Ricina
raja
Poruka: 1912
Location: Najzad Mostara
pokretac teme
|
|
Sjedio sam za stolom i za tren pogledao u casu koju sam drzao u ruci. Oko mene su igrali, smijali se , pjevali...Trpeza na stolu, pice i kao kroz san cujem rijeci pjesme "Danas majko zenis svoga sina, zenis svoga sina..."..
Podigao sam pogled i trazio mladica u bijeloj kosulji, sav u znoju od igre i skakanja, zarom u ocima i osmjehom na licu...
Pogled je lutao po masi koja je igrala...Nadjoh ga....Skace i drzi mladu za ruku...Veseli su i smiju se..
U trenu se vratih u 1992...Imao je samo 5 godina kada je rat poceo..A sada 21... Kako vrijeme prolazi.. Iscupao sam ga zivog iz pakla, doveo u Svedsku i pomogao mu da se ne sjeca problema... Gledao sam ga kako raste...Od jednog malog ,slatkog momcica kojeg sam vodio za ruku i kupovao sladoled ...izrastao je u covjeka..
Cesto sam ga vodio u skolu...Bio je prvi razred ,pa drugi pa redom... Gledao sam ga ponekad kako se igrao sa svojom rajom iz skole..
Uvijek je bio veseo, sjajem u ocima i uvijek mi je trcao da nesto on objasni...To su bile sitne stvati koje su bile njemu veoma vazne. Bio je 2 osnovne... Vidio sam ga sa jednom malom plavusom... Sjedili su na klupi i gledali neku knjigu. U pogledu i pokretima sam vidio da mu se svidja... Nasmijao sam se...Prva ljubav mozda ?? Pa da nije malo rano ? Ko zna..danasnje generacije idu brze nego mi..Jos malo pa ce se udavati u 10-toj godini...Pomislio sam , kako vrijeme ide. Najvaznije nam je da nam djeca odrastu i da budu sretna. Sumljam da ima i jedan roditelj kojem to nije vazno.. Od svog zalogaja bi mu dao da treba a svoj zivot ne bi ni pogledao da treba spasiti moje jedino blago...On je jedinac...Ponekad sam se bojao da mu se nesto , ne daj boze, desi... Uvijek sam molio dragog boga da mene uzme prvo ako treba , samo ne njega...Ako treba da se njemu nesto desi, neka se desi meni... Cijeli njegov zivot sam strepio iznad njega i cuvao ga...
Zavrsio je srednju skolu... razveo sam se davno od zene i nas dvojica smo zivili sami...Bilo nam je dobro.. Jednom je dosao sa nekom curom... Ja sam otisao u kuhinju da im ne smetam...
"Ovo je moj tata"...usao je sa curom i pokazao na mene... Pruzila je ruku.." Maja"..rece kratko. Bi mi drago da je nasa da nije svedjanka..."I meni je drago"..rekoh kratko. Otisao je da je isprati...Kada se vratio, upitah ga..."Je li ovo ozbiljna veza ili...?"..nasmijah se. "Ne znam...Vidicemo "..odgovori kratko.
Njegovu majku sam upoznao par godina prije nego sto se on rodio... Zavoljeli smo se..Nisam mogao disati bez nje, noc mi je bila najduzi dio dana. Vjencali smo se nakon nekoliko mjeseci..Zatrudnila je nakon godinu ...Dobili smo naseg jedinca..
Zivio sam za njega...vodio ga svukuda..Cesto sam ga nosio na ramenima..Imao je samo par godina i ogromnu cuclu u ustima. Cuvao se za moju glavu kada je sjedio na ramenima.. Bilo mi je neshvatljivo izaci vani a da on ostane u kuci..Pruzao je slatke rucice prema meni kada sam se oblacio da izadjem..Najteze mi je padalo kada sam morao ici na posao...Desilo se nekoliko puta da sam i ja plakao u autu na putu do posla jer je on ostao uplakan kuci...
Zaposlio se ubrzo poslije skole...Pa vozacka...pa auto.. Dosao je jednog dana sa posla..Jeli smo..Pogledao sam ga...Momcina , veliki momak...21 godina..
"Ja sam nesto mislio "...poceo je. "Razgovarao sam sa Majom..Ona je dobila posao i ja sam mislio da ja i ona zivimo zajedno i da se vjencamo. Vec smo nasli stan i mi bi da to uradimo sto prije...Trudna je..."..nasmija se seretski..
Stao mi je zalogaj u grlu...Moj sin seli od mene i zeni se...? Vec ? Pa njemu je tek 21 godina...Pogledao sam ga..."Sto bi mi smetalo moj sine? Ja sam sretan da cu biti deda i da ces osnovati svoju porodicu"..rekoh mu ..
Preselili su u stan poslije mjesec dana... Maja je vec bila trudna 4 mjesec.. Svadba je bila za 15-tak dana...
Njeni roditelji su dolazili kod mene i mi smo se dogovarali za svadbu.. Sve je bilo spremno..Pomogli smo im da kupe namjestaj, tepihe, lustere....
Stan su sredili ko bombonu a narocito mi se svidila djecija soba... "A sto sve plavo?"..upitah kada sam bio kod njih u stanu i vidio djeciju sobu.
"Znate li je li sin ili kcer?"..upitah nadajuci se po boji da je sin...
"Znamo...Sin je...deda"..nasmija se moj sin. Nisam mogao zaustaviti suze... Oci su mi bile pune suza i otrao sam ih da ih ne vide. Zagrlio sam oboje "Neka vam je sretno djeco i pamet u glavu. Cuvajte porodicu"..rekoh..
Cesto sam sjedio sam u stanu i gledao njegove slike kada je imao 6,7,10,12...godina.. Kako te godine lete...Bio sam presretan da je sve kako treba...On je sve sto imam na ovome svijetu...
"A sta ti cekas prijatelju ?"...trznu me iz razmisljanja poznat glas... Majin otac je dosao do mene i vuce me u kolo pored mog sina.. "Nista...eto me"..rekoh...Ustao sam i ukljucio se u kolo...Sin me zagli i pogleda pogledom koji mi je rekao milion rijeci... Bio sam presretan da je on sretan i zadovoljan... Jos kada unuk dodje.....Ponovo cu nositi na ramenima, ici do ljuljaske, kupovati sladoled....Ima li iko sretniji od mene na svijetu ????
___________________________________________________________________ "Cega se pametan stidi , tim se budala ponosi" .. Ramadan Asovic
broj ispravljanja poruke: 2, zadnji put od strane Ricina dana 04-10-2009 u 01:55.
|
|
04-10-2009 01:35 |
|
Ricina
raja
Poruka: 1912
Location: Najzad Mostara
pokretac teme
|
|
Jedan Beg bio na samrti i pitali ga koja mu je zadnja zelja . "Kad me budete iznosili na tabutu , izbacite mi sake da vide sta sam odnio na ahiret"..rece Beg. To su i uradili.. Niko nije pitao sto je to Beg uradio kada su pronosili tabut kroz masu.
To isto sam dozivio od jednog covjeka koji je bio veoma bogat..Bio je bolestan i ocekivalo se da ce brzo umrijeti. Mostar, 1988 , vrelina ljeta..."Sta ti treba?"..pitali su ga.. "Malo mirisa sa Neretve, hladne Radobolje i kriska karpuze"..rece.. Neki su se cudili sto bas to trazi ali je meni bilo veoma jasno zasto to bas trazi.
Svi mi razmisljamo da nam je sada.... Ali u sustini malo ko ili bolje receno svi mi ponekad bacimo misli na ono sto ne bi smjeli spominjati da ne bi drugi pomislili kako smo "nenormalni" i da ne zivimo u trendu. Ipak, svi...bas svi , pomisle ponekad na one sitne male stvari koje nas cine sretnim. Ima dosta stvari sto niko nece nikada znati o nama, nesto sto lezi u nama od djetinjstva i samo to radimo kada smo sami ili u mislima. To mozda i ne govorimo zato sto ne bi drugi pomislili da smo pomahnitali.
Ja cu, ako bog da, u Mostar za koji dan... Da osjetim onaj miris Neretve, pojedem cevape u starom gradu, prosetam Fejicevom, svratim na Tepu....i jos nekih drugih stvari sto me cini sretnim i bogatim u dusi. Volio bih sresti kojeg Mofo-clana , prozboriti koju pametnu , nasmijati se...To nam je jos ostalo od zivota... Kada se vratim, mozda i napisem koju pricu iz Mostara...Brzo je Ramazan...Svim vjernicina Islamske vjeroispovijesti zelim uspjesan i podnosljiv nastupajuci Ramazan.
Ramadan Serif Mubarek Olsun
Ricina
___________________________________________________________________ "Cega se pametan stidi , tim se budala ponosi" .. Ramadan Asovic
|
|
08-16-2009 20:43 |
|
Sevels
moderator tra-la-la
Poruka: 6556
Location: Cernica-Mo-London
|
|
|
08-16-2009 21:01 |
|
|
|
|
|