, do kojeg se cesto tesko dolazi, on nalazi svoj svijet u punom sjaju.
(Jusa Niksic)


Ibrahim Novalic na svojim slikama izborom motiva i pogotovo izborom boja demonstrira drskost i energicnost toliko karakteristicne za mladog a pritom hrabrog stvaraoca. Njegova je likovna kultura ocito u stalnom i dinamicnom porastu i to se moze pratiti od slike do slike, cak i na ovako malom uzorku kakav je ovde prezentiran, impresivna je vitalnost duha kojom Novalic u svom opusu okuplja tako raznoliku tematiku. Tu je pejsaz u maniru skoro klasicnog realizma ali i mrtva priroda obavijena misticnim prostorima simbolizma ili nadrealizma.

Hrabrost na kojoj zavidim Novalicu, oglasava se u slobodi koju sebi dozvoljava kada u vizuelno realan prirodni ambijent stavi zestoku, neprirodnu boju. Ambijent koga slika Novalic lako prepoznajem kao prirodno okruzenje, ali dominantni ton je svojom zestinom puno blizi njegovom stvaralackom temperamentu nego bilo cemu sto se u prirodi moze vidjeti. Toj zestokoj boji podredjena je citava slika. Novalic odabere ton, zestok i natprirodan, a onda demonstrira svoje slikarske sposobnosti reagujuci na ostatku slike bojama i formama koje svojim rasporedom i intenzitetom zestoki ton uplicu u likovno estetski logicnu harmoniju duboko obiljezenu autorovim individualizmom.
(Sanjin Lugic)

___________________________________________________________________
"Hrabrost je odbraniti sebe od drugog, a junastvo odbraniti drugog od sebe samog!"

05-01-2009 05:54 MosHer is offline Posalji Email za MosHer Homepage of MosHer Pregledaj poruke od MosHer Dodaj MosHer u listu prijatelja
djemila djemila is a Female
Naj-Moder 2008




Poruka: 11452
Location: Mostar

Pokoj mu dushi Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

Ovu prelijepa Vladinu slika se nalazi zajedno s njegovim mnogim drugim, na jednom kalendaru koji sam dobila prije par godina i uokvirila sam je..toliko sam bila sretna sto je imam, makar i u ovom obliku.... tako mi se cini blisko

i svaki put kad pogledam vrati me jugu-Mostaru


Klikni da pogledas u stvarnoj velicini

___________________________________________________________________
Nije znanje Znanje znati....vec je znanje Znanje dati...

broj ispravljanja poruke: 1, zadnji put od strane djemila dana 05-01-2009 u 11:40.

05-01-2009 11:39 djemila is offline Pregledaj poruke od djemila Dodaj djemila u listu prijatelja
djemila djemila is a Female
Naj-Moder 2008




Poruka: 11452
Location: Mostar

Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

Cudno je da na tako malom prostoru kao sto je Mostar ima mnogo, pisaca, pjesnika, slikara , umjetnika, muzicara... za mnoge se i ne zna...oduvijek je bilo tako ali nazalost, velika patina je prekrila sve ove ljepote kojima bi se mogli i imamo razloga da se dicimo i ponosimo

___________________________________________________________________
Nije znanje Znanje znati....vec je znanje Znanje dati...

05-01-2009 11:43 djemila is offline Pregledaj poruke od djemila Dodaj djemila u listu prijatelja
tvrancic tvrancic is a Male
moforaja




Poruka: 5017
Location: Umag - Mostar

Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

Vladina slika je prelijepa. Imam njegovu zbirku pjesama VODOKRADICA, s njegovom posvetom (inace mi je predavao likovno u osnovnoj), ali nema ni jednu njegovu sliku. Ne znam je li na forumu bila tema umjetnicke slike s temom Mostara. Ako nije bilo bi je dobro postaviti.

___________________________________________________________________

    05-01-2009 11:55 tvrancic is offline Posalji email za tvrancic Pregledaj poruke od tvrancic Dodaj tvrancic u listu prijatelja
    djemila djemila is a Female
    Naj-Moder 2008




    Poruka: 11452
    Location: Mostar

    Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

    Tvrancic, na forumu ima svega, za ovih sest i vise godina Forum je obogacen svim ljepotama i nije viska da postavis i ti svoju temu, rado ce biti posjecena 33.gif

    ___________________________________________________________________
    Nije znanje Znanje znati....vec je znanje Znanje dati...

    05-01-2009 11:58 djemila is offline Pregledaj poruke od djemila Dodaj djemila u listu prijatelja
    MosHer MosHer is a Male
    brato




    Poruka: 653
    Location: U. S. of A.
    pokretac teme Thread Started by MosHer

    RE: Pokoj mu dushi Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

        citat od djemila:

      Ovu prelijepa Vladinu slika se nalazi zajedno s njegovim mnogim drugim, na jednom kalendaru koji sam dobila prije par godina i uokvirila sam je..toliko sam bila sretna sto je imam, makar i u ovom obliku.... tako mi se cini blisko

      i svaki put kad pogledam vrati me jugu-Mostaru


    Draga Djemila, prelijepa slika, HVALA PUNO!!! 33.gif 33.gif

    ___________________________________________________________________
    "Hrabrost je odbraniti sebe od drugog, a junastvo odbraniti drugog od sebe samog!"

    05-02-2009 02:03 MosHer is offline Posalji Email za MosHer Homepage of MosHer Pregledaj poruke od MosHer Dodaj MosHer u listu prijatelja
    MosHer MosHer is a Male
    brato




    Poruka: 653
    Location: U. S. of A.
    pokretac teme Thread Started by MosHer

    Kad Zaigraju Krovovi Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

      KAD ZAIGRAJU KROVOVI


      *NAPOMENA: Tekst koji slijedi napisala je Ljubica Jelisavac, a objavljen je u avgustu 2001. godine.



      Likovni umetnik Dragan Kunic ulepsao Skadarliju gravirom drevnog Beograda. Oduzuje se Skadarliji, ulicici koja ga podseca na njegov Kujundziluk.


    U Skadarliji, krcatoj svetom, ovog leta ipak ima novina, mada ona uvek zasluzuje i vise. U restoranu, pivnici "Velika Skadarlija", Dragan Kunic je izveo zidnu "graviru" drevnog Beograda, na toplom crvenkastom fonu, i izlozio nekoliko ulja, pokraj grafika Bogdana Krsica. To je vec drugi trajni Kunicev pecat u Skadarliji, u kojoj je prethodno, u BIP-ovom centru, naslikao mural. Tako se ovaj umetnik, rodom iz Posusja, kod Mostara, oduzuje Skadarliji, ulicici koja ga podseca na njegov Kujundziluk, i koja ga je prihvatila onda kada mu je bilo najteze.

    Kunic se profesionalno bavi slikarstvom vec deset godina. Njegov raniji period zivota vezuje se za Mostar, studije prava, igranke...

    "Svirao sam gitaru u bendu 'Februarski behari' sa Zeljkom Samardzicem, pratio Davorina Popovica i Zdravka Colica, komponovao oko stotinu pesama...", evocira te dane Kunic, i dodaje: "Nazalost, demo snimci su ostali u Mostaru, a u kolima kojima smo prebegli zatekle su se samo neke trake, danas olinjale od silnog slusanja."

    "Ozbiljna" pravnicka sluzba nije mogla da zadovolji umetnicku dusu. Rodjen u znaku ovna, Kunic ne samo da ima visak energije, nego je i u stanju da je preusmeri.

    Za kicicu i boje zainteresovao ga je sabacki slikar Mihajlo Gligoric, dok su bili na odsluzenju vojnog roka, mada je jos kao mali za to pokazivao sklonosti. Lutajuci muzejima i kopirajuci stare majstore, prosao je kroz obaveznu fazu realizma. Od umetnika ceni Konjovica, Milosavljevica, koji je takodje bio pravnik, foviste, Matisa, Pikasa.

    Kada je sa porodicom i papagajem napustio Mostar, u Bavanistu mu je Vasa Dolovacki dao kist i boje. U Beograd je stigao resen da uspe, i to bas kao slikar. Vezan za Mostar, slika zivopisne fasade, cuveni Most, brojne krovove, verovatno "nesvesno, zbog gubitka ognjista", kako sam naslucuje. U medjuvremenu, izlaze i veruje u sebe, a ne u laznu skromnost. Zivot ga uci realnosti, pa kaze: "Mislim da nisam jednostavan covek, ali ne znaci ni da sam otkrio Ameriku!" Po pitanju zamki trzista, odgovara: "Pravnik sam i znam da vodim racuna o sebi!" Slikarstvo mu donosi slobodu, a poznavanje harmonije pomaze mu da kontrolise intuiciju i iracionalni duh. "Slikarstvo je", smatra Kunic, "jedna vrsta improvizacije, kao sto je i muzika." Provokativan ritam njegovih slika cini da pred ocima zaigraju nahereni, izmesteni kucerci ili plamenovi zita, prenoseci snagu umetnikove emocije na posmatraca.

    Blesku svetlosti hercegovackih prizora, Kunic pridruzuje sada i nesto drugacije motive, inspirisuci se starim skadarlijskim crtezima. No, bez obzira na to sta slika, ispoljava ekspresionisticki naboj, insistirajuci na boji. Tako se nizu socni ali i tajnoviti, dramaticni i setni "Zapisi" o ushicenju i patnji, bolu i trpnji, kriku i tisini, usudu tla i dodiru nebesa. Svaki delic secanja i snova, prema Kunicu, zasluzuje "prevod" na likovni jezik, koji u ovom slucaju, srecom, nailazi na razumevanje kako u neformalnim prostorima, tako i u galerijama i na aukcijama.

    A upravo tu negde, u kamenu i puteljcima, u sacuvanom duhu mesta, koja asociraju na Ducica, Santica, Jaksica... u zamrsenoj prirodi i uskovitlanom nebu, koje je, u stvarnosti, nekada mnogo obecavalo mladom coveku, ispisan je dnevnik umetnikovog burnog zivota.

    ___________________________________________________________________
    "Hrabrost je odbraniti sebe od drugog, a junastvo odbraniti drugog od sebe samog!"

    05-04-2009 05:48 MosHer is offline Posalji Email za MosHer Homepage of MosHer Pregledaj poruke od MosHer Dodaj MosHer u listu prijatelja
    MosHer MosHer is a Male
    brato




    Poruka: 653
    Location: U. S. of A.
    pokretac teme Thread Started by MosHer

    Prolazeci Kroz Stecak Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

      PROLAZECI KROZ STECAK


      *NAPOMENA: Tekst koji slijedi napisao je Hazim Akmadzic u Sarajevu 7.7.2000. godine, a objavljen je u septembru 2000. godine.



      Povodom izlozbe slika Ibrahima Novalica Belog "Kameni spavac", posvecene Mehmedaliji Maku Dizdaru, u Domu pisaca u Sarajevu


    Onaj ko se iole bavi istorijom umjetnosti, nije mu, i ne moze biti nepoznato ime Paula Jenkinsa. Spominjuci njega, zapravo stalno na umu imam onaj njegov cuveni Akrilik na platnu ”Phenomena Astral Signal”, koji je uradjen 1964. godine, dakle u vrijeme kada je Ibrahim Novalic Beli imao oko cetiri godine i uranjao u sebe cudesne boje i mirise zavicaja. Dakle, tu, kod boje treba na trenutak zastati. Zasto?

    Jednostavno i Paul Jenkins i Ibrahim Novalic imaju nesto zajednicko, to je neponovljiv kolorit na njihovim platnima. Licno, nisam nesto dublje upucen u biografiju Paula Jenkinsa. S druge strane, u biografiju Ibrahima Novalica, ne samo da jesam, nego u njoj prepoznajem i nesto iz svoje, od onoga sto smo iz svojih zavicaja ponijeli u svijet, i to nikada, i niti u jednom trenutku, nismo ostavljali izvan sebe. Siguran sam da je to slucaj i sa Jenkinsom.

    U Novalicevim platnima likovni teoreticari mogu mozda prepoznati apstraktni ekspresionizam, mozda je to i ono sto Amerikanci nazivaju “action painting” (akciono slikarstvo). Medjutim, sve to moze i ne mora biti tacno, ali je jedno sasvim sigurno: Novalic spada medju rijetke slikare koji se u potpunosti predaju cinu slikanja. Ovo naglasavam zbog jednog pomodarskog trenda, u koji nazalost, zapada moderno slikarstvo, ne samo u BiH, ili na prostorima bivsih juznoslavenskih zemalja, nego i sire. Naime, apstrakcija postaje predmetom njihova slikanja, umjesto da ona bude povod koji ce produbljivati umjetnikov sukob sa svijetom.

    Ibrahim Novalic je vjeciti buntovnik. Njegove cudesne eksplozije boja u sustini, jesu pobuna, jesu artikuliran vrisak. Medjutim, to se ne uci u likovnim skolama i akademijama. Takvo sto uspijeva samo vanredan posmatrac, samo onaj koji svakim svojim damarom dozivljava svijet, a ta je percepcija zadrzana, bas u vrijeme, kada je on imao cetiri-pet godina i svojim djetinjim ocima iskusio cudesnost boje, pejzaza, harmonicni sklad prirode, da bi sve to kasnije, mnogo kasnije prenoseci na svoja platna, istovremeno prenosio i sva gorka zivotna iskustva, koji istina u slikaru nece ubiti optimizam, ali hoce bezazlenog djecaka pretvoriti u kriticara, koji nesavrsenstvo zivljenja nece prastati, ni sebi, ni drugima. Otuda i jedna od glavnih Novalicevih slikarskih karakteristika, samosvjesnost, odnosno individualizam kakav se rijetko srece u savremenom bosanskohercegovackom slikarstvu. On, naime, nije jedan iz kolone, ali nije ni na celu kolone, on je sam i gol k’o prst. Na njegovim platnima nema nicega i nikoga osim njega. Baveci se sobom, on se zapravo bavi ljudima.

    Svako od Novalicevih platna prepuno je realisticnih detalja sa jasnim porukama ukomponiranim u apstraktne strukture sirokih i snaznih zamaha, i u jednom trenutku, posmatrac vise ne gleda sliku, on zapravo, osluskuje njezin govor, rekao bih monolog nekog proslog doba iz kojeg izranjaju cudesni likovi iz bosanskohercegovackih legendi, umirujuci glas mudraca koji cesce govore sutnjom, ali im ipak svo vrijeme cujemo glas. To je nesto poput blagog lahorenja lisca, pri cemu oci mijenjaju boju ovisno o umnosti onoga sto nam mudraci izgovaraju ili o cemu sute.

    Ocigledno je, da je Novalic mnogo ucio i da je sav svoj likovni svijet gradio, na jednoj od najznacajnijih likovno-teorijskih postavki, da slika nije ”u sustini ravna povrsina pokrivena bojama”, nego je ona prije svega, artikulacija samog umjetnika, njegovog unutarnjeg svijeta i dinamike, haosa iz cega on stvara harmonicnu cjelinu, a da su sve boje u osnovi jedna, ona koju on sam otkriva, i sam postaje ta boja. Novalic je u svojoj nakani uspio zahvaljujuci tome sto nije dozvolio da bude klon bilo kojeg ucitelja; sto je shvatio da je kloniranje uvijek, pa i u umjetnosti, ipak, vjestacki proces koji rezultira kopijom originala. Istina, to jeste tezi i mukotrpniji put, ali su rezultati neponovljivi.

    Ibrahim Novalic ne povladjuje likovnim kriticarima. On ih zapravo zbunjuje svojom drskoscu, pa ne treba cuditi sto se jedan njegov pejzaz pojavljuje na naslovnici kataloga sa zajednicke izlozbe ”Arte e Artisti Europei a Palazzo Gallo”, u organizaciji “Castelo Tesino” 1999. godine. Ako pri tom imamo na umu, da su na toj izlozbi predstavljena takva evropska imena kao sto su Alessandra Bikinini, Alberto Granero, Stefano Grassellini, Norberto Ricco, Paolo Tartarotti, Solidea Guerra, Merab Dzhmukhadze ili, Juri Ljukshin, onda istinskim ljubiteljima umjetnosti Ibrahima Novalica, ovo ostavlja prostora da samo jos vise prodube svoj interes za njegov umjetnicki izrazaj.

    Platna koja Novalic predstavlja na ovoj izlozbi, u Drustvu pisaca BiH, na odredjen nacin jesu i retrospektiva njegova skoro dvadesetogodisnjeg umjetnickog rada, ali su i potvrda njegove izrazite umjetnicke dominacije u odnosu na neka nametnuta ili izvikana imena. Mene, tim vise, doima jedan nas skorasnji razgovor u kojemu Novalic pokusavajuci objasniti odnos prema sopstvenom djelu, kaze: ”Slikanje je vjecna borba dozivljaja i izrazaja, jer se od konacnog ishoda strijepi zbog uspjesnosti spajanja impresije i ekspresije. Svaka slika je unikat (citaj, neponovljiva, op. H. A.) i jedna zaokruzena posebnost, ali, opet, sve slike jednog umjetnika su povezane i predstavljaju jednu cjelinu. Licni osjecaj stvaranja jedne, nadovezuje se na drugu sliku i tako beskonacno u zivotu svakog likovnog stvaraoca, pa i mene. To je tajna umjetnosti koju istrazujem i koju svi slikari pokusavaju otkriti cijeli zivot.” Medjutim, Novalic je samo naizgled skroman. On je u potpunosti svjestan svojeg mjesta u umjetnosti ovih prostora, svjestan je, da niti njegovo mjesto neko moze uzeti, niti on moze uzeti necije tudje.

    Sreca je, da je Novalic (a to znam sigurno, op. H. A.) obisao manje-vise sve znacajnije svjetske muzeje i galerije, da je vidio najznacajnija svjetska umjetnicka ostvarenja, i da je na vrijeme shvatio da je njegov put u traganju za samosvojnoscu, a ne pukom prepisivanju ili kopiranju. To je nesto slicno sto se cesto desava dok citam knjigu, posebno nekog od mladih pisaca. Naime, iz onoga sto pise, u stanju sam prepoznati, sta je taj pisac citao u posljednjih mjesec, godinu ili pet. Kod Novalica toga nema. On jeste, ponavljam, vidio neka od najvecih svjetskih likovnih ostvarenja u originalu, ali to se na njegovim slikama ne prepoznaje. Ali, prepoznaje se nesto drugo, gotovo zaokruzena likovna poetika, pa otuda ne treba cuditi da je Novalic ovu svoju izlozbu naslovio KAMENI SPAVAC, a kompletnu, posvetio najvecem bosanskohercegovackom pjesniku Mehmedaliji Maku Dizdaru.

    Nista se nije moglo ljepse dogoditi kamenom spavacu nego da progovori. Dok nad mrtvima drijemaju zmijolike bore okamenjenih pjesama uklesanih kao sto istorija uklesuje prolaznost svoju u mozak, cemeran, mucno se naginje; kao da oklijeva progovoriti pred razbudjenim spavacem. Jednom ce stici: ”Potonji il’ prvi” - napisao sam davne 1971, godine na dan Makova preseljenja, a sad me progoni misao: hocu li docekati dan da se ovakvom izlozbom otvore Makove knjizevne veceri u njegovom rodnom Stocu?!

    Zavrsavajuci ovaj svoj dijalog sa slikama Ibrahima Novalica, namjerno necu da govorim o pojedinim platnima (a imao bih mnogo toga kazati), to ce, siguran sam, posjetioci izlozbe prepoznati, a dobrano je to prepoznatljivo i iz reprodukcija Novalicevih slika prezentiranih u ovom katalogu.

    Cini mi se kao da prolazim kroz stecak i odlazim u jedan drugi svijet, svijet iz kojih su dolazile Makove pjesme i Novaliceve slike. A meni je to dovoljno da budem sretan. Nadam se i vama.

    ___________________________________________________________________
    "Hrabrost je odbraniti sebe od drugog, a junastvo odbraniti drugog od sebe samog!"

    05-06-2009 04:41 MosHer is offline Posalji Email za MosHer Homepage of MosHer Pregledaj poruke od MosHer Dodaj MosHer u listu prijatelja
    MosHer MosHer is a Male
    brato




    Poruka: 653
    Location: U. S. of A.
    pokretac teme Thread Started by MosHer

    Izlozbeni Triptih Salke Peze Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

      IZLOZBENI TRIPTIH SALKE PEZE


      *NAPOMENA: Tekst koji slijedi napisao je Gradimir Gojer, a objavljen je u novembru 2001. godine.



      Zapisano povodom otvaranja cetrnaeste samostalne izlozbe akademskog slikara Salke Peze u foajeu Bosanskog narodnog pozorista u Zenici


    Oplemenjujuci 90. obljetnicu dramaticarskog rada Radovana Marusica, istaknutog teatarskog djelatnika i knjizevnika u Bosanskom narodnom pozoristu, u Zenici je otvorena izlozba slika Salke Peze, akademskog slikara iz Mostara, direktora Narodnog pozorista u ovom gradu.

    Nije zanemarljiva cinjenica da Pezo ovom izlozbom cini svojevrstan artisticki prezent svom kolegi Radovanu Marusicu, povodom njegove znacajne autorske obljetnice. Medjutim, ovde se radi o aktu koji je daleko od prigodnicarstva. Radi se o izlozbi koja u stvaralastvu Salke Peze moze biti i prekretnickom, ali je zasigurno signalom jedne posve nove zudnje, koju ovaj umjetnik izrazite senzibilnosti otvara u svom nacinu apsolviranja sure i infemalne stvarnosti oko nas.

    Salko Pezo, obiteljskom intonacijom bastini slikarski nerv, jeste i moze biti reprezent slikarstva nase suvremenosti u Mostaru... Jer osim Juse Niksica, Florijana Mickovica, Vlade Puljica i jos ponekog nositelja autorske aure u likovnoj djelatnosti, on zasigurno jeste i spojnica sa negdanjom briljantnom slikarskom tradicijom Mostara.

    Na izlozbi u foajeu Bosanskog narodnog pozorista u Zenici, Salko Pezo donosi triptihonski zatvorenu cjelinu svog traganja. Slikarskog traganja.

    Jer, u njegovom opusu preplicu se tendencije, upravo, zorno, eksplicirane, na ovoj izlozbi. Pezo u prvom dijelu, ili na prvoj plohi ekspliciranja svog artistickog ega bavi se najgradskijom, dokraja urbaniziranom tendencijom vlastitog slikarstva. Avlija, taj mozaikni, sustinski pozicioniran sklop obiteljskog harmonizma, niz kamenova zaprema gro njegovih platana.

    Tu je boja magijsko sredstvo prodiranja u emotivni tonus kamena. Velika tema kamena tu zacinje novu stranicu u njegovom stvaralastvu. Pezine “Avlije” djelo su studijskog poniranja u sustinu hercegovacke obitelji, a njegovo vladanje bojom razvidna je vododjelnica izmedju naiviteta prikaza hercegovackog kozmosa i univerzalije svake vrste.

    Druga ploha izlagackog opusa ponajvise duguje imaginacijskom filtru kroz koji umjetnik promatra tradiciju vlastitog naroda i zavicaja. Cuveno Sejh Jujino turbe sa legendarnim zapisom: "Ne kazi nikada u Mostaru da si ucen", te autorska, sadasnjici, ali i futurizmu okrenuta slika blagajske tekije su one dominante koje Pezu iskazuju kao vrsnog crtaca i mocnog imaginatora pro futuro.

    Treci, pak, ciklus okrenut je pozicioniranju i likovnoj evokaciji Neretve, koja u situaciji umjetnikovog potonuca, za vrijeme jednog od raftinga poradja spektar dubinske vizure ove rijeke - ljepotice...

    Izlozba u teatru zasvjedocila je o pocetku novih (triju!) stilema Salke Peze, ali i o ozbiljnosti promisljanja likovnog programa ove, ipak, eminentno, teatarske kuce. Vidio sam jednu mostarsku izlozbu daleko od Mostara, koja je svjedocila o duhu ovog grada i regije.

    Marusicevoj obljetnici ova izlozba je dodala ozbiljnost.

    ___________________________________________________________________
    "Hrabrost je odbraniti sebe od drugog, a junastvo odbraniti drugog od sebe samog!"

    05-08-2009 05:21 MosHer is offline Posalji Email za MosHer Homepage of MosHer Pregledaj poruke od MosHer Dodaj MosHer u listu prijatelja
    MosHer MosHer is a Male
    brato




    Poruka: 653
    Location: U. S. of A.
    pokretac teme Thread Started by MosHer

    Bosanskohercegovacka Grafika Xx Stoljeca Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

      BOSANSKOHERCEGOVACKA GRAFIKA XX STOLJECA


      *NAPOMENA: Tekst koji slijedi napisao je Izet Handzic, a objavljen je u martu 2004. godine.



    Monografska i antologijska izlozba bosanskohercegovacke grafike najprije je priredjena u Sarajevu, a potom je prenesena u Brcko gdje je ogranak Bosnjacke zajednice kulture ”Preporod” obiljezio stogodisnjicu ”Preporoda”. Na nekoliko desetina eksponata prikazan je razvoj bosanskohercegovacke grafike.

    Pocetkom XX stoljeca bilo je nekoliko vrsnih slikara u Bosni i Hercegovini, ali su umjetnici grafike bili rijetkost i poslije Prvog svjetskog rata. U osnovi prvih grafika u BiH bio je crtez kao otisak linearne strukture.

    Izlozba pocinje drvorezima biblijskih i religioznih motiva Karla Mijica (”Bijeg u Egipat”, 1918.), te portretom ”Glava seljaka”, 1920. godine u vrlo sugestivno datim grubim crtama lica. Prvi graficari u Bosni i Hercegovini bili su slikari. Slozeniju likovnu strukturu grafika dobija u kombinovanoj tehnici drvorez i akvarel.

    Pocetak dvadesetih godina obiljezava snazne umjetnicke individualnosti. Adela Ber Vukic u bh. grafiku unosi lirizam linije i ljepotu intime. Njen ”Akt” je vrlo slobodan za ono vrijeme, a tu slobodu nastavlja Rajka Mercep (”Akt s ledja”) usloznjavajuci tehniku grafike poezijom virtouzne linije i bojom, bakropis monotipija.

    Izvanredni slikar realist i naturalist u prizorima iz zivota Petar Sain se i u linorezu ”Ribari” pozabavio detaljima i u bh. grafiku unio vidan pomak. Rizah Stetic i Danijel Ozmo zaokruzuju period socijalne umjetnosti i sliku drustva podvojenog na bogate i siromasne, a Vojo Dimitrijevic 1939. godine najavljuje strahote fasizma (”Fasizam caruje”). U vrijeme NOB-e grafike gotovo da nije ni bilo, ali je crtez velikih majstora zabiljezio dosta prizora iz (Drugog svjetskog) rata.

    Drvorez i linorez su najzastupljenije graficke tehnike do Drugog svjetskog rata, ali njihove mogucnosti nisu iscrpljene. Poslije rata Branko Sotra, takodje, unosi svjezinu u grafiku prije svega svojim rukopisom ostrih poteza stvarajuci tako novu likovnu teksturu u portretima, te u grafici ”Iza krsa”, 1959. godine.

    Pocetkom sezdesetih godina dolaze nove generacije sa novim tehnikama, novom figurativikom i otvaraju nove mogucnosti grafike. Tek sa plohom kao dubokim otiskom akvatinte i mecotinte pokazuje se cjelovita struktura materije. Grafika pocinje ispoljavati nove izrazajne mogucnosti priblizavajuci se slikarstvu (skale tonova i finih prelaza), pa i fotografiji. Halil Tikvesa je ovde zastupljen ranim i jednostavnijim radovima.

    Nove motive u bakropisu bogatog otiska likovnosti donose Husko Balic, Memnuna Vila sa poeticnoscu ”Trava”, 1970. godine, Tomislav Dugonjic kroz geometrijsku pravilnost sirenja svojih imaginarnih tijela, te Enes Mundzic svodjenjem predmeta na znak.

    Grupa mladih darovitih graficara: B. Aleksic, Dz. Hozo, E. Dragulj, M. Berber, H. Tikvesa, V. Nevjestic, K. Sirbegovic izlaze zajedno u Sarajevu 1969. godine. Neka od izlozenih djela su i danas antologijske vrijednosti, i mogla su se vidjeti i na ovoj izlozbi. Ova grupa afinirala je bh. grafiku u Evropi osvajajuci najprestiznija priznanja na medjunarodnim izlozbama. Samo ih je Emir Dragulj polucio tridesetak. Pocelo se sa drvorezom, i s njime se stiglo do vrhunca graficke umjetnosti i trijumfa ikonografije (Berber). Nove graficke vjestine u koristenju postojecih sredstava, ali i koristenje novih masina, pa i papira, donijelo je velike rezultate.

    Trijumf grafike zapoceo je pojavom Berberovih raskosnih crteza u bakropisu ”Stari fijaker”, 1960. godine, ”Dzamija s kandiljima”, 1961. godine, ”Stara kasaba”, 1962. godine. Berber se potom okrenuo evropskoj slikarskoj bastini ostvarujuci bogatstvo slikovnog pisma (”Ljetni sonet za Adaletu”). Nesto docnije Dzevad Hozo otkriva nove mogucnosti grafike u reljefnom fotobakropisu. Radovi pomenutih umjetnika nisu ostali bez uticaja na mlade (Esad Muftic, Radmila Jovandic, Admir Mujkic).

    Memnuna Vila Bogdanic vratice se starom drvorezu i novim kompozicijama sa punim otiskom ploha. Kemal Sirbegovic koristi linogravuru za jednostavne i poeticne kompozicije, a potom trazi motive u rubaijama Omara Hajama ostvarujuci bogatstvo detalja u tankoj liniji bakropisa i akvatinte.

    Emir Dragulj kroz ublazene kontraste svjetla i sjene dostize likovne efekte slikarstva, a potom i fotografije (”Luk sa satom”), materija i motivi su kao predmet grafike sa snagom materijalizacije i tonskim rafinmanom. Virgilije Nevjestic u jetkanici stvara ”Omaz Bodleru” mastovitom vizijom i bojom, ali iznalazi i nove mogucnosti panorame sela i krajolika novom organizacijom prostora.

    Radovan Kragulj se izrazava realisticnim oblicima s jasno odijeljenim svjetlom i sjenom zrnaste strukture. Trijumf bh. grafike se nastavlja u minucioznoj gradnji predmeta slike Safeta Zeca suhom iglom i superiornim umijecem umjetnika. Pomenuta grupa graficara ostavila je visoke domete kao mjerila. Pa ipak, nova generacija trazi nove puteve (Petar Waldeg, Mehmed Aksamija, Irfan Handukic, Avdo Ziga, Mirsad Konstantinovic, Zlatan Filipovic, Amela Hadzimejlic i drugi).

    ___________________________________________________________________
    "Hrabrost je odbraniti sebe od drugog, a junastvo odbraniti drugog od sebe samog!"

    05-11-2009 04:10 MosHer is offline Posalji Email za MosHer Homepage of MosHer Pregledaj poruke od MosHer Dodaj MosHer u listu prijatelja
    MosHer MosHer is a Male
    brato




    Poruka: 653
    Location: U. S. of A.
    pokretac teme Thread Started by MosHer

    Tajne Iskucavanja Bakra Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

      TAJNE ISKUCAVANJA BAKRA


      *NAPOMENA: Tekst koji slijedi napisao je Florijan Mickovic, a objavljen je u februaru 2004. godine.



      Uz izlozbu prof. Aleksandra Janicica u galeriji spomen kuce ”Corovic” u Mostaru od 17.11.2003. do 23.11.2003.


    Dugogodisnjim upornim radom, Aleksandar-Aco Janicic, usao je u sve tajne iskucavanja bakra i ostalih kiparskih i slikarskih tehnika.

    Izbor motiva za svoje radove postao mu je irelevantan, jer poznavanje zanata omogucilo mu je pristup svim motivima.

    Prema njegovom afinitetu, ipak najblizi su mu motivi sa stecaka, jer oni i povijesno za ove nase krajeve puno znace. Prikazuje ih u najraznovrsnijim oblicima.

    Vrlo je vjest u nacinu patiniranja, sto donosi posebnu draz.

    Obzirom na njegovu sirinu kulture, gledanja na umjetnost i zivot, za nadati se, da ce nas i narednom izlozbom opet obradovati novim radovima.

    ___________________________________________________________________
    "Hrabrost je odbraniti sebe od drugog, a junastvo odbraniti drugog od sebe samog!"

    05-13-2009 03:49 MosHer is offline Posalji Email za MosHer Homepage of MosHer Pregledaj poruke od MosHer Dodaj MosHer u listu prijatelja
    MosHer MosHer is a Male
    brato




    Poruka: 653
    Location: U. S. of A.
    pokretac teme Thread Started by MosHer

    Slikarstvo U Bosni I Hercegovini 1945.-1990. Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

      SLIKARSTVO U BOSNI I HERCEGOVINI 1945.-1990.


      *NAPOMENA: Tekst koji slijedi napisao je dr. Nikola Kovac, u januaru 1993. godine.



    Medju saputnicima u likovnom zivotu Bosne i Hercegovine nalaze se i inicijatori osnivanja umjetnickih grupa, likovnih udruzenja i ustanova. Umjetnicke grupe su se formirale vise sticajem okolnosti ili na osnovu zajednickih estetskih afiniteta, nego po principu pripadnosti jednoj skoli ili vjernosti odredjenom programu. Nacela koja su formulisale neke grupe bila su odvec uopstena i vise okrenuta protiv prakse ogranicavanja stvaralackih sloboda nego sto su specifikovala odredjenu tendenciju ili stil stvaranja. Pristupanje grupi ponekad je bilo motivisano i prakticnim razlozima prilikom priredjivanja zajednickih izlozbi, organizovanja gostovanja i sl. Formiranje umjetnickih grupa u Bosni i Hercegovini ima i svoju tradiciju: prije Drugog svjetskog rata postojali su strukovno udruzenje ”Cvijeta Zuzoric” i umjetnicka grupa ”Krug”. Poslije rata formirane su grupe ”Petnaestorica”, ”Sarajevo ’55”, ”Prostor-Oblik”, ”Zvono” i druge, a u Mostaru ”Novembarska grupa” i ”Cetvorica” u Banjoj Luci.

    Uz formiranje umjetnickih grupa treba spomenuti i organizovanje velikih godisnjih izlozbi, salona (Sarajevo, Banja Luka, Tuzla, Mostar), osnivanje Udruzenja likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine (ULUBiH) u Sarajevu i njegovih podruznica u Banjoj Luci, Tuzli, Mostaru, Zenici, zatim otvaranje Umjetnicke galerije u Sarajevu i salona sa stalnim postavkama u drugim gradovima. Umjetnicka galerija u Sarajevu pokrenula je i realizovala znacajan istrazivacki projekat hronoloskog pregleda likovnog stvaranja pod naslovom Umjetnost Bosne i Hercegovine 1894.-1984., I-IV. Ovaj projekat i danas sluzi kao uvod i orijentir za dalje proucavanje nase likovne proslosti, njene periodizacije i definisanja njenih glavnih tematsko-stilskih tokova. Na izradi ovog projekta bili su angazovani najpozvaniji i najstrucniji bosanskohercegovacki istoricari i kriticari umjetnosti: Azra Begic, Ibrahim Krzovic, Milos Radic, Nermina Zildzo, Danka Damjanovic. Otvaranje prostora Collegium artisticum-a i drugih izlozbenih prostora u Sarajevu znatno je doprinijelo prezentiranju i razmjeni likovnih djela sa podrucja citave bivse Jugoslavije. Podaci o slikarima, graficarima i vajarima u Bosni i Hercegovini prvi put su sistematski predstavljeni javnosti u Enciklopediji likovnih umjetnosti (1959.-1966.) i Likovnoj enciklopediji Jugoslavije (1987.). Godine 1972. osnovana je Akademija likovnih umjetnosti u Sarajevu, koja u svom nastavnom sastavu okuplja najistaknutije likovne stvaraoce i teoreticare velikog ugleda i velikog stvaralackog potencijala.

      Epilog


    U posljednjih desetak godina, mnogi slikari koji su tek bili na pocetku svog stvaralackog puta, dospjeli su do pune umjetnicke i zivotne zrelosti, ostvarivsi djela izrazite snage i prepoznatljive personalnosti. To se narocito odnosi na slikare “Novih tendencija”, trenutno u cetvrtoj deceniji zivota. Njihov ubrzan i skokovit razvoj, promjene tematike i tehnike podstaknuti su tragicnim dogadjajima u kojima se pitanje stila svodilo na pitanje opstanka. Zato na njihovim platnima uocavamo tragove vremena koje se svojom tragikom nametalo vise kao egzistencijalni izbor nego kao estetsko opredjeljenje. Aktuelnost i angazman bili su izraz otpora nasilju i zlu vise nego imperativ razvoja njihovih likovnih ideja.

    Zivotni bilans “Prve poslijeratne generacije” je sudbinski definisan: niko od slikara te generacije vise nije medju zivima. Njihovo djelo je dovrsena i neizmjenljiva gradjevina, preseljena u nase kulturno nasljedje kao spomenik jednog vremena i izvor naseg istorijskog pamcenja.

    “Srednja generacija” (koja takodje nije ostala bez tragicnih gubitaka smrcu M. Mikulica, I. Ljubovica, B. Misirlica, Lj. Percinlica) i “Mlada generacija” najneposrednije su bile pogodjene godinama rata: neki slikari su, istina, napustili Sarajevo, a najveci broj je svoju sudbinu vezao sa iskusenjima istorije i udesom svojih sugradjana. Njihov slikarski razvoj kretao se linijom vec utvrdjene i potvrdjene likovne poetike, bez vecih stilskih ili tematskih oscilacija. Njihovo djelo predstavlja autenticni trenutak savremenog slikarstva u Bosni i Hercegovini i obuhvatan presjek stanja likovnih ideja danas i ovde. Medjunarodni ugled koji uzivaju slikari ove dvije generacije potvrdjuje visoku mjeru estetskih vrijednosti kojima se bosanskohercegovacko slikarstvo predstavlja na medjunarodnoj kulturnoj sceni. Zato su i nase analize, posvecene ovim slikarima, najopseznije i najpodrobnije, buduci da njihovo djelo najpotpunije obiljezava likovnu klimu savremenosti, kao i dovrsen izraz likovnih dometa bosanskohercegovacke umjetnosti.

    ___________________________________________________________________
    "Hrabrost je odbraniti sebe od drugog, a junastvo odbraniti drugog od sebe samog!"

    05-15-2009 03:51 MosHer is offline Posalji Email za MosHer Homepage of MosHer Pregledaj poruke od MosHer Dodaj MosHer u listu prijatelja
    MosHer MosHer is a Male
    brato




    Poruka: 653
    Location: U. S. of A.
    pokretac teme Thread Started by MosHer

    MOSTARSKI LIKOVNI KRUG - u povodu Dana Matice Hrvatske 2004. godine Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

      MOSTARSKI LIKOVNI KRUG - u povodu Dana Matice Hrvatske 2004. godine


      *NAPOMENA: Tekst koji slijedi napisala je Inga Dragoje-Mikulic, a objavljen je u junu 2004. godine.



    Inicijativom Matice Hrvatske Mostar ovo predstavljanje likovnih umjetnika jedan je od prvih pokusaja stvaranja uvida u likovnu situaciju u gradu nakon rata. Naravno da je takvih pokusaja bilo i ranije, ali usporedjujuci izlozbu Centra za kulturu ”Mostarski likovni izraz” radjenu 2000. godine, te skupnu izlozbu iz 2002. godine, naziva ”Mostarski likovni krug” i ovu ”maticinu”, cini se da su sve tri imale itekako dobar razlog da budu radjene i priredjene, kako zbog autora, tako i zbog publike.

    ”Mostarski likovni izraz” pokazao je nastanak sjajne likovne scene koja se radjala 70-tih godina u Mostaru kroz djela Karla Afana de Rivere, Mirka Kujacica, Mehe Sefica i nastavljala kroz zastitne znakove likovnosti 70-tih godina Nikolu Njirica, Jusufa Niksica, Vladu Puljica.

    Izlozba ”Mostarski likovni krug” (J. Niksic, V. Puljic, M. Soldo, N. Njiric, F. Mickovic, K. Ledic, S. Pezo, M. Begovic, Z. Melcher, N. Ackovic, D. Nikolic) prikazuje pojedine autore kao sinonime generacija, a time i odredjenog likovnog shvacanja. Ona je prezentirala likovnu scenu posljednjih dvadesetak godina proslog stoljeca, a prikazana je vise puta (Split, Beograd, Sarajevo) kao reprezentativan povijesni osvrt.

    I ovaj posljednji uvid govori o odredjenim vaznim i vrlo uocljivim promjenama u mostarskoj likovnoj sceni. Naime, vise od polovine predstavljenih autora pripada mladjoj generaciji koja je nedavno zavrsila skolovanje na Likovnoj i Pedagoskoj akademiji, i koja ima svoje ocite potencijale u radovima B. Jovanovica, V. Vuge, V. Mickovica, D. Pehara, te posebno Marija Sunjica i Dalibora Nikolica, mladica koji pokazuju istinsko uvjerenje i energiju svojim radovima. Naravno da su njihov profesionalni razvoj i predstavljanje danas tako nuzno, vezani i za okolnosti koje nisu posebno povoljne; osim obaveznog obrazovnog djela, vrlo se malo ulaze u likovnu kulturu, o cemu svjedoci stanje nasih muzeja, galerija, rjesavanje statusa samostalnih umjetnika, ateljea.

    Vrlo vazna znacajka ove izlozbe je i jasni generacijski diskontinuitet, kojega smo i ranijih godina bili svjesni, ali je sada posebno uocljiv. Nedostatak srednje generacije likovnih umjetnika, a time i odredjenih likovnih izraza, poput apstrakcije ili enformela, tako svojstven upravo toj generaciji ovde se posve potvrdjuje. Danas predstavljeni B. Sesar, S. Pezo i Lj. Rajkovic, te M. Begovic ciji radovi nisu izlozeni, tek su mali dio te generacije, koja je trebala stvoriti sponu izmedju lirskog realizma starijih i novih medija kojima su okrenuti mladi.

    Bez obzira na sve cinjenice o prirodnim i razumljivim promjenama unutar nase likovne scene, ne zaboravimo vjerojatno najvazniji razlog ovakvih prikaza, a to je umjetnost. Ona je proizvod onog zdravog, najsvjesnijeg i najintimnijeg djela umjetnika, onog koji je vezan za stvaralastvo svih ljudi njegovog vremena. Ova izlozba upravo pokazuje susret jedne stare i jedne nove koncepcije vremena: stare koja se zasniva na onome sto je individualno, a nova na onome sto je univerzalno. Obje naravno, bez obzira koju osobno odabrali, znaju da umjetnicko djelo ne igra tako pasivnu ulogu da bude samo konzumirano – vec ima i ulogu aktiviranja, u onoj mjeri u kojoj potice spoznaju i ambicije gledatelja.

    ___________________________________________________________________
    "Hrabrost je odbraniti sebe od drugog, a junastvo odbraniti drugog od sebe samog!"

    05-18-2009 05:06 MosHer is offline Posalji Email za MosHer Homepage of MosHer Pregledaj poruke od MosHer Dodaj MosHer u listu prijatelja
    Stranica (10): « prva ... « prethodna 5 6 7 [8] 9 10 sljedeca » nove poruke | aktuelne teme | forum
    Postavi novu temu Odgovori
    Go to:
    preveo sa engleskog: T&T   contact: admin@moforaja.com